Razno

2004.10.18. – Nacional

Sprijecena otmica Gotovinine djece –
Tek se prije nekoliko dana doznalo za dramu koja
se u petak, 4. lipnja, odvijala u središtu
Zagreba. Tada je, u zadnji trenutak, sprijecena
otmica djece odbjegloga generala Ante Gotovine
koju je trebala izvesti skupina srpskih kriminalaca
iz Beograda. Cilj pomno pripremane akcije bio
je jednostavan: ucjenjujuci ga otetom djecom,
primorati generala Gotovinu da se preda Haaškom
sudu
http://213.191.154.38/default.aspx?clanak=2982

posjetite
stranice www.antegotovina.com


Novosti – Nacional
19.10.2004

Sprijecena otmica Gotovinine djece


Tek se prije nekoliko dana doznalo za dramu koja se u petak, 4. lipnja, odvijala
u središtu Zagreba. Tada je, u zadnji trenutak, sprijecena otmica djece
odbjegloga generala Ante Gotovine koju je trebala izvesti skupina srpskih kriminalaca
iz Beograda. Cilj pomno pripremane akcije bio je jednostavan: ucjenjujuci ga
otetom djecom, primorati generala Gotovinu da se preda Haaškom sudu.
General Ante Gotovina
u Hrvatskoj ima dvoje djece. Starija kci Ana rodena je 1994. u Gotovininoj ratnoj
vezi s Vesnom Karuzom, novinarkom Hrvatske televizije, koja je izvještavala
s bojišnice. Sin Ante roden je 1997. u braku Gotovine i Dunje Zloic, pukovnice
HV-a, koju je general upoznao kao tajnicu i osobu od najveceg povjerenja pokojnog
ministra Gojka Šuška. Kao rezultat vrlo dobrih odnosa izmedu Vesne
Karuze i Dunje Zloic-Gotovine Ana i Ante zajedno ljetuju u Pakoštanima,
baš kao što i u Zagrebu svaki slobodni trenutak provode zajedno. Vecinom
sestra boravi kod brata na Srebrnjaku, u kuci u nizu koju je Gotovina krajem
90-ih kupio uz pomoc kredita. Njegovi najbliži susjedi su generali Imra
Agotic, Martin Špegelj i Antun Tus.
Plan otmicara bio
je oteti jedno ili drugo dijete, a ako im se pruži prilika, oboje. Teško
je reci je li haaško tužiteljstvo bilo upoznato s planiranjem i pokušajem
otmice, no znakovito je to što je glavna haaška tužiteljica u
svibnju ove godine rekla da ce Gotovina sigurno biti uhicen do kraja lipnja.
Na cemu je Carla Del Ponte zasnivala svoje uvjerenje koje je i javno izrekla?
Na to pitanje u svijetlu ovih, nedavno otkrivenih dramaticnih dogadanja trebala
bi odgovoriti isto tako javno.
Krajem svibnja
do Gotovininih suboraca, koji i devet godina nakon rata generala smatraju neospornim
autoritetom i vodom, došla je informacija kako se planira otmica njegove
djece. Na pocetku to nije bila informacija nego indicija koja je došla
do jednog kruga ljudi unutar hrvatske obavještajne zajednice koji imaju
informatore u Beogradu.
Njezini korijeni
sezali su u beogradske kriminalne krugove koji su deset godina živjeli
od trgovine drogom i cigaretama, od ubojstava i otmica. Dobitak u tom ruletu
bio je velik – 5 milijuna USD što ih je americka vlada raspisala za pomoc
pri njegovu uhicenju te 300.000 kuna koje je raspisala Racanova vlada. Iskustva
u takvoj vrsti prljavih poslova za Haaški tribunal srpski su kriminalci
vec imali.
Još je 27.
rujna 1998., za potrebe haaškoga tužiteljstva, placena skupina srpskih
kriminalaca koji su na podrucju Srbije presreli i oteli haaškog optuženika
Stevana Todorovica. Todorovic, bosanski Srbin, bivši nacelnik policije
u Bosanskom Šamcu, bio je optužen za ubojstva Hrvata i Muslimana,
a u Srbiju je pobjegao kad je vidio da mu se sprema uhicenje zbog haaške
optužnice. Kako SFOR u Srbiji nema nikakve ingerencije, nije ga mogao uhititi.
No, umjesto SFOR-a, to su ucinili placeni kriminalci te ga svezanog isporucili
