Diana Majhen
2009.08.10. – Diana Majhen
Zašto je Hrvatska odjednom puna fašista?Odgovor na pitanje vrlo je jednostavan.
Fašiste nitko ne uzima za ozbiljno, a kada i uzima, onda je to
isključivo iz razloga kako bi im se zabranilo bilo kakvo javno
djelovanje. Dovoljno je spomenuti fašizam, pa da osobe na koje su naši
jugonostalgičari uprli prstom budu obilježeni kao pobornici zle
ideologije koji predstavljaju potencijalnu opasnost za samu državu i
našu budućnost.
A od kuda odjednom taj ogroman broj „fašista“ koje na svakom koraku vide likovi poput Mesića, Kajina, Pusićke i sličnih?
Pa stvoreni su, potpuno neovisno o tome što sa fašizmom nemaju
nikakve veze. Svatko tko govori protiv bilo kakvih jugo integracija,
svatko tko se protivi kojekakvim inicijativama kojima je jedini cilj
vratiti Jugoslaviju na mala vrata u Hrvatsku, svatko je fašist.
Najjednostavnije ga je obilježiti kao takvog i osigurati se da ni
gradjani ove zemlje a ni svijet neće čuti čemu se taj „fašist“ zapravo
protivi i za što se u stvari zalaže.
Danas je čovjek u Hrvatskoj
fašist ukoliko nastoji zadržati sjećanje na Domovinski rat i prenijeti
taj dio naše povijesti za buduće generacije. Da nije fašist, njegovao
bi dalje bratstvo i jedinstvo i rata se više ni sjećao ne bi.
Fašist je i svatko onaj tko odlazi na koncerte „fašista“ Marka
Perkovića Thompsona. Nije bitno što Thompson pjeva o vjeri, ljubavi i
Domovini, čim spominje Domovinski rat i branitelje sigurno je fašist.
Kao što je sigurno pozdrav Za Dom Spremni ustaški i fašistički, potpuno
nevezano na to što je isti uredno registriran kao sastavni dio grba
jedinica HOS-a i prema tome zakonski i te kako pravovaljan.
Istovremeno, oni koji su napunili dvoranu na koncertu četnikuše Lepe
Brene sigurno nisu fašisti. Pa kakve veze ima ako je Brena u četničkoj
uniformi hrabrila četnike da mogu što bolje klati po našoj zemlji, to
se nikako ne naziva ni fašizmom niti se etiketira kao nešto loše. To se
naziva nostalgijom za prošlim vremenima, u kojima se JNA kretala po
našoj zemlji sijući smrt na svakom koraku. I to je moralno, dopušteno i
nikog se radi toga ne proziva, kao što se nikoga ne proziva ako maše
jugoslavenskom zastavom i petokrakom. Malo su nas ubijali, pa što?
Kažu, bilo i prošlo, idemo dalje. A to dalje vodi naravno samo u
jednom jedinom pravcu. U nove balkanske integracije, u neku novu
Jugoslaviju koja će se eventualno možda samo drugačije zvati, kako bi
po ne znam koji put prevarili hrvatski Ustav. Ustav, koji je uredno tu
svaki put kada se treba pozivati na te „fašiste“ koji su neka nezgodna
prepreka prema ostvarenju snova svih jugovića i komunjara.
Nema većeg licemjerja od onog kojim se služe svi kojima su puna usta
demokracije i gradjanskih sloboda, dok istovremeno proglašavaju
fašistima sve koji imaju drugačije mišljenje od njih. I sva ta prava i
slobode oduzeli bi taj čas svojim neistomišljenicima, samo kada bi bili
u poziciji da mogu. Naravno, baš zato je neistomišljenike potrebno
proglasiti fašistima. Nije bitno što oni to nisu, bitno je da im se
zalijepi ta etiketa, kako bi sebi stvorili alibi za sve pokušaje
ušutkavanja neistomišljenika.
Ta je strategija u ex Jugoslaviji jako dobro funkcionirala, pa je očito
ostavila za sobom i u neovisnoj Hrvatskoj popriličan broj sljedbenika.
Onda je bilo dovoljno nekoga proglasiti antidržavnim elementom,
neprijateljem naroda i partije, pa ga ostaviti bez posla i strpati u
zatvor, te učiniti da se njegove riječi više nikada javno ne čuju. No,
napravljena je mala greška u koracima, jer iako je postupak isti,
država je druga, pa slijedom toga, stvari se ne odvijaju onako kako su
mnogi zamislili u svojim glavama da će se odvijati.
Čovjek nije fašista zato što o ndh i ustašama piše nešto drugo izuzev
toga da su ubijali i stvorili Jasenovac. Pa nisu to radili 24/7, zar
ne? U medjuvremenu, bilo je sportskih dogadjanja, kulturnih dogadjanja,
a sve je to dio naše povijesti, koja je nekada bila slavna, a nekada
sramotna, al jeste naša i ne možemo o njoj pisati i govoriti
selektivno, samo zato što se tako moralo raditi desetljećima.
