Diana Majhen
2009.07.29. – Bitno je tko uzima
Nastojeći što bolje iskoristiti posljednje dane svoje vladavine,precednik Mesić našao je vremena izmedju ljubakanja po Srbiji i
zloporabe medija u svrhu promoviranja svog nasljednika da ne ostane
dužan ni hrvatskim braniteljima. Tako je, izmedju ostalih kojima je to
učinio, generalu Mirku Norcu oduzeo ni manje ni više nego sedam
odličja, sveukupno ih oduzevši ovim potezom ravno dvadeset, ne
računajući ona koja je oduzeo prije…
Kada čovjek spomene Mesića, prve asocijacije koje se javljaju je
odlazak i svjedočenje u Haagu, laganje narodu kako on to nije učinio,
priznanje svega toga tek nakon što je isto iscurilo u javnost. Padne
čovjeku na pamet i to kako se Mesić zalaže za antifašizam, dok je onda,
kada je procijenio da je to potrebno, držao govore o tome kako je
Hrvatska dva puta pobijedila, jednom 10.travnja, pjevajući usput Juru i
Bobana. Danas, na svom tzv „antifašističkim“ skupovima Mesić pjeva
partizanske borbene. Iste one borbene, koje smo imali prilike čuti dok
je ta njegova JNA, kojoj je u to vrijeme i bio vrhovni zapovjednik,
razarala naša sela i gradove. No, to ni malo ne smeta Mesiću da uživa
u njima, pa se čovjek mora zapitati da li je u njima uživao i
devedesetih?
Mesićeva teza kako su današnju, neovisnu Hrvatsku
stvorili antifašisti otvara jedno zanimljivo pitanje. Ukoliko je to
istina, tko je onda pucao po nama? Na antifašiste pucaju fašisti. Znači
li to da je njegova ljubljena JNA u stvari bila fašistička formacija?
Jer, ne vidim drugog objašnjenja ukoliko je pucala po antifašistima
koji su branili Hrvatsku, prema Mesićevoj tvrdnji.
Pa se, slijedom toga, otvara još koje pitanje. Kada je ta JNA postala
fašistička, da li je to bila od samog početka, ili je bila malo
antifašistička pa malo fašistička, ili se ni tamo nije znalo tko pije
ni tko plaća, kao što njen posljednji vrhovni zapovjednik nije znao
koju bi pjesmicu javno zapjevao?
Ne znam koliko će odlikovanja Mesić još oduzeti do kraja svog mandata,
niti koliko će još osudjenih četničkih zločinaca pomilovati. Ali sam
sigurna kako njegov nasljednik treba biti što manje nalik njemu,
ukoliko želimo da naša zemlja zadrži vrijednosti radi kojih se borilo i
umiralo.
No, tko će onda brinuti o zdravlju i dobrobiti predsjednika Srbije, tko
će voditi računa o njegovoj sigurnosti i upozoravati ga radi nekih
eventualnih opasnosti koje mu prijete? Baš čitam, izjavljuje Mesić kako
nije predao Tadiću nikakve dokumente. I nekako mi se na tu rečenicu
javlja deja vu, nismo li isto to slušali kada su u pitanju bili
dokumenti predani Haagu? Ako ništa drugo, Mesić je doista ostao vjeran
sebi, svome liku i djelu.
A u konačnici, što bilo kojem hrvatskom branitelju znači to što mu je Mesić oduzeo odlikovanje?
Pa on mu ih nije ni dao, jer da je Mesić dijelio odlikovanja, nekako mi
se čini da bi ih dijelio suprotnoj strani i to neka tipa „Ordena
Republike Srpske na lenti“ ili nešto slično. I palo mi na pamet,
trebalo bi to oduzeto ordenje čuvati negdje na sigurnom , da ih Mesić
slučajno ne podijeli svojim prijateljima u Srbiji ili pak nekom od onih
koje je pomilovao, a koji su puške držali okrenute prema nama.
Vjerujem da general Norac, kao i ostali, potpuno mirno spavaju i da ih
ovakav jadan čin, kojim se pokušava umanjiti nečija vrijednost
doprinosa Domovinskom ratu nije uznemirio niti jednog jedinog
branitelja kojeg je Mesić „počastio“ oduzimanjem ordenja.
Ono što bi doista svakog branitelja trebalo zabrinuti, bila bi neka
imaginarna situacija u kojoj bi mu Mesić uručio ordenje, umjesto da ga
oduzima. Jer, dobiti orden od Mesića, meni osobno se čini kao izrazito
poniženje onoga kome se isti uručuje.
