Bosanski Brod – bb004

PREZIME:                                                       Miličić
IME, IME OCA:                                              Nenad, Stanko
GODINA ROĐENJA:                         16.05.1960.
MJESTO ROĐENJA:                                      Liješće, Ulica Radnička bb, opć. Bos. Brod
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                         SSS
ZANIMANJE:                                                 policajac
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                       R BiH
NACIONALNOST:                                        Srbin

Dajem slijedeći:
 
I S K A Z
Ja
sam u selo Vinska, gdje inače žive moji roditelji, općina Bos. Brod
došao negdje 10. ili 11.03.1992. god. Prije toga boravio u Novom Sadu,
gdje sam radio. Po mom dolasku u mom selu kao i u susjednim srpskim
selima bila je formirana tako da je u svakom srpskom selu postojala
vojna formacija razine, koje je bilo u selu Liješće. Sva ova sela
pripadaju općini Bosanski Brod. Također želim naglasiti da u jednom
broju ovih sela živjeli su i Hrvati, kao recimo u selu Unka i selu D.
Vrela. Po mojoj procjeni u ovim selima živjelo je oko 500 do 600
Hrvata, ali su Srbi predstavljali većinsko stanovništvo.
Također
po mom dolasku u svoje selo zapazio sam da na ovom našem prostoru
boravi i jedan broj pripadnika formacije  “Belih orlova” iz Srbije.
Koliko sam ja zapazio u ovoj formaciji je bilo 10 ili 11 osoba. Oni su
bili u maskirnim odorama. Od naoružavanja isti je radio u MUP-u R
Srbije. On je na glavi nosio crvenu beretku , a trebalo bi da je iz
Kraljeva, Željo Bugarov iz Beograda (isti je u mjesecu ožujku 1992.
god. poginuo u Liješću, nakon čega je prebačen u srpsko selo 
Podnovlje, općina Doboj a odatle je helihopterom  JNA prebačen u
Beograd), Danijel Augustinović iz Kragujevca, izvjesni Predrag zv.
“Raka” iz Kragujevca, izvjesna Jasna Ćorković vjerojatno iz Kraljeva i
drugi.
Oni su na
naše područje došli sa terenskim vozilom marke Jeep, crne boje, na kome
su bile reg. pločice sa oznakom Beograd i motornim vozilom marke Golf,
boje limuna na kome su također bile reg. pločice Beograd. Nakon
izvjesnog vremena pripadnici Belih orlova su formirali od domaći Srba
postrojbu razine čete sa oko 100 ljudi, a ista je bila ustrojena tako
da je u istoj bilo 10 desetina, a na čelu svake desetine  nalazio se
pripadnik “Belih orlova”. Ja sam također ušao u sastav ove desetine a
moj zapovjednik je bio kako sam već naznačio Predrag zv. “Rako”, isti
je starosti oko 23 godine, srednje visine, crn, mršav, kratko ošišan.
Oni su počeli obuku sa nama i ista je trajala dva dana.
Zapovjednik
ove formirane postrojbe bio je Aco Lazić. Također želim naglasiti da je
ovu formaciju “Beli orlova” iz Srbije na naše područje doveo Stanoje
Jećimović iz sela Liješće, općina Bos. Brod, star oko 45 godina, a isti
već dugo godina radi u Nizozemskoj, gdje se i sada nalazi. On je njih
dovezao sa svojim kombijem, koje ima Nizozemske reg. pločice.
 
Inače
zapovjednik srpske teritorijalne obrane za naš prostor u Liješću bio je
Dušan Stanislavljević zv. “Strikan”, koji je prije rata radio u
Srednjoj školi u Bosanskom Brodu kao profesor. Pored njega u ovom štabu
bili su: Dušan Kostadinović, koji je ranije radio u S. Brodu, Miro
Radovanović, inače policajac u B. Brodu. Inače zapovjednik čete u mom
selu u Vinskoj bio je Pavo Stanislavljević, inače prije rata radio u
Sl. Brodu, a sa njim zajedno bio je i Jugoslav Ruškić, umirovljeni
policajac. Svi pripadnici Srpske teritorijalne obrane bili su naoružani
a oružje su dobili od tzv. JNA.
Dana
21.03.1992. god. na naš prostor došao je okupirani bataljon JNA iz
Vranja iz Srbije sa tenkovima. Jedan broj tenkova iz ovog bataljona bio
je razmješten u mom selu Vinska zajedno sa zapovjedništvom, a drugi dio
tenkova je bio razmješten u selu Liješće. Želim također naglasiti da su
pripadnici formacije “Beli orlovi” iz srbije bili posebno ekstremi po
svom ponašanju, isti su vršili zlostavljanje stanovništva na našem
prostoru, pljačku određene imovine, posebice skupocjenih alata i
električnih strojeva koje su potom odvozili u Srbiju. Dana 25.03.1992.
god. pripadnici naše postrojbe Beli orlova zarobili su na jednom punktu
jedan broj Hrvata, te su iste doveli u omladinski dom u selo Liješće.
Tu grupu Belih orlova tada su predvodili Dragan Mićić i moj zapovjednik
Predrag zv. “Raka”. Ja sam nešto kasnije došao pred omladinski dom u
Liješću te sam u društvu zajedno sa Mićićem vodio jednog od
zarobljenika Hrvata Josipa Marinić zv. “Jopa” iz Gornjih Vrela, kojeg
ja poznajem, jer smo išli zajedno u školu.
On
je inače bio ranjen. Boraveći tu ja sam saznao da je na lokalitetu
Brodsko Polje od granate poginuo moj brat Predrag, odnosno da je on
ranjen. Ja sam odmah potom otišao tamo da provjerim o čemu se radi. Sa
mnom zajedno u mom autu išao je i pripadnik Belih orlova Danijel
Augustinović. Nakon izvjesnog vremena ja sam od svog strica Božidara
Miličića koji živi u Liješću saznao da mi je brat zaista poginuo. Nakon
toga ja, Danijel i moj stric otišli smo kući mojih roditelja u selo
Vinska. Mi smo došli kući negdje oko 17:30 sati te sam u svom dvorištu
zatekao veći broj mještana koji su bili tu okupljeni. Nakon izvjesnog
vremena ja sam ušao u kuću te sam zatekao unutra svoga oca, dok majke
nije bilo unutra.
Pošto
sam vidio da mi majke nema u kući, ja sam se uplašio da ista nije
otišla izvršiti samoubojstvo, te sam otišla sa pripadnicima Belih
orlova iz Srbije. Negdje oko 19:30 sati majka je došla kući, ali ja ne
znam s kime, jer nisam bio kod kuće. Nakon 2-3 dana ja sam sreo Mićić
Dragana zamjenika zapovjednika Belih orlova, te mi je on ispričao da su
tu večer oni u znak odmazde mog brata pobili Hrvate koji su se nalazili
u zarobljeništvu i da je sa njima bila moja majka. Također mi je rekao
da je sa njim prilikom ubojstva ovih ljudi bio i Živko Krivošija, koji
je također bio pripadnik ove formacije Belih orlova, isti je rodom iz
Virovitice, isti je star oko 30 godina, visok oko 190 cm, izrazito
razvijen, smeđ, kosa malo valovita.
Po
dolasku svojoj kući ja sam pitao svoju majku u svezi sa ubojstvim ovih
zarobljenika, te mi ona rekla da je ona bila prisutna u tom događaju i
da je osobno iz mog pištolja streljaala jednog od ovih zarobljenika. na
upit ovlaštenog djelatnika da li sam ja učestvovao u ubojstvu ovih
zarobljenika, želim da izjavim da ja nisam to učinio. Negdje početkom
mjeseca travnja 1992. god. pripadnici belih orlova napustili su naše
područje. Koncem mjeseca lipnja 1992. god. ja sam se priključio tzv.
Vučjačkoj brigadi koja je djelovala na našem prostoru. Zapovjednik te
brigade bio je Mladen Oljača, aktivni major JNA. Dana 02.07.1992. god.
ja sam imenovam za zapovjednika 04. bataljuna ove brigade, na kojoj
dužnosti sam ostao do negdje sredine listopada 1992. god. Moja
formacija je brojala oko 400 ljudi, a držali smo crtu uz rijeku Savu i
jedan dio crte prema gradu Bos. brodu. Moj zamjenik bio je Marko
Grabovec, a moj pomoćnik za poslove sigurnosti bio je Marko Vidić,
umirovljeni policajac. Inače pripadnici mog bataljuna su bili iz
srpskih sela sa područja općine Bos. Brod koja sam naveo u početku
svoje izjave kao i iz drugih mjesta.
Pored
ubojstava koja sam opisao nešto ranije meni je poznat još jedan broj
ubojstava koja su počinili pripadnici srpskih formacija nad Hrvatima na
području naših sela, odnosno prostora gdje smo mi djelovali. Naime
poznato mi je da je Nebojša Ignjatić zv. “Kemo” star oko 30 godina iz
G. Vrela ubio Hrvata Iliju Rašić, također mi je poznato da su Jovan
Marjanović zv. “Golubanov” i drugi Jovan Marjanović sin Vlade ubili
svoje susjede Hrvate koje ne znam imena. Ignjatić i ova dvojica
Marjanovića su pripadnici srpske teritorijalne obrane po prezimenu
Šljuka sin Žarka iz sela G. Vrela ubio Hrvata Antu Dusparu iz istog
sela. Za ova ubojstva koja sam naveo Hrvata, znaju i mnogi drugi Srbi
sa našeg prostora. nemam više što izjaviti, izjavaa na zapisnik mi je
glasno diktirana, na istu nemam primjedbi, te je svojeručno potpisujem.

---