- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Zemunik Donji – Vrbovsko – KA 0020

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

SLUŽBA ZA ZAŠTITU USTAVNOG PORETKA

CENTAR  K A R L O V A C

Broj 939/1

Datum 03.07.1992.

VOJNOM     TUŽITELJSTVU

K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

DRAGANA STIPANOVIĆA       ,              zvani _________________,

(ime i prezime)                                                             (nadimak ako ga ima)

otac            Sava          i majka ___Ljuba  ___, rođene _____Vulić________,

(ime i prezime)                                               (ime i prezime)                                   (djevojačko por.ime)

rođen dana      28.04.1972.g..        u        Ogulinu      općina  __Ogulin__, SR   Hrvatska,

stanuje u  __Ljubošini__,  ulica  __Ljubošina. _,  broj  10a_ ,   općina      Vrbovsko____,

narodnost   ___Srbin____, državljanin ___RH___, zanimanje __automehaničar__,

završio je __COIUO ”Vl. Bakarić” Ogulin__,  vojsku služio __Zemunik___

19.06.1991.g. do 30.04.1992. g.,  u vojnoj evidenciji se vodi Sekretarijat za narodnu obranu,

općina Vrbovsko, imovno stanje posjeduje obiteljsku kuću,  lišen slobode dana  ? 07. 1992. u

14 sati.

sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je____________________________,

z b o g   krivičnog djela    Služba u neprijateljskoj vojsci – iz čl. 119. st. 1. preuzetog KZ SFRJ (NN 53/91)

Postoji osnovana sumnja da .je Dragan Stipanović  kao pripadnik aktivnog sastava tzv. JNA, boravio u Zemuniku, Zadar, V .P. 4314/1 gdje je boravio ,od 19.06.199l. god. -30.04. l992.g. nakon čega je nastavio služiti u neprijateljskoj vojsci i sudjelovao u ratnim aktivnostima protiv RH . Navedenim je uz pomoć pojedinih pripadnika pričuvnog i djelatnog sastava bivše JNA’ kao i pripadnika. drugih neprijateljskih formacija. sa područja Plaškog, općina Ogulin, svjesno nastavio služiti neprijateljsku vojsku čija je aktivnost bila upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog  državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH.

Stipanović. Dragan uhićen je u zorni odgovornosti 143. brigade HV kod sela Košare, općina Ogulin, kao pripadnik neprijateljskih formacija. Prilikom uhićenja kod sebe je imao ručnu bombu M-75 i bio je u maskirnoj uniformi tzv. JNA.

Činjenicu da je Stipanović Dragan počinio krivično djelo iz čl.,119 , st. 1 Zakona o preuzimanju krivičnog zakona SFRJ,  Stipanović je potvrdio u svojoj izjavi datoj na zapisnik o uz imanju , izjave Policijskoj stanici Ogulin.

Prilozi:

Službena zabilješka o obavljenom informativnom razgovoru djelatnika SZUP-a Centar Karlovac sa Draganom Stipanovićem.

Zapisnik o uzimanju izjave od Policijske stanice Ogulin.

NAČELNIK CENTRA SZUP

Juraj Horvat

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

SLUŽBA ZA ZAŠTITU USTAVNOG PORETKA

STROGO POVJERLJIVO

ODJEL SZUP MUP-a

CENTAR SZUP K A R L O V A C

Datum  03.07.l992.g.

SLUŽBENA. ZABILJEŠKA

STIPANOVIĆ DRAGAN, je 19.06.l99l.g. otišao na odsluženje vojnog roka u Zemunik, Zadar,

u tzv. JNA gdje je bio regrutiran u protuzračnu obranu gdje se nalazi sve do 30.04. 1992.g. kada dolazi naredba za povlačenje vojske iz Zemunika za BIH. Zajedno sa 300 pripadnika tzv. JNA krenuo je kamionima preko Obrovca, Gračaca, do Titove Korenice, od kuda je isti pobjegao. Iz Titove Korenice prebacio se osobnim automobilom, u Plaški, općina Ogulin, gdje mu živi baka VUKELIĆ SOFIJA. Nakon par dana boravka u Plaškom, isti je pristupio tzv. TO Plaški, te je zadužio maskirnu uniformu, automatsku pušku i 150 metaka. U TO dužnost mu je bila čuvanje straže nad 6 haubica i 500 granata postavljenih u mjestu Bunjevcima i patroliranje i izviđanje oko brda Hum, općina Ogulin. Za vrijeme svog boravka na području Plaščanske doline odlazio je u više navrata u samo mjesto Plaški gdje je bio neposredno povezan sa ekstremistima i organizatorima oružane pobune sa područja Plaščanske doline. U protekla dva mjeseca, koliko je boravio u redovima neprijateljskih formacija, osim što je držao straže i vršio patroliranje , postavljao je mina na minska polja, te uviđao gdje se nalaze druga minska polja,kuda i kada prolaze patrole, gdje se postavljaju zasjede i dr.

28.06.l992.g. u jutarnjim satima patrolirajući sa još 4 pripadnika neprijateljskih formacija u trenutku njihove nesmotreno st i, isti je pobjegao i krenuo u pravcu mjesta prkos i Kutpolje, općina Ogulin, da bi dana 01.07.1992. g. izbio oko 24,00 sati u s. Košare, općina Ogulin, gdje je uhićen i odvezen u Policijsku stanicu Ogulin. Tokom svojeg kretanja iz Plaškog za Ogulin, u šumi je ostavio automatsku pušku, a u s. Košare, došao je samo sa ručnom bombom M-75 i u maskirnoj uniformi tzv. JNA

NAČELNIK CENTRA SZUP

Juraj Horvat

Broj: Kio. 123/92-2

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 3. srpnja 1992.

Sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu

Prisutni od suda:                                                                     Krivični predmet protiv okrivljenog:

Sudac: Pred. suda: Juraj Boljkovac                                       DRAGAN STIPANOVIĆ

Zapisničar: ___Mile Paulić____                                zbog kriv.djela iz čl. 119.st. 1. preuz.KZ J-u

Voj.tuž. ____Stanković Moćan Anton______

Početak u 19,00 sati.

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

Porodični i rođeno ime, nadimak:     __Dragan Stipanović__

Porodično i rođeno ime roditelja

i djevojačko porodično ime majke:   __Savo i Ljube r. Vulić__

3.   Mjesto prebivališta ili boraviša,

ulica, kućni br.:                                              __Ljubušna 10a – Vrbovsko__

Dan,mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  __28.4.1972.god. u Ogulin, Srbin, držav. RH__

Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                                             __automehaničar__

Porodične prilike (bračno stane,

broj i starost djece)                            __neoženjen__

Da li je pismen i kakve je škole

završio:                                                           __ŠUP za automehaničara__

Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:                             __nema__

Gdje i kada je služio vojsku,

čin i gdje se vodi u vojnoj evidenciji:           __Zemunik, 1991/92, vodi se VE Vrbovsko__

Da li je odlikovan:                              __ne__

Da li je kad i zašto osuđivan:             __ne__

Da li je gdje i kada kaznu izdržao:    _____

Da li se protiv njega vodi postupak

za koje drugo krivično djelo:             __ne__

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

Upozoren u smislu čl. 67 st. 2. i čl. 215. st. 2. i 3. ZKP-a,

brani se:

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene iz kriv. prijave SZUP-a centar Karlovac broj 939/1 od 3.7.1992.godine, te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Razumio sam zašto se okrivljujem, a nakon što sam upozoren da imam pravo uzeti branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju, izjavljujem da branitelja za sada neću uzimati, te da ću svoju obranu iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja bez prisustva branitelja.

Priznajem da sam počinio krivična djela za koje sam prijavljen, tj. da sam služio u neprijateljskoj vojsci ”JNA”, kao i da sam nakon što sam pobjegao iz ”JNA” pristupio ”TO SAO KRAJINA-Plaški”.

Ja sam dobio poziv za odlazak na odsluženje vojnog roka u ”JNA” na redovan način, putem Sekretarijata obrane SO Vrbovsko početkom lipnja 1991.godine i na osnovu tog poziva otišao sam na odsluženje vojnog roka u ”JNA” u PZO Zemunik kod Zadra VP 4314/1. U toj jedinici ”JNA” bio sam na odsluženju vojnog roka neprekidnu od 19.6.1991.god. do 30.4.1992.godine. Za vrijeme služenja u ”JNA” nisam, kao niti moja jedinica u kojoj sam služio vojni rok, sudjelovao u borbenim aktivnostima i ratnim operacijama protiv RH ili HV, odnosno civilnog stanovništva. Kroz cijelo vrijeme ja sam samo sa svojom jedinicom držao položaje ”JNA” prema položajima HV kod aerodroma Zemunik, čuvajući sam aerodrom od prodora HV.

Inače, obzirom da sam bio gotovo godinu dana u ”JNA” poznato mi je što se u to vrijeme događalo u Zemuniku i oko Zemunika, te koje su jedinice sudjelovale u napadu na položaje HV, te Zadar i okolna mjesta, kao i tko je zapovijedao jedinicama koje su napadale položaje HV, odnosno mjesta koja nisu bila okupirana od ”JNA”.

Dana 30.4.1992.godine neprilikom povlačenja ”JNA” iz Zemunika u Bosnu, s jednom kolonom povlačila se i moja jedinica i prilikom tog povlačenja u T. Korenici ja sam pobjegao iz ”JNA”. Nakon toga prebivao sam u Plaški, gdje živi moja baka Vulić Sofija.

Nekoliko dana kasnije, početkom svibnja 1992.godine dobio sam poziv od ”TO SAO Krajina – Plaški” da se javim u formaciju te ”TO” gdje sam mobiliziran, zadužen maskirnom vojnom uniformom, AP, 150 metaka i bombom.

U ”TO SAO KRAJINA – PLAŠKI” ostao sam sve do kraja 6. mj. 1992.godine, kad sam pobjegao s područja u sastavu ”SAO KRAJINA” na teritorij pod kontrolom HV i tu sam dana 1.7.1992.godine uhvaćen od pripadnika HV.

Za vrijeme služenja u TO SAO KRAJINA – PLAŠKI također nisam  sudjelovao u borbenim akcijama protiv RH i HV. Čim sam mobiliziran bio sam upućen u prvu borbenu liniju prema HV kod sela Vojnovac – Modruš, ali sam to odbio, pa sam zatim kroz cijelo vrijeme samo držao straže kod haubica i skladišta granata u mjestu Bunjevci, te patrolirao i izviđao teren u predjelu brda Hum, prema Slunju.

Za vrijeme služenja vojske u ”JNA” imao sam ”plavu” vojnu uniformu, kao pripadnik ”PZO”, a prilikom mobilizacije u ”TO Plaški” dobio sam maskirnu vojnu uniformu, kako sam već rekao.

Prilikom zarobljavanja imao sam kod sebe ručnu bombu…

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-522/92

Karlovac, 4. srpnja 1992.godine

SMA/TLJ

VOJNI SUD

K A R L O V A C

Temeljem članka 45. stavak 2. točka 2. u svezi članka 158 stavak 1. i 2. preuzetog ZKP (NN 53/91), stavljam zahtjev da se provede istraga

protiv

STIPANOVIĆ DRAGANA, sina Save i Ljube, rođ Vulić, rođ.

28.4.1972.god. u Ogulinu, sada prebiva u Vrbovskom,

Ljubušna 10-a, Srbina, države RH, automehaničara,

u pritvoru kod Okružnog zatvora u Karlovcu od 3. 7. 1992.godine

jer postoji osnovana sumnja da je:

dana 19. lipnja 1991. godine stupio na odsluženje vojne obaveze u tzv. ”JNA” u Zemuniku, te unatoč oružanih napada”JNA” i drugih neprijateljskih formacija na teritorij Republike Hrvatske, te iako su mnogi vojaci pobjegli iz tzv. “JNA”, i nakon 8.1istopada 1991.godine pa sve do 30. travnja 1992.godine, sudjelovao u oružanim akcijama “JNA” usmjerenih protiv oružanih snaga Republike Hrvatske, kada je pobjegao iz “JNA”, a potom pristupio nelegalnim oružanim formacijama TO”SAO Krajina” na području Plaškog, zadužio uniformu i oružje, te s istim čuvao straže, sve do 1. srpnja 1992.godine kada je uhićen od pripadnika HV,

dakle, kao građanin Republike Hrvatske za vrijeme oružanog sukoba služio u neprijateljskoj vojsci,

pa da je time počinio kriv. djelo. službe u neprijateljskoj vojsci – označeno i kažnjivo po članku 119 stavak 1 preuzetog KZ (NN 53/91)

R a zlo z i

Služba za zaštitu ustanovnog poretka, Centar Karlovac, prijavila je Stipanović Dragana da je počinio kriv.djelo činjenično i pravno opisanog u dispozitivu zahtjeva.

Stipanović .Dragan priveden je Istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu, te je pred istim i saslušan. U svojoj obrani Stipanović Dragan u potpunosti priznaje djelo koje mu se stavlja na teret tj. da je dana 19.6.l99l.godine stupio na odsluženje vojnog roka u tzv. “JNA” u Zemuniku gdje se nalazio do 30.4. 1992. godine kada je pobjegao i otišao baki u Plaško gdje je pristupio u nelegalne oružane formacije TO “SAO Krajina” i gdje se nalazio do 1.7.l992.godine kada je uhićen po pripadnicima HV, pa se stoga ovaj zahtjev u-kazuje kao opravdan i na zakonu osnovan.

U toku istrage potrebno je  pribaviti od Sekretarijata  narodne obrane općine. Vrbovsko podatak da li je Stipanović Drag 1991.godine  upućen na odsluženje vojnog roka, ako je kada je upućen i u koje mjesto, a isto tako potrebno je pribaviti izvod iz KE i socijalnu anamnezu za imenovanog.

Prilog: spis

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Antun Stanković Moćan

REPUBLIKA. HRVATSKA.

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             Broj: Kio. 253/92-2

R J E Š  E N J E

Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu-predsjedniku suda Boljkovac Jurju, u kriv. predmetu protiv Stipanović Dragana, zbog kriv. djela iz čl. 119.st.l. preuzetog KZ-a, odlučujući o Zahtjevu za provođenje istrage VT Karlovac br. KT-522/92 od 4. srpnja 1992.god., temeljem čl. 159.st.l. ZKP-a,

r i j e š i o  j e

Provest će se istraga protiv:

STIPANOVIĆ DRAGANA, sina Save i Ljube rođ. Vulić, rođenog 28.4.1992.

u Ogulinu, s prebivalištem u Vrbovskom, Gomirje, Ljubušina br. 10/a, Srbina,

drž.RH, u pritvoru od 3.7.1992.god.,

zbog osnovane sumnje da je:

dana 19.1ipnja 1991.god. stupio na odsluženje vojne obaveze u “JNA u Zemuniku, te unatoč oružanih napada “JNA” i drugih neprijateljskih formacija na teritorij RH, i nakon 8.1istopada 1991.god. sve do 30.travnja 1992.god. nastavio služiti u “JNA”, sudjelujući u oružanim akcijama “JNA”  usmjerenim protiv oružanih snaga RH-a, a zatim, kada je 30.travnja 1992. god. pobjegao iz “JNA “, pristupio nelegalnim oružanim formacijama tzv.”TO – SAO Krajina” na području Plaškog, zadužio uniformu i oružje i potom čuvao straže sve do l.srpnja 1992.god., kad je uhićen od pripadnika HV,

dakle, kao građanin RH-a za vrijeme oružanog sukoba služio u neprijateljskoj vojsci,

pa da je time počinio kriv. djelo – službe u neprijateljskoj vojsci – označeno i kažnjivo po čl. 119.st.l. preuzetog KZ-a.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac stavilo je Zahtjev za provođenje istrage protiv Stipanović Dragana, zbog kriv. djela iz čl. 119.st.l. preuzetog KZ-a, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ovog rješenja.

Osumnjičeni ispitan, priznaje da je počinio kriv. djelo za koje se okrivljuje.

Zahtjev za provođenje istrage je osnovan.

Osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo za koje se okrivljuje proizlazi iz krivične prijave SZUP-a Centar Karlovac, a i same obrane osumnjičenog, pa je stoga radi prevoženja dokaze i prikupljanja drugih podataka, potrebnih za donošenje daljnjih odluka, odlučeno kao u izreci Rješenja.

U Karlovcu, 6. srpnja 1992.god.

ISTRAŽNI SUDAC

PREDSJEDNIK SUDA:

Juraj Boljkovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba Vijeću ovog suda u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 2 istovjetna primjerka, ili usmeno na zapisnik kod suda.

Dna:

1. VT Klc. up. ”Kio”

2. Stipanović Dragan, Okr. zatvor Klc.

N:

I           – vidi up. ”Kio”

II          – rješenje nepravomoćno

III        – kal. 3 dana

U Klc., 6.7.1992.god.

Sudac:

SOCIJALNA ANAMNEZA za Stipanović Dragana

Stipanović Dragan rođen je 28.4.1972. godine na Ljubošni. Bio je drugo dijete u familiji

Stipanović Save. Prvo dijete bila je kćer, koja je danas već udata žena u Medulin. Prva četiri razreda osnovne škole Dragan je završio u Ljubošini, da bi ostala četiri osmogodišnje škole pohađao i završio u Ogulinu. Srednju školu (ŠUP) Dragan je također upisao u Ogulinu i pohađao i  nije završio jer je pri kraju godine dobio jedinicu iz matematike tako da istu nije završio. Prema izjavi Draganovog oca Save Dragan je od nastavnika tražio da mu da jedan tako da bi mogao tražiti odgodu vojske. Dobio je jedinicu iz matematike, ali nije dobio odgodu vojske, tako da je 19.6.1991. otišao u Zemunik na odsluženje vojnog roka.

Dragan je za sve vrijeme školovanja putovao svaki dan u Ogulin, tako 8 godina. školu je završavao da dobrim uspjehom. Za vrijeme školovanja nije bilo nikakvih problema sa Draganom što se tiče ponašanja, a što se vrlo lako moglo dogodit s obzirom da je još kao dijete putovao vlakom.

Prebolio je dječje bolesti još kao dijete. Više puta je bolovao od upale uha. Inače je bio zdrav kao i roditelji. U obitelji nije bilo zaraznih bolesti kao niti ovisnosti od alkohola ili droge.

