Doboj – do001

PREZIME:                                           xxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                          1971.
MJESTO ROĐENJA:                         
PREBIVALIŠTE:                                  Doboj
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                            Musliman

Dajem sljedeći
 
                                                                    I S K A Z
– 
Zovem se xxxxxxxxxxxx. Rođen sam u Doboju. Pripadnik sam Teritorijalne
odbrane. U TO nalazim se od XX 05.1992. godine kada je i sam Doboj
napadnut od strane srpskih dobrovoljaca, četnika koje je vodio moj
bivši profesor Drago Ljubičić, Goran Radojčić, Slobodan Karagić
(Karaga).
Tog istog
dana Doboj je napadnut iz sela Lipca, Pridjela i kasarne "4. juli".
Napad je počeo tako što je predstavnik JNA i četnički vojvoda Slobodan
Karagić dao ultimatum mještanima, Orašja, Miljkovca, Čaršije i Krčevina
da predaju oružje do 16 sati. U tom periodu izvukli smo djecu, žene,
starce prema Tešnju a mi smo ostali da branimo svoj dom. I tako te
položaje držali smo 4 dana dok nije uslijedilo žestoko granatiranje.
Onda smo se povukli u selo Ularice i osnovali novu liniju odbrane grada
Tešnja gdje su bile smještene izbjeglice (oko 20.000). Taj položaj
držimo sve do danas, i pokušali smo proboj do Doboja, gdje smo ostali s
manjim gibcima ali nismo ništa konkretno uradili. Ponovo smo putem
diverzantskih grupa ulazili u selo Makljanovac gdje smo zatekli
nekoliko staraca ubijenih krampom po glavi.
Na
samom četničkom uporištu "Putnikovo brdo" vidjeli smo kako dovoze
civile da im rade i kopaju rovove i poslije ih natjeraju da po asfaltu
puze. Tog istog dana zvijerski su mučili dvije mlade djevojke i napokon
ubili.
Naši
izviđači ulazili su šire u Doboj i dali su izjave da se u Doboju
zvijerski muče preostali civili. Navodim dio izjave jednog izviđača
(K.S.):
"Da u Doboju civile iz redova za kruh uzimaju, vade im krv
i naplate kaznu od 5.000 srpskih dinara. Na samom području mog mjesta
natjerali su civila da trči i da pjeva njhove pjesme, i poslije ga
ubilu."
Ista
grupa izviđača naišla je na logore u kojima se muči više od stotine
civila, a ti logori se nalaze na vili, stadion sportskih igara i
tekstilna firma "Modeks". Neki od ovih logora uspjeli smo osloboditi
ali većina civila se vrarila u Doboj.
Prilikom
samog napada s naše strane četnici su izveli civile pred našu vojsku i
tada su se naši teritorijalci morali povući da ne bi ubijali svoj
narod. Prilikom tog povlačenja ponovo su stradali naši ljudi zbog
izdaje Tešanjske regije.
Poslije tog napada stvorili smo novu liniju odbrane, i tražili razmjenu zarobljenih civila s četničke strane i četnika s naše.
U
toj razmjeni dolazili su ljudi gladni, izmučeni i goli. U toj razmjeni
došao je moj komšija koji je bio zarobljen 2 mjeseca. I govorio da
muslimanske kuće prvo opljačkane useljavaju Srbe sa dervenske i
bosansko-brodske opštine. Izabirali su kuće dobro sređene a sve starije
palili.
Sve sam izjavio u kratkim crtama o zbivanju u gradu Doboju i okolici.
 
12. kolovoza 1992.

---