Srpski zločini u BIH
Derventa – dde004
PREZIME: xxxxxx
IME, IME OCA: xxxxx
GODINA ROĐENJA: 1966.
MJESTO ROĐENJA: Bijelo Brdo, opć. Derventa
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Hrvat
Dajem sljedeći:
I S K A Z
Budući
da sam rođen u Bijelom Brdu, kao Hrvat iz Bosne, pošao sam kao i mnogi
Hrvati iz Bosne, braniti svoje rodno mjesto. Bijelo Brdo je čisto
hrvatsko selo. Okolna sela su Bosanski Dobočac, koji je muslimansko
selo; onda srpsko selo Trstenci; muslimanski selo Begluci; srpsko selo
Kostreš i hrvatsko selo Korače. Hrvati i Muslimani su se većinom našli
zajedno kao saveznici protiv JNA i četnika na čiju su stranu stali Srbi
i dio muslimana iz Bosanskog Dubočca. Otprilike polovica Muslimana je
tih prvih dana odmah prešla na drugu stranu. Bili su s četnicima i JNA
u Trstencima. Drugi dio ljudi je bio skupa s nama i držali smo liniju
gore između Vakufa i Bosanskog Dubočca i gore na drugoj strani od
Trstenaca. No ipak, većinom se stanovništvo podijelilo tako da se
znalo: na jednoj strani Hrvati i najveći dio Muslimana, a na drugoj JNA
i četnici.
Što se tiče xxxxxxxxxx pogibije, mogu reći ovo.
xxxxxxxxxxx.
Ne znam kako se zvao čovjek kojega su četnici ubili, ali sam čuo da je
Srbin. Bio je oženjen Hrvaticom. Ubili su ga četnici ispred njegove
kuće, zbog toga što nije htio ići s njima i što nije primio oružje,
koje je Srbima dijelila JNA.
Nas
osam je krenulo po njeg. Sa mnom su bili: xxxxxxxxxxxx, bio je jedan
mali iz Kuljenovaca koji je u toj akciji bio ranjen, bio je
xxxxxxxxxxxi još jedan čovjek iz Kukuljenovaca kojemu ne znam ime, ali
ga zna xxxxxxxxxxx jako dobro, a bio je i on s nama. Međutim, kod Ive
Vranića kuće naišli smo na zasjedu četnika, koji su zapucali na nas.
Ovaj mladi dečko iz Kukuljenovaca odmah je bio ranjen. Povikao je:
"Ranjen sam!" Počeo je trčati nazad. Ja sam vidio da se može sam
izvući. Mi smo pucali i pomalo se povlačili. Kad smo se izvukli iz te
šume gdje su nas četnici dočekali, onda sam tek saznao od xxxxxxxxx da
je jedan naš ostao, da je pogođen odmah čim su četnici zapucali.
Ti
četnici koji su na nas pucali, bili su domaći ljudi iz Trstenaca i
Pjevalovca. osim domaćih ljudi koji su se pridružili JNA i četnicima
koji su bili saveznici, bilo je još i drugih formacija: beli orlovi,
arkanovci, šešeljevci. Oni su bili zajedno s JNA. Armija je bila sa
svojim topništvom u Pjevalovcu, na obroncima Motajice. među njima i
četnicima bilo je ljudi iz drugih dijelova Bosne i iz Srbije. Znam to
po dokumentaciji, koju su naši našli kod poginulih.
Kad
sam saznao da je xxxxxxxxx ostao, probali smo se vratiti po njega.
Međutim nije išlo jer su četnici imali daleko bolji položaj. Gađali su
iz potoka koji ide kraj kuće Ive Vranića. To je duboki potok, tako da
su imali dobar zaklon, iz kojega su nas mogli gađati kako su htjeli.
Stupili smo u kontakt sa zapovjednikom xxxxxxxxxxx, pa smo s njim
razgovarali, da li da idemo nazad ili ne. Kako je već bio mračak, on je
rekao da ne idemo, da nećemo ništa postići, i da bi mogao još samo
netko poginuti. ići ćemo drugi dan. Tako je i bilo. Naš Krizni štab iz
Begluka odmah je javio u Derventu o slučaju i da je xxxxxxxxxxx pogođen
ostao u šumi. Budući da su u Derventi tada bili Europski promatrači,
oni su odlučili doći po xxxxxxxxxxxxxx sutradan.
Sutradan
su zaista i došli i interesirali se za ovaj slučaj i pitali su nas
hoćemo li mi ići po xxxxxxxxxxx. Sa mnom su išli xxxxxxxxxxxxxxxx i ja.
Išli smo gore na Markovac blizu kuće Ive Vranića. Tamo smo našli
xxxxxxxxxx u kući mrtvoga.
Bio je skalpiran, kose uopće nije imao na glavi. Lubanja mu je bila
probijena, mozak prosut. Sada, da li je to bilo od metka, ili od noža,
to ne znam. Evropski promatrači su došli u pratnji policije iz
Dervente. Bila su dva policajca, oba Srbi, pa su naši dečki negodovali
dole zato što su Srbi došli na naše prve položaje.
Stavili
smo pokojnog xxxxxxxx u kola Marka xxxxxxx, zeleni opel kadet, i u tom
auto smo ga dovezli. Ubrzo poslije toga su evropski promatrači otišli.
ne znam točno kojeg datuma je xxxxxxxxxx poginuo, no to je bilo dan,
dva prije ili dan, dva poslije, to ne znam točno. Ubrzo su došla
mrtvačka kola iz Dervente ili iz Bos. Broda, pa je tijelo odveženo. Ne
znam točno kuda. Da li u Krizni štab u begluke, ili je odveženo odmah u
Slavoniju, jer je bilo govora da će biti tamo prevežen i sahranjen.
Koliko se sjećam mislim da nitko nije vodio iz Policije neki zapisnik,
niti je bilo tko pisao neke zabilješke.
Ona
dva policajca odmah su otišli s promatračima. Znam da je napravljen
video snimak jednog amatera. xxxxxxxxxx, čuo sam da je imao ženu i
troje djece, koji su u to vrijeme bili negdje u Slavoniji kod rodbine.
Ja sam ga zapravo taj dan prvi puta vidio i tad sam ga tek upoznao.
Potpisom
svake stranice ove Izjave njen davalac xxxxxxx i zapisničar xxxxxxxxxxx
potvrđuju njenu autentičnost, da je Izjava dana bez ikakve prisile, kao
i to da zapisano odgovara danoj izjavi.
Sl. Brod, 22.10.1992.
I S K A Z
Budući
da sam rođen u Bijelom Brdu, kao Hrvat iz Bosne, pošao sam kao i mnogi
Hrvati iz Bosne, braniti svoje rodno mjesto. Bijelo Brdo je čisto
hrvatsko selo. Okolna sela su Bosanski Dobočac, koji je muslimansko
selo; onda srpsko selo Trstenci; muslimanski selo Begluci; srpsko selo
Kostreš i hrvatsko selo Korače. Hrvati i Muslimani su se većinom našli
zajedno kao saveznici protiv JNA i četnika na čiju su stranu stali Srbi
i dio muslimana iz Bosanskog Dubočca. Otprilike polovica Muslimana je
tih prvih dana odmah prešla na drugu stranu. Bili su s četnicima i JNA
u Trstencima. Drugi dio ljudi je bio skupa s nama i držali smo liniju
gore između Vakufa i Bosanskog Dubočca i gore na drugoj strani od
Trstenaca. No ipak, većinom se stanovništvo podijelilo tako da se
znalo: na jednoj strani Hrvati i najveći dio Muslimana, a na drugoj JNA
i četnici.
Što se tiče xxxxxxxxxx pogibije, mogu reći ovo.
xxxxxxxxxxx.
Ne znam kako se zvao čovjek kojega su četnici ubili, ali sam čuo da je
Srbin. Bio je oženjen Hrvaticom. Ubili su ga četnici ispred njegove
kuće, zbog toga što nije htio ići s njima i što nije primio oružje,
koje je Srbima dijelila JNA.
Nas
osam je krenulo po njeg. Sa mnom su bili: xxxxxxxxxxxx, bio je jedan
mali iz Kuljenovaca koji je u toj akciji bio ranjen, bio je
xxxxxxxxxxxi još jedan čovjek iz Kukuljenovaca kojemu ne znam ime, ali
ga zna xxxxxxxxxxx jako dobro, a bio je i on s nama. Međutim, kod Ive
Vranića kuće naišli smo na zasjedu četnika, koji su zapucali na nas.
Ovaj mladi dečko iz Kukuljenovaca odmah je bio ranjen. Povikao je:
"Ranjen sam!" Počeo je trčati nazad. Ja sam vidio da se može sam
izvući. Mi smo pucali i pomalo se povlačili. Kad smo se izvukli iz te
šume gdje su nas četnici dočekali, onda sam tek saznao od xxxxxxxxx da
je jedan naš ostao, da je pogođen odmah čim su četnici zapucali.
Ti
četnici koji su na nas pucali, bili su domaći ljudi iz Trstenaca i
Pjevalovca. osim domaćih ljudi koji su se pridružili JNA i četnicima
koji su bili saveznici, bilo je još i drugih formacija: beli orlovi,
arkanovci, šešeljevci. Oni su bili zajedno s JNA. Armija je bila sa
svojim topništvom u Pjevalovcu, na obroncima Motajice. među njima i
četnicima bilo je ljudi iz drugih dijelova Bosne i iz Srbije. Znam to
po dokumentaciji, koju su naši našli kod poginulih.
Kad
sam saznao da je xxxxxxxxx ostao, probali smo se vratiti po njega.
Međutim nije išlo jer su četnici imali daleko bolji položaj. Gađali su
iz potoka koji ide kraj kuće Ive Vranića. To je duboki potok, tako da
su imali dobar zaklon, iz kojega su nas mogli gađati kako su htjeli.
Stupili smo u kontakt sa zapovjednikom xxxxxxxxxxx, pa smo s njim
razgovarali, da li da idemo nazad ili ne. Kako je već bio mračak, on je
rekao da ne idemo, da nećemo ništa postići, i da bi mogao još samo
netko poginuti. ići ćemo drugi dan. Tako je i bilo. Naš Krizni štab iz
Begluka odmah je javio u Derventu o slučaju i da je xxxxxxxxxxx pogođen
ostao u šumi. Budući da su u Derventi tada bili Europski promatrači,
oni su odlučili doći po xxxxxxxxxxxxxx sutradan.
Sutradan
su zaista i došli i interesirali se za ovaj slučaj i pitali su nas
hoćemo li mi ići po xxxxxxxxxxx. Sa mnom su išli xxxxxxxxxxxxxxxx i ja.
Išli smo gore na Markovac blizu kuće Ive Vranića. Tamo smo našli
xxxxxxxxxx u kući mrtvoga.
Bio je skalpiran, kose uopće nije imao na glavi. Lubanja mu je bila
probijena, mozak prosut. Sada, da li je to bilo od metka, ili od noža,
to ne znam. Evropski promatrači su došli u pratnji policije iz
Dervente. Bila su dva policajca, oba Srbi, pa su naši dečki negodovali
dole zato što su Srbi došli na naše prve položaje.
Stavili
smo pokojnog xxxxxxxx u kola Marka xxxxxxx, zeleni opel kadet, i u tom
auto smo ga dovezli. Ubrzo poslije toga su evropski promatrači otišli.
ne znam točno kojeg datuma je xxxxxxxxxx poginuo, no to je bilo dan,
dva prije ili dan, dva poslije, to ne znam točno. Ubrzo su došla
mrtvačka kola iz Dervente ili iz Bos. Broda, pa je tijelo odveženo. Ne
znam točno kuda. Da li u Krizni štab u begluke, ili je odveženo odmah u
Slavoniju, jer je bilo govora da će biti tamo prevežen i sahranjen.
Koliko se sjećam mislim da nitko nije vodio iz Policije neki zapisnik,
niti je bilo tko pisao neke zabilješke.
Ona
dva policajca odmah su otišli s promatračima. Znam da je napravljen
video snimak jednog amatera. xxxxxxxxxx, čuo sam da je imao ženu i
troje djece, koji su u to vrijeme bili negdje u Slavoniji kod rodbine.
Ja sam ga zapravo taj dan prvi puta vidio i tad sam ga tek upoznao.
Potpisom
svake stranice ove Izjave njen davalac xxxxxxx i zapisničar xxxxxxxxxxx
potvrđuju njenu autentičnost, da je Izjava dana bez ikakve prisile, kao
i to da zapisano odgovara danoj izjavi.
Sl. Brod, 22.10.1992.
{loadposition user18}
