Srpski zločini RH

Karlovac – KA 0006 REG 94

26/07/2022

99 1 hours read

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Broj : 511-05-02/2-8K- 430/92.

Datum : 14.04.1992.

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

KARLOVAC

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

Protiv :

MILIĆ LALIĆ, otac Mile i majka Jelica, rođen Mrkalj, rođen dana 11.02.1936. u Gornjoj Trebinji, općina Karlovac, R Hrvatska, stanuje u Karlovcu, ulica Kralj Petar Svačić broj 3/10, općina Karlovac, narodnost Srbin, državljanin RH, zanimanje umirovljenik, porodične prilike oženjen, 2 djece , lišen slobode dana 14.04.1992. u 12,00 sati, sproveden istražnom sucu Okružnog suda u Karlovcu, dana 14.04.1992., zbog krivičnog djela iz članka 236. F KZ RH-a – oružana pobuna.

Na način što je dobrovoljno pristupio nelegalnim neprijateljskim formacijama tzv. ”TO SAO Krajina – Gornja Trebinja” 05.10.1991. godine s namjerom ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

Prilog :

Zapisnik o uzimanju izjave od xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx dana 12.03.1992. godine, te nadopuna Službena zabilješka od dana 13.04.1992. godine.
Službena zabilješka od Lalic Nikola sastavljena dana 03.03.1992. godine.
Službena zabilješka od Lalić Milića sastavljena dana 13.04.1992.

Opis činjeničnog stanja :

Ova Policijska uprava operativnim putem došla je do saznanja da je prijavljeni Lalić Milić pripadnik nelegalnih neprijateljskih formacija tzv. ”TO SAO Krajina – Gornja Trebinja”.

Na osnovu takovih činjenica zavedena je kriminalistička obrada u toku koje je utvrđeno slijedeće činjenično stanje :

Prijavljeni Lalić Milić učestvovao je kao pripadnik nelegalnih neprijateljskih formacija tzv. ”TO SAO Krajina – Gornja Trebinja” naoružan kratkim i dugim oružjem, u civilnoj odjeći zajedno sa drugim mještanima Gornje Trebinje u vršenju danonoćnih straža i kontroli ulaska građana u navedeno mjesto. (Prilog : 1. 2. i 3.).

Na osnovu naprijed opisanog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je Lalić Milić počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH-a – oružana pobuna.

Budući se osnovano sumnja da je prijavljeni Lalić Milić učestvovao u oružanoj pobuni na području Gornje Trebinje, predlažemo da se odredi mjera pritvora nad istim po članku 191. 2. točke 2. točke 2. ZKP-a jer postoji osnovana sumnja da će isti napustiti mjesto stanovanja te otići na tzv. ”Krizno područje” pa se ne bi moglo osigurati njegovo prisustvo u krivičnom postupku.

Prilog : 3.

N A Č E L N I K

Zvonimir Krajačić

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UPRAVE KARLOVAC

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE JS

Broj : 511-05-02/2-8-K-431/92

Datum : 1404.1992.

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

KARLOVAC

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

Protiv :

NIKOLA LALIĆ, otac Mile i majka Jelena, rođene Mrkalj, rođen dana 20.02.1938. u Gornjoj Trebinji, općina Karlovac, R Hrvatska, stanuje u Karlovcu, ulica A. Hebranga, broj 16, općina Karlovac, narodnost Srbin, zanimanje umirovljenik, porodične prilike oženjen, 2 djece, vojsku služio 1958. u Požarevcu, imovno stanje srednje, lišen slobode dana 14.04.1992. u 14,00 sati, sproveden istražnom sucu Okružnog suda u Karlovcu, dana 14.04.1992.

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F KZ RH-a oružana pobuna

Prilog :

Zapisnik o uzimanju izjave od xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx dana 12.03.1992. godine, te nadopuna Službena zabilješka od dana 13.04.1992. godine.
Službena zabilješka od Lalić Nikole sastavljena dana 03.03.1992. godine.
Službena zabilješka od Lalić Milića sastavljena dana 13.04.1992.

Opis činjeničnog stanja :

Ova Policijska uprava operativnim putem došla je do saznanja da je prijavljeni Lalić Nikole pripadnik nelegalnih neprijateljskih formacija tzv. ”TO SAO Krajina – Gornja Trebinja”.

Na osnovu takovih činjenica zavedena je kriminalistička obrada u toku koje je utvrđeno slijedeće činjenično stanje :

Prijavljeni Lalić Nikola učestvovao je kao pripadnik nelegalnih neprijateljskih formacija tzv. ”TO SAO Krajina – Gornja Trebinja” naoružan kratkim i dugim oružjem, u civilnoj odjeći zajedno sa drugim mještanima Gornje Trebinje u vršenju danonoćnih straža i kontroli ulaska građana u navedeno mjesto. (Prilog : 1. 2. i 3.).

Na osnovu naprijed opisanog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je Lalić Nikola počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH-a – oružana pobuna.

Budući se osnovano sumnja da je prijavljeni Lalić Nikola učestvovao u oružanoj pobuni na području Gornje Trebinje, predlažemo da se odredi mjera pritvora nad istim po članku 191. 2. točke 2. točke 2. ZKP-a jer postoji osnovana sumnja da će isti napustiti mjesto stanovanja te otići na tzv. ”Krizno područje” pa se ne bi moglo osigurati njegovo prisustvo u krivičnom postupku.

Prilog : 3.

N A Č E L N I K

Zvonimir Krajačić

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

Policijska uprava Karlovac

Odsjek za suzbijanje gospodarskog kriminala

Broj : 511-05-02/2-8-K-430/92

Datum : 12.03.1992. godine

ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE

Sastavljen u ime Policijske uprave Karlovac dana 12.03.1992. godine, u prostorijama PU Karlovac

Prisutni su :

Ovlaštena službena osoba : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zapisničar :

Započeto u 08,30 sati.

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

”Dana 03.10.1991. godine krenuo sam u Trebinju iz razloga da uberem krumpir. Pošto se nisam mogao vratiti zbog blokade ceste, te kasnije agresije na Karlovac ostao sam u Trebinji u kući LALIĆ NIKOLE, pošto ja svoju kuću nemam, a isti mi je susjed u Karlovcu. Sa Lalić Nikolom proveo sam tamo 3 – 4 tjedna koji je nakon toga nestao i nije se više vraćao, a znam da mi je rekao, da ide telefonirati negdje iz Bosne ženi u Karlovac. Za vrijeme mog boravka u Trebinji pošto nisam imao dovoljno novaca hranili su me ŠTEFANČIĆ MARKO i IVAN, te MILEVA KRIVOKUĆA, žena od bratića.

Početkom 10. mjeseca 1991. godine u Trebinje, Knez Goricu, te Vukmanić, dolazila je milicija SAO Krajine i pretresla kuće svih mještana koji nisu bili uključeni u neke od njihovih formacija iz razloga pronalaska oružja. Pošto nitko od Hrvata nije napustio Trebinje, nisu im ništa oduzimali iz kuće jedino su ih prilikom tih pretresa zastrašivali i bili grublji prema njima (Hrvatima). Koliko znam jedino je vikendica od MARINKA kojem ne znam prezime, ali je iz CRNKOVIĆA opljačkana jer mu je sin u MUP-u, a žena Hrvatica.

Za vrijeme mog boravka u Trebinji od 03.10.1991. godine do 11.03.1992. vidio sam slijedeće osobe u vojnim uniformama (SMB) :

KARAPANDŽA MILE, – radio u ”Kordunu”, oko 34-35 godina
KARAPANDŽA VLADO, – od bivšeg matičara sa Vukmanića sin
KARAPANDŽA CVIJO- oko 35 – 36 godina
MIĆA VUKOV – poljoprivrednik oko 50 – 45 godina
KARAPANDŽA NIKOLA – bio električar, oko 30 godina
REBIĆ ….. – radio u ”Automehanici” na Ilovcu, 25 – 26 godina
BREBERINA BORO, – sin od NINE učiteljice sa Popović Brda – komandir TO za Popović Brdo, Skakavac, Trebinja, Utinje
JOSO MATIJEVIĆ – poljoprivrednik iz Gornjeg Trebinja,
DUŠAN MATIJEVIĆ – iz Sajevca, radio na Švarči u bolnici kao portir

10. OBRANOVIĆ IVAN – (Hrvat) dobrovoljno pristupio u TO na željezničkoj stanici u Skakavcu ima kuću

11. VUKOJEVIĆ NIKOLA – i njegov sin – NIKOLA radio u ”Žitoproizvodu” kao vozač

12. LALIĆ JOVO – pozadina, popravlja oružje

13. NIKOLA BREBERINA – iz Karlovca, star oko 50 godina

14. NENAD TOMAŠEVIĆ – bio stražar u Trebinji sada u komandi u Skakavcu

15. CVJETIČANIN RANKO –

16. MARINKO VRBAN – (Hrvat) – bio primoran od JOSE MATIJEVIĆA, njegovog brata DUŠANA, BORE BREBERINE da 8 dana ide na stražu, nakon toga isti je bacio pušku i odbio da to radi, a prije nego što sam dolazio vidio sam ga da obrađuje zemlju, živ i zdrav

17. BOBIĆ PAJO, – vozi kamion snabdijeva TO svih sela

18. DUŠAN KRIVOKUĆA – i njegov sin kojem ne znam ime – pokvaren, zao stariji čovjek star oko 60 – 65 godina, komandir starijim ljudima na željezničkoj stanici u Skakavcu, vrbuje mlade ljude za TO,

Za vrijeme mog boravka u Trebinji u 4 navrata sam išao u Skakavac po namjernice u dućan kraj željezničke stanice. Na izlazu iz sela stajala je redovna vojska kojoj sam pokazao legitimaciju i oni su me pustili da idem dalje do Skakavca u trgovinu. Mlada je vojska bila na tom punktu (ulaz u selo) do kraja 01. mjeseca, te su se nakon toga povukli prema Topuskom a zamijenila ih je Teritorijalna obrana – mještani. Putem za Skakavac do trgovine i natrag tih 4 puta vidio sam uniformirane osobe iz okolnih sela koje bih prepoznao da ih vidim, ali im ne znam imena.

Poštara MIĆU iz Skakavca sam vidio u rezervističkoj uniformi kada sam išao zadnji put po namjernice u 02. mjesecu 1992. godine, njega sam zatekao u gostionici MATIJEVIĆ RADEKA.

BASARA JOVO – inženjer iz ”Jugoturbine”, stanovao u Kragujevačkoj – komandir je Trebinjskog voda

To što sam se vratio mogu zahvaliti SLAĐANI KARAPANDŽI, staroj oko 21. godinu koja je inače iz Karlovca, Medulićeva ulica pošto je dolazila jedanput tjedno kod oca i majke u Trebinju, te je saznala da sam tri puta, bio operiran zbog raka na jeziku. SLAĐANA radi kao sekretarica u komandi TO u Skakavcu, a sada u Kamenskom pošto su ušli u civilnim kućama nakon što je vojska otišla iz Kamenskog, te je isposlovala da me kao bolesnu osobu prebace u Karlovac. Iz Trebinje za Turanj vozi me šofer Crvenog križa iz Popovića Brda i bolničar PRUGINIĆ ĐURO što je nekada radio na Švarči kao bolničar. Oni su me doveli na Turanj 11.03.1992. godine, te sam tamo zajedno sa 1 starcem iz Kamenskog predan uz prisustvo Europskih promatrača na našoj strani tj. Hrvatskoj vojsci.

Preuzeo nas je direktor socijalnog rada, djeda je smjestio u bolnicu, a mene odveo u Križančevu gdje je smješten socijalni rad, uzeo moje podatke i pustio me kući.

Zapisnik sam slušao po diktatu te na istog nemam primjedbi i u znak suglasnosti ga vlastoručno potpisujem.

Ovl. službena osoba : Zapisničar : Građanin :

SLUŽBNA BILJEŠKA

Sastavljena 14.04.1992 godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac, kao nadopuna Zapisnika o uzimanju izjave Dragutina Krivokuće od dana 12.03.1992. godine.

Informativni razgovor obavljen sa xxxxxxxxxxxxx dana 13.04.1992. odine, a u svezi Nikole i Milića Lalića u Gornjoj Trebinji.

Isti je izjavio :

”Seoske straže u Gornjoj Trebinji pored navedenih osoba u Zapisniku od 12.03.1992. godine vršio je i Nikola Lalić te njegov brat Milić Lalić pri čemu su bili obučeni u civilnu odjeću te naoružani kratkim oružjem prvih dana, a kasnije su dobili dugo naoružanje marke ”PAP”. Navedena braća Nikola i Milić Lalić vršili su seoske straže u vremenskom periodu od 05.10.1991. – 28.10.1991. godine za vrijeme svog boravka u Gornjoj Trebinji.

Ovl. sl. osoba

Broj : Kir. 53/92-2

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

Od 14. travnja 1992.

Sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

Prisutni od suda : Krivični predmet protiv okrivljenog

Sudac : Juraj Boljkovac Lalić Milića

Za Voj. tužit. Zdravko Car.

Početak u 14 sati.

N postavljena pitanje okrivljeni daje slijedeće osobne podatke :

Porodično i rođeno ime, nadimak LALIĆ MILIĆ
Porodično i rođeno ime roditelja

i djevojačko porodično ime majke : Mile i Jelica Mrkalj,

Mjesto prebivalište ili boravišta

Ulica, kuni broj : Karlovac Ul. P. Svačića 3/10

Dan mjesec, godina i mjesto rođenja,

Narodnost i državljanstvo : 11.02.1936. g. u Gornje Trebinje, Opć. Karlovac, Srbin, drž.

Hrvatske

Zanimanje, položaj u zanimanju

Gdje je zaposlen : umirovljenik

Porodične prilike (bračno stanje, broj

I starost djece) oženjen sa Nevenkom, dvoje djece – punoljetni

Dali je pismen i kakve je škole završio : VKV trgovačku
Imovinske prilike, gdje i kakovu

Imovinu posjeduje : stan, drvena kuća u Trebinju

Gdje i kada je služio vojsku, čin

I gdje se vodi u vojnoj evidenciji : Beograd 1956/58, vodi se u VE u Karlovcu

10. Dali je odlikovan : nije

11. Dali je kad i zašto osuđivan : nije

12. Dali je gdje i kada kaznu izdržao : nije

13. Dali se protiv njega vodi postupak za koje kriv. djelo : Ne vodi se

14. Ako je maloljetan tko mu je zakonski zastupnik : –

Upozoren u smislu čl. 67. st. 2. i čl. 218. st. 2. i 3. ZKP-a brani se :

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene iz sadržaja krivične prijave PU Karlovac br. K. 430/92 od 14.041992. g. te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Upućen sam da u toku cijelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.

Razumio sam koji su osnovi sumnje protiv mene. Branitelja za sada neću uzimati, a svoju obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.

U Karlovcu sam doselio 1935. god. kad sam otišao u mirovinu. U G. Trebinji, gdje sam rođen, imam nekakvu drvenu kućicu (vikendicu), u kojoj sam odlazio redovito, gotovo svaki vikend. Za vrijeme mog boravka i rada u Karlovcu, nikada me nitko, posebno od organa vlasti nije maltretirao, vrijeđao me, niti mi prijeti, odnosno nikada nitko prema meni nije poduzimao nešto što i odudaralo od uobičajenih postupaka prema drugim građanima.

Dana 4.10.1991. g. u petak, kao i inače, otišao sam sa ženom u G. Trebinje u svoju vikendicu. Žena mi je u G. Trebinju ostala samo par dana, do ponedjeljka, kada se vratila u Karlovac, dok sam ja ostao u vikendici, u G. Trebinju sve do 28.10.1991. g. kada sam preko Bosne otišao najprije u Beograd, a zatim u Lazarevac, gdje sam ostao sve do 10.04.1992. g. U Karlovac sam se vratio preko Mađarske dana 11.04.1992. g.

U Karlovac se nisam vratio sa ženom odmah u ponedjeljak, nakon vikenda, jer pripadnici JA u Kamenskom nisu dozvoljavali muškarcima prolaz prema Karlovcu. Radi toga u Karlovac se vratila moja supruga sama. Ja nisam niti pokušao proći u Karlovac, jer sam od mještana D. Trebinje čuo da vojska ne dozvoljava muškarcima prolaz u Karlovac.

Prvih desetak dana tj. od 4. pa otprilike do 15. 10.1991. g. radio sam uobičajene sitnije poslove oko vikendice i ujedno pomagao u obavljanju poljoprivrednih poslova svom bratiću Jelača Dušanu.

Negdje otprilike 15.10.1991. g. kod mene je došao Matijević Josip iz G. Trebinja, moj susjed i rekao mi da bi nas nekoliko muških osoba, koje svi imamo kuće ili vikendice u blizini moje trebali držati straže. Nikakvih posebnih uputa u pogledu toga nije dao meni niti ostalima, već samo da straže na dužini od oko 200 metara, na putu prema Knez Gorici. Nas, u toj grupi, koja je na navedenom mjestu davala straže bilo je ukupno šest i to : Ja, moj brat Lalić Milić, Karapandža Mile, već spomenuti Matijević Josip, Matijević Dušan i Lalić Jovo. Kako je rekao Matijević Josip naš zadatak na straži bio je da kontroliramo ulazak nepoznatih građana u samo mjesto G. Trebinja. Prema uputi poznate osobe trebali smo bez zaustavljanja propustiti, a nepoznate zaustaviti. Matijević Josip je rekao da u slučaju, da se nepoznate osobe na naše traženje ne zaustave, da na njih ne pucamo. Također je rekao da u slučaju nailaska pripadnika MUP-a RH ili pripadnika HV-a pucamo u zrak, sakrijemo se, sklonimo i o svemu tome obavijestimo po mogućnosti njega osobno ili nekog od njegovih ukućana.

Mi koji smo na ovom mjestu držali straže nismo imali uniforme i bili smo obučeni u civilna odijela. Nismo bili posebno zaduženi niti sa dugim ili kratkim streljačkim oružjem. Na tom stražarskom mjestu imali smo samo jedan ”PAP”. Tu pušku izmjenjivali smo između sebe, tako da je imao uvijek onaj tko je bio u danom momentu na straži. Stražu smo držali samo preko noći. Svatko je bio pojedinačno na straži po dva sata, a raspored držanja straže sačinjavali smo, mi koji smo držali stražu, sami između sebe. Ne znam da li je netko od nas, koji smo držali stražu, pored spomenute puške, imao još i nekakav svoj pištolj. Ja pištolj nisam imao, iako za njega imam dozvolu.

Dakle, ja sam kroz navedeno vrijeme od 15. do 28. 10.1991. god. na navedeni način i s navedenim ciljem držao stražu. Kroz to vrijeme, mi koji smo držali stražu, zaustavljali smo povremeno osobe koje bi tu naišle. Sve su to bez izuzetka bile poznate osobe – mještani i mi smo ih nakon tog zaustavljanja i kontrole propuštali. Za spomenuto vrijeme niti u jednom slučaju nije naišao netko nepoznati. U nikakvoj borbenoj akciji nisam sudjelovao, niti poduzimao nešto drugo u smislu dobivene upute od Matijević Josipa, jer zato nije bilo potrebe, odnosno nailaska nepoznate osobe, pripadnika MUP-a ili HV-a.

Iz pričanja mještana znam da u Gornjem Trebinju i Popović Brdu postajala organizacija TO. Znam da je ta organizacija postojala od ranije 04.10.1991. g. No, ništa pobliže o toj organizaciji, njenom sastavu, broju pripadnik, njenim planovima i zapovjedniku, ja ne znam. Za vrijeme boravka u Gornjoj Trebinji ja nisam vidio niti jednog uniformiranog pripadnika TO. Nisam se posebno previše niti kretao po mjestu, da bi mogao to vidjeti, niti s nekim ništa posebno o tome pričao.

Nikakvo posebno ovlaštenje za nošenje puške, koju smo imali na straži, nismo dobili.

Nitko meni posebno nije naređivao da držim stražu, niti mi prijetio da će mi se nešto dogoditi ukoliko to ne budem radio. Naprosto sam smatrao svojom dužnošću da stražu držim i da na taj način eventualno spriječim da netko nepoznat uđe u selo načini neku diverziju, zapali imovinu i tome sl. Znao sam u tom momentu da postoje dvije sukobljene strane, a o razlozima tog sukoba uopće nisam razmišljao, niti u to ulazio. Smatrao sam ta političkim problem.

Za vrijeme boravka u G: Trebinji nisam s nikim u Karlovcu održavao veze. Za to vrijeme telefonske veze sa Karlovcem bile su u prekidu. Električne struje u G. Trebinji također nije bilo, kao niti vode u vodovodnoj mreži. U vremenu od 4 – 28. 10. 1991. g. u G. Trebinji je samo jedna kuća pogođena granatom i to kako sam čuo od minobacača iz Rečice. Čuo sam da je nekoliko kuća početkom listopada 91. g. izgorilo u Knez Gorici. Ne znam na koji način su te kuće izgorjele, tj. da li su i one pogođene ili ih je pak netko zapalio.

To je sve što imam iznijeti u svoju obranu.

Od PU Karlovac lišen sam slobode i priveden istražnom sucu 14. travnja 1992 g. u 12,00 sati.

Ukoliko ostanem u pritvoru molim da se o tome obavijesti moja supruga Lalić Nevenka iz Karlovca, Kralja P. Svačića 3/10.

Upozoren u smislu čl. 82. 1. ZKP-a izjavljuje da je slušao diktiranje zapisnika, da na isti nema primjedbi i da je stoga ne želi čitati.

Dovršeno u 14,40 sati.

ISTRAŽNI SUDAC : ZAPISNIČAR : OSUMNJIČENI :

Broj : Kir. 53/92-3

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

14. travnja 1991.

Sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

Prisutni od suda : Kriv. predmet protiv okrivljenog

Sudac : Juraj Boljkovac Lalić Nikola

Zapisničar : Tonka Rendulić

Zbog krivičnog djela iz čl. 236 f. KZ RH

Zamj. Voj. tužit. Zdravko Car

Početak u 14,15 sati.

Na postavljena pitanja daje slijedeće osobne podatke :

Porodično i rođeno ime, nadimak : LALIĆ NIKOLA
Porodično i rođeno ime roditelja

I djevojačko porodično ime majke : Mile i Jelica rođ. Mrkalj

Mjesto prebivališta ili boravišta,

Ulica kućni broj : Karlovac, Andrije Hebranga 16.,

Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo : 20.02.1938. g. u Gor. Trebinja, Srbina, drž. Hrvatske

Zanimanje, položaj u zanimanju, gdje je zaposlen : umirovljenik
Porodične prilike (bračno stanje, broj i starost djece) oženjen sa Ljubicom, dvoje – punoljetan
Da li pismen i kakve je škole završio : srednja ekonomska
Imovinske prilike, gdje i kakovu

Imovinu posjeduje : stan u Karlovcu, 19. j. zemlje u Trebinji

Gdje i kada je služio vojsku, čin

I gdje se vodi u evidenciji : Split 1958 – 60, ne vodi se u Ve

10. Da li je odlikovan : –

11. Da li je kad i zašto osuđivan : nije

12. Da li je kad i kada kaznu izdržao : –

13. Da li se protiv njega vodi postupak

za koje drugo kriv. djelo : ne vodi se

14. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik : –

Upozoren u smislu čl. St. 67. 2. i čl. 218. st. 2 i 3 ZKP-a brani se :

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene iz sadržaja krivične prijave PU Karlovac br. K-431/92 od 14. travnja 1992. god., te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem da se mogu braniti na način za koji je za mene najpovoljniji.

Upućen sam da u toku cijelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i u ovom mojem prvom ispitivanju.

Razumio sam zašto se okrivljujem predočenom krivičnom prijavom. Branitelja za sada neću uzimati, a svoju obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.

U Karlovcu živim od 1961. g. nadalje. Tu sam radio u Policiji sve do 1.7.1990. g., kad sam otišao u mirovinu. U G. Trebinji, gdje sam rođen sagradio sam vikendicu, na koju sam odlazio gotovo redovito svakog vikenda. U Karlovcu se nisam osjećao ugroženim. Prema meni nikada nitko, pogotovo ne netko od organa vlasti, nije radio nešto što bi odudaralo od uobičajenih postupaka prema drugim građanima.

Dana 4.10.1991. g. u petak, otišao sam kao inače na vikendicu, a zatim se već slijedećeg dana u subotu vratim u Karlovac.

Međutim, 4.10.1991. g. poslije podne počeo je napad na Karlovac, tako da se nisam mogao vratiti i radi toga ostao sam u G. Trebinji sve do 28.10.91. g., otišao sam preko Vojnića, odnosno preko Vrginmosta i Topuskog u Bosnu, gdje sam se zadržao kraće vrijeme, a zatim produžio u Srbiju, kod rođaka u selo Ćelije, kod Lazarevca, gdje sam ostao sve do 28.1.1992. god. U Karlovac sam se vratio 4. veljače 1992. g.

Moja supruga za cijelo to vrijeme bila je u Karlovcu. Moj mlađi sin duševni je bolesnik i nalazi se na liječenju u Popovači. Stariji sin otišao je još u ljeti prošle godine u Njemačku raditi i sada se tu nalazi.

Nakon početka napada na Karlovac 4.10.91. god. u nekoliko navrata pokušao sam se vratiti u Karlovac, ali sam uvijek bio zaustavljen od pripadnika JA i vraćen natrag u G. Trebinju. Nekoliko prvih dana motao sam se oko vikendice, radeći kojekakve poslove, tek toliko da si prikratim vrijeme. Otprilike negdje 10.10.1991. g. k meni u vikendicu došao je jedan oficir JA mislim po činu kapetan i pitao me tko sam i gdje sam radio. Ja sam mu rekao kako se zovem i da sam ranije radio u Policiji. Pitao me dalje dali bi htio držati stražu (seosku), a ja sam mu na to odgovorio da baš ne bi i da me zaobiđe ukoliko je to moguće. Na te riječi oficir mi je rekao da svi stražare, te da se i ja moram uključiti u te straže i da se s tim u vezi javim svom susjedu Matijević Josipu zv. ”Župan”, koji je nekakav komandir straže.

Radi toga ja sam, bojeći se, mislio istog dana otići kod Matijević Josipa i staviti mu se na raspolaganje, ali je ovaj prije toga istog dana poslije podne došao kod mene i rekao mi da ću stražariti sa svojim bratom Lalić Milićem, njime, Karapandža Milanom, Matijević Dušanom i Lalić Jovanom na seoskom putu između G. Trebinja i Popović Brda, i to na putu koji se dalje spaja s putem koji vodi prema Knez Gorici ili Vukmaniću. Tom prilikom Matijević Josip mi je rekao da je naš stražarski sektor dugačak oko 500 m., te da ćemo straže držati samo po noći i da ćemo za to vrijeme zaustavljati i kontrolirati osobe koje ulaze u selo. Dao mi je uputu da poznate osobe nakon zaustavljanja propuštamo, isto kao i u slučaju nepoznatih osoba koje su s područja tzv. ”SAO Krajine”. U odnosu na te osobe trebali smo uzeti njihove podatke, odnosno samo iz osobne karte provjeriti tko su i propustiti ih. U slučaju nailaska nepoznatih osoba, koje nisu s područja tzv. ”SAO Krajine” nije dao nikakve posebne upute. Jedino je rekao da u slučaju nailaska pripadnika MUP-a RH ili pripadnika HV-a pucamo u zrak, kao znak upozorenja ostalim mještanima da bježe, a zatim da i onaj, koji se u takvom slučaju zatekne na straži, bježi i sakrije se. Izričito je rekao da u slučaju nailaska pripadnika MUP-a, pripadnika HV-a i drugih nepoznatih osoba ne pucamo u njih, već samo u zrak, kako sam rekao. Nije dao uputu kako se ponašati u slučaju da se nepoznata osoba na naše upozorenje ne zaustavi, pa je to bilo prepušteno nama pojedinačno na vlastitu ocjenu. Za sebe sam siguran da u takvom slučaju ne bi pucao.

Za vrijeme držanja straža i inače nismo bili u uniformama, veću civilnim odjelima. Nismo bili pojedinačno zaduženi niti s oružjem. Imali smo sva šestorica samo jednu PAP-u s dva okvira ili 10 kom. metaka. Tu pušku imao je uvijek onaj koji je bio na straži i međusobno smo je izmjenjivali tako da je onaj tko je dolazio na stražu preuzimao pušku od onoga tko je bio na straži i nakon završetka svojeg stražarenja pušku predavao onome slijedećem koji je dolazio na stražu. Stražu smo držali pojedinačno tako da smo se izmjenjivali nakon nekoliko sati. Raspored držanja straže sačinjavao je Matijević Josip, ali smo mi svi sami, koji smo držali stražu taj raspored mijenjali i međusobno se dogovarali oko vremena držanja straže.

Dakle, ja sam u skladu s uputom dobivenu od Matijević Josipa, na naprijed opisani način, i na naprijed navedenom mjestu stražario u vremenu negdje od 10.10. pa do 28.10.91. g. Za to vrijeme, onda kad sam prema rasporedu bio na straži, ja sam kao i ostali zaustavljao i kontrolirao građane koji su izlazili i ulazili u G. Trebinje, odnosno kretali se putem na kojem smo stražarili. Za sve to vrijeme, tokom noći samo u jednom slučaju bila je naišla jedna meni nepoznata osoba. Tu osobu zaustavio sam i uvidom u njemu osobnu kartu utvrdio da se radi o nekom čovjeku iz Bovića. Pitao sam ga kuda ide i nakon što sam vidio tko je i nakon što mi je rekao kuda ide, propustio sam ga. U svim ostalim slučajevima radilo se o mještanima, meni poznatim osobama, koje praktički i nisam kontrolirao kuda ide, jer sam ih poznavao. U nikakvoj drugoj akciji nisam sudjelovao.

Poznato mi je, ali sam iz pričanja, da su se oko G. Trebinje i na ostalim mjestima držale straže. No nije mi poznato tko je to držao, niti kakva je bila pobliža organizacija te službe, niti tko je bio organizator i glavni zapovjednik tih straža, pošto mi koji smo stražarili, nismo međusobno kontaktirali.

Čuo sam da na području G. Trebinje i Popović Brda postojala i organizacija TO, ali ja nikoga poznatog nisam vidio u uniformi TO. Čuo sam iz pričanja mještana da je komandir čete TO Breberina Boro iz Popović Brda, a njegov otac Breberina Nikola, politički komesar. Jedino sam vidio da se selom kreću nepoznati uniformirani pripadnici JA. Vidio sam i uniformirane pripadnike TO, ali nikog od njih ne poznajem. Prema pričanju to su bili mještani susjednih sela, koje ja ne poznajem.

Kako sam rekao ja nisam radio ništa drugo, osim što sam negdje od 10. pa do 28.10.1991. g. čuvao po noći stražu i za to vrijeme imao onu PAP-u. Kod toga sam samo jedino u slučaju nailaska građana ove zaustavljao i kontrolirao tko ulazi tko izlazi iz sela. U nikakvoj drugoj akciji nisam sudjelovao, kao niti ostali koji su sa mnom držali stražu, barem koliko je meni poznato. Osim one poluautomatske puške drugo oružje nismo imali. Ja sam jedino ponekad sa sobom nosio svoj pištolj, kojeg imam na dozvolu. Dozvoljavam da je i možda netko drugi iz moje stražarske grupe također imao vlastiti pištolj.

Takvo što imam iznijeti u svoju obranu.

Od PU Karlovac lišen sam slobode i priveden istražnom sucu dana s u 14,00 sati.

Ukoliko ostanem u pritvoru molim da se o tome obavijesti moja supruga Lalić Ljubica iz Karlovca, A. Hebranga br. 16.

Upozoren u smislu čl. 82. st. 1. ZKP-a slušao sam diktiranje zapisnika, na koji nemam primjedbi i koji ne želim čitati.

Dovršeno u 15 sati.

ISTRAŽNI SUDAC : ZAPISNIČAR : OSUMNJIČENI :

Broj : Kir. 53/92-4

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

Od 14. travnja 1992. g.

Nakon ispitivanja osumnjičenih LALIĆ MILIĆA i LALIĆ NIKOLE, zamjenik Vojnog tužit. Karlovac Stanković – Moćan Anton predlaže da se protiv osumnjičenih odredi pritvor temeljem čl. 191. st. 2. toč. 1. i 2. ZKP-a, tj. zbog opasnosti od bijega i utjecaja na svjedoke

ZAMJENIK VOJNOG TUŽIT.

ISTRAŽNI SUDAC :

Anton Stanković – Moćan PREDSJEDNIK SUDA :

Boljkovac Juraj

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC Broj : Kio. 53/92-5

R J E Š E NJ E

Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu – predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv osum. LALIĆ MILIĆA i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236 f. KZ RH, odlučujući o prijedlogu Vojnog tužiteljstva Karlovac od 14. travnja 1992. god. za određivanje pritvora,

r i j e š i o j e :

I – Temeljem čl. 192 st. 1. u vezi čl. 191. st. 2. toč. 1. 2. ZKP-a određuje se pritvor protiv :

LALIĆ MILIĆA, sin Mile i Jelice rođ. Mrkalj, rođenog

11.02. 1936. g. u G. Trebinji – Karlovac, s

prebivalištem u Karlovcu, ul. Kralja P.

Svačića br. 3/10, Srbina, drž. RH,

Umirovljenika,

LALIĆ NIKOLE, sina Mile i Jelice r. Mrkalj, rođenog

20.02.1938. g. u G. Trebinji – Karlovac, s prebivalištem u Karlovcu, A. Hebranga br. 16. Srbina, drž. RH, umirovljenika

II – Pritvor određen ovim rješenjem počinje teći dana 14. travnja 1992. god. i to protiv LALIĆ MILIĆA u 12,00 sati, a protiv LALIĆ NIKOLE u 14,00 sati i može trajati najduže mjesec dana.

Obrazloženje

PU Karlovac podnijela je krivične prijave br. K – 430/92 i br. K – 431/92od 14.04.1992. god. protiv osumnjičenih Lalić Milića i Lalić Nikole, zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo oružane pobune iz čl. 236. f. KZ RH, te istovremeno osumnjičene privela istražnom sucu radi ispitivanja, a Vojni tužitelj nakon ispitivanja osumnjičenih predložio je da se protiv istih odredi pritvor iz razloga predviđenih u čl. 191. st. 2. toč. 1 i 2 ZKP-a.

Osumnjičeni ispitani, priznaju da su krivičnom vremenskom razdoblju u G. Trebinji naoružani držali straže, te kontrolirali ulazak i izlazak građana u to mjesto, ali da tim nisu počinili kriv. djelo oružane pobune upravljene na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH-a, već da su time samo štitili sigurnost ljudi i imovine u G. Trebinji.

Prijedlog ta određivanja pritvora je osnovan.

Iz citiranih kriv. prijava PU Karlovac i do sada prikupljenih podataka proizlazi osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili kriv. djelo oružane pobune kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236 f. KZ RH-a, a što uostalom djelimično proizlazi iz same obrane osumnjičenih, u kojima priznaju da su činili ono zašto se prijavljuju, ali samo ne u namjeri ugrožavanja ustavnog poretka RH.

Iz istih podataka dalje proizlazi da postoji i razlog za određivanje pritvora osumnjičenih, predviđen u čl. 191. st. 2. toč. 1 i 2 ZKP-a.

Naime, oružane borbe u RH-a još uvijek nisu u cijelosti prestale i legalni organi vlasti RH još uvijek ne kontroliraju cjelokupno područje Republike i dio državnog teritorija još se uvijek nalazi pod okupacijom JA i pobunjenika, a osumnjičeni su duže vrijeme boravili upravo na takvom području i na tom području na naprijed opisani način, sudjelovali u oružanoj pobuni, pa stoga postoji osnovana bojazan da bi puštanjem na slobodu mogli pobjeći na okupirano područje i na taj načina da bi postali barem za određeno vrijeme nedostupni sudu.

Isto tako tokom postupka potrebno je saslušati svjedoke koji su boravili s osumnjičenima na okupiranom području i s kojima su osumnjičeni u dobrim odnosima, pa postoji osnovana bojazan da bi osumnjičeni boravkom na slobodi ometali istragu utjecajem na svjedoke, a i na suučesnike s kojima su sudjelovali u oružanoj pobuni.

Prema tome, slijedom iznijetog postoje razlozi za određivanje pritvora u smislu čl. 191. st. 2. toč. 1 i 2 ZKP-a, pa je temeljem čl. 192. st. 1. ZKP-a valjalo riješiti kao u izreci.

U Karlovcu, 14. travnja 1992. god.

ISTRAŽNI SUDAC :

PREDSJEDNIK SUDA :

Juraj Boljkovac

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC Broj : 36/92-4

R J E Š E NJ E

Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu – predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv okr. LALIĆ MILIĆA i dr., zbog kriv djela iz čl. 236 f. KZ RH, odlučujući o zahtjevu za provođenje istrage Vojnog tužiteljstva Karlovac br. KT – 185/92 od 15. travnja 1992. god., temeljem čl. 159. st. 1 i 2 ZKP-a,

r i j e š i o j e :

Provest će se istraga protiv :

I – LALIĆ MILIĆA , sina Mile i Jelice rođ. Mrkalj, rođenog

11.02.1936. god. u G. Trebinji – Karlovac, s prebivalištem u Karlovcu, ul. Kralja Petra Svačića br. 3/10, Srbina, drž. RH, u pritvoru kod Okružnog zatvora Karlovac od 14.4.1992. god.

II – LALIĆ NIKOLE, sina Mile i Jelice rođ. Mrkalj, rođenog 20.02.1938. god. u G. Trebinji – Karlovac, s prebivalištem u Karlovcu, ul. A. Hebranga br. 16., Srbina, drž. RH, u pritvoru kod Okružnog zatvora Karlovac od 14.4.1992. god.

