Diana Majhen
2009.09.25. – Guske u magli po drugi put
Dakle, stvara li se samo neka nova zajednička milicija na nivouHrvatska-Srbija? Ima li za tim uopće potrebe, kada npr imamo drugove
milicajce koji danas rade u hrvatskoj policiji a za vrijeme rata su
bili članovi «Belih orlova»? Zar ne mogu oni odraditi posao
informiranja, tako da se ne mora ići u nikakve milicijsko-policijske
integracije?….
Po već uobičajenoj praksi naših političara, da se sve za što se ne
može očekivati odobravanje svekolikog pučanstva gura na mala vrata,
potiho, prošlih se dana u Večernjem listu mogao pročitati izuzetno
zanimljiv članak pod naslovom «UKIDA SE ZABRANA INTEGRACIJA -Bez
promjene Ustava ulazak u EU nemoguć».
Svakome tko poznaje Ustav RH ovaj je naslov alarmirao ne jedno, nego tisuće zvona u glavi.
Jer, u njemu je vrlo jasno naznačeno da se zabranjuje bilo kakvo
udruživanje RH u saveze s drugim državama koje bi dovelo do obnavljanja
jugoslavenskog državnog zajedništva.
No, kao razlog za promjenu Ustava navodi se ni manje ni više nego EU,
odnosno, objašnjava se kako je s tako tvrdom odredbom ulazak u EU na
samome kraju nemoguća misija.
Ne znam da li se što zemljopisno promjenilo, a da ja za to nisam
doznala, ali doista nikako da shvatim kakve veze ima udruživanje u
cilju stvaranja nove Jugoslavije sa ulaskom u EU.
Jer, da je u pitanju samo to, onda bi trebalo promjeniti jednu jedinu rečenicu u Ustavu, iz članka 141. koja glasi:
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi.
Obzirom da se slažem da je takvu većinu nemoguće postići, dijelom i
stoga što na našim popisima birača postoji izmedju 500 000 i 600 000
nepostojećih birača, jasno je da je legitimno razmatrati tu odredbu.
Ali je nejasno zašto se onda ne govori o promjeni jedne rečenice, nego
o ustavnim promjenama općenito, te zašto u naslovu članka stoji da se
ukida odredba o integracijama.
Pa, pogledajmo taj članak 141. Ustava RH u kojem se vrlo jasno i precizno navodi sljedeće:
Zabranjuje
se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim
državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do
obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva , odnosno neke
balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
E, sad stvari već sjedaju polako na svoje mjesto.
Jer, obzirom da EU sigurno nije nikakva balkanska tvorevina, ova se
odredba nikako ne može smatrati preprekom našem ulasku u istu. Ali je
dobra i debela zapreka za povratak u neku novu Jugoslaviju, pa ga
izgleda, sljedom toga, treba pod hitno promjeniti.
Već
više od mjesec dana slušamo o «hvalevrijednom» zajedničkom radu MUP-a
Hrvatske sa MUP-om Srbije, te ove akcije skupa izvedene, te medjusobni
posjeti i ljubakanje, još samo da se javno pobratime kako bi i onima
koji do sada nisu ništa shvatili sve bilo jasno.
Možda postane
jasno i onima koji još uvijek pojma nemaju da je zgrada MUP-a u
Heinzlovoj vraćena u vlasništvo Srbije, pa su onda istu prodavali nama.
Sva sreća pa za vrijeme Domovinskog rata nisu tukli i po njoj, tako da
je mogu prodavati neoštećenu.
Dakle,
stvara li se samo neka nova zajednička milicija na nivou
Hrvatska-Srbija? Ima li za tim uopće potrebe, kada npr imamo drugove
milicajce koji danas rade u hrvatskoj policiji a za vrijeme rata su
bili članovi «Belih orlova»? Zar ne mogu oni odraditi posao
informiranja, tako da se ne mora ići u nikakve milicijsko-policijske
integracije?
Čitajući dalje spomenuti članak, u kojem
se bezbrojnim tonama celofana zamotalo ono najbitnije, došli smo i do
šefice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora, drugarice Vesne Pusić.
Kaže Pusićka kako ne želi da taj posao udje, citiram «u cajtnot», pa će
odmah potaknuti ulazak u taj posao.
Doista, prava
osoba za potaknuti izmjenu Ustava RH koji bi mogao omogućiti stvaranje
nove Jugoslavije. Obzirom da su raznorazni rodjaci Vesne Pusić uglavnom
pucali po Hrvatima ili izdavali zapovjedi za isto, možda bi joj se
mogla dodjeliti još jedna funkcija, izuzev ove koju obnaša. Moguće bi
se baš nju trebalo postaviti na čelo te nove hrvatsko-srpske milicije,
krv nije voda, znala bi žena što uraditi u slučaju nekog novog sukoba.
Pa, uživajmo dok možemo. U zemlji koja se, bar po imenu, za sada još uvijek zove Hrvatska.