Čovjek takodjer sigurno nije fašista zato što slijepo ne prihvaća
spisak jasenovačkih žrtava kao ispravan i mjerodavan. Ja sam,
primjerice, u samo pet minuta na tom čuvenom spisku jučer pronašla
ravno četiri rodjaka svog supruga koji se vode kao poginuli i nestali u
Jasenovcu, a svi su umrli prirodnom smrću za što postoje uredno izdane
smrtovnice, a da Jasenovac ni vidjeli nisu.
Sad, vjerojatno sam i ja fašist, jer da nisam, ne bih nalazila za
shodno osporavati taj spisak. Čim se usudujem pisati i govoriti o tome
da je čak i sadašnje brojčano stanje njegovih žrtava gadno
preuveličano, moram biti fašist, jer da nisam, valjda bih o svojim
saznanjima šutjela.
Fašisti su i svi oni koji uporno traže osudu partizanskih i
komunističkih zločina. Oni jednostavno moraju biti fašisti, kako ih
nitko ne bi shvatio ozbiljno. Jer, da ih se shvati ozbiljno, pa da se
tome pristupi onako kako treba, valjda bi se onda provela konačno i
nekakva istraga, koju niti jedan precednik ne bi bio u stanju stopirati
u njenom začetku. Pa bi isplivala neugodna istina o rodjacima mnogih
naših političara i ljudima koji su danas na visokim funkcijama. Zato je
puno bolje one koji istinu traže proglasiti fašistima i podmetnuti im
sve živo i mrtvo, to se može pokazati čak efikasnijim od onog vapna
kojim su zatrpavali pobijene Hrvate nakon ww2.
Izgleda da su u ovoj državi fašisti svi koji ne misle da Jugoslaviju
treba vratiti, da je Tito bio najbolji čovjek svih vremena i da je
pobio premalo ljudi, te da Franjo Tudjman nije ratni zločinac.
Optuživati sve i svakoga za fašizam odraz je vlastite nemoći i straha
onih koji se ne mogu suočiti sa tim da Jugoslavije više nema, da je
bratstvo i jedinstvo prošla i svršena stvar, jednako kao što je NDH
završeno poglavlje. I da nema više te sile koja će zaustaviti istinu.
Nekako mi se čini da „fašisti“ u ovoj zemlji spavaju mirno, dok „antifašistima“ to ide malo teže.
Ostalo je još toliko toga za sakriti, lažna se istina mora očajnički
braniti svim sredstvima, a svakim je danom sve više očigledno da te
laži neće živjeti vječno. I da nikakvo nazivanje neistomišljenika
fašistima neće biti od pomoći, koliko god se trudili.
Ugodan vam san, drugovi „antifašisti“. Dolazi vrijeme za istinu.
Diana Majhen
nikakve veze. Svatko tko govori protiv bilo kakvih jugo integracija,
svatko tko se protivi kojekakvim inicijativama kojima je jedini cilj
vratiti Jugoslaviju na mala vrata u Hrvatsku, svatko je fašist.
Najjednostavnije ga je obilježiti kao takvog i osigurati se da ni
gradjani ove zemlje a ni svijet neće čuti čemu se taj „fašist“ zapravo
protivi i za što se u stvari zalaže.
Danas je čovjek u Hrvatskoj
fašist ukoliko nastoji zadržati sjećanje na Domovinski rat i prenijeti
taj dio naše povijesti za buduće generacije. Da nije fašist, njegovao
bi dalje bratstvo i jedinstvo i rata se više ni sjećao ne bi.
Fašist je i svatko onaj tko odlazi na koncerte „fašista“ Marka
Perkovića Thompsona. Nije bitno što Thompson pjeva o vjeri, ljubavi i
Domovini, čim spominje Domovinski rat i branitelje sigurno je fašist.
Kao što je sigurno pozdrav Za Dom Spremni ustaški i fašistički, potpuno
nevezano na to što je isti uredno registriran kao sastavni dio grba
jedinica HOS-a i prema tome zakonski i te kako pravovaljan.
Istovremeno, oni koji su napunili dvoranu na koncertu četnikuše Lepe
Brene sigurno nisu fašisti. Pa kakve veze ima ako je Brena u četničkoj
uniformi hrabrila četnike da mogu što bolje klati po našoj zemlji, to
se nikako ne naziva ni fašizmom niti se etiketira kao nešto loše. To se
naziva nostalgijom za prošlim vremenima, u kojima se JNA kretala po
našoj zemlji sijući smrt na svakom koraku. I to je moralno, dopušteno i
nikog se radi toga ne proziva, kao što se nikoga ne proziva ako maše
jugoslavenskom zastavom i petokrakom. Malo su nas ubijali, pa što?