Zbog osnovane sumnje da se :

Dana 4. listopada 1991., u cilju nasilnog obaranja društvenog ustrojstva RH, u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i pripadnika drugih neprijateljskih formacija, čiji cilj je bio odcjepljenje pojedinih dijelova RH i stvaranja tzv. ”SAO Krajine”, uključili se u oružane formacije sela G. Trebinja – Karlovac, te zadužili pušku ”PAP” s dva okvira streljiva, kojom su na prilazima navedenom mjestu vršili kontrolu prometa i držali stražu u cilju prometa i držali stražu u cilju sprečavanja ulaska legalnih snaga RH, a nakon potpisanog primirja vratili se u Karlovac,

Dakle sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,

Pa su time počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236. F. KZ RH.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac stavilo je zahtjev za provođenje istrage protiv Lalić Milana i Lalić Nikole, zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo oružane pobune iz čl. 236. f. KZ RH, činjenično i pobliže opisano u izreci ovog rješenja.

Osumnjičeni ispitani, poriču da bi počinili krivično djelo za koje se iskrivljuju.

Zahtjev za provođenje istrage je osnovan.

Iz krivične prijave PU Karlovac i u spisu prikupljenih podataka, a djelimično iz samih obrana osumnjičenih, u kojima priznaju da su, s drugim mještanima G. Trebinje, sudjelovali u držanju oružanih straža i kontroli prometa, navodeći s tim u vezi da to nisu radili u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH, proizlazi osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivično djelo za koje se okrivljuju, pa je stoga radi provođenja dokaza i prikupljanja drugih podataka potrebnih za donošenje daljnjih odluka, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Karlovu, 17. travnja 1992. god.

ISTRAŽNI SUDAC :

PREDSJEDNIK SUDA :

Juraj Boljkovac

Broj : Kio 36/92-6

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

Kio 43/92

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)

Sastavljen dana 23. travnja 1992. godine

Prisutni od suda : Krivični predmet protiv

Istražni sudac: Juraj Boljkovac LALIĆ MILIĆ i dr.

Zapisničar : Ivana Kodrić

Zbog krivičnog djela iz člana

236. f. KZ RH

Početak u 11,30 sati

Utvrđuje se da su pristupili :

Vojni tužilac Car Zdravko

Okrivljeni nitko

Branilac nitko

Ime i prezime, ime oca : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište :

Mjesto rođenja i

Godina starosti :

Odnos s okrivljenim

I oštećenim : nije u srodstvu nije u zavadi

Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2. Zkp iskazuje :

Ja živim stalno u Karlovcu, a u G. Trebinje, da poberem krumpir sa zemlje a kako je slijedećeg dana 04.10.1991.g. počeo napad na Karlovac, nisam se više mogao vratiti u Karlovac i ostao sam u G. Trebinji sve do 11. ožujka 1992. g. Za sve to vrijeme boravio sam u kući okr. Lalić Nikole.

Za vrijeme tog boravka u G. Trebinji, tu su bili negdje od početka listopada 1991. g. pa do sredine studenog 1991. g., dakle oko jedan mjesec i 15. dana okr. Lalić Milić i Lalić Nikola.

Nakon toga otišli su, ne znam kuda i više se nisu vraćali u G. Trebinje.

Kad sam došao u G. Trebinju tu sam već zatekao okr. Matijević Dušana. On ima kuću u Sajevcu, a u G. Trebinji boravio je kod svog brata Josipa. Okr. Matijević Dušan bio je u G. Trebinji za cijelo vrijeme mog boravka u tom mjestu i tu je ostao i nakon mog odlaska.

Dan ili dva iza mog dolaska u G. Trebinju došao i okr. Karampadija Mile iz Karlovca, koji ima u G. Trebinju vikendicu. I on je također za cijelo vrijeme mog boravka bio u G. Trebinji a tu je i ostao nakon mog odlaska iz tog mjesta.

Za vrijeme svog boravka u G. Trebinji od 3.10. do

Za vrijeme svog boravka u G. Trebinji od 03.10.91. do 11.03.1992. vidio sam da su mještani G. Trebinja, a i osobe koje su kao ja došle u to vrijeme držali naoružani noćne stražu. Straže su držane na više mjesta. Na cesti prema Vukmaniću straže su držali vojnici ”JA”, obučeni u uniforme te vojske i naoružani.

Na cesti prema Popović Brdu i dalje Lemić Brdu straže su držali mještani i osobe koje su došle u to mjesto u civilnim odjelima, ali također naoružani.

Dok sam ja bio kroz navedeno vrijeme u G. Trebinji vidio sam a i čuo iz razgovora s mještanima da su po noći stražu na cesti prema Popović Brdu i Lemić Brdu držali okrivljeni Matijević Dušan, Karapandža Mile, a i dok su bili u G. Trebinji kroz onih jedan i pol mj., okrivljeni Lalić Milić i Lalić Nikola. Vidio sam da su za vrijeme držanja straža bili naoružani.

Okr. Lalić Milić i Lalić Nikola imali su svoje pištolje, a osim toga i jednu ”PAP”-u, koju su mjenjali između sebe, tako da bi ju imao uvijek onaj koji je bio na straži. S njima je tu pušku, kad je bio na straži, mijenjao i Karapandža Mile. Okr. Matijević Dušan imao je pušku koju nije sa njima mijenjao. Pored njih četvero, na navedenom mjestu s njima je stražu držao još i Tomašević Nenad iz G. Trebinje. Kako sam već rekao u početku i dok su još straže držali okrivljeni Lalić Milići Lalić Nikola, svi oni koji su na tom mjestu držali stražu nisu bili obučeni u vojne uniforme. Tek kasnije kad su okrivljeni Lalić Milić i Lalić Nikola napustili G. trebinju i otišli u meni nepoznatom pravcu, svi oni koji su držali straže dobili su vojne uniforme, bili u njih obučeni za vrijeme držanja straža, a osim toga dobili su svaki pojedinačno i streljačko naoružanje – puške.

Koliko sam čuo, a i vidio za vrijeme držanja noćnih straža oni su kontrolirali promet na mjestu gdje su stražu ržali. Nisam vidio, a niti čuo da bi na tom mjestu preko noći postavljali barikade.

Ja sam bolestan, nisam sposoban za služenje vojske, pa radi toga straže nisam držao, a to nije od mene nitko tražio. Ne znam tko je organizirao držanje tih straža, a niti koji je cilj toga bio, osim da se kontrolira promet prema G. Trebinji. Koliko ja znam nikakve druge borbene akcije, ovih koji su bili na stražama, nisu poduzimali. Za vrijeme mog boravka u G. Trebinji i napada na to mjesto nije bilo. Ja jedino znam da je ”JA” iz G. Trebinja i okolnih mjesta pucala iz artiljeriskih oružja na grad Karlovac.

Pored imenovanih Lalić Milića, Lalić Nikole, Matijević Dušana, Karapandža Mile i Tomašević Nenada, za koje sam već naprijed rekao, da sam ih vidio i da znam da su držali naoružani noćne straže, vidio sam još da je s njima zajedno naoružan držao noćne straže i Matijević Josip, brat od Matijević Dušana. Matijević Josip je mještanin ima kuću u G. Trebinji i tu stalno živi.

Pored naprijed spomenutih vidio sam više puta u uniformi ”JA” i naoružane ”PAP”-a Karapandža Vladu, Karapandža Cviju, Vukov Miću, Karapandža Nikolu, koji su svi mještani G. Trebinje. Ne znam što su oni inače radili naoružani i u uniformama, te kome su pripadali. Pored njih čuo sam da su i neki drugi mještani, koje ja osobno nisam vidio u uniformama i naoružane, također bili u vojnim uniformama i naoružani, odnosno da su pripadali nekakvim naoružanim formavijama.

Prisjećam se da sam još vidio u uniformi JA i naoružanog Krivikuća Dušana iz G. Trebinje, za kojeg sam čuo da je izdavao dozvole za izlazak iz mjesta.

Vidio sam naoružanog i u uniformi JA više puta Basara Jovu iz Karlovca, inž. u ”Jugoturbini”, koji ima kuću u Lušćiću, a oženio je kćerku Matijević Josipa, pa je k ovome često dolazio. Za njega se pričalo da je komandir Trebinjske čete. To sve što mi je o ovome poznato.

Upozoren u smislu čl. 1.82. st. 1. ZKP zapisnik nije čitan.

Dovršeno.

Istražni sudac : Zapisničar : Svjedok :

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj : KT – 185/92

Karlovac, 24. travnja 1992. godina

ZC/MR

VOJNI SUD

Temeljem članka 45 stavak 2. točka 3 i članka 174 stavak 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN br. 53/91), podižem

O P T U Ž N I C U

Protiv :

I -okr. LALIĆ MILIĆA , sina Mile i Jelice rođ. Mrkalj, rođenog

11.02.1936. god. u G. Trebinji – Karlovac, s prebivalištem u Karlovcu, ul. Kralja Petra Svačića br. 3/10, Srbina, drž. RH, u pritvoru kod Okružnog zatvora Karlovac od 14.4.1992. god.

II – okr. LALIĆ NIKOLE, sina Mile i Jelice rođ. Mrkalj, rođenog

20.02.1938. god. u G. Trebinji – Karlovac, s prebivalištem u Karlovcu, ul. A. Hebranga br. 16., Srbina, drž. RH, u pritvoru od 14. travnja 1992. godine u 14 sati,

da su :

dana 4. listopada 1991. u Gornjoj Trebinji SO Karlovac, u namjeri da oružjem stvore nemir, nesigurnost i ugrožavanje života i imovine građana RH, i time ugroze njeno ustrojstvo i sigurnost, a u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i pripadnika drugih neprijateljskih formacija, upravljenih na odcjepljenje dijelova teritorija RH i stvaranje tzv. ”SAO Krajine”, dobrovoljno pristupili nelegalnim oružanim formacijama sela Gornja Trebinja, gdje su zadužili pušku marke ”PAP” sa dva okvira streljiva, kojom su na prilazima navedenom mjestu, vršili kontrolu i stražu u cilju sprečavanja ulaska legalnih snaga RH u to mjesto,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,

pa da su time počinili krivično djelo protiv RH – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f. stavak 1 KZ RH.

Stoga

P r e d l a ž e m

da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava
da se na raspravu pozove I okr. Lalić Milić, II okr. Lalić Nikola, te svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
da se na raspravi izvrši uvid u zapisnike o ispitivanju okrivljenih (9-13), rješenje o određenom pritvoru (14)
da se nad okrivljenicima temeljem članka 191 stavak 2 točka 1, 2 i 3 preuzetog ZKP-a (NN br. 53/91) produži pritvor.

O b r a z l o ž e nj e

Policijska uprava Karlovac podnijela je prijavu protiv I okr. Lalić Milića i II okr. Lalić Nikole, radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci optužnice te je provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.

U svojoj obrani u istrazi I okr. Lalić Milić je iskazao, da je dana 4. listopada 1991. godine (bio je petak), otišao u Gornju Trebinju gdje ima vikendicu. Otišao je zajedno sa suprugom, koja je ostala samo par dana do ponedjeljka, kada se vratila u Karlovac, dok je on ostao u vikendici, sve do 28.10.1991. godine kada je preko Bosne otišao u Beograd, zatim u Lazarevac, a dana 11. travnja 1992. godine preko Mađarske se vratio u Karlovac. U Karlovac se nije uspio vratiti zajedno sa suprugom odmah u ponedjeljak, nakon vikenda, jer pripadnici tzv. ”JNA” u Kamenskom nisu dozvoljavali muškarcima prolaz prema Karlovcu. Radi toga se u Karlovac vratila njegova supruga sama, a nije niti pokušavao proći u Karlovac, jer je čuo od mještana Donje Trebinje da vojska ne dozvoljava prolaz. U Gornjoj Trebinji je do otprilike 15.10.1991. godine radio uobičajene poslove, kada je kod njega došao Matijević Josip iz Gornje Trebinje, koji mu je bio susjed, i rekao da bi trebao držati stražu. Nikakvih posebnih uputa mu nije dao, niti njemu niti drugim muškarcima koji su stražarili, već samo da stražu drže u dužini od 200 m na putu prema Knez Gorici. U toj grupi ih je bilo 6 i to : on, II okr. Lalić Nikola, Karapandža Mile, Matijević Josip, Matijević Dušan i Lalić Jovo. Trebali su poznate osobe bez zaustavljanja propustiti, a nepoznate zaustaviti. Matijević Josip mu je dao uputu da u slučaju nailaska pripadnika MUP-a RH ili pripadnika HV pucao u zrak, te da se sklone i da o tome obavijeste njega ili nekog od ukućana.

Dalje je iskazao da su na ovom mjestu držali straže na način da su bili u civilima, a ne u uniformi. Nisu bili posebno zaduženi sa nikakvom puškom, već su imali jednu papovku koju su izmjenjivali između sebe, kako je koji dolazio na stražu. Uz pušku su imali i streljivo. Poznato mu je da je u Gornjoj Trebinji postojala organizacija teritorijalne obrane, koja je postajala i od ranije, ali pobliže o toj organizaciji i njenom sastavu ne zna ništa.

II okr. Lalić Nikola je iskazao u svojoj obrani, da je dana 04.10.1991. godine otišao kao i inače na vikendicu u Gornju Trebinju kod Karlovca, gdje je imao namjeru pokupiti krumpir. Međutim, dana 4.10.1991. poslije podne, počeo je napad na Karlovac, tako da se nije mogao vratiti i radi toga je ostao sam u Gornjoj Trebinji, sve do 28.10.1991. godine, kada je preko Vojnića i Vrginmosta otišao u Bosnu, a zatim u Srbiju, u selo Ćelije kod Lazarevca, gdje je ostao sve do 28.1.1992. godine, dok se u Karlovac vratio 4. veljače 1992. godine. Za sve to vrijeme njegova supruga je bila u Karlovcu, a također i njegov mlađi sin. Nakon napada na Karlovac, u nekoliko navrata pokušao se vratiti, ali je uvijek bio zaustavljen od pripadnika tzv. ”JNA” i vraćen natrag. Negdje oko 10.10.1991. godine k njemu u vikendicu došao jedan oficir, tzv. ”JNA” (čini mu se da je bio po činu kapetan), i rekao da bi trebalo držati seosku stražu. Radi toga je k njemu došao Matijević Josip, koji mu je tada dao zadatak da stražari zajedno sa I okr. Lalić Milićem, Karapandža Milom, Matijević Dušanom i Lalić Jovom na seoskom putu između Gornje Trebinje i Popović Brda i to na putu koji vodi prema Knez Gorici. Tom prilikom, Matijević Josip mu je rekao da je njihov stražarski sektor dugačak oko 50 m, te da će straže držati samo po noći i za to vrijeme da će zaustavljati i kontrolirati osobe koje ulaze u selo. Dao je upute da poznate osobe nakon zaustavljanja propuštaju, a u slučaju nepoznatih osoba bi trebalo uzeti podatke. Također, u slučaju nailaska pripadnika MUP-a RH ili pripadnika HV, da pucaju u zrak kao znak upozorenja ostalim mještanima da bježe, a zatim onaj koji se u takvom stanju zatekao na straži, da bježi i da se sakrije. Za vrijeme držanja straže, nisu bili u uniformama, već u civilnim odjelima, a dužili su ”PAP” sa dva okvira, koji su mijenjali kako je koji dolazio na stražu.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao, daje dana 3. listopada 1991. godine otišao iz Karlova u Gornju Trebinju, gdje je želio pobrati krumpir. Kako je slijedećeg dana 4.10.1991. počeo napad na Karlovac, nije se vrše mogao vratiti, pa je ostao u Gornjoj Trebinji. Za to vrijeme, boravio je u kući II okr. Lalić nikole, a I i II okrivljenici su bili u Gornjoj Trebinji, sve do sredine studenog 1991. godine, kada su otišli i više se nisu vraćali. Kada je došao u Gornju Trebinju, tu je zatekao Matijević Dušana, a također i Karapandža Milu. Vidio je da mještani drže naoružane noćne straže, koje su bile na više mjesta, na način da su na cesti prema Vukmaniću straže držali vojnici tzv. ”JNA” obučeni u uniforme i naoružani. Na cesti prema Popović Brdu i dalje prema Lemić Brdu, straže su držali mještani i osobe koje došle u to mjesto u civilnim odjelima, ali također, naoružani.

Iskazao je da je dok je bio u Gornjoj Trebinji, vidio i čuo razgovore sa mještanima, koji su po noći držali stražu. Tada je saznao da su stražu držali Matijević Dušan, Karapandža Mile, te I i II okrivljenici. Vidio je da su za vrijeme držanja straža svi bili na oružanika, a I i II okrivljenici su imali i svoje pištolje, te jednu pušku marke ”PAP”, koju su mijenjali između sebe. Matijević Dušan je imao svoju pušku, koju nije mijenjao s nikim. Pored njih je na straži također bio i Tomašević Nenad iz Gornje Trebinje, a nakon što su okrivljenici Lalić Nikola i Lalić Milić napustili Gornju Trebinju i otišli u nepoznatom pravcu, svi stražari su dobili vojne uniforme i pojedinačno i streljačko naoružanje.

S obzirom na sve navedeno, smatram da su I okrivljenik Milić Lalić i II okrivljenik Nikola Lalić, ostvarili su sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 f. stavak 1 KZ RH. Naime, dana 4. listopada 1991. godine okrivljenici su otišli u Gornju Trebinju, dakle, upravo na dan kada su neprijateljske formacije potpomognute tzv. ”JNA” izvršile napad na Karlovac. Poznato je da je cilj neprijateljskih formacija otcijepljenje pojedinih djelo RH i stvaranje tzv. ”SAO Krajine”, kao i nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH. Okrivljenici su se dobrovoljno priključili oružanim formacijama sela Gornja Trebinja, te su prihvatili naoružanje, a zatim vršili noćne straže sve u cilju sprečavanja ulaska legalnih snaga RH u to mjesto. Iz njihovih obrana proizlazi da im je zadatak bio na propuštanju poznate osobe, a da u slučaju nailaska pripadnika MUP-a Republike Hrvatske ili pripadnika Hrvatske vojske pucaju u zrak radi upozorenja ostalih stanovnika Gornje Trebinje, kako bi spriječili dolazak legalnih snaga RH. Dakle kako su se naoružali zbog navedenih razloga, ostvarili su sva bitna obilježja navedenog krivičnog djela, pa je valjalo podići ovu optužnicu, koja jeopravdana i na zakonu osnovana.

S obzirom, da još uvijek postoji neposredna ratna opasnost na području Karlovca, postoje okolnosti koje upozoravaju na opasnost od bijega okrivljenika na područja koja nisu dostupni legalnim organima RH, također postoji i bojazan da bi mogli ponoviti ovo krivičnom djelo, kao i utjecaj na svjedoke, pa zbog toga predlažem da se nad okrivljenicima temeljem članka 191 stavka 2 točka 1 i 2 i 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) produži pritvor.

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJSTVA

Car Zdravko

Z a p i s n i k

Od 7. svibnja 1992.

O glavnoj raspravi Vojnog suda u Karlovcu

Prisutni od suda : vojni tužilac : Karlovac

Predsjednik vijeća – sudac : Zvonimir Matan Okrivljeni : Lalić Milić i dr.

Članovi vijeća : Mladen Kosijer Zbog kriv. djela iz čl. 236 f. KZ RH

Zapisničar : Ivana Kodrić Br. javnog tužiteljstva 185/92

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 9.00 sati objavljuje predmet glavne rasprave

Utvrđuje se da su pristupili :

Vojni tužilac Car Zdravko
Oštećeni
Okrivljeni I i II opt. Osobno uz branitelja Popović Davora odvj. iz Karlovca
Sveoci : xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Predsjednik vijeća objavljuje predmet rasprave koja je javna te sastav vijeća, na koji sastav stranke nemaju primjedbi.

Rasprava je javna.

Utvrđuje se identitet okrivljenih.

I op. Lalić Milić, ostali podaci kao na listu br. 9

II op. Lalić Nikola, ostali podaci kao na listu br. 11

Pred. Vijeća upozorava svjedoka u smislu čl. 229 i 235. ZKP i upućuje van sudnice.

Potom su opt. Upozoreni u smislu čl. 218. i 314. ZKP.

Vojni tužitelj čita optužnicu.

Opt. su upozoreni u smislu čl. 316. ZKP

Ova oba opt. Izjavljuju da su opt. primili i razumjeli i da ce obranu iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.

I opt. Lalić Milić upućen je van sudnice.

II opt. Lalić Nikola se brani ; u stvari II opt. Nikola Lalić upućuje se van sudnice, a

I opt. Lalić Nikole se brani :

Konstatira da se kao na listu br. 11 i 9 i 10 lista. Dodaje, da Matijeić Josip kada je tražio da ide na stražu izričito kazao da se na stražu mora ići, pa kada se morao drugačije niti nije mogao postupiti a nikuda se nije mogao udaljiti, Također dodajem da nije istina da bi on i njegov brat bili zaduženi puškom PAP kako je navedeno u opt., on ustvari ne zna dali je netko s njom bio zadužen. Pušku je dobivao onaj koji je bio na straži tako da se ona stalno izmjenjivala stražarima.

Dodaje i to da nikada nije njegova namjera bila da ruši Hrvatsku državu ili da bi bilo što nanese hrvatskom narodu. Napominje, posebno da se iz Trebinje nije moglo izaći nikuda jer su svi putovi bili blokirani poneka žena je mogla da prođe, pokušavao je u nekoliko navrata xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx da ode ali je bio 3-5 puta vraćan iako je bolestan. Pokušavao je brat Nikola nekoliko puta ali je vraćen, pa su konačno nekako nabavili benzin (nerazumljivo) fiću kojim su konačno napustili Trebinje u pravcu BiH. Ukupno sam bio na straži otprilike 5 puta po dva sata. Čak je u dva navrata odbio povrat na stražu jer su drugi stražari bili pijani, a sa njima nije htio obavljati dužnost.

Kad mu je Matijević Josip rekao da mora ići na stražu i objasnio svrhu te službe on je to shvatio da su se čuvale zgrade i imovina u zaseoku gdje su inače bili, da se nije očekivao očekivao nikakav napad sa bilo koje strane kada je ratna situacija i kada nastane komešanje naroda da se može desiti da npr. netko pijan baci čiki i nili na neki drugi način. Posebno pitanje članova vijeća dodaje, da sam osim PAP puške imao jedan stari pištolj koji mi je dao Breberina Jovica, taj pištolj je bio rđav praktičke neupotrebljiv te je prilikom napuštanja Trebinje ostao u vikendici.

Na pitanje branitelja izjavljuje : moja supruga je došla kući odmah na nedjelju uveče je krenula iako je padala kiša, a i danas ne znam kako je uspjela doći u Karlovac.

Prije nego smo Nikola i ja krenuli za Dvor na Uni on je za sebe i za mene u prostorima PZ Skakavac od nekog Krivokuća Dušana koji je za to bio zadužen dobio dozvolu za kretanje u pravcu Dvora na Uni uz obrazloženje da idemo tamo kako bismo došli do telefon. Veze sa Karlovcem da se raspitamo što je s našim porodicama. Nije smio reći da bi eventualno trebao ići u BiH odnosno za Beograd jer tada sigurno takvu dozvolu ne bi dobili.

Mi smo krenuli u Trebinje 28.10.1991. u 6,00 sati preko Utinje, Biljega do Gline i dalje za Dvor na Uni.

A vratio sam se u Karlovac 11.4. ove godine. Ranije se nisam vratio jer sam morao ostati na liječenju u Lazarevcu gdje sam bio smješten a djelimično pregledi i u Beogradu bolestan na pluća, a na debelo crijevu lumbago i dr. Poslije snimanja kičme obavio sam 16.03.1992. pokušao odmah nakon toga oko 20.03.1992. da se vratim preko Veljuna ali su zbog ratnih događaja autobusi nisu radili pa sam konačno preko Mađarske i Slovenije doputovao kući na sa subote na nedjelju sam se javio u MUP smatrajući potrebnim obzirom da sam oko 6 mj. Bio odsutan.

Na kraju bi dodao da doista nisam nikada imao namjeru da učinim bilo što protiv RH ili hrvatskog naroda.

Pozvan je u sudnicu II opt. LALIĆ NIKOLA : pa se brani :

Konstatira se kao na listu br. 11 i 12 spisa.

Posebno dodaje da za vrijeme boravka u Trebinje nakon svega par dana ostao bez hrane da bi išao u Vojnić ali je prije odlaska obišao susjede Vrban Stjepana Darnicu i dr. pitao ih da i njima što treba, oni su naručili što im je trebalo pa im je donio.

Kad mu je Matijević Josip objavio kako je dužnost straže, a prije svega mu je rekao da ni na koga ne treba pucati, tek ako bi se pojavila opasnost da puca u zrak radi upozorenja ostalima da se mogu skloniti od te opasnosti tako da je on sve to stražarenje shvatio da je to neke preventivne naravi kao civ. zaštita, nikako da je trebalo biti obrambene ili ofenzivne naravi.

Inače sam ja u samoj vikendici od ranije imao pištolj kojeg legalno posjedujem.

Tvrdim da ja nisam dobrovoljno pristupio vršenju straž. službe nego mi je jednostavno to naređeno od strane oficira JNA sa druge strane nisam nikada imao namjeru da učinim bilo što u Hrvatskoj

To je sve što imam za izjaviti.

DOKAZNI POPSTUPAK

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, svjedok, konstatira se da svjedok izjavljuje kao na listu 24 spisa.

Na pitanje VT odgovara :

Ja sam samo jednom prilikom u gostioni vidio dvojicu milicionera ali nisam vidio kakve oznake imaju.