Dragan je volio životinje. Kad je imao 12 godina našao je u vrtu mlado lane i odgojio ga je na dudu. To lane se je igralo s njim oko tri godine. Kad je bilo već odrastao srdač netko ga je

od lovaca ubio. Mali Dragan je to primio sa mnogo tuge. Otac kaže da je Dragan godinu dana plakao za njim. Osim toga Dragan je pomagao roditeljima u radu na polju prilikom sadnje, košnje i drugih poslova koji se obavljaju u jednom seoskom domaćinstvu.

Draganov otac Sava je čovjek od 60 godina. Nalazi se u mirovini od 21.2.1992. godine. Do mirovine radio je na pilani Gomirje. Mirovina mu iznosi oko 10.000,-HRD. Sada kad je slobodan radi po njivama, kosi i slično. Majka mu je domaćica. stara je 40 godina. Savino gospodarstvo i kuća su uredni i sve je na svojem mjestu.

Ukupno gledajući radi se o jednoj zdravoj seoskoj obitelji koja mnogo radi i kod kuće si privređuje za život. Iz razgovora sa Draganovim ocem Savom stekao sam dojam da je familija lojalna hrvatskoj vlasti i oni kao takvi lojalni građani.

Referent za socijalnu zaštitu:

Ivan Ivanković

ŽALBA

VOJNOM SUDU KARLOVAC

Izlažem žalbu na Rješenje suda od 29. srpnja 1992. god. za produživanje pritvora temeljom odredbe čl. 191. st. 2. toč. 1. ZKP. U tom rješenju se navodu, da bih ja kao optuženi za sudjelovanje u neprijateljskoj vojsci mogao ponovo pobjeći na okupirani teritorij. Ne vidim razlog vraćanja na okupirani teritorij, jer sam sa njega utekao tj. (dezertirao) i predao se Hrvatskom policajcu , koji me je odvezao u Policijsku stanicu u Ogulinu. Tu je uzeta moja izjava, u kojoj se nalaze podaci o položaju vojnih snaga TO Plaški i podaci vođa oružane pobune u Plaškom. Eventualnim bježanjem tj. bježanjem u Plaški, stavio bih svoje roditelje u nezgodan položaj, a sebe bih doveo pred sud u Plaškom zbog dezerterstva, jer postoji mogućnost da su saznali za uzimanje moje izjave. U rješenju suda se nalazi da je moje mjesto prebivališta bilo u ratnim događajima, o kojima ja neznam ništa, ali znam da se nalazi  pod kontrolom legalne vlasti RH, te da nema nikakve sumnje za eventualno bježanje na teritorij sa kojeg sam riskirajući život utekao.

Stipanović Dragan

30. 7. 1992. u Karlovcu

Broj:  K 155/92-10

ZAPISNIK

od 1. rujna1992.

o glavnoj raspravi kod    ___Vojnog____ suda u ____Karlovcu._____

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet:

Zvonimir Matan                                 Tužilac:           Vojni Karlovac

(predsjednik vijeća-sudac)

Nina Bubaš                                         Okrivljeni       Stipanović Dragan

Mladen Kosijer                       zbog kriv.djela iz čl.   119.st.1.preuz.KZJ

(članovi vijeća)

Ivana Kodrić                           Br.javnog tužilaštva   Kt 522/92.

(zapisničar)

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 09,00 sati objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

VT Tužilac Stanković Močan Antun

Oštećeni:  ________________________

Okrivljeni: osobno uz branitelja Muhvić Zorica odvj. iz Vrbovskog

Svjedoci:    _-_

Pred. vijeća objavljuje predmet javne rasprave zatim i sastav vijeća na koji sastav nemaju

primjedbi.

Utvrđuje se identitet okrivljenika.

STIPANOVIĆ DRAGAN, podavi kao na listu br. 8.

VT čita optužnicu.

Pred. vijeća upozorava okrivlj. u smislu čl. 238, 314. i 318. preuzet. ZKP. Optuženi izjavljuje da je optužnicu primio i razumio, da će dati svoju obranu i odgovarati na pitanja te da će se braniti prisutni branitelji.

Nakon toga se brani:

Konstatira se da se optuženi brani kao u prethodnom postupku  na listu br. 8 spisa.

Na posebno pitanje suda dodaje da za vrijeme boravka u Zemuniku nisam izlazio u slobodno vrijeme u grad, a niti sa vojskom nisam odlazio nikuda izvan područja aerodroma.

Na pitanje člana vijeća dodajem da sam iz kolone JNA pobjegao u T. Korenici i nastavio put prema kući odnosno Plaškom isključivo po teritoriju koji je bio u vlasti TO SAO Krajine.

Na pitanje branitelja izjavljuje:

Iz moje jedinice u Zemuniku ni jedan vojnik nije pobjegao bilo je i Hrvata i Muslimana.

Za vrijeme službe u JNA i u Plaškom uopće nisam učestvovao u borbama, samo sam vršio stražarsku dužnost iil patrolirao. Ja sam kolonu JNA napustio u T. Korenici gdje mi je odatle bilo nekako najbliže da dođem do Plaškom odnosno kući. Kraj gdje sa izašao iz kolone sam samo sam tako prepoznavao jer sam ranije tuda putovao vlakom ili autobusom, a kada sam se javio u kuću to sam učinio sa namjerom da objasnim ljudima tko sam i zbog čega sam tu, odnosno da se što prije prijavim policiji. Kad sam iz Korenice krenuo prema baki ja nisam znao kakva je tu situacija na području Plaškog.

DOKAZNI POSTUPAK

Vrši se uvid čita se dopis Odsjeka za obranu općine Vrbosko na listu br. 15 spisa.

Čita se soc. anamenza.

Konstatira se da VT nema daljnjih dokaznih prijedloga.

Branitelj predlaže da se provede dokaz saslušanja svjedoka Božićević Matije iz mjesta Košare, i Franjković Joso iz Skladnika i to na okolnost da se prvome optuženi javio u njegovu kuću a drugom da ga je svojim vozilom otpremio u PS Ogulin.

Predlaže dalje da se kao svj. sasluša i Radovan Livija iz Medulina, Centar 34, na okolnost da je sa tom osobom koja mu je sestra optuženi još za vrijeme boravka u Zemuniku i kasnije Plaški uspostavio telefonski kontakt tražeći od nje da mu pomogne kako da napusti okupirani teritorij.

Povodom prijedloga branitelja vi će se povlači na vijećanje

pa donosi slijedeće

R j e š e n j e

Dokazni predloženi po branitelju neće se sprovesti.

