Nevesinje – nv002

PREZIME:                                                       xxxx
IME, IME OCA:                                             xxxx
GODINA ROĐENJA:                         1921.
MJESTO ROĐENJA:                          Koleš, Nevesinje
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                           
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:     

Dajem sljedeći
I S K A Z
Ja
sam mještanin mjesta Odžak, Nevesinje i u tom selu sam živila do dana
17. 06. 1992. godine, tog dana smo se pripremili da pobjegnemo od
četnika, na način što su djeca, žene što nisu mogle hodati, bili
smješteni na traktore kako bi se mogli brže kretati, dok ostali koji su
bolje tjelesne konstrukcije se bili pripremili da pobjegnu pješke.
U to vrijeme naše selo je već bilo opkoljeno od strane četnika.
Neposredno prije ovoga naša susjeda je uspostavila kontakt sa Anđelkom
Milović koji je bio u uniformi (četnika), mještanka se zove Sarančić
Nafija i Scuro, došao im je Anđelko Milović i rekao da im in ne može
pomoći te da mi iz sela bježimo.
Mi
nismo mogli pobjeći jer je naše selo bilo blokirano, ali ipak je iz
sela pobjeglo oko 40 osoba, a oko 10 starijih osoba je ostalo u selu,
jer nisu mogli bježati. Nakon toga su tražili da predamo oružje, da bi
nakon toga pucali po selu te su počeli bacati bombe po selu. Ja sam
pobjegla sa svojim rođakom xxxxxx, s tim što su njega uhvatili ispod
kuće na mjestu zvanom Dolovi, a ja sam uspjela pobjeći na način što sam
zalegla u travu.
Mog
rođaka su odveli kod "Keveljeve" kuće, s tim što sam s mjesta na kojem
su bila sakrivena vidjela još pet uhapšenih mještana iz mog sela, a to
su bili: 1. Avdija Mutilović , 2. Ibro Kevalj (Huse), 3. Bega Kljako
žena Feruza Kljake, a pravo ime joj je Đulsa, a mi smo je zvali Bega,
4. Nefa Sarančić (djevojački Dedović) žena Juse, 5. Munta Sarančić
(djevojački Muraspahić) žena Sejde. Nakon toga sam ja ustala i
pobjegla. U noći 18. 06. 1992. godine,gore navedene osobe su ubijene od
strane četnika. Te iste noći su pucali po našem selu do 3 sata. Kada
sam se ja ustala u 10 sati iz trave i pobjegla, po selu četnika više
nije bilo. Ja i xxxxxxxxx) i xxxxxxx smo pošli u selo da vidimo je li
možda netko ostao živ u selu.
 
Kad
smo došli ispred "Keljeve" kuće vidjeli smo stravičen zločin, gomilu
leševa nabačenu na hrpu. Leševi su bili stravični, leševi sa bušenim
nosnicama, otkinutim ušima, a to su bili leševi osoba koji su uhapšeni
17. 06. 1992. godine, među kojima je bio i leš moga muža. Poslije toga
smo se sklonili iz sela, i tu krili 3-4 dana.
Pokušavali
smo se probiti iz sela, ali nam nije polazilo za rukom, a to čitavo
vrijeme četnici su pljačkali naše selo, odvozili traktore, ostale
strojeve, kućanske aparate. Četvrtog dana nakon toga je bila velika
magla koju smo mi iskoristili, pa smo se uz velike napore uspjeli
probiti do Batkovića. Nakon toga u Batkovićima su nas uhapsili četnici.
Nakon obavljenog ispitivanja pustili su nas da idemo u Mostar, gdje se
i danas nalazim.
Zapisnik mi je glasno pročitan te na isti nemam primjedbi što potvrđujem svojeručnim potpisom.
 
08. kolovoza 1992. godine.

---