Poznato mi je da je JNA izvršila pretres kuće kod Štefančića Marka i Ivana, tražilo se oružje koje se tamo navodno nalazilo ali koliko znamo oružje nije nađeno.

Na pitanje branitelja dodaje :

Ja sam u stvari u Trebinje išao sa Lalić Nikolom njegovim fićom.

Kad su Lalići napustili Trebinje straže su bile i dalje, nakon izvjesnog vremena stražari su dobili oružje i vojne uniforme. Za Lalić Nikolu se tamo govorilo da je on MUP-ovac, a ga mu je to i supruga, a u Milićevu kuću je izvršena provala i opljačkana kuća.

Za svjedoka nema pitanja.

Branitelj opt. izjavljuje da se izvrši uvid u naknadni postupak u me. Dokumentaciju za optužene koji prilaže u spis, a iz koje je vidljivo da je 14.11.1991. oba dvojica bili u Lazarevcu kad su počeli sa pretragom odnosno liječenjem.

Vojni tužitelj nema dokaznih prijedloga.

VIJEĆE DONOSI

R j e š e nj e

Izvršit će se uvid u med. dokumentaciju.

Vrši se uvid u ”izvještaj labaratorije” Doma zdravlja Lazarevac za Lalić Nikolu.

Vrši se uvid u isti izvještaj, te nekoliko nalaza za Lalić Milić.

Vrši se uvid u izvod KE za Lalić Milića.

Daljnjih prijedloga nema.

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN

Vojni tuž. Izjavljuje da smatra dokazanim da su optuženici počinili djelo kojem se opt. stavlja na teret. Već se iz njihovih obrana može zaključiti da su oni samim tim što su počeli vršiti stražarenje zapravo imali za cilj da spriječe legalne organe RH da uspostave pravni poredak na tom teritoriju odnosno namjera im je bila da se stvore neke druge paravojne kao SAO Krajina i dr, a kroz to su pokazali namjeru da zapravo ruše Republiku Hrvatsku time su po ojeni tužitelja učestvovali u oružanoj pobuni pa se predlaže da ih sud oglasi krivim i osudi po zakonu.

Branitelj opt. izjavljuje da smatra da tokom provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno postojanje bitnih obilježja kriv. djela oružane pobune što se njima stavlja na teret. Ističe objektivnih činjenice one su praktične nesporne ali nije dokazano postojanje umišljaja koji je potreba da bi se ovakvo djelo izvršilo. Da je takva znanja rušenja ilegalne vlasti Hrvatske postojala kod optuženika ne bi se ponašao i kako jesu. Tako I okr. ne bi odlazio sa suprugom, ona koja se tamo našla ne bi se vraćala za 2 dana u Karlovac, već bi vjerojatno tamo ostala. Iz obrane branitelja i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi, a to je i inače poznato da je postojala potpuna blokada kretanja koja je bila moguća tek uz propusnice. Kod toga napominjem da su zapravo obojica opt. nakon odlaska od strane organa tamošnjih vlasti praktički proglašeni dezerterima radi čega su im kuće opljačkali dok je Nikola proglašen krivim jer mu supruga radi u MUP-u Karlovac. Da su imali namjeru rušiti hrvatsku vlast ne bi na kraju obojica napustili Trebinju što su učinili i to na pomalo prevaran način kako to potvrđuje i svj. xxxxxxxxxxxx. Osim toga kod med. dokumentacije je vidljivo da su već 14.11.1991. bili u Srbiji gdje su upućeni na liječenje da bi se na kraju vratili u Karlovac. Iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx je vidljivo da su osobe koje su ostale u Trebinji nakon odlaska opt. dobili uniforme i naoružanje pa se tek za njih može tvrditi da su imali namjeru kakvu sada tužitelj stavlja na teret njegovim braniteljima, a takovi sigurno se neće vratiti u Karlovac.

Iz svih tih činjenica proizlazi da namjera njegovih branitelja nije bila kako im optužnica stavlja na teret pa predlaže da ih sud oslobodi optužbe.

Oba optuženika izjavljuju da prihvaćaju završnu riječ svog branitelja i da nemaju što dodati.

RASPRAVA DOVRŠENA.

Vijeće se povlači na vijećanje i glasanje nakon čega javno izriče slijedeće :

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

I opt. LALIĆ MILIĆ

II opt. LALIĆ NIKOLA

K r i v i s u

Što su :

Dana 4, listopada 1991. g. u Gornje Trebinje, SO Karlovac, u namjeri da oružjem stvore nemir, nesigurnost i ugrožavanje života i imovine građana RH i time ugroze njeno ustrojstvo i sigurnost, a u uvjetima oružanih akcija tzv. JNA i pripadnika drugih neprijateljskih formacija upravljenih na ocijepljenje dijelova teritorija RH i stvaranja tzv. SAO Krajine, dobrovoljno pristupili nelegalnim oružanim formacijama sela Gornja Trebinja gdje su zadužili pušku PAP sa dva okvira streljiva kojom su na prilazima navedenom mjestu vršili kontrolu stražu u cilju sprečavanja ulaska legalnih snaga RH u to mjesto,

Dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,

Čime su počinili kriv. djelo protiv RH – oružanom pobunom – označeno u čl. 236. f. st.1. KZ RH, pa se o istom zakonskom propisu

O s u d j u j u

Na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine svaki.

Temeljem čl. 50. preuzetog KZ (NN 53/91) u izdržavanje kazne uračunat će im se vrijeme provedeno u pritvoru od 14.4.1992. g. nadalje.

Temeljem čl. 98. st. 1. preuzetog ZKP dužni su nadoknaditi troškove kriv. postupka sudu paušalni iznos od 3.000 HRD.

Sud je nadalje

R i j e š i o

Temeljem čl. 353. st. 6. preuzetog ZKP protiv optuženika produžuje se pritvor.

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC Broj : K 48/92-8

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana, kao predsjednika vijeća te Nine Bubaš i Mladena Kosijera, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u Kriv. djelu iz čl. 236 f. st. 1. KZ RH, nakon provedene glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 185/92 dovršene dana 7, svibnja 1992. u prisutnosti zamjenika vojnog tužitelja Car Zdravka, I opt. Lalić Milića i II opt. Lalić Nikole, te njihovog branitelja Popović Davora odvjetnika iz Karlovca,

P r e s u d i o j e

I opt. LALIĆ MILIĆ, sin Mile i Jelice, r. Mrkalj, rođ, 11.02.1936. u

Gornjoj Trebinji, SO Karlovac, sa prebivalištem u Karlovcu, ul. Kralja Petra Svačića 3/10, umirovljenik, Srbin, drž. RH

II opt. LALIĆ NIKOLA, sin Mile i Jelice, r. Mrkalj rođ.

20.02.1938. u G. Trebinji, SO Karlovac, sa prebivalištem u Karlovcu, A. Hebranga br. 16, umirovljenik Srbin drž. RH

krivi su :

dana 4. listopada 1991. g. u Gornjoj Trebinji, SO Karlovac, u Namjeri da oružjem stvore nemir, nesigurnost i ugrožavanje života i imovine građana RH i time ugroze njeno ustrojstvo i sigurnost, a u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i pripadnika drugih neprijateljskih formacija upravljenih na ocijepljenje dijelova teritorija RH i stvaranje tzv. ”SAO Krajine” dobrovoljno pristupili nelegalnim oružanim formacijama sela Gornja Trebinja gdje su zadužili pušku ”PAP” sa dva okvira streljiva kojom su na prilazima navedenom mjestu vršili kontrolu i stražu u cilju sprečavanja ulaska legalnih snaga RH u to mjesto,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,

čime su počinili kriv. djelo protiv RH o – oružanom pobunom – označeno u čl. F. st. 1. KZ RH, pa se po istom zakonskom propisu

o s u đ u j u

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine svaki.

Temeljem čl. 50 preuzetog KZ (NN 53/91) u izdržavanju kazne uračunat će im se vrijeme provedeno u pritvoru od 14.04.1992. nadalje.

Temeljem čl. 58. st. 1. preuzetog ZKP (NN 53/91) dužni su nadoknaditi troškove kriv. postupka sudu u paušalnom iznosu od 3.000 (tri tisuće dinara) HRD svaki.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu 24.4.1992. g. br. Kt 185/92 kojom stavlja na teret optužnicama da su izvršili kriv. djelo pobliže opisano u izreci ove presude.

Oba optuženika to poriču.

Obojica optuženika u svojim obranama navode da su dana 4.10.1991. g. iz Karlovca gdje stalno i borave otišli u Gornju Trebinju gdje imaju vikendice, a kako su to inače običavali praktički svakog vikenda.

Uz I opt. Milića doputovala je i njegova supruga. Došli su tamo da obave neke poslove, pa da se nakon toga na kraju vikenda vrate u Karlovac. Međutim istog dana započeo je napad na Karlovac pa se zbog blokiranja tih putova nisu mogli vratiti, posebno ne muškarci, dok se Milićeva supruga na nedjelju ipak vratila. Svaki je obavljao nekoliko dana svoje poslove oko kuće odnosno u vrtu. Kod I opt. Lalić Milića negdje oko 15.10.1991. došao je Matijević Josip koji je tamošnji susjed i rekao mu da bi morao ići na stražu kod Lalić Nikole najprije je došao jedan kapetan JNA te je isto tražio od njega, a potom je i Matijević Josip taj zahtjev ponovio pri čemu je zapravo obojici naređeno da se angažiraju u vršenju stražarske službe, pa drukčije i nisu mogli postupiti. Matijević Josip im je predao jednu pušku ”PAP” sa dva okvira municije i oni su doista vršili stražu a prema uputama Matijević Josipa dužnost im je bila da samo kontroliraju tko prolazi cestom, domaće ljude da propuštaju, ostale da zaustavljaju i provjeravaju njihov identitet, a u slučaju nailaska pripadnika MUP-a ili HV da pucaju u zrak i na taj način obavijeste mještane kako bi mogli pobjeći i da sami nastoje da pobjegnu, te da o svemu obavijeste spomenutog Matijević Josipa ili nekog od njegovih ukućana. Više njih imali su samo tu jednu pušku koju su izmjenjivali tako da ju je držao onaj tko je bio na straži. Svi su oni tu službu obavljali u civilnim odjelima, nisu dobili nikakve uniforme.

Kako zbog opće situacije nisu više mogli tamo ostati pokušavali su da se vrate u Karlovac, posebno je to pokušavao u par navrata Lalić Nikola, ali je uvijek bio vraćen. Konačno je upravo Lalić Nikola otišao u prostorije PZ Skakavac te tamo od zato nadležne osobe dobio propusnicu za oba optuženika da mogu napustiti područje Gornje Trebinje prema Dvoru na Uni u BiH, a uz izgovor da idu tamo do najbližih telefona sa kojih bi mogli nazvati Karlovac i ustanoviti što im je sa porodicama. Tako su napustili Trebinju oko 28.10.1991. g. te zatim otišli u razna mjesta po BiH i Srbiji, gdje je Milić s obzirom da boluje od više bolesti morao otići duže vremena na liječenje, da bi se konačno preko Mađarske i Slovenije vratio u Karlovac 11.4.1992. g. Nikola Lalić je stigao ranije i to 4.2.1992.g.

Obojica optuženika su istakli da nisu dobrovoljno pristupili u te jedinice u okviru kojih su obavljali stražarsku dužnost, također su istakli da im nikakva namjera nije bila da bi napadali Ustavno ustrojstvo Hrvatske ili na bilo koji način naškodili hrvatskom narodu.

Sud je proveo dokazani postupak kojim je ispitan svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, zatim je izvršen uvid u izvod iz KE za Lalić Milića, a osim toga izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za oba optuženika koju su priložili uz spis na glavnoj raspravi.

Saslušani svjedok bitno je iskazao da je on zajedno sa II opt. Lalić Nikolom fićom optuženika iz Karlovca stigao navedenog datuma u G. Trebinju, gdje ima neki vrt, i da je odmah došlo do napada na Karlovac, pa je zbog toga napada bio onemogućen da se vrati. Vidio je nakon izvjesnog vremena oba optuženika kad su išli sa ostalim mještanima koje je imenovao na stražu, a bili su svi u civilnim odjelima te su stražarsku dužnost optuženici vršili sa jednom puškom ”PAP” koju su stražari između sebe izmjenjivali tako da je bila kod onoga tko je vršio tu dužnost, a kad je bio na dužnosti. Nakon kraćeg vremena oko X mj. Ili početka XI mj. 1991. g. optuženici su odatle nestali, ne znam u kojem pravcu. Kako je on bolestan njega nitko nije niti tražio uvrsti u te straže. Nakon što su optuženici napustili G. Trebinju vidio je da su svi oni koji su obavljali tu dužnost, nakon nekog vremena, dobili vojničke uniforme JNA i svi su dobili streljačko naoružanje, te su i dalje vršili straže.