U konačnici, general Mirko Norac ostat će zapamćen kao hrvatski branitelj i heroj.
Precednik Mesić ostat će zapamćen kao čovjek koji je izdao svoj narod i svoju državu.
Tko bi od njih dvojice trebao nemirno spavati, mislim da je savršeno jasno.
Diana Majhen
odlazak i svjedočenje u Haagu, laganje narodu kako on to nije učinio,
priznanje svega toga tek nakon što je isto iscurilo u javnost. Padne
čovjeku na pamet i to kako se Mesić zalaže za antifašizam, dok je onda,
kada je procijenio da je to potrebno, držao govore o tome kako je
Hrvatska dva puta pobijedila, jednom 10.travnja, pjevajući usput Juru i
Bobana. Danas, na svom tzv „antifašističkim“ skupovima Mesić pjeva
partizanske borbene. Iste one borbene, koje smo imali prilike čuti dok
je ta njegova JNA, kojoj je u to vrijeme i bio vrhovni zapovjednik,
razarala naša sela i gradove. No, to ni malo ne smeta Mesiću da uživa
u njima, pa se čovjek mora zapitati da li je u njima uživao i
devedesetih?
Mesićeva teza kako su današnju, neovisnu Hrvatsku
stvorili antifašisti otvara jedno zanimljivo pitanje. Ukoliko je to
istina, tko je onda pucao po nama? Na antifašiste pucaju fašisti. Znači
li to da je njegova ljubljena JNA u stvari bila fašistička formacija?
Jer, ne vidim drugog objašnjenja ukoliko je pucala po antifašistima
koji su branili Hrvatsku, prema Mesićevoj tvrdnji.
Pa se, slijedom toga, otvara još koje pitanje. Kada je ta JNA postala
fašistička, da li je to bila od samog početka, ili je bila malo
antifašistička pa malo fašistička, ili se ni tamo nije znalo tko pije
ni tko plaća, kao što njen posljednji vrhovni zapovjednik nije znao
koju bi pjesmicu javno zapjevao?
Ne znam koliko će odlikovanja Mesić još oduzeti do kraja svog mandata,
niti koliko će još osudjenih četničkih zločinaca pomilovati. Ali sam
sigurna kako njegov nasljednik treba biti što manje nalik njemu,
ukoliko želimo da naša zemlja zadrži vrijednosti radi kojih se borilo i
umiralo.
No, tko će onda brinuti o zdravlju i dobrobiti predsjednika Srbije, tko
će voditi računa o njegovoj sigurnosti i upozoravati ga radi nekih
eventualnih opasnosti koje mu prijete? Baš čitam, izjavljuje Mesić kako
nije predao Tadiću nikakve dokumente. I nekako mi se na tu rečenicu
javlja deja vu, nismo li isto to slušali kada su u pitanju bili
dokumenti predani Haagu? Ako ništa drugo, Mesić je doista ostao vjeran
sebi, svome liku i djelu.
A u konačnici, što bilo kojem hrvatskom branitelju znači to što mu je Mesić oduzeo odlikovanje?
Pa on mu ih nije ni dao, jer da je Mesić dijelio odlikovanja, nekako mi
se čini da bi ih dijelio suprotnoj strani i to neka tipa „Ordena
Republike Srpske na lenti“ ili nešto slično. I palo mi na pamet,
trebalo bi to oduzeto ordenje čuvati negdje na sigurnom , da ih Mesić
slučajno ne podijeli svojim prijateljima u Srbiji ili pak nekom od onih
koje je pomilovao, a koji su puške držali okrenute prema nama.
Vjerujem da general Norac, kao i ostali, potpuno mirno spavaju i da ih
ovakav jadan čin, kojim se pokušava umanjiti nečija vrijednost
doprinosa Domovinskom ratu nije uznemirio niti jednog jedinog
branitelja kojeg je Mesić „počastio“ oduzimanjem ordenja.
Ono što bi doista svakog branitelja trebalo zabrinuti, bila bi neka
imaginarna situacija u kojoj bi mu Mesić uručio ordenje, umjesto da ga
oduzima. Jer, dobiti orden od Mesića, meni osobno se čini kao izrazito
poniženje onoga kome se isti uručuje.
U konačnici, general Mirko Norac ostat će zapamćen kao hrvatski branitelj i heroj.
Precednik Mesić ostat će zapamćen kao čovjek koji je izdao svoj narod i svoju državu.
Tko bi od njih dvojice trebao nemirno spavati, mislim da je savršeno jasno.
Diana Majhen
