2004.10.14. – prof dr fra Andrija Nikic
Zavrseni dani fra Didaka Buntica 08. 10. 2004.
ZAVRŠENI DANI
FRA DIDAKA BUNTICA 8.-10. 2004.
U nedjelju vecer
10. listopada u Gradnicima su završili Dani fra Didaka Buntica 2004. Prije
tri dana akademski kipari i slikari zapoceli su ovu manifestaciju svojim okupljanjem
i trodnevnim radom, a veceras završili izložbom svojih radova. U tom
okviru održalo se više manifestacija: Polaganje cvijeca kod fra Didakova
spomeniak na Paoci, slavljenje svecane sv. mise u crkvi koju je predvodio provincijal
fra Slavko Soldo, nastup širokobriješkog zbora Svete Cecilije pod
ravnajem maestra fra Stanka Mabica, nastup književnika, pjesnika, športaša,
pjevaca. Prvog dana, uz navedeno, fra Andrije Nikica je govorio o životu
i djelu fra Didaka Buntica a fra Ante Marica o fra Didakovu prosvjetnom radu.
U Staroj crkvi je Andrija Stojic otvario izložba slika S popratnih tekstova
o fra Didaku Bunticu. Drugi dan bio je posvecen književno-pjesnickom predstavljanju
fra Didaka i glazbi. Treci dan je ispunjen športskim natjecanjem, predstavljanjima
djela umjetnika i nastupu mještovitog zbora iz Mostara Pro music. Voditeljica
programa bila je poznata književnica Vesna Zovko. Sve je bilo na visokoj
razini s višestrukim i obilatim plodovima.
Vec prvog dana
fra Andrija je trasirao buducnost Manifestacije, koji su se proširivali
i dopunjavali.
P r i j e d l o
z i
s Dana fra Didaka
Buntica 8.-10. listopada 2004.
Orijaški lik
fra Didaka Buntica i sveukupno njegovo djelovanje još nije dovoljno istraženo
ni vrednovano. Valjalo bi skupiti sve fra Didakove zapise i pisma:
osnovati Institut
fra Didaka Buntica koji je prikupljati, sortirati, analizirati i cuvati vrela
i literaturu o fra Didaku Bunticu i organizirati svakogodišnje Dane fra
Didaka Buntica (Gradnici, Mostar, Široki Brijeg, Zagreb, Osijek, a zašto
ne Bec i Innsbruch), te ih ukljuciti ne samo u Republicku, nego uzdici na medunarodnu
razinu;
nastaviti s proširenjem kolonije umjetnika na temu fra Didakova života
i djela;
pokrenuti publikaciju Fra Didak Buntic, koja ce promicati ne samo lik i djelo
našeg velikana nego i njegovih suvremenika;
sagraditi staru hercegovacku kucu – s nazivom kuca fra Didaka Buntica i u njoj
postaviti stalnu izložbu, te održavati povremene manifestacije;
organizirati Znanstvene skupove o fra Didaku Bunticu i njegovu djelu. Simpozij
bi se mogao prirediti u Citluku – Širokom Brijegu – Mostaru
–Zagrebu;
objaviti njegova Sabrana djela (‘opera omnia’) – vrela za upoznavanje
osobe i djela fra Didaka Buntica, jer ona svjedoce Bunticevu iznimnu erudiciju,
ne samo u okviru klasicnih, lingvistickih, biblijskih, patristickih i povijesnih
podataka nego i socijalno-gospodarskih prilika;
napisati monografiju – mogla bi to biti doktorska disertacija;
podignuti dolican spomenik fra Didaku Bunticu, imenovati trg i ulicu u Citluku,
Mostaru, a zašto ne i u Zagrebu;
nastaviti s natjecajima za najbolji pjesnicki i književni rad, sastaviti
kviz za ucenike raznih profila, ministrane, Framaše, Trecoredce i fratre,
te katolicku i hrvatsku javnost;
snimiti film i TV emisiju o fra Didaku Bunticu: vrijeme, osoba i djelovanje,
te ga prikazivati na javnim i privatnim TV programima, ali umnožiti ga
na videokasete za naše ljude u inozemstvu;
11. tiskati markice, slike, plakete… s likom i djelima fra Didaka Buntica
koje ce biti najrašireniji veleposlanici njegove misli, poruke njegovih
djela i dokazi njegova postojanja i naše zahvalnosti – vec je zalaganjem
potpisanoga tiskana prigodna markica s likom fra Didaka Buntica;
12. osnovati Kulturno
društvo fra Didak koe ce promicati hrvatsku kulturno-glazbeno-etnografsku
baštinu.
13. Konacno, ali
na prvom mjestu, potrebno je pokrenuti proces za kanonizaciju fra Didaka Buntica.
Taj dogadaj bi bio vrelo radosti, zahvalnosti, slavlja, istraživanja, upoznavanja
i nasljedovanja velikana hercegovackog krša. Potonje isticem jer vjerujem
da se na poseban nacin Bog proslavio u tom Malom bratu, po rodenju sužupljaninu,
po zvanju subratu, koji nam na pocetku treceg kršcanskog tisucljeca porucuje
kako se, ma koliko bio mali, neznatan, u Bogu može biti velik, i u Bogu
uciniti velika djela, i oplemeniti kršnu Hercegovinu, i ovu župu,
i ovo mjesto i današnji svijet. I može se, Bog je to dopustio, i dopušta,
i nudi nam se da ga unesemo u svoju svakidašnjicu, da s njime ucinimo današnje
covjecanstvo blagoslovljeno.
14. A vec sada
potrebno je urediti fra Didakov grob na Podadvoru, premda u njemu nema njegovih
posmrtnih ostataka, jer je u njemu pokopana fra Didakova ljubav prema hercegovackom
narodu i Hercegovini.
15. Djeci nadijevati
ime Didak.
Time bi ovaj veliki
sin hrvatskoga naroda bio otet zaboravu, svijetlio bi mladim naraštajima
svojim uzornim životom i cijela naša javnost bila bi upoznata s njegovim
doprinosom opstojnosti hrvatskog naroda, te hrvatskoj socijalnoj, politickoj,
kulturnoj i karitativnoj djelatnosti.
Dani su okupili
ne samo Gradnicane, nego štovatelje lika i djela velikog fra Didaka Buntica.
Oni su vec urodili vidljivim i prepoznatljivim likovnim djelima. S dvadesetak
slika i nekoliko kipova udareni su temelji Galeriji fra Didaka Buntica u Gradnicima.
Nad zajedništovom u crkvi i oko crkve osjecala se neka tajanstvena atmosfera
koja odgovara velikanu.
Rastajemo se s
obecanjem da cemo se iduce godine ponovno susresti. Kako se iduce godine navršava
150. obljetnica stare crkve u Gradnicima i stota obljetnica gradnje fra Didakove
bazilike na Širokom Brijegu sama po sebi namece se tema o gradnji tih dviju
crkava i dvamjesta.
Nakon slavlja
u crkvi druženje je nastavilo na športskom igralištu i trajalo
je dugo u noc. U razgovoru smo se složili da je župnik fra Marinko
Šakota pronašao prave suradnike i pokrenuo Dane fra Didaka Buntica
koji obecavaju dugotrajnost s novim manifestacijama i na širim podrucjima.
Konkretni uspjeh ce se zapaziti još više objavljivanjem Radova fra
Didakovih dana i pojavkom prigodne publikacija.
Fra Didak Buntic
je roden u selu prije 133 godine, a iznenada preminuo prije 82 godine na radnom
mjestu. Krsno ime mu je bilo Franjo, a u legendu je ušao kao fra Didak.
S tim imenom je proživio svoj vijek i ušao u povijest. Životni
vijek je istrožio radeci za bližnjega svoga i svoj hercegovacki narod.
Posljednji dan u životu došao je u Citluk želeci podignuti branu
kako bi tamošnje stanovništvo uzmoglo napajati suhu i ispucalu zemlju
i s nje ubirati plodove za svoju prehranu. S margine Brotnja franjevacka duša
i narodna zahvalnost prenijela je njegovo neraspadnuto tijelo god. 1938.
u baziliku na Široki Brijeg, gdje je, gradeci tu crkvu, pripremio
i sebi dolicno prebivalište. U tom svetištu nalazi se fra Didakov
grob.
Fra Didak je osebujna
pojava hercegovcakog javnog života i svestrani djelatnik. Bez milosti se
okomio na prijezir ondašnjih vlasti prema priprostom puku: nepismenima,
sadioncima duhana, izgladnjeloj sirotinji, vojnicima, fratrima… Fra Didak
je postao dobrotvor Hercegovine, graditelj širokobriješke bazilike,
ravnatelj Franjevacke gimnazije na Širokom Brijegu, borac protiv nepismenosti,
skrbnik za talentirane hercegovacke srednjoškolce i studente, spasitelj
hercegovacke sirotinje, hrvatski rodoljub i domoljub, karizmaticni preporoditelj,
narodni zastupnik i provincijal. Ukratko, bio je vjerski i politicki voda hrvatskog
naroda u Hercegovini prvih desetljeca 20. stoljeca. U školi života
fra Didak pred nama odgovorno prolazi hodnicima vremena ostavljajuci duboke
i neizbrisive tragove. Njihov osebujni govor se cuje u njegovim porukama, susrece
se u njegovim obilježjima, posebice u bazilici na Širokom Brijegu.
Preporucujem programskim djelatnicima – profesorima i dacima, roditeljima
i djeci – velikog fra Didaka, neka ga porucavaju, o njemu pišu i
nasljeduju. Neka se prisjete da je to onaj fratar koji je ostavio ne samo neizbrisibi
temelj opstanku i preporodu hrvatskog naroda nego je trasirao put koji je koncem
istoga stojeca uvelike asfaltirao njegov mladi subrat dr. fra Slavko Barbaric.
I vi, dragi prijatelji
prisjetite se da je na u župu gdje je rodenjem i krštenjem fra Didak
Buntic, prije 133 godina postavio oltar altruisticko-graditeljsko-prosvjetno-karitativnog
rada kojemu dolazimo na inspirativno hodocašce. U vijence našim osobnih
sjecanja pletenim boli uspomena i tihe sjete unesimo fra Didaka Butnica, pa
ce naš život biti obogacen sigurnošcu i nadom. No fra Didak se
danas vraca u fizicki zavicaj dugo nakon što je otišao u svoj nebeski
stan sjedinjujuci zemaljsko s nebeskim. Ovim Danima i ovim cinom na srecu isporavljamo
propuste i grijehe koji su cinjeni ovom hrvatskom i crkvenom velikanu. Konacno,
neka ovogodišnji Dani fra Didaka Buntica i trud sudjelovatelje budu plamicak
na Bunticevu hodu prema galeriji svetaca Katolicke crkve, franjevackih uzora
i rijetkih hrvatskih velikana.
Na nj se mogu
primijeniti stihovi:
Nije velik
tko se velik rodi,
nit’
je visok tko na visu stoji,
vec je visok
tko u nizu stoji,
a visinom nadmaša
visine.
I velik je
tko se malen rodi,
a kad padne,
golem grob mu treba.
(P.P. Njegoš)
fra Andrija Nikic
predsjednik HKD Napredak Mostar