Dok je on tamo boravio u G. Trebinji i u okolici nije bilo nikakvih borbenih akcija. Jedino je za njegovog boravka u tom mjestu JNA pucala iz artiljerijskog oružja na grad Karlovac. Vratio se u Karlovac 1.3.1992. g.

Ocijenivši obranu optuženika kao i provedene dokaze a napose iskaz saslušanog svjedoka sud smatra da su optuženici svojim ponašanjem ostvarili sva bitna obilježja kriv. djela oružane pobune koje im se optužnim aktom stavlja na teret.

Prije svega sud je utvrdio da su optuženici navedenog datuma dakle, 4.10.1991. došli u G. Trebinju, da su nakon nekoliko dana pozvani da vrše stražu i da su to bez ikakvog otpora i prihvatili te da su tu dužnost i vršili. Istina oni su na kraju napustili navedeno mjesto i prestali sa obavljanjem stražarske dužnosti, to su očito učinili kad su shvatili da se namjere kako tzv. ”JNA” te drugih neregularnih jedinica koje su upravo vršile agresiju na Hrvatsku neće ostvariti. To im je bilo tim lakše što još nisu bili u potpunosti obuhvaćeni općom mobilizacijom koja je tamo na okupiranom teritoriju tek naknadno provedena.

Drugim riječima sud je ocijenio te to smatra utvrđenim da su optuženii iako su možda formalno pozvani od strane Matijević Josipa dobrovoljno stupili u nepozvane formacije jer im je bilo potpuno jasno da je zadatak tih formacija kao i tzv. JNA da obore legalno izabranu vlast u Hrvatskoj i da dio RH bude odcijepljen, te uključi u tzv. SAO Krajinu. Da oni nisu imali namjeru da se sve to dogodi imali su bezbroj načina na raspolaganju da izbjegnu učestvovanje u obavljanju stražarske službe pa bi se posebno mogli odnositi na I opt. Lalić Milića čije udravlje očiti narušeno a što proizlazi iz njegove obrane tako posebno iz priložene med. dokumentacije. Sa druge strane, II opt. Lalić Nikola je bio niz godina radnik u bivšem ”SUP-u” i kao takav sigurno je bio dovoljno osposobljen i iskusan da bi pronašao način da izbjegne vršenje stražarske službe ako bi to želio. Niti jedan međutim to nisu učinili. Isto tako obojici optuženika koji su služili nekadašnju vojsku itekako, je po ocjeni suda, bilo jasno, da su dio jednog mehanizma, a to je bila JNA i druge neregularne jedinice, čija je oružana aktivnost bila usmjerena na rušenje RH, da pripadaju tom velikom i kompliciranom ”ratnom stroju”. Jer, svaki pojedinac u okviru takvog mehanizma koji je i brojčano ili teritorijalno ogromno predstavlja dio tog ukupnog mehanizma. Sve su to optuženici sasvim sigurno znali i učestvovli su u aktivnostima tog mehanizma, a očitom namjerom da dadu svoj doprinos za ostvarenje njegovih ciljeva. Drugim riječima, postupali su svjesno odnosno sa umišljajem pa su tim ostvarili subjektivni bitni element krivičnog djela učestvovanja u pobuni.

Objektivni element tog istog kriv. djela je nesporan, pa nema potrebe da se posebno obrazlaže.

Prema tome neosnovana je obrana optuženika koja je posebno apostrofirana u zadnjoj riječi njihovog branitelja u kojoj on tvrdi da u ponašanju opt. nije ostvaren upravo subjektivni bitni element kriv. djela oružane pobune, a što bi posebno proizlazilo iz činjenica, da su supruge dvojice optuženika za čitavo vrijeme boravile u Karlovcu pri čemu se nakon dva dana supruga I opt. Lalića Marića vratila u Karlovac, a supruga II opt. tamo nije niti dolazila, dapače zaposlena je u PU Karlovac i danas, zatim i iz činjenice da su konačno napustili G. Trebinju i sami se vratili u Karlovac. Naime, već je ranije predloženo iz kojih razloga su napustili G. Trebinju te se sada samo još napominje da je II opt. Lalić Nikola u svojoj obrani datoj na samoj raspravi praktički naglasio da u Gtrebinji jednostavno nisu imali uvjeta za život, jer nisu imali najosnovnijih prehrambenih artikala kojih tamo jednostavno nije bilo, pa je i to sigurno jedan od razloga radi čega su napustili Gornju Trebinju i odustali od namjere da i dalje učestvuju u pobuni u koju su se uključili.

Pri tome, sud je utvrdio da su optuženici izvršili kriv. djelo oružane pobune pa ih je i peoglasio krivim te im izrekao krivičnu sankciju. Kod odmjeravanja te sankcije sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti činjeniu da su oni u svojim obranama priznali barem to da su stvarno vršili stražarsku dužnost, iako negiraju namjeru vršenja rušenja Ustavnog poretka RH, da zatim relativno malen vremenski period u kojem su to činili, potom činjenicu da su obavljali tek stražarsku dužnost ne učestvujući u ratu protiv Republike Hrvatske aktivno u vojnim akcijama niti u smislu organiziranja rata, za razliku mnogih drugih po jedinicama, te konačno činjenicu da su na kraju ipak svoja aktivno učešće makar ni u bližem obliku samo prekinuli odnosno napustili. Posebno otežavajućih okolnosti sud nije našao.

Stoga izrečena kazna sud smatra primjerenim kako stupnju njihove krivične odgovornosti tako i opasnosti djela koje su izvršili, te podobnim da se u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja.

Kako se optuženici od 14.4.1992. g. nalaze u pritvoru to je valjalo riješiti da im se u izdržavanju kazne uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru od početka trajanja istog, pa nadalje.

Konačno sud je optuženike obvezao da nadoknade troškove postupka u paušalnom iznosu smatrajući te iznose primjerenim kako trajanju i složenosti postupka, tako i njihovim materijalnim mogućnostima uzevši u obzir činjenicu da su obojica umirovljenii.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Karlovac, 7. svibnja 1992.

Zapisničar : Predsjednik vijeća :

Ivana Kodrić Zvonimir Matan

HITNO !

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO OBRANE

41000 Zagreb

Vlaška 78.

KOMISIJA ZA POSTUPANJE S OSOBAMA ZAROBLJENIM U ORUŽANIM SUKOBIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Obraćam Vam se kao branitelj opt. Lalić Milića i Lalić Nikole, u krivičnom predmetu Vojnog suda u Karlovcu br. K – 48/92.

Prema obavijesti raspravnog suda i Naslova, imenovani se nalaze kao ratni zarobljenici u Konačištu ratnih zarobljenika u Kerestincu.

Obratila sam se hitnom prep. Dopisom 16.05.92. da mi se omogući kontakt sa imenovanima, ali mi u tri navrata, koliko sam pokušala to nije dozvoljeno.

Kad ste prema Uredbi objavljenoj u NN 50/91 ovlašteni da nadzirete primjenu odredaba Ženevske konvencije o postupanju ratnim zarobljenicima od 12.08.49. molim da mi omogućite kontakt sa imenovanima, također bi ih željela posjetiti obitelj sa paketima. Moju molbu za dozvolu posjeta od 16.05.92. naslovila sam na zapovjednika Sabirnog konačišta, ali bez uspjeha

U slučaju bilo kakvih zapreka, u pogledu ostvarenja svojih prava u odnosu na branjenike, molim da me obavijestite / može i na fax 519 – 157 u Zagrebu.

O tome obavijestiti :

Sabirno konačište

Ratnih zarobljenika

Kerestinac

Zagreb, 20.05.92.

VOJNI ZATVOR

KERESTINEC

41000 Zagreb – Na ruke gospodinu

zapovjedniku ili zamjeniku

Preko komisije za razmijene zarobljenika saznala sam da se u ovom zatvoru nalaze moje stranke, gospodin Lalić Milić i Lalić Nikola, a koje zastupam u nepravomoćnom postupku vojnog suda Karlovac br. K – 48/92.

Molim da mi omogućite razgovor sa branjenicima Vrijeme koje mi odgovara za posjetu je 18.05.92. između 13 i 14 sati.

Molim Vas da mi omogućite razgovor ili me osobno primite, jer je stvar hitne naravi.

Zagreb, 16.5.92.

S poštovanjem !

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD KARLOVAC

N A R E D B A

Općinski sud u Karlovac u krivičnom predmetu protiv osuđenog Lalića Milića radi krivičnog djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 236 f. st. 1. KZ RH,

N a r e d i o j e

I Temeljem članka 97 Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela prijestupe i prekršaje,

O d r e đ u j e s e i z d a v a nj e t j e r a l i c e za osuđenim LALIĆ MILIĆEM sin Mile i Jelice rođene Mrkalj, rođen 11.02.1936. godine u Gornjoj Trebinji SO Karlovac, sa zadnjim poznatim prebivalištem u Karlovcu ul. Kralja Petra Svačića br. 3/10, boravio u Pritvoru u Okružnom zatvoru u Karlovcu od 14.04.1992. godine do 20.05.1992. godine, te je 21.05.1992. godine razmijenjen, i sada nepoznatog boravišta.

II nalaže se policijskoj upravi u Karlovu da osuđenog LALIĆ MILIĆA pronađe, uhiti ga te privede u ovoj sud ili okružni zatvor u Karlovcu, odnosno u najbližu kazneno – popravnu ustanovu mjesta gdje bude uhićen ukoliko je bliže nego u Karlovcu, jer mu sud ne može uručiti poziv za nastup na izvršenje kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine dana osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu od 7. svibnja 1992. godine broj : K – 48/92-8, koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. srpnja 1992. godine broj Kž – 281/1992-3.

Kada osuđeni bude uhićen, molim odmah obavijestiti ovaj sud pozivom na gornji broj, kako bi ga sud mogao prepratiti na izdržavanje kazne. Trošak privođenja snosit će osuđeni.

U Karlovcu, dana (nečitko) 1992. godine.

(nečitko)

Dostavljeno :

Policijskoj upravi Karlovac (dva primjerka)
Na spis vojnog suda Karlovac K – 48/92
Okružni zatvor u Karlovcu
Spis ovdje –

– VOJNI SUD KARLOVAC –

– KOMISIJA ZA POMILOVANJE –

– PREDSJEDNIKU REPUBLIKE –

Predmet : Molba za pomilovanje

Vezano za zakon o oprostu i pomilovanju već osuđenih lica, molimo Vas da oslobodite opt. Milića Lalića koji su odlukom Vojnog suda osuđeni na 4 godine zatvora zbog oružane pobune (K 48/92-3) od 7. svibnja 1992., a odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I KŽ 281/1992-3) ta je presuda potvrđena 22. srpnja 1992.

Vjerujemo da ćete nakon ponovnog sagledavanja njihovog spisa donijeti pozitinu odluku i osloboditi ih obojicu.

Unaprijed zahvaljujemo !

Kćerka opt. Milića Lalića

Ljubica Kesić

Supruga opt. Nikole Lalića

Ljubica Lalić

U Karlovcu, 28.12.1992.

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SU KARLOVAC Broj : K 48/92-2

Kv 10/93

R E F E R A T

U POVODU MOLBI ZA POMILOVANJE OSUĐENIH

LALIĆ MILIĆA I LALIĆ NIKOLE

Presuda Vojnog suda u Karlovcu od 7.5.1992. g. br. K – 48/92-8.

Osuđeni Lalić Milić i Lalić Nikola su rođena braća, obojica su rođena u Gornjoj Trebinji, SO Karlovac i to Lalić Milić 1936.g. a Lalić Nikola 1938. g. Obojica su živjeli u radili u Karlovcu, a sada su obojica umirovljenici. Oženjeni su te imaju svaki po dvoje punoljetni djece.

Lalić Milić ima narušeno zdravlje. Oba osuđenika bili su u pritvoru od 14.04.1992. pa sve do donošenja prvostepene presude kad je pritvor produžen, ali su prije donošenja drugostepene presude razmijenjeni sa neprijateljskom stranom.

Oba optuženika su 04.10.1991. u Gornjoj Trebinji, SO Karlovac pristupili nelegalnim oružanim formacijama tog sela, zadužili pušku PAP sa streljivom, te na prilazima navedenom mjestu održavali stražu, te vršili kontrolu a u cilju sprečavanja ulaska legalnih snaga RH u to mjesto.

Time su počinili kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236. f. st. 1. KZRH.

Prvostepenom presudom obojica su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine zatvora svaki. Ta presuda potvrđena je po drugostepenom sudu, a žalbe optuženih su odbijene.

Sniženje kazni do danas nije uslijedilo ni po tom osnovu, a takav zahtjev nije niti postavljen.