Drugih dokaza ni prijedloga nema pa je postupak dokazni dovršen.

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN

VT kratko prijavljuje da ostaje kod optužnice smatrajući da su činjenice nesporne pa da iz njih proizlazi da je opt. počinio djelo za koje se optužuje te da predlaže da ga sud oglasi krivim i presudi po zakonu.

Branitelj optuženika kao prvo izjavljuje da obrana priznaje objektivni učin djela koje se njenom branjeniku stavlja na teret, ali i taj je ostvaren mimo njegove volje. Smatra da nije dokazano da bi on dobrovoljno pristupio u JNA i kasnije u TO Plaški već je naprotiv mobiliziran prilikom odlaska u JNA pozivom nadležnih organa upravo RH a ne iz Beograda i sl, nakon bijega iz te formacije također je prisilno mobiliziran na području Plaškog, konačno on nije uhićen već se sam dobrovoljno policiji. Nagledala da je momenta u kojem je optu. Upozoren na služenje vojnog roka bio vrlo nepovoljan, da se je još tada primjenjivao i zakon, koji je bio Savezni, ali je i on upućen u vojsku po organima naše republike. Čak je optuženik pokušao izbjeći odlazak na odslu. Vojnog roka na  to nije uspio. Za vrijeme boravka u Zemuniku bio je u potpunoj informativnoj blokadi, nije bio u stanju ocijeniti kompletnu situaciju u zemlji, pogotovo ako se uzme u obzir njegova dob, niti drugih pripadnici te vojske nisu se iz nje udaljili pa čak niti Hrvati koji su zajedno s njim tamo boravili, a što bi bilo prirodnije za očekivati nego od njega koji je kao Srbin i ranije bio odgajan u jugoslav. Duhu. Ne može se zbog takve životne dobi u takvoj situaciji tražiti da donosi neke revolucionarne odluke. Nije mogao pobjeći niti iz Zemunika a niti iz Plaškog. U svakom slučaju je samim bijegom iz Plaškog pokazao da ne želi u Hrvatskoj takav sistem i vlast kakva je tada bila u samom Plaškom. Zbog toga je i prešao na dio teritorija gdje djeluju organi legalnih Hrvatskih vlasti i to s povjerenjem i tu je pokazao svoju svijest i volju da ne želi onakvu hrvatsku kakva je u Paškom već kakvu svi želimo kao lojalnu. Smatram da je čitav skup okolnosti doveo do toga da je optuženik bio u tim neprijatelj. formacijama a nikako to nije bilo njegovom voljom. Napominjem da čitava država u momentu oglasa optužnog još nije imala snage da spriječi odlazak mladića iz Hrvatske u tu vojsku pa se na može očekivati niti od jednog mladića da sam takvo nešto ostvari.

Stoga smatra da obzirom da nije ostvaren subjektivni učin djela i prije svega tražim da ga oslobodi sud od optužbe. U protivnom ako ga proglasi krivim smatram da kazna ne bi ni u kojem slučaju smjela biti neki vid odmazde nego da je treba prilagoditi tome da optuženi nakon eventualne održavane kazne i dalje ostane lojalan ovoj Državi jer u njoj će i dalje jednostavno morati živjeti.

Optuženi izjavljuje da prihvaća obranu svog branitelja i nema što dodati.

RASPRAVA DOVRŠENA

Vijeće se povlači na vijećanje i donosi, a potom pred. vijeća izriče slijedeću:

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Okr. STIPANOVIĆ DUŠAN

K r i v  j e:

što je:

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOV AC

Broj: K 155/92-13

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća, te sudaca Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća

uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv STIPANOVIĆ DRAGAN, zbog kriv. djela iz čl.119. st.l. preuzetog KZ, nakon provedene glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. KT 522/92 dovršene dana 1. rujna 1992. u prisutnosti zamjenika VT Antona Stanković Močana, optuženika osobno i njegovog branitelja Muhvić Zorice odvjetnika iz Vrboskog,

p r e s u d io  j e:

Opt.STIPANOVIC DRAGAN, sin Save i Ljube r. Vulić, rođ. 28.4.19972. u Ogulinu,

sa stalnim prebivalištem u Vrbovskom Ljubušna10a, automehaničara, Srbina, drž. RH, upri tvoru u Okružnom zatvoru Karlovac od 3.7.1992.

k r i v  j e:

što je:

dana 19. lipnja 1991. stupio na odsluženje vojne obaveze u tzv. “JNA” u Zemuniku, te unatoč oružanim. Napada JNA i drugih neprijateljskih formacija na teritoriju Republike Hrvatske, te iako su mnogi vojnici pobjegli iz tzv. “JNA” i nakon 8. listopada 1991. pa sve do 30. travnja 1992. sudjelovao u oružanim akcijama JNA usmjerenih protiv oružanih snaga , kada je pobjegao iz JNA, a potom pristupio nelegalnim oružanim formacijama TO “SAO Krajina” na području Plaškog, zadužio uniformu i oružje te s istim čuvao straže sve do 1. srpnja 1992. kada je uhićen od pripadnika HV,

dakle, kao građanin Republike Hrvatske za vrijeme oružanog sukoba služio u neprijateljskoj vojsci,

čime je počinio kriv. djelo – službe u neprijateljskoj vojski – označeno u čl.119. st.l. preuzetog KZ (NN 53/91),

pa se po ot om zakonskom propisu

O S U Đ U J E

 

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Temeljem čl.50. preuzetog KZ u izdržavanje kazne uračunat će mu se vrijeme provedeno u pritvoru od 3.7.1992. pa dalje.

 

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

 

 

Obrazloženje

 

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv STIPANOVIĆ DRAGAN stavljajući mu na teret da je počinio kriv. djelo činjenično i pravno opisano

.u izreci ove presude.

Optuženi to poriče.

U svojoj obrani on navodi da je od strane nadležnog Sekretarijata Narodne obrane SO Vrobsko primio poziv kojim

je upućen na odsluženje redovnog vojnog roka te u vojsku stupio 19.6.1991.g. u Zemuniku kod Zadra u tadašnju tzv. “JNA” u VP 34314/1 i da je u toj jedinici i na tom mjestu ostao sve

do 30.4.1992. Navodi da je on pokušao izbjeći odsluženje vojnog roka time, što je u školi u završnom razredu nastojao da dobije popravak iz matematike tako bi zbog toga odgodio odlazak u vojsku, ali u tome nije uspio. Za vrijeme boravka u Zemuniku nije sa svojom jedinicom učestovao u borbenim operacijama protiv HV odnosno RH, niti protiv civilnog stanovništva. Praktički je učestvovao u čuvanju aerodroma. Iako je želio nije mogao tu jedinicu za vrijeme boravka u Zemuniku napustiti, a nisu je je napuštali, jer nisu mogli, niti vojnici

koji su bili Hrvatske ili Muslimanske nacionalnosti. Tek kad je njegova jedinica napustila Zemunik i kretala se u. pravcu BiH uspio je 30.4.1992. u Titovoj Korenici pobjeći i uputio

se u pravcu stalnog mjesta prebivališta dakle, prema Plaškom, te je najprije otišao kod svoje bake, koja tamo živi, na okupiranom području, a onda je pozvan od TO “SAO Krajina – Plaški ” da se javi u njihove jedinice što nije želio ali je morao prihvatiti, pa je javivši se zapovjedništvu mobiliziran, te opremljen maskirnom uniformom, AP te metcima j. bombom.

Tu je vršio samo stražu ili patrolirao, a kako je želio da napusti tu službu i pređe u rodno mjesto to je usput i vršio osmatranje, posebno rasporeda radnih jedinica i minskih polja, te konačno 30.6.1992.g. prebjegao sa okupiranog područja na područje pod kontrolom HV, javio se nekim ljudima, a onda se javio i PU Ogulin kada je i Uhićen.

 

U završnoj riječi branitelj optuženika je istakla da je optuženiku mimo svoje volje upućen u JNA po legalnim organima RH i to po propisima bivše SFRJ koji su je još u

to vrijeme i u RH u ovakvom slučaju primjenjivali. Opća situacija u zemlji je bila da optuženika nepovoljna.

 

Zatim je istakla da u to vrijeme čitava država još nije imala snage da spriječi odlazak mladića iz Hrvatske u JNA pa se ne može očekivati niti od jednog mladića da tako nešto ostvari. Konačno navodi da optuženi jednostavno nije mogao pobjeći iz Zemunika a izvjesno vrijeme niti iz Plaškog, a da je on ipak imao namjeru da odatle pobjegne potvrđuje činjenica a je to konačno učinio i predao se odnosno prijavio MUP-u. Prema tome njen je branjenik samo sticajem svih nesretnih okolnosti služio u neprijateljskim formacijama a ne svojom voljom, pa u njegovom ponašanju nedostaje subjektivni element kriv. djela za koje je optužen

U dokaznom postupku sud je pročitao dopis Odsjeka za obranu općine Vrbovsko na listu br. 15 spisa te socijalnu amnezu za optuženika.

Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka Božićević Matije i Franjković Josipa koji su trebali dati iskaze na okolnost da se prvo navedenom svjedoku javio kod njegove kuće nakon pregleda s teritorija Plaškog a da ga je II predloženi svjedok na njegov zahtjev odvezao na policiju u Ogulin da se tamo javi. Također nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka Radovan Livije na okolnost da je optuženi s tim svjedokom uspostavio telefonski kontakt još sa Zemunika radi toga da svjedokinja pomogne da napusti okupirani teritorij. Ti dokazi nisu privedeni jer sud prihvaća kao nesporne činjenice da je optuženi doista sam napustio jedinice SAO Krajina”, prešao na teritorij pod kontrolom legalnih organa vlasti RH i javio se na policiju. Također sud prihvaća tvrdnju optuženika kao istinitu, da je razgovarao sa svjedokinjom Radovan Livijom radi eventualnog napuštanja Zemunika odnosno jedinice JNA. Budući to smatra nespornim sud je ocijenio da te dokaze nije bilo potrebno provoditi.

Na osnovu obrane samog optuženika i provedenih dokaza te ocijene te obrana i dokaza sud je utvrdio, da je optuženi izvršio djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Dapače, objektivni učin djela je potpuno nesporan. Name, nesporno je, da je optuženi od strane nadležnog općinskog organa za narodnu obranu dana 19.6.1991. upućen na odsluženje vojnog roka u jedinice JNA, da je on tada ustupio u redove te vojske, da je ostao u njenim formacijama do 30.4. 1992.g. kada je istu napustio, ali također je nesporno da je nakon nekoliko dana stupio u jedinice TO SAO Krajina u Plaškom i da je tu ostao do 30.6.1992. Dakle, nesporno

je i to se smatra utvrđenim da je u navedenom vremenskom periodu okrivljeni služio u neprijateljskih vojnim formacijama ,u jedincima tzv. “JNA” i jedinicama tzv. “SAO Krajina”.

Također je nesporno i utvrđeno da je kroz to vrijeme optuženi bio opremljen odgovarajućim vojnim uniformama i naoružanjem i  streljivom. U svojstvu pripadnika tih formacija obavljao

je stražarsku funkciju, patrolirao je i vršio osmatranja. Ne treba posebno naglašavati ni ti dokazivati da su te vojne formacije u navedenom vremenskom periodu vršile borbene akcije

protiv pripadnika MUP, TO, ZNG i konačno HV kao legalnih Vojnih formacija RH. Svaki pripadnik bilo JNA bilo TO”SAO Krajine” iako možda nije neposredno djelovao u borbenim akcijama u smislu upotrebe vatrenog naoružanja ili drugih borbenih sredstava vršeći ma kakvu dužnost u takvovim formacijama bio je pripadnik ukupne vojne sille koja je i borbeno nastupala spram obrambenih snaga RH. Drugim riječima bio je pripadnik jednog složenog i velikog vojnog ili ratnog organizma čiji je konačni cilj bio s jedne strane rušenje legalnih organa RH

ili barem otcijepljenje po jedinici dijelova teritorija iz okvira RH.

Subjektivni element djela sud smatra utvrđenim na osnovu objektivno utvrđenih činjenica. Optuženi je naime boravio u neprijateljskih vojnim formacijama preko 8 mjeseci što je u relativno kratkom ratu koji je vođen na teritoriju RH praktički veoma dug vremenski period. Sud uvažava tvrdnju okrivljenika da je bilo teško napustiti takve jedinice. Međutim, to nije bilo nemoguće, jer to pokazuje bezbroj drugih slučajeva, kada su i pojedinci kao i manje

i veće grupe napuštali jedinice JNA pa i jedinice TO “SAO Krajine”. Dapače, oni su to činili i učinili u mnogo težim i po njih opasnijim situacijama diljem čitave RH, a napose

na mjestima gdje su vođene i oružane borbe. I optuženik je boravio kako u Zemuniku tako i u Plaškom upravo na mjestima gdje je bilo više oružanih akcija i sukoba a što je jednostavno notorna stvar, prema njegovoj vlastitoj tvrdnji u obrani on uopće napuštanjem tih jedinica nije niti pokušao do 3O.4.1992.g. No i tada, kada je već napustio jedinice JNA nije otišao u mjesto svog stalnog prebivališta koje je inače pod kontrolom legalnih organa RH, već je na tom putu za koji tvrdi da ga je želio ostvari ti na neki način” zastavo” kod svoje bake na okupiranom području i tu ostao, doduše kratko vrijeme, ali ipak ostao sve do momenta dok nije pozvan

da se uključi u mjesnu TO koja je očigledno neprijateljska formacija. Da je njegova namjera bila da definitivno napusti neprijateljske formacije, sigurno bi se bio kod bake sakrio, pritajio, te informirao na odgovarajući način, kako da prijeđe na teritorij pod kontrolom legalnih organa RH, te bi to i ostvario. Međutim, iz njegovog ponašanja proizlazi da mu to zapravo i nije bila namjera u tom momentu. Tek kada je shvatio da djelovanje tih paravojnih formacija ipak nije ono što je on od njih očekivao odlučio je da ih napusti pa je to odmah i realizirao. Dakle, da je to želio realizirati i ranije, sud smatra, da je to mogao i ostvariti. Kako to nije učinio proizlazi da je on dobrovoljno želio biti pripadnik takvih formacija, pa je to i bio kroz dulji period, dakle postupao je umišljajno.

Prema tome sud je utvrdio da je optuženi ostvario i objektivne i subjektivne bitne elemente kriv. djela službe u neprijateljskoj vojsci iz čl.119. st.l. preuzetog KZ.

Zato je sud optuženika proglasio krivim i izrekao mu kaznu.

 

Kod izricanja kriv. sankcije sud je optuženiku uzeo u obzir samo olakotne okolnosti, jer otežavajuće nije našao, i to dosadašnju neosuđenivanost, činjenicu da se radi tek o mlađem punoljetniku, da je priznao objektivne činjenice, a to je boravak: odnosno služba u neprijateljskoj vojsci, zatim činjenicu da je on doista po legalnom i ovlaštenom državnom tijelu RH upućen na službu u tadašnju JNA, a donekle je cijenio i činjenicu da ipak nije bilo pripadnicima tih vojnih formacija baš jednostavno iste napustiti, kao i činjenicu da ipak na kraju sve te neprijateljske formacije napustio i prijavio se legalnoj policiji RH, nakon čega je i uhićen.

Kod ocijene stupnja krivične odgovornosti sud je uzeo u obzir i to da optuženi ipak mada je proveo duži vremenski period u neprijateljskoj vojsci, nije osobno i aktivno u bukvalnom smislu riječi učestvovao u borbenim akcijama protiv snaga RH, a to sud uzima u obzir zbog toga

j er dokaza o drugačijem postupanju optuženika nema.

Cijenivši sve te okolnosti kao i opću situaciju i način na koji je optuženi stupio u neprijateljsku vojsku a u odsutnosti bilo kakovih otežavajućih okolnosti, sud smatra da će se svrha kažnjavanja, napose svrha individualne prevencije u konkretnom slučaju ostvariti i izricanjem minimalne kazne koju je zakon za ovo djelo propisao, pa je iz tih razloga takovu sankciju optuženom i izrekao.

Kako je optuženi nalazi u pritvoru to mu je valjalo u smislu propisa čl.5o. preuzetog KZ u izvršavanje kazne uračunati u vrijeme provedeno u pritvoru u kojem se nalazi od 3.7.1992. pa dalje.

Konačno uzevši u obzir i činjenicu da optuženi nije u radnom odnosu, nema imovine ni ti bilo kakvih prihoda sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih

sredstava.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

 

Karlovac l. rujna 1992.

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:

Ivana Kodrić                                                                                       Zvonimir Matan

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu u roku od 8 dana, nakon primitka iste. Žalba se dostavlja u 2 istovjetna primjerka ovom sudu pismeno ili usmeno na sudski zapisnik, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

DNA

1. VT Karlovac na br. let 522/92

2.  Stipanović Dragan, Okružni zatvor Karlovac

3.  Muhvić Zorica, odvjetnik iz Vrbovskog

 

N:

Presuda osuđujuća nepravomoćna

Vidi upisnik K

Dostavi kao gore

Spis u kal. 10 dana.

 

Klc. 2.9.1992.

 

 

 

Sudac:

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

Broj: II Kž-455/1992-3

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Stipanović Dragana zbog krivičnog djela iz čl. 119 st. 1 KZJ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 1. rujna 1992. K-155/1992, u sjednici održanoj 14. rujna 1992.

 

 

R i j e š i o  j e :

 

Odbacuje se kao nepravovremenu žalbu opt. Stipanović Dragana.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pobijanim rješenjem temeljem čl. 353. st. 6. ZKP koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (”NN” br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:ZKP) produljen je pritvor opt. Stipanović Draganu, koji je nepravomoćnom presudom zbog kriv. djela iz čl. 119 st. 1. KZJ, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (”NN” br. 53/91) preuzet kao zakone Republike Hrvatske

(u daljnjem tekstu: KZJ) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a iz zakonske osnove sadržane u toč. 1. cit. Zakonskog članka.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

 

Žalba je nepravovremena.

 

Naime, iz spisa je vidljivo da je optuženik primio pobijano rješenje 1. rujna 1992. godine, a žalba je poslana putem pošte 7. rujna 1992., dakle, nakon proteka prekluzivnog roka od tri dana od dana dostave pobijanog rješenja optuženiku (čl. 123.st.4. ZKP).

 

Slijedom izloženog trebalo je žalbu optuženika odbaciti kao nepravovremenu, temeljem čl. 397. st. 3. ZKP.

 

U Zagrebu, 14. rujna 1992.

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.                                                                            Gudelj Milan, v.r.

 

 

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

 

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K 155/92-22

Kv 224/92

 

R J E Š E N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Kosijera kao predsjednika vijeća te Zvonimira Matana i Marijana Janjca kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv STIPANOVIĆ DRAGANA, zbog kriv. djela iz čl. 119. st. 1. preuzetog KZ, postupajući po službenoj dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 1992.g.

 

 

R i j e š i o   j e

 

I           Temeljem čl. 1,. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske krivični postupak protiv opt. Stipanović Dragana se o b u s t a v l j a.

 

II          Temeljem čl. 1. st. 3. istog Zakona optuženi Stipanović Dragan ima se pustiti na slobodu po pravomoćnosti ovog rješenja.

 

 

Obrazloženje

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac je kod ovog suda podiglo optužnicu protiv Stipanović Dragana kojim mu stavlja na teret kriv. jelo službe u neprijateljskoj vojsci iz čl. 119. st. 1. preuzetog KZ. Povodom te optužnice sud je proveo postupak i na raspravi održanoj dana  1.9.1992. g. donio presudu br. K 155/92-13 kojom je optuženi oglašen krivim za navedeno djelo i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Istog dana je doneseno i rješenje da se optuženiku u izdržavanje izrečene kazne imade uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 3.7.1992. nadalje, jer se isti nalazio u pritvoru u kojem se nalazi i sada.

Povodom citirane presude uložena je žalba zbog čega je spis dostavljen Vrhovnom sudu RH da bi spis od strane Vrhovnog suda bio vraćen uz uputu da se razmotri konkrentan kriv. predmet u vezi stupanja na snagu Zakona o oprostu.

Vijeće je na svojoj sjednici razmotrilo predmet te utvrdilo da se u konkretnom slučaju može primijeniti odredba Zakona o oprostu.

Naime, optuženi Stipanović je upućen na odsluženje vojnog roka dana 19.6.1991.g. od strane Sekretarijata narodne obrane općine Vrbovsko dakle, od strane legalnog organa RH. Očigledno se u tom momentu upravo od Odsjeka za narodnu obranu općine Vrbovsko tadašnja JNA nije smatrala neprijateljskom vojskom. U protivnom taj državni organ sigurno tako ne bi postupio. Dakle, optuženi nije kao državljanin RH na osnovu vlastite odluke stupio u tu vojsku koja je tek polovicom ili naročito u drugoj polovici 1991.g. doista postala neprijateljska vojska u odnosu na legalne vlasti RH. Drugim riječima, na posve redovan i regularan način optuženi Stipanović je stupio u redove te vojske dok još nije bila neprijateljska pogotovo ne u toj mjeri u kojoj se naknadno pokazala. U toj vojsci nalazio se na odsluženju vojnog roka u mjestu gdje su upravo nelegalne pa i ranije legalne oružane snage bile itekako dobro organizirane i snažen tako da na  tom području legalni organi RH nisu mogli djelovati. Pitanje je da li je optuženi bio u mogućnosti da na vrijeme svrati u kakvoj se vojsci nalazi, obzirom na informacijsku izolaciju, kao i pitanje da li je mogao takvu vojsku napustiti. Nadalje, činjenica je da je ipak na kraju napustio da bi nakon toga služio u redovne tzv. TO Plaški. Konačno optuženi je napustio i tu neregularnu organizaciju i prešao na dio teritorija RH koji je pod kontrolom legalnih organa RH.

Drugim riječima, da nije nastupio agresivni rat protiv RH niti optuženik ne bi došao u priliku da se nađe u redovima bilo kakve neprijateljske vojske. Kako je rat nastupio on je upravo u vezi s ratom postao pripadnik neprijateljske vojske. Drugim riječima, djelo koje mu se stavlja na teret izvršio je upravo u vezi sa oružanim sukobima i ratom protiv RH.

Prema tome, u ovom slučaju valjalo je primijeniti odredbe Zakona o oprostu pa je to sud i učinio i riješio kao u izreci.

 

Karlovac, 29. listopada 1992.

 

Predsjednik vijeća:

Mladen Kosijer

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja vojni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 istovj. Primjerka pismeno ili usmeno na sud. Zapisnik a o tome odlučuje Vrhovni sud RH.

 

DNA:

VT Klc. na br. Kt. 522/92

Stipanović Dragan, Okružni zatvor Klc.

Muhvić Zorica, odvj. iz Vrbovsko

Uprava Okružnog zatvora Klc.

Predsjedništvo Vojnog suda Klc.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VOJNI SUD

 

KARLOVAC

 

Krivični predmet

 

Vojno tužilaštvo Karlovac Kt-522/92

 

Optuženik: Stipanović Dragan Ljubošima 10a Gomirje, po branitelju Muhvić Zorici odvjetniku iz Vrbovskog

 

Radi: krivično djelo iz člana 119 st. 1 KZ

Vaš predmet br. K-155/92

 

 

PRIJEDLOG

 

optuženika

 

u predmetu Vojnog tužilaštva Karlovac u spisu K-?/92 i Vojnog suda Karlovac br. K-155/92

 

Optuženik je u ovom postupku prvostupno suđen radi krivičnog djela sudjelovanja u ratu protiv Republike Hrvatske u razdoblju od 17.VIII.1990. do donošenja Zakona o oprostu od krivičnog progona.

Iz dokumentacije u predmetu je vidljivo da se za optuženika ne može teretiti za djela za koja se postupak vodi prema odredbama međunarodnog prava.

U ovom predmetu je optuženik podnio žalbu protiv naprijed ? prvostupne presude, pa pretpostavljamo da se predmet nalazi na Vrhovnom sudu – ukoliko već nije vraćen.

Optuženik se i sada nalazi u sudskom pritvoru u Karlovcu.

 

Zakon o oprostu od krivičnog progona proglašenog i objavljenog u NN 58/92 odnosi se i na ovog optuženika.

 

Molimo s toga da se u primjeni ovog Zakona donese odluka o obustavi krivičnog postupka, te da se optuženik pusti na slobodu.

 

 

Vrbovsko, 16.X.1992.

 

 

Za Stipanović Dragana

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -