Zvornik – zv005

PREZIME:                                                       xxxx
IME, IME OCA:                                              xxxx
GODINA ROĐENJA:                         1961.
MJESTO ROĐENJA:                          Divić
PREBIVALIŠTE:                                             Zvornik
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
BROJ TELEFONA:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:                                       Republika BiH
NACIONALNOST:                                        Musliman

Dajem sljedeći
I S K A Z
Kada
je okupiran Zvornik 26.04.1992. ja sam zajedno sa porodicom izbjegao u
selo Liplje gdje sam bio do 8.05.1992. Pošto su lokalne vlasti obećale
da se može vratit u Zvornik ja sam se vratio kući u Zvornik. Tu sam bio
do 4.06.1992. kada sam odveden.
Odveli
su me u hotel Vidikovac u Diviću. Odvela me ekipa iz Loznice tzv.
Loznički specijalci – Štuka, Prlje, Igor, Dejan, Mile – Rogonja (radio
kao konobar u “Žalinu” kod Loznice), Kardelj, Gogić, Matić – Vice
(šampion u boksu). Odveden sam zajedno sa bratom i trojicom komšija
(susjeda). Tu su me preturkli i nakon nekoliko dana odveden sam kod
Kapetana Dragana.
On
me ispitivao, tu sam proveo 20 dana. Sa Divića sam odveden 24.06.1992.
odveo nas je poručnik Milan u Zvornik. Međutim, čim smo stigli do
Zvornika došla je naredba da produžimo za Čelopak (6 km udaljeno od
Zvornika). Odmah čim smo došli pretresli su nas i tukli. Tu sam proveo
jednu noć.
Ujutro
je po nas došao major Dragan Tomić – Toro iz Kraljeva, 25.06.1992. i
odveo nas u Karakoj u tvornisu  “Novi izbor” – Ciglane. Tu su bila još
24 čovjeka.
Dana
2.04.1992. Željko zvani “Pufta” zaklao je pred nama Ismeta Čirika, a
Fikretu zvanom Švajcarac iz Nove Kasabe je rekao da je sljedeći na redu
pa je on pobjegao sa još četvoricom. Tad je došao neki Đoko iz Tršića i
izveo mene na saslušanje. Tukao me do besvjesti po licu i glavi, tad je
izvadio nož i rasjekao mi usnicu. Tu sam jedva ostao živ. Drugi dan su
Mehu Huseinović nabili na kolac. Mučili su ga i tukli svaki dan, tu smo
i radili danonoćno.
Dana
15.07. su došli po nas i rekli nam da idemo za Suboticu na razmjenu.
Međutim, mi smo prebačeni u logor Batković kod Bijeljine. Tu je bilo
oko 1300 ljudi. Svaki dan je tuča, saslušanje. Radio sam kao i ostali
po okolnim selima.
Zaduženi
za naše mučenje su: grupa vodnika Velje – Gligor, Major, Drača, Panić,
Veselin, Grbović, Tajić, vozač potpukovnika. Tu sam ostao do xxxx 1993.
kada sam razmjenjen.

xxx 13. ožujka 1993.

---