Nakon promjene Ustava, tko zna u kakvoj ćemo se novoj državi probuditi, a da nismo ni znali kako je do toga došlo.
Diana Majhen
Hvala Ninji, bez kojeg bi ovaj članak bio nepotpun
može očekivati odobravanje svekolikog pučanstva gura na mala vrata,
potiho, prošlih se dana u Večernjem listu mogao pročitati izuzetno
zanimljiv članak pod naslovom «UKIDA SE ZABRANA INTEGRACIJA -Bez
promjene Ustava ulazak u EU nemoguć».
Svakome tko poznaje Ustav RH ovaj je naslov alarmirao ne jedno, nego tisuće zvona u glavi.
Jer, u njemu je vrlo jasno naznačeno da se zabranjuje bilo kakvo
udruživanje RH u saveze s drugim državama koje bi dovelo do obnavljanja
jugoslavenskog državnog zajedništva.
No, kao razlog za promjenu Ustava navodi se ni manje ni više nego EU,
odnosno, objašnjava se kako je s tako tvrdom odredbom ulazak u EU na
samome kraju nemoguća misija.
Ne znam da li se što zemljopisno promjenilo, a da ja za to nisam
doznala, ali doista nikako da shvatim kakve veze ima udruživanje u
cilju stvaranja nove Jugoslavije sa ulaskom u EU.
Jer, da je u pitanju samo to, onda bi trebalo promjeniti jednu jedinu rečenicu u Ustavu, iz članka 141. koja glasi:
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi.
Obzirom da se slažem da je takvu većinu nemoguće postići, dijelom i
stoga što na našim popisima birača postoji izmedju 500 000 i 600 000
nepostojećih birača, jasno je da je legitimno razmatrati tu odredbu.
Ali je nejasno zašto se onda ne govori o promjeni jedne rečenice, nego
o ustavnim promjenama općenito, te zašto u naslovu članka stoji da se
ukida odredba o integracijama.
Pa, pogledajmo taj članak 141. Ustava RH u kojem se vrlo jasno i precizno navodi sljedeće:
Zabranjuje
se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim
državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do
obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva , odnosno neke
balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
E, sad stvari već sjedaju polako na svoje mjesto.
Jer, obzirom da EU sigurno nije nikakva balkanska tvorevina, ova se
odredba nikako ne može smatrati preprekom našem ulasku u istu. Ali je
dobra i debela zapreka za povratak u neku novu Jugoslaviju, pa ga
izgleda, sljedom toga, treba pod hitno promjeniti.
Već
više od mjesec dana slušamo o «hvalevrijednom» zajedničkom radu MUP-a
Hrvatske sa MUP-om Srbije, te ove akcije skupa izvedene, te medjusobni
posjeti i ljubakanje, još samo da se javno pobratime kako bi i onima
koji do sada nisu ništa shvatili sve bilo jasno.
Možda postane
jasno i onima koji još uvijek pojma nemaju da je zgrada MUP-a u
Heinzlovoj vraćena u vlasništvo Srbije, pa su onda istu prodavali nama.
Sva sreća pa za vrijeme Domovinskog rata nisu tukli i po njoj, tako da
je mogu prodavati neoštećenu.
Dakle,
stvara li se samo neka nova zajednička milicija na nivou
Hrvatska-Srbija? Ima li za tim uopće potrebe, kada npr imamo drugove
milicajce koji danas rade u hrvatskoj policiji a za vrijeme rata su
bili članovi «Belih orlova»? Zar ne mogu oni odraditi posao
informiranja, tako da se ne mora ići u nikakve milicijsko-policijske
integracije?
Čitajući dalje spomenuti članak, u kojem
se bezbrojnim tonama celofana zamotalo ono najbitnije, došli smo i do
šefice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora, drugarice Vesne Pusić.
Kaže Pusićka kako ne želi da taj posao udje, citiram «u cajtnot», pa će
odmah potaknuti ulazak u taj posao.
Doista, prava
osoba za potaknuti izmjenu Ustava RH koji bi mogao omogućiti stvaranje
nove Jugoslavije. Obzirom da su raznorazni rodjaci Vesne Pusić uglavnom
pucali po Hrvatima ili izdavali zapovjedi za isto, možda bi joj se
mogla dodjeliti još jedna funkcija, izuzev ove koju obnaša. Moguće bi
se baš nju trebalo postaviti na čelo te nove hrvatsko-srpske milicije,
krv nije voda, znala bi žena što uraditi u slučaju nekog novog sukoba.
Pa, uživajmo dok možemo. U zemlji koja se, bar po imenu, za sada još uvijek zove Hrvatska.
Nakon promjene Ustava, tko zna u kakvoj ćemo se novoj državi probuditi, a da nismo ni znali kako je do toga došlo.
Diana Majhen
Hvala Ninji, bez kojeg bi ovaj članak bio nepotpun
{loadposition user18}
