Zašto ‘Zakon o zaštiti Šeksa’ toliko smeta crvenima?

Oko zakona o ništetnosti bilo je puno polemika. Mišljenja su bila oprečna, čak se i  pravnici često nisu mogli usuglasiti oko toga koja je korist od navedenog zakona.

Nama, pravnim laicima, sigurno nije jednostavno pohvatati sve te konce i sve mogućnosti koje taj zakon donosi.

Nije kako smo mi dužni suditi našim ljudima na temelju optužnica iz Srbije ni bez toga zakona. Odluku o tome da li će se nekome suditi ili ne, na temelju dokaza, donosi DORH. Naravno, pri tome se naši branitelji izlažu najgorim poniženjima, pri kojima ih srpski istražitelji ispituju o tome kako i na koji način su branili svoju zemlju, koju su njihovi zemljaci nemilice zasipali bombama, gazili tenkovima i ubijali sve što im se našlo na putu.

Prava suradnja u duhu bratstva i jedinstva.

Prvo te napadnu, ubiju i spale sve što mogu, a onda se mirno i elegantno, uz punu potporu naše Vlade i institucija, šeću Hrvatskom i pozivaju na ispitivanje one koji nisu htjeli mahati bijelom zastavom ili leći pred njihove tenkove.

No, vratimo se na zakon o ništetnosti.

Nema sumnje, kako isti i te kako pogoduje HDZ-u u predizbornoj kampanji. HDZ je do sada prodao i izdao hrpu branitelja, počevši od generala Gotovine, preko generala Glavaša, pa nadalje. Teško je imati povjerenja u Vladu koja ti svaki čas može poslati miliciju na vrata koja će te locirati, uhapsiti i transferirati, ovaj put u hrvatske zatvore. Ovo je, bez sumnje,  idealna prilika za HDZ da pokuša vratiti barem dio braniteljske populacije koje je izgubila svaku vjeru njega.

No, pogledajmo na čas što se dogadja kod onih koji Hrvatsku uporno hoće obojiti u crveno.

Blago rečeno, protuhrvatske snage su podivljale.

Na istoj strani, čvrsto ujedinjeni, bok uz bok, stoje četnici iz SDSS-a, Vesna Pusić, Zoran Milanović, a evo im se pridružio i precednik Josipović i to ni manje ni više nego najavom kako će od Ustavnog suda tražiti da sruši zakon o ništetnosti.

E, tu bi se već svakom Hrvatu trebala upaliti svjetla za upozorenje.

Ako se ovakvi svom snagom zalažu protiv donošenja nekog zakona, onda to može značiti samo kako im taj zakon ne pogoduje.

A ako ne pogoduje njima, znači kako pogoduje Hrvatima.

Takodjer, teško je za povjerovati kako Šeks i te kako ne bi vodio računa o tome da se donese neki zakon koji bi njega osobno zaštitio. Ne sumnjam ni trenutak kako bi Šeks mrtav-hladan gledao kako se hapsi cjelokupna braniteljske populacija, moguće i nazdravio tome uz koju čašicu. Ali, kada je njegova koža u pitanju, teško da bi to uradio. Ne smijemo zaboraviti kako je Šeks preživio sve čistke i sve promjene u HDZ-u, što govori o tome kako Šeks nipošto nije neki mali igrač, kakvim se nastoji prikazati, nego vrlo, vrlo moćna ličnost.

Teško je zamisliti kako bi se zalagao za neki zakon koji ga bar na neki način ne bi štitio od srpskih optužnica. A eto, ovaj put, koliko god se taj zakon nazivao zakonom o zaštiti Šeksa, taj će se zakon odnositi na sve branitelje, htio to Šeks ili ne, jer je jednostavno nemoguće izglasati zakon koji bi se primjenjivao samo na njega.

A imamo još jednu stranu medalje, radi koje je Josipović toliko podivljao. Poznato je kako se Josipović zalaže za što bolje odnose na relaciji Hrvatska-Srbija, što uključuje i povlačenje hrvatske tužbe za genocid. Donošenjem ovakvog zakona, Hrvatska de facto ne priznaje sve srpske ‘argumente’ kojima vrše pritisak na nas, kako bi odustali od tužbe. I time se ozbiljno ugrožava bilo kakvo odustajanje od naše tužbe protiv Srbije, što Josipović sigurno ne može lako progutati, nakon svih napora na vraćanju putevima bratstva i jedinstva.

Skraćeno, zakon o ništetnosti direktno velikim djelom onemogućava ono što su projugoslavenske snage u Hrvatskoj već prihvatile kao gotovu stvar, povlačenje hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije.

Naravno, svakