2006.03.17. – Vecernji list – Kršcanski ratnik u Scheveningenu
ali prisilno našli na nekom otoku, s kojega nemaju kamo, a
na kojem se ipak nekako preživljava, zacijelo ne bi jedan drugoga
ubili nego bi živjeli po nekom moralu, logici i filozofiji
opstanka koja bi bila posve razlicita od one kojom su se vodili
u vrijeme rata jedan kao agresor na Hrvatsku, drugi kao branitelj
svoje domovine. Taj otok je zatvor u Scheveningenu i Haaški
sud. Miloševiceva celija u tom zatvoru nije bila Srbija niti
se kao velika Srbija mogla širiti prema Gotovininoj celiji,
a Gotovinina celija nije Hrvatska niti ju je on morao braniti od
širenja Miloševiceve celije.
ono što su oni u ratu bili, ali je na posve nov nacin odredivala
ono što u zatvoru jesu: dva Božja stvorenja na ljudskom
sudu, iznad kojeg je uvijek božanski sud.
U objašnjenju svoje
sucuti Miloševicevoj obitelji Ante Gotovina svjedoci kako se
uzdigao i iznad tog ljudskog suda i iznad svoje i Miloševiceve
uloge u ratu te je postupio kao kršcanin, katolik. Tu sucut
mnogi su doživjeli kao šok, ali ta je šokantnost
u ljudima potresla ljudsko prije nego što su pomislili na Gotovininu
kršcansku motivaciju.
Mnogi, naime, Miloševica
još doživljavaju kao živa covjeka, u našim predodžbama
on još šalje tenkove na Hrvatsku, po njegovim naredbama
Hrvatska gori, Hrvati se protjeruju i ubijaju, i kraj strave tih
ljudskih zlodjela koja još žive daleko smo od onoga što
bi veliki Bog od nas ocekivao. Kako shvatiti da bismo po Božjoj
zapovijedi, po svojoj kršcanskoj vjeri, morali uciniti nešto
što nam je nepojmljivo, nezamislivo pomoliti se za dušu
krvnika Miloševica!
Nešto elementarno
ljudsko buni se u nama protiv necega elemenarnoga vjerskoga! U nama
je osvetnicko jace od vjerskoga. Ali sud je moj, moja je osveta
kaže Bog. Umjesto što smo se šokirali Gotovininom
sucuti, trebali smo prije pomisliti da se Gotovina u ratu borio
upravo i za kršcansku Hrvatsku koju je tim cinom posvjedocio.
Napokon, koje to "junaštvo" mi od Gotovine ocekujemo
u haaškom zatvoru!?
Nismo tamo mi, nego on,
mi cemo sad u proljece na cvjetne livade Lijepe naše, necemo
zbog Gotovine svoje vlastite stanove pretvoriti u scheveningenske
celije, on je uznik poreknut kao slobodan covjek i njegova je jedina
sloboda relacija relacija prema Bogu. Iz tog odnosa prema Bogu stvorio
se i odnos prema jednoj ljudskoj duši koja je Bogu otišla
s teretom zlocinca Miloševica, ali sada na Božjem sudu.
Cega je to dokaz?
To je dokaz velicine
jednog ratnika koji nije ratovao iz mržnje pa onda tu mržnju
nije ponio ni u Haag. Veliki kršcanski ratnik i u ratu i u
zatvoru! Koji brani Hrvatsku i od Miloševiceve smrti!
Autor MILAN IVKOŠIC
tekst
preporucio Adrijan Madunic