Kažu, bilo i prošlo, idemo dalje. A to dalje vodi naravno samo u
jednom jedinom pravcu. U nove balkanske integracije, u neku novu
Jugoslaviju koja će se eventualno možda samo drugačije zvati, kako bi
po ne znam koji put prevarili hrvatski Ustav. Ustav, koji je uredno tu
svaki put kada se treba pozivati na te „fašiste“ koji su neka nezgodna
prepreka prema ostvarenju snova svih jugovića i komunjara.
Nema većeg licemjerja od onog kojim se služe svi kojima su puna usta
demokracije i gradjanskih sloboda, dok istovremeno proglašavaju
fašistima sve koji imaju drugačije mišljenje od njih. I sva ta prava i
slobode oduzeli bi taj čas svojim neistomišljenicima, samo kada bi bili
u poziciji da mogu. Naravno, baš zato je neistomišljenike potrebno
proglasiti fašistima. Nije bitno što oni to nisu, bitno je da im se
zalijepi ta etiketa, kako bi sebi stvorili alibi za sve pokušaje
ušutkavanja neistomišljenika.
Ta je strategija u ex Jugoslaviji jako dobro funkcionirala, pa je očito
ostavila za sobom i u neovisnoj Hrvatskoj popriličan broj sljedbenika.
Onda je bilo dovoljno nekoga proglasiti antidržavnim elementom,
neprijateljem naroda i partije, pa ga ostaviti bez posla i strpati u
zatvor, te učiniti da se njegove riječi više nikada javno ne čuju. No,
napravljena je mala greška u koracima, jer iako je postupak isti,
država je druga, pa slijedom toga, stvari se ne odvijaju onako kako su
mnogi zamislili u svojim glavama da će se odvijati.
Čovjek nije fašista zato što o ndh i ustašama piše nešto drugo izuzev
toga da su ubijali i stvorili Jasenovac. Pa nisu to radili 24/7, zar
ne? U medjuvremenu, bilo je sportskih dogadjanja, kulturnih dogadjanja,
a sve je to dio naše povijesti, koja je nekada bila slavna, a nekada
sramotna, al jeste naša i ne možemo o njoj pisati i govoriti
selektivno, samo zato što se tako moralo raditi desetljećima.
Čovjek takodjer sigurno nije fašista zato što slijepo ne prihvaća
spisak jasenovačkih žrtava kao ispravan i mjerodavan. Ja sam,
primjerice, u samo pet minuta na tom čuvenom spisku jučer pronašla
ravno četiri rodjaka svog supruga koji se vode kao poginuli i nestali u
Jasenovcu, a svi su umrli prirodnom smrću za što postoje uredno izdane
smrtovnice, a da Jasenovac ni vidjeli nisu.
Sad, vjerojatno sam i ja fašist, jer da nisam, ne bih nalazila za
shodno osporavati taj spisak. Čim se usudujem pisati i govoriti o tome
da je čak i sadašnje brojčano stanje njegovih žrtava gadno
preuveličano, moram biti fašist, jer da nisam, valjda bih o svojim
saznanjima šutjela.
Fašisti su i svi oni koji uporno traže osudu partizanskih i
komunističkih zločina. Oni jednostavno moraju biti fašisti, kako ih
nitko ne bi shvatio ozbiljno. Jer, da ih se shvati ozbiljno, pa da se
tome pristupi onako kako treba, valjda bi se onda provela konačno i
nekakva istraga, koju niti jedan precednik ne bi bio u stanju stopirati
u njenom začetku. Pa bi isplivala neugodna istina o rodjacima mnogih
naših političara i ljudima koji su danas na visokim funkcijama. Zato je
puno bolje one koji istinu traže proglasiti fašistima i podmetnuti im
sve živo i mrtvo, to se može pokazati čak efikasnijim od onog vapna
kojim su zatrpavali pobijene Hrvate nakon ww2.
Izgleda da su u ovoj državi fašisti svi koji ne misle da Jugoslaviju
treba vratiti, da je Tito bio najbolji čovjek svih vremena i da je
pobio premalo ljudi, te da Franjo Tudjman nije ratni zločinac.
Optuživati sve i svakoga za fašizam odraz je vlastite nemoći i straha
onih koji se ne mogu suočiti sa tim da Jugoslavije više nema, da je
bratstvo i jedinstvo prošla i svršena stvar, jednako kao što je NDH
završeno poglavlje. I da nema više te sile koja će zaustaviti istinu.
Nekako mi se čini da „fašisti“ u ovoj zemlji spavaju mirno, dok „antifašistima“ to ide malo teže.
Ostalo je još toliko toga za sakriti, lažna se istina mora očajnički
braniti svim sredstvima, a svakim je danom sve više očigledno da te
laži neće živjeti vječno. I da nikakvo nazivanje neistomišljenika
fašistima neće biti od pomoći, koliko god se trudili.
Ugodan vam san, drugovi „antifašisti“. Dolazi vrijeme za istinu.
Diana Majhen
