2004.10.06. – Hrvatski svjetski kongres
na danasnji dan rodjen Bruno Busic , uhiceni
pripadnici Hrvatskog proljeca
BRUNO BUSIC
Rodjen: 6. listopada
1939. u Vinjanima Donjim
Ubijen: 16. listopada
1978. u Parizu
HRT – U Vinjanima
Donjim, nedaleko od Imotskog, rodjen je 6. listopada 1939. Ante Bruno Busic,
hrvatski domoljub, karizmaticni prognanik 70-ih godina i politicki vodja hrvatske
emigracije. Nije navrsio ni 40. godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj
pariskoj vezi, iz zasjede sustigao metak placenog ubojice, vjerojatno UDBE,
zloglasne jugoslavenske policije koja je, premda je mijenjala nazive, zauvijek
ostala poznata pod tim imenom. Medjutim, Bruno je bio na nisanu jos nekih obavjestajnih
sluzbi cijim drzavama nezavisna Hrvatska nije bila po volji.
Veoma je rano, vec u sedmom razredu, prvi put dosao u sukob s rezimom pa mu
je zabranjeno skolovanje u svim jugoslavenskim skolama. Ipak je maturirao 1960.
u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao vec 1965. Zaposlio
se u poduzecu Geoistrazivanje, a sredinom 1965. dobio je posao asistenta u Institutu
za historiju radnickog pokreta. Iduce godine osudjen je na kaznu zatvora zbog
stajalista suprotnih sluzbenoj ideologiji. Bjezi u Austriju, ali se vraca i
ponovno radi u Institutu kod doktora Tudjmana.
Odlaskom Tudjmana
s mjesta direktora i Busic mora napustiti Institut. To je vrijeme pocetka Hrvatskog
proljeca i Bruno se 1969. zaposljava u novopokrenutom Hrvatskome knjizevnom
listu. Nakon sto je list prestao izlaziti, Busic odlazi u Pariz. Vraca se pocetkom
1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika.
Hrvatsko proljece
dozivjelo je slom. Busic je 12. prosinca 1971. uhicen i osudjen na zatvor iz
kojeg izlazi potkraj 1973. Osudjen je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja
jugoslavenske stvarnosti koju ce uskoro, i na vlastitim ledjima, iskusiti na
dubrovackome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazocnosti policije.
Tada ilegalno odlazi
u London gdje pise za Novu Hrvatsku, stalno mijenjajuci boravista. Promice ono
sto ce se poslije ostvariti: pomirenje sinova ustasa i partizana kao uvjet stvaranja
hrvatske drzave. Bavi se promidzbom u Hrvatskome narodnom vijecu, no citavo
ga vrijeme prate agenti i 16. listopada 1978. pucaju u onoga koji ce postati
idolom borbe za hrvatsku slobodu. S pariskoga groblja Le Pere Lachaise njegovi
posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj, medju suborce koji su u Domovinskome
ratu dostigli plemenite Brunine zamisli.
UHICENI PRIPADNICI
HRVATSKOG PROLJECA
HRT – Poslije Titova
udara u Karadjordjevu potkraj godine 1971., politicki je osudjeno, a odmah zatim
i smijenjeno drzavno politicko vodstvo Hrvatske zbog tzv. masovnog pokreta i
nacionalizma. Potajno se pripremala represivna policijska akcija protiv mnogih
domoljuba, ciji je pokret poslije nazvan Hrvatsko proljece. U ranu zoru 11.
sijecnja 1972. brojne ekipe drzavne sigurnosti okomile su se na desetoricu hrvatskih
domoljuba.
Tog sijecanjskog
jutra na udaru policije nasli su se: Marko Veselica, Franjo Tudjman, Sime DJodan,
Vlado Gotovac, Hrvoje Sosic, Jozo Ivicevic-Bakulic, Zvonimir Komarica, Ante
Glibota, Ante Bacic i Vlatko Pavletic. U premetacini, u kojoj od policajaca
nije bilo nijednog Hrvata i koja je trajala satima, nisu nadjeni nikakvi spisi
niti dokumenti o zavjeri protiv drzave ili spijunazi za strane sile.
Uskoro su se uhicenici, razbijeni u skupine, nasli pred sudom koji ih je teretio
za izmisljene politicke zlocine. Optuznica je bila sastavljena s teskim rijecima
poput nacionalizma, separatizma, kontrarevolucije i nasilnog obaranja sustava.
Sudske kazne bile su primjerene lazno iskonstruiranim optuznicama. Uskoro su
se zaredala i druga uhicenja i sudjenja hrvatskim domoljubima. U odmazdi nad
hrvatskim proljecem uhicene su stotine ljudi, a nekoliko tisuca ljudi ostalo
je bez posla. U svijet je krenuo novi val Hrvata koji pod stalnom policijskom
represijom nisu mogli osigurati egzistenciju u zemlji.