snagama SFOR-a u Tuzli, a nakon uspješno obavljena posla pokupili nagradu
i vratili se u Beograd.
Informacija iz
Beograda odmah je proslijedena generalovim suborcima koji su upozorili najuži
krug njegovih prijatelja. Posrednim, neslužbenim putem o mogucnosti otmice
obavijestili su i odgovorne krugove u MUP-u, ali nitko nije ozbiljno reagirao.
Unatoc opcoj skepsi, Gotovinini suborci sami su se organizirali i tjedan dana
pazili na njegovu kucu. Nakon sedam dana smatrali su da se ipak radilo o dezinformaciji
pa su prorijedili opserviranje Gotovinine obitelji. Vesna Karuza i Dunja Gotovina,
koja je o tome obaviještena tek prije nekoliko dana, o prijetnjama nisu
imale pojma.
Deset dana nakon
prve informacije, s granice na Bajakovu došla je informacija kako su u
Hrvatsku upravo ušla cetvorica sumnjivih tipova koje se povezuje s beogradskim
kriminalnim krugovima. U Hrvatsku su ušli u tamnoplavom volkswagen sharanu
registarskih oznaka BG 622-111, monovolumenu zatamnjenih stakala. Kombi je pripadao
jednoj manjoj beogradskoj rent-a-car agenciji. Informacija je došla do
jednog od najvjernijih Gotovininih ljudi iz rata koji je istog trenutka obavijestio
nekoliko suboraca i naredio im da pojacaju ophodnje oko Gotovinine kuce i Srebrnjaka
te da se pokušaju angažirati ljudi koji bi pripazili na ulaze u Zagreb.
Ništa se nije
dogadalo cijelog dana i vec su svi pomislili da je to još jedna od mnogih
dezinformacija vezanih za generala Gotovinu. Kad se gotovo odustalo od patroliranja,
došlo je do preokreta. Jedna je ophodnja skrecuci iz Petrove ulice prema
Srebrnjaku kod kružnog toka pred gostionicom "Pentagon" ugledala
parkiran plavi VW sharan beogradskih registarskih oznaka, onakav kakav je ujutro
viden na granici Bajakovo. Isprva su o tome htjeli obavijestiti policiju, no
od toga se odustalo jer je prevladalo mišljenje da se mora djelovati brzo
buduci da se nije znalo gdje se potencijalni otmicari sve nalaze. A gostionica
"Pentagon" samo je 300 – 400 metara udaljena od Gotovinine kuce.
Prvo je u gostionicu ušao jedan od Gotovininih suboraca koji je nakon rata
stekao veliko iskustvo u obavještajnoj zajednici i kojem nije bilo teško
od prve locirati cetvoricu sumnjivaca koji su sjedili za stolom. Gostiju nije
bilo puno, a cetvorica za stolom razlikovali su se po odjeci i nacinu komuniciranja
od svih ostalih. Sjedili su blizu jedan drugome i gotovo šaptali da ih
nitko ne bi cuo. Ili su cekali informaciju o pocetku akcije ili su cekali nekog
informatora. Gotovinini suborci odlucili su odmah intervenirati te na taj nacin
obeshrabriti i njihove eventualne pomagace, za koje nisu znali gdje su.
Oko 21 sat u gostionicu
su upala cetvorica naoružanih Gotovininih suboraca, dok ih je vani bilo
rasporedeno još desetak. Dvojica su u rukama imali Ultimax automate strašne
razorne moci, a druga dvojica pištolje. Opkolili su cetvoricu beogradskih
kriminalaca za stolom i prisilili ih da legnu na pod kako bi ih pretražili.
Svaki je kod sebe imao najnoviji model 9-milimetarskog pištolja Crvena
zastava. Zabezeknuti gosti nisu se stigli ni pomaknuti jer je cijela akcija
trajala jednu minutu. Otmicari su vezani, oduzeti su im kljucevi od auta i jedan
mobitel, a nakon što su rekli da osim njih nema nikoga u grupi, odvezeni
su što dalje od Srebrnjaka i "Pentagona". Prije nego što
su bili ispitani, u pretraživanju njihova automobila naden je papir s kucnom
adresom Dunje Zloic i brojem fiksnog telefona obitelji Ante Gotovine koji se
ne može naci ni u imeniku ni preko informacija. Taj komad papira jasno
je govorio što su njih cetvorica trebala obaviti u Zagrebu.
Kako doznaje Nacional,
prilikom ispitivanja identificirana su sva cetvorica otmicara. Rijec je o beogradskim
kriminalcima Marku Savicu, Dušku Radicu, Goranu Radicu i Mili Jovicu. Priznali
su da je narucena otmica i da je njihova nagrada trebala biti 5 milijuna dolara.
Nisu znali ili nisu htjeli reci ime narucitelja, no priznali su da su preko,
kasnije im oduzetog, mobitela dobivali sve upute. I te su veceri u "Pentagonu"
cekali daljnje upute za pocetak otmice. Tko na višoj razini stoji iza otmice,
nisu znali reci. Pravdali su se kako kod njih nema politickih motiva nego samo
velik novac koji im je obecan ako izvrše zadatak.
Nakon što su dobro izdevetani, receno im je da to nije posao za njih te
da nece tako dobro proci ako se ikad više pojave u Hrvatskoj.
Razbijenih nosova,
"zapakirani" u jutene vrece otmicari su kombijem prevezeni do granicnog
prijelaza kod Bosanske Gradiške i tamo izbaceni na polje. Plavi volkswagen
sharan odvezen je do Jakuševca i ostavljen pokraj ceste. Oružje koje
su kod sebe imali otmicari takoder im je oduzeto. Ostali su im jedino pasoši
da bi mogli prijeci granicu i vratiti se u Beograd. Na taj nacin završena
je drama koja je mogla imati katastrofalne posljedice za nedužnu djecu,
a sve zbog politike i novca. Tko je mogao doci na monstruoznu ideju da pomocu
otmice njegove djece generala Gotovinu primora da se vrati u Hrvatsku i preda
Haaškome sudu? Isto tako trebalo bi odgovoriti na pitanje kako je granicna
policija u Hrvatsku pustila takve sumnjive tipove a da ih nije barem pomnije
pregledala. I na kraju, postavlja se pitanje tko je imao motiv da naruci otmicu
kad je nesporno da motiv narucitelja nije bio novac jer je sav novac trebao
pripasti izravnim otmicarima?
Slucaj otmice Stevana Todorovica
Stevan Todorovic, bivši nacelnik policije u Bosanskom Šamcu, stigao
je u zatvor u Scheveningenu 27. rujna 1998. Tog dana u Srbiji su ga radi nagrade
oteli kriminalci, prebacili preko granice i predali zapovjedništvu SFOR-a
u Tuzli. Iz Tuzle je, kao i Miloševic, prebacen u haaški zatvor. Vec
na prvom pojavljivanju pred Tribunalom, tri dana kasnije, Todorovic je osporio
zakonitost svog uhicenja i zapoceo niz pravnih postupaka kako bi se vratio u
Jugoslaviju. Istodobno, odbacio je svih 15 tocaka optužnice za teške
povrede Ženevske konvencije iz 1949., kršenja zakona i obicaja ratovanja,
za zlocine protiv covjecnosti, a sve u povodu dogadaja na podrucju Bosanksog
Šamca u ljeto 1992. Optuženi je to ponovio i kad je 21. sijecnja 1999.
izveden pred suca Patrica Robinsona. Isto je ponavljao sve do 29. studenog 2000.,
kad su njegovi advokati Dejan Brašic i Nikola Kostic obavijestili suca
da su se sporazumjeli s tužilaštvom da optuženi prizna krivicu
po prvoj tocki optužnice, a da se sve ostale tocke povuku. Uvjet tužilaštva
bio je da obrana povuce sve što je do tada tvrdila oko nezakonitog uhicenja,
tj. otmice. Ta je otmica bila toliko neugodna za tužiteljstvo, kao i za
SFOR u BiH, da su je htjeli što prije zaboraviti. Sud je zbog nje cak izdao
subpoenu za svjedocenje americkom generalu Ericu Shinsekiju, zapovjedniku SFOR-a
u BiH. No Pentagon je odbio postupiti po subpoeni kao i bilo kakvo svjedocenje
svoga generala koji je u meduvremenu postao nacelnik glavnog stožera americke
vojske, da bi ga prošle godine Donald Rumsfeld umirovio zbog neslaganja
oko operacije u Iraku.ž


{loadposition user18}

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button