Lalić Milić osuđen je presudom Kotarskog suda Karlovac od 06.09.1965. br. K 1268/55 zbog kriv. djela nedopuštene trgovine iz čl. 226. st. 1. tadašnjeg KZ na novčanu kaznu, a ta je presuda po Okružnom sudu Karlovac preinačena odlukom od 27.1.1956. na br. Kž – 902/55, na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca i novčanu kaznu na tadašnjih 10.000 dinara. Osuđivan je po istom Kotarskom sudu ? Karlovac presudom od 13.06.1959. br. K – 772/59-7, zbog kriv djela iz čl. 142. st. 2. KZ na novčanu kaznu od 6.000 dinara.

Lalić Nikola prema podacima u spisu nije osuđivan niti administrativno kažnjavan.

Motiv izvršenja krivičnog djela je bila namjera da oružjem stvore nemir, nesigurnost te ugroze živote i imovinu građana RH, a tim ujedno i ustrojstvo i sigurnost RH, sve to u uvjetima oružanih akcija JNA i drugih neprijateljskih formacija sa daljnjom svrhom na ootcijepljenje djelova teritorija RH i stvaranje tzv. ”SAO Krajine”.

Osuđenici su sada na nepoznatoj adresi bilo u sadašnjoj tzv. ”SR Jugoslaviji” ili tzv. ”SAO Krajini”. Naime, obojica su kao što je već navedeno bili u pritvoru od 14.04.1992. g. koji pritvor je produžen i nakon donošenja prvostepene presude, ali su tokom 6. mj. 1992. g. razmijenjeni sa neprijateljskom stranom time, da je postupak razmjene obavila Komisija za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj kao organ Ministarstva obrane. Točan datum razmijene sudu nije poznat. Tako je prekinut boravak osuđenih u pritvoru odnosno, nikada nisu niti stupili na izdržavanju kazne.

Kako je uvodno navedeno, molba za pomilovanjem oba osuđena podnijele su kćerke odnosno supruga i to zajednički jednim podneskom pri čemu se pozivaju samo na zakon o oprostu.

Vijeće ovoga suda dalo je mišljenje da se molba uvaži :

Kao što je molbi za pomilovanje navedeno nakon što je donesena drugostepena odluka donesen je zakon o oprostu koji je bitno promijenio odnos prema osobama koje su učestvovale u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske u toliko što se takav postupak jednostavno oprašta. U konkretnom slučaju može se napomenuti da osuđeni, prema onome što je tokom postupka utvrđeno, nisu učestvovali u nikakvim borbenim, ratnim operacijama, već su samo obavljali stražu o kontrolirali promet. To su činili relativno kratko vrijeme i sami napustili obavljanje tih dužnosti i vratili se na teritorij koji se nalazi pod kontrolom legalnih organa vlasti Republike Hrvatske.

Svoju faktičnu djelatnost u Gornjoj Trebinji tokom Kriv. postupka su i priznali. Istina, poricali su namjeru rušenja legalnih vlasti i stvaranje tzv. ”SAO Krajine”. Sve te okolnosti, a posebno uzevši u obzir intenciju Zakona o oprostu dovele su vijeće ovoga suda do uvjerenja da molbu za pomilovanje osuđenih valja uvažiti tako da se pomiluju do izdržavanja preostalog djela kazne.

Predsjednik vijeća

Mladen Kosijer v.r.

Zemun, 21.09.1995.

LALIĆ NIKOLA, Ulica Marije Bursać 49

11278 ZEMUN

VOJNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

( Komisija za amnestije i pomilovanja )

Zagreb

PREDMET : Molba za amnestiju. –

Niže potpisani LALIĆ NIKOLA, sin Mile i Jelice r. Mrkalj, r. 20.021938. godine u Gornjoj Trebinji, SO Karlovac, ranije sa prebivalištem u Karlovcu, Ulica Andrije Hebranga 16, podnosim naslovu slijedeću

M O L B U

Kojom molim naslov za AMNSTIJU (OPROST) kazne izrečene Presudom vojnog suda Karlovac K – 48/92-8 od 07.05.1992. godine, u vezi čijeg iznosim slijedeće :

Presudom Vojnog suda Karlovac, broj i datum kao gore, osuđen sam na 4 (četiri) godine zatvora radi kriv. djela iz čl. 236 f, st. 1 KZ RH. Naime, dana 04.10.1991. godine u prijepodnevnim satima, ne znajući što će već toga dana uslijediti, otišao sam u rodno mjesto Gornja Trebinja s namjerom da dovršim neke jesenje radove u bašti, misleći se vratiti slijedećeg dana (05.10.1992. – subota) ili eventualno 06.10.1992. godine (nedjelja). Kasnije istog dana došlo je do vojnih operacija na tom terenu što je dovelo do potpune blokade kretanja građana pa i moj povratak kući u Karlovac. Planiranih dana, a i kasnije uz više pokušaja nije mi uspjelo vratiti se u Karlovac gdje mu je ostala porodica, Nakon 10-ak dana neki kapetan tadašnje JNA naredio mi je da se moram uključiti u ranije organiziranu seosku stražu, što uz najbolju volju nisam smio odbiti ili izbjeći jer ovo naređenje u onim i sličnim uvjetima je bilo bespogovorno i izvršeno. Na osnovu dao sam 10-ak smjena straže na seoskom putu moga zaseoka u civilnom odijelu. Koncem listopada mjeseca 1991. godine iskoristio sam mogućnost uz propisnu propusnicu napustiti teren i vratiti se u Karlovac svojoj porodici i to preko Bosne, pa kad mi to nije uspjelo produžio sam za Srbiju u okolicu Lazarevca čekajući da mi se ukaže prilika za povratak u Karlovac, ne pomišljajući vraćanje u Gornju Trebinju. Koncem siječnja mjeseca 1992. godine saznao sam da je moguć i slobodan povrat u neke dijelove RH među kojima je grad Karlovac, pa sam se 03.02.1992. g. uputio preko Bosne odnosno preko Bosanskog i Slavonskog Šamca prema Zagrebu tj. Karlovcu gdje sam stigao 04.02.1992. godine u popodnevnim satima. Idućeg dana, tj. 05.02.1992. odmah ujutro u MUP-u RH – PU Karlovac u informativnom razgovoru dao sam izjavu na okolnosti moga izbivanja iz Karlovca, nakon čega sam nastavio živjeti u svom stanu.

Dana 14.04.1992. godine po radnicima PU Karlovac iz moga stana priveden sam istražnom sudiji Vojnog suda Karlovac BOLJKOVAC JURAJU, koji mi je saopštio zbog čega sam priveden, odnosno da je protiv mene Policijska uprava Karlovac podnijela krivičnu prijavu radi kriv. djela iz čl. 236 f. st. 1. KZRH. Po obavljenom ispitivanju od strane istražnog sudije određen mi je pritvor do tri dana, a kasnije su slijedila rješenja o produženju istražnog zatvora, da bi 07.05.1992. godine bila održana glavna rasprava i javno suđenje, kojom prilikom mi je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4c (četiri) godine. Napominjem da se cijeli istražni postupak proveo u jednokratnom istraživanju na dan provođenja (14.04.1992), a presuda se temeljila na mom ličnom priznanju, a ne dokazivanju putem svjedoka. Slažem se da su u ono vrijeme potrebni svjedoci obrane i optužbe suda bili nedostupni zbog situacije i stanja na terenu gdje sam se nalazio – u Gornjoj Trebinji. Obzirom da se stanje izmijenilo i da su dostupni neki svjedoci, naročito susjedi hrvatske nacionalnosti ( Vrban Stjepan, Marinko, Barka i Marica svi iz Gornje Trebinje 21) kojima sam u ona za njih teška vremena nastojao olakšati život, pored utjehe u razgovoru tako i nabavkom važnih potrebština, o kojih oni nisu mogli. Vjerujem da se oni toga sjećaju i da će to (po potrebi) potvrditi. Nadam se da povoljno mišljenje o mom odnosu i držanje na terenu, kako ranije tako i za ono kratko vrijeme dok sam bio gore, mogu dati pored navedenih Vrbana i ŠTEFANČIĆ MARKO – Markić, ŠTEFANČIĆ IVICA, obojica iz Gornje Trebinje, te ŠTEFANČIĆ MATO, iz Knez gorice kbr. 1. Oni ujedno, ako je to potrebno, mogu potvrditi da se nisam pojavljivao u Gornjoj Trebinji kako sam otuda otišao koncem listopada 1991. godine.

Sada još dugujem objašnjenje o mom dospijeću u Srbiju odnosno u Beograd poslije izrečene mi sudske presude. Naime, nakon što mi je izrečena presuda (07.05.1992. godine) zadržan sam u istražnom zatvoru u Karlovcu do 14.05.1992. godine, kada sam rješenjem Vojnog suda Karlovac do 14. 05.1992. godine, kada sam rjšenjem Vojnog suda Karlovac broj K – 48/92-9 upućen na razmjenu preko Vojnog zatvora KERESTINEC kod Zagreba, odakle sam 22.05.1992. upućen na razmjenu koja je izvršena istog dana u mjestu NEMETIN kod Osijeka u popodnevnim satima, i od tada, ustvari, živim u Beogradu, odnosno ispočetka 10 mjeseci u jednom obilježenom selu – Vrbovnu, s tim da u Gornju Trebinju nisam odlazio niti sam na to pomišljao o čemu je već bilo riječi u prethodnoj stavci.

Ovu molbu za amnestiju, odnosno pomilovanje podnosim sa željom da se nakon uzimanja u obzir svih činjenica i uz primjenu postojećih propisa donese odgovarajuće rješenje jer mi je namjera i želja sa porodicom i dalje nastaviti živjeti u Republici Hrvatskoj odnosno u Karlovcu.

U nadi udovoljenja ovoj molbi ostajem unaprijed zahvalan.

PODNOSILAC MOLBE

Nikola Lalić

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj : KTR – 228/95

Karlovac, 17. listopada 1995. godine

ASM/KŠ

VOJNI SUD

KARLOVAC

Na broj K-48/92

U prilogu vam vraćamo vaš spis broj gornji u kriv. predmetu protiv okr. LALIĆ MILIĆA i LALIĆ NIKOLE radi kriv. djela iz čl. 235 st. 1. KZ RH s mišljenjem da je molba za pomilovanje LALIĆ NIKOLE neosnovana.

U svojoj molbi za pomilovanje osuđeni Lalić Nikola ne navodi niti jedan prihvatljiv razlog za pomilovanje izrečene kazne zatvora. Naprotiv, krivično djelo koje je izvršio je vrlo teško krivično djelo, počinjeno je proti najvećih vrijednosti u Republici Hrvatskoj i smatram da niti jedan navedeni razlog molbe nije osnovan.

Nadalje smatram da u konkretnom slučaju nije prihvatljiva niti primjena Zakona o oprostu jer je ovaj krivični postupak pravomoćno dovršen prije stupanja na snagu navedenog zakona.

Prilog : Spis

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Stanković – Moćan Antun

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

Broj : Su Ik – 79/92-3

RJEŠENJE

NAREDBA

Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1. stavka 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 19. studenog 1996. g.

r i j e š i o j e

I. O b u s t a v lj a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku LALIĆ MILIĆU.

II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Lalić Milića, koja je izdana kod ovog suda 27.8.1992. g., pod brojem SuIk-79/92-2

Obrazloženje

Osuđenik Lalić Milić odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 – f (235) st. 1, u svezi čl. 236. -o (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 4 (četiri) godine

Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavak 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236 -f (235) st. 1 u svezi čl. 236 -o (244) st. 1 KZ RH.

Dana 27.08.1992. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem SuIk -79/92-2 protiv okr. Lalić Milića, pa su dakle prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijema istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovac.

U Karlovcu, 19. studeni 1996. g.

PREDSJEDNIK SUDA

Ante Ujević

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

Broj : Su Ik – 79/92-3

RJEŠENJE

NAREDBA

r i j e š i o j e

I. O b u s t a v lj a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku LALIĆ NIKOLI.

II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Lalić Milića, koja je izdana kod ovog suda 27.8.1992. g., pod brojem SuIk-80/92-2

Obrazloženje

Dana 27.08.1992. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem SuIk -80/92-2 protiv okr. Lalić Milića, pa su dakle prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijema istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovac.

U Karlovcu, 19. studeni 1996. g.

PREDSJEDNIK SUDA

Ante Ujević

26/07/2022

99 1 hours read

Karlovac – KA 0006 REG 94

Odgovori Otkaži odgovor

Iskazi – svjedočanstva – GENOCID

2006.01.30. – Parliamentary Assembly

Ravno – šifra: ra058

Thompsonov koncert u cast Dan branitelja grada Zagreba na trgu Bana Jelacica 2009

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Još sličnih članaka

Gvozd – SI-0040

Hrvatska Kostajnica – SI-0083

Hrvatska Kostajnica – SI-0089

Karlovac – KA 0013

Odgovori Otkaži odgovor

Iskazi – svjedočanstva – GENOCID

2006.01.30. – Parliamentary Assembly

Ravno – šifra: ra058

Thompsonov koncert u cast Dan branitelja grada Zagreba na trgu Bana Jelacica 2009

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -