Bosanski Petrovac – bp001

PREZIME:                                                       xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                                     1954.
MJESTO ROĐENJA:                                     
PREBIVALIŠTE:                                             BOSANSKI PETROVAC
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:    

Dajem slijedeći:
I S K A Z
Kao
prognanik živim u izbjegličkom kampu “Borozija” kod Umaga gdje sam
uredno prijavljena i dobila status izbjeglice. Stalno sam radila i
živjela u Bosanskom Petrovcu do kraja 1984. godine pa sve do
17.08.1992. godine kada smo svi mi Muslimani i Hrvati morati seliti po
naređenju lokalnih srpskih vlasti. Dobro se sjećam iz Bosanskog
Petrovca taj dan je iselilo oko 5 autobusa punih građana muslimanske i
hrvatske narodnosti, a mislim da ih je bilo oko sveukupno 210.
Koliko
sam mogla sve to vidjeti i saznati ovom etničkom čišćenju je rukovodio
predsjednik općine Bosanski Petrovac, Rajko Novaković, zvani Mujo koje
je uz komisiju zaduženu za vođenje administracije sve to nadgledao u
svojoj nadležnosti. Dok sam stanovala u Bosanskom Petrovcu na adresi
ulica xxxxxx, kod xxxx od 04. mjeseca 1991. godine tada sam imala
stalno zaposlenje u poduzeću xxxxxx Bihać, kao djelatnica xxxxxxxx.
Glede političkih promjena i ustrojstva vlasti sa aspekta stranačkog
djelovanja ja sam pratila sva zbivanja što se tiče ponašanja policije,
ponašanja lokalne vlasti i stranačkih prvaka. Dobro se sjećam polovicom
08. mjeseca 1992. godine na područje Bosanskog Petrovca u blizini
jezera učestalo su se spuštali vojni helihopteri koji su dovozoili
vatreno oružje i ranjenike. Koliko sam mogla saznati oružje su dijelili
svim srpskim građanima i drugim nesrpskim koji su se opredjelili da
učestvuju u JNA i četničkim postrojbama. Prema saznanjima oružje je
preuzimao sa još nekim ljudima predsjednik općine Rajko Novaković.
Prije zapošljavanja u xxxxxx ja sam bila zaposlena na crno bez prijavljivanja kod xxxxxxx.
 Za
vrijeme dok sam radila kod istoga upoznala sam njega i njegovu familiju
s razlogom mogu reći da je bio poslovan čovjek birao je društvo i u
svim radnjama gledao je samo svoj vlastiti interes. Posebice se je kod
istog očitovalo da je projugoslavenski nastrojen i da žali za bivšom
Jugoslavijom jer je to pokazao svojom naklonjenosti prema JNA i
četničkim postrojbama koje je dovodio Arkan u Bosanskom Petrovcu.
Kartal Aziz ima brata pukovnika Jugo-vojske koji živi u Beogradu, a
vidjela sam ga kada je dolazio u Bos. Petrovac ,zove se Kartal Malić,
znam da je oženjen za ženu srpske narodnosti i da je dolazio sa vojnim
helihopterom u Bosanski Petrovac sa još dva oficira koje ja ne znam,
gdje je sa mjesnim vlastima održavao sastanke i davao potporu protiveći
se političkim promjenama u BiH i Jugoslaviji. Saznala sam da je trebao
ići u mirovinu, ali je odustao s razlogom da kao oficir učestvuje u
ratu, za kojeg svi u Bosanskom Patrovcu znamo da je Kartal Malić kao
pukovnik učestvovao u agresiji na Vukovar sa svoja dva sina po imenu
Kartal Zlatan i Željko. Za koje se zna pouzdano da sada žive u Beogradu.
Dok
sam se nalazila u Bosanskom Petrovcu krajem 07. mjeseca 1992. godine
svi smo znali da se oko Petrovca ratuje a i čula se je pucnjava i znam
da je bio napadnut Bihać i Orašac. Bilo mi je poznato kako su srpski
ranjenici sa ratišta Bihaća mi je poznato kako su srpski ranjenici sa
ratišta Bihaća dolazili u Bos. Petrovac, a jedan broj muslimanskih
ranjenika koji su bili ranjeni na Orašcu kod Vakufa su tkaođer bili
odvoženi u Petrovac. Ne sjećam se točno datuma ali sa sigurnošću tvrdim
da je bilo negdje krajem 07. mjeseca 1992. godine po preporuci doktora
Vidović Milana koji je radio u Domu zdravlja Petrovac dovezena su dva
ranjenika muslimanske narodnosti čija imena ja neznam koje je na kućnu
njegu primio Kartal Aziz privatni gostioničar u Bos. Petrovcu koji je
otvoreno surađivao sa jugo vojskom i arkanovcima. Nakon 10 dana oba
ranjenika koji su se nalazili u kući Kartal Aziza su izmasakrirani i
ubijeni, gdje se je pričalo da je to izvršio jedan momak po imenu Tomo
čije prezime neznam a znam da mu je otac Ante, a mama srpkinja Milka,
te da je njegov otac Ante napustio Petrovac i nalazi se sada u Travniku.
Ja
sam osobno vidjela oba ranjenika koji su ubijeni u stanu kod Kartal
Aziza tako da mi mještani bili iznenađeni pa smo došli vidjeti kao prve
žrtve u Petrovcu. Znam da je stari ranjenik koji je izmasakriran tri
puta preklan preko vrata sa tri reza nožem, zatim je bio gol i imao je
izrezane križeve oštrim predmetom preko očiju i čela, zatim sam vidjela
i nekoliko uboda po rukama sa nožem. Drugi mlađi ranjenik koji je
izmasakriran ubijen je metkom vatrenog oružja kroz vrat i usta. Za
ubojstvo ranjenika Kartal Aziz se je pravdao pred nama i svim građanima
koji su se pitali za prve žrtve da je kod njega navedenu veče došao u
kuću ubojica Tomo i sa još nekim Mišom koji su se vratili sa srpskog
položaja kao aktivirani da su iz Knin došli na dopust i da su stupili u
kontakt sa konobaricom Violetom srpske nacionnalnosti koja je zaposlena
kod Aziza, te da im je ona pokazala gdje se ranjenici nalaze. Kartal
Aziz dalje kaže da su od njega tražili prvo novce pa da ih je prevario
da će im donijeti za kratko vrijeme radi čega je iskoristio priliku i
pobjegao u milicijsku stanicu i dok se je vratio da su ova dvojica
ugostiteljskog lokala “Alpina” kojeg drži Kartal Aziz je također ubijen
mladić Terzić Muhamed koji je na neki način pokušavao pronaći oružje za
muslimane, ali ubojica je bio nepoznat osim što se sumnja da je to
počinio Kićo Basta zvani Rambo rezervista Jugo vojske. U svezi Tome i
basta Kiće zvani Rambo te njihovog ponašanja najviše može reći osoba po
imenu Miličević Vesna iz Bos. Petrovca koja je sa roditeljima u kampu
Borozija, a otac joj se zove Hare.
Kada
smo mi svi građani nesrpske nacionalnosti iselili iz Bosanskog Petrovca
prema Travniku tj. 12.09. i 24.09.1992. godine, za to vrijeme gospodin
Kartal Aziz je ostao i dalje raditi u kafiću “Alpina” i uživati u
svojoj kući. Isti je već ranije svoju suprugu Pašimu i djecu odveo u
Tribunj kod Vodica u blizini Šibenika, tj. u obiteljsku kuću koju je on
ranije sagradio. Prema saznanjima Kartal Aziz je sa još Kartal Osmanom
i svojom konobaricom po imenu Jasna i Zlata iz Bosanskog Petrovca uz
pomoć Srbina Jove Dragaša iz Titovog Drvara prevezli se u Knin. Kartal
Aziz je ostao sa rođakom Kartal Osmanom oko mjesec dana u Kninu, a
potom se je uz pomoć nepoznatog kamiona i osoba dovezao u mjesto
Vodice, kraj Šibenika i Tribun u svoju kuću gdje mu se nalazi supruga i
djeca. Prvog mjeseca 1993. godine ja sam išla u Vodice radi posjete
svoje nevjeste odnosno supruge od brata koja se nalazi u izbjeglištvu i
tom prilikom saznala da se u mjestu Tribun nalazi zloglasni Kartal Aziz
iz Bosanskog Petrovca, visok 175 cm, stasa debljeg-ugojen, težak oko 95
kg, glava romboidna, oči krupne ispupčene, plave boje, kosa kratka
smeđa ravno se češlja, zubi zdravi, govor i lice čisto, zna nositi
deblji zlatni lančić oko vrata koji se je nalazio do 1984. godine na
privremenom radu u Njemačkoj, a od tada je otvorio ugostiteljsku radnju
“Alpina”.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
 
Osobe
koje bi također mogle dati korisne podatke, nalaze se u kampu
“Borizija” a došle su iz Bosanskog Petrovca: Hidić Suad,ranjenik čiji
je brat i otac ubijeni, Kartal Hatema, mlađa osoba, Gradelj Safet,
stariji čovjek, Gutlić Ramiz, mlađa osoba, Gredelj Safet, stariji
čovjek, Gutlić Ramiz, srednjih godina, Mutić Hamdo, nalazi se u Bihaću.
Dalje
mogu reći da smo svi mi koji smo morali seliti iz Bosanskog Petrovca
morali platiti predsjedniku Sekretarijata narodne obrane u Bos.
Petrovcu, osobi po imenu Jozo 6.000.000 banjalučkih dinara-srpskog
novca. Zatim nismo imali pravo žalbe gdje se dobro sjećam kako se je
žalio Balić ševko koji je bio imućan financijski i materijalno, te
lojalan musliman lokalnim srpskim vlastima sa izborom da on neće ići iz
svoje kuće kao i da ne da familiju, a znam da je posjedovao pilanu u
blizini pošte u mjestu Bos. Petrovac. Kada smo mi 17.08.1992. godine
Balić Šefku zatim njegovu suprugu čije ime ne znam ime te punoljetnu
kćerku Almu i sin Zahid su pronađeni u njihovoj kući ubijeni iz
vatrenog oružja a dobro se sjećam jer sam vidjela oko vrata sina Zahida
se je nalazila i čelna žica. Prema pričanjima mještana tih par dana
pričalo se je kako je to djelo izvršio neki Nikica zvani Rale poznat
kao lokalni kriminalac a u službi Jugo-vojske.
Na
kraju mogu reći da smo se većinom suprostavljali etničkom iseljenju i
čišćenju iz Bos. Petrovca, radi čega su nam došli političari, Hidić
Saša predsjednik SDA i Družić Maše predsjednik klub Bos. Petrovac u
Zagrebu, te osoba Ramić čije je ime nepoznato, a klub se nalazi u ulici
Sokolgradska 19. Navedeni su održali kratak govor na jednom mitingu tj.
u ugostiteljskom objektu Družić Maše iz Bos. Petrovca koji su na kratko
rekli da se svi muslimani i Hrvati trebaju iseliti iz Bos. Petrovca čim
prije, a potom su se izgubili nama u nepoznatom pravcu bez da su nam
pomogli u svemu tome, odnosno samo nam je pomogao izaći iz Bos.
Petrovca Družić Maše koji nas je vodio do Travnika.
Koliko
se sjećam logora koje su Srbi i jugo-četnička armada držali na predjelu
Bos. Petrovca, znam da su Hrvate i muslimane odvodili u kamenicu kod
Drvara i Kozila u Bos. Petrovcu, gdje su bile izgrađene montažne barake
i gdje su pretežno odvođene muške osobe koje su fizički maltretirali i
tukli.

---

{loadposition user18}