Zvornik – zv006

PREZIME:                                                       xxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1940.
MJESTO ROĐENJA:                          Zvornik
PREBIVALIŠTE:                                             Divići, Zvornik
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
BROJ TELEFONA:                                        
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                       Republika BiH
NACIONALNOST:                                        Musliman

Dajem sljedeći
I S K A Z
Prije
26.04.1992. nego što je palo manje selo Divići četnici i srpska vojska
su mitraljirali i danonoćno pucali po mom selu. Za to vrijeme mi nismo
pružali otpor jer smo bili nemoćni da odgovorimo na te napade.
Dana,
26.04. ušli su tenkovi u selo i oni su nam naredili da se moramo
predati. Naredili su nam da se okupimo, predamo oružje i da se sakupimo
da idemo iz Divića. Meni je osobno došao Pero Jović inače moj prijatelj
iz KUD i naredio mi da se selim.
Dovezli
su 11 autobusa, strpali nas i povezli za Olovo. Međutim, negdje na pola
puta rekli su da nas naši u Olovu neće nego da idemo za Zvornik. Tamo
su nas dovezli pred autobusnu stanicu, odvojili žene, djecu i starije,
a nas sposobne muškarce odveli na obližnje igralište. Malo kasnije su
nas odveli u Zvornički zatvor.
Tamo
smo ostali neko vrijeme (ne sjećam se) gladni i žedni. Onda nam je
došao predsjenik općine Zvornik i rekao da idemo na razmjenu. Međutim,
oni su nas, a bilo nas je 174 odveli u Čelpak 6 km udaljeno od
Zvornika.
Tamo je
nastala prava drama, odmah čim smo došli počelo je ispitivanje,
oduzimanje svih vrijednosti, tuča i batinjanje. Tamo smo ostali mjesec
dana i za to vrijeme pobili su više od pola ljudi.
Na
sam srpski Vidovdan došao je njihov samozvani "Vojvoda" Dušan Rep pobio
je 20 ljudi, a 40 ranio i neke zvjerski mučio. Mene i moju trojicu
braće je takođe izveo i dva puta mi stavljao pištolj u grlo. Tjerao je
ljude da odgrizaju penis, tako je natjerao xxxxxx da odgrize penis
xxxxx koga je kasnije ubio, a xxxx je ostao živ i morao je to da
pojede. Pred nama svima vršeno je silovanje muškaraca, odsjecanje
pojedinih dijelova tijela.
Ljudi
koji su kupili leševe i stavljali na kamione odveženi su i
najvjerovatnije ubijeni, tako su za dva dana odveli šestoricu, sjećam
se: Suada Đihić i Nesiba Okanović.
Kada
se to sve završilo odveli su nas ponovo u Zvornički zatvor, a onda iz
zatvora u logor Batković kod Bijeljine. Tamo se teror nastavio ali je
bio malo blaži od kada nas je otkrio Međunarodni crveni križ i tamo je
bilo tuče i batinjanja ljudi.
Mene
u Batkovićima nisu toliko tukli i provocirali. Samo sam morao pjevati
stalno, a mogu slobodno reći da me pjesma izvukla. Brat xxxxx mi je
ostao u Begejcima i ništa ne znam šta je s njim.
Ja sam razmjenjen xxxx 1993.
 
xxxxx 09. ožujka 1993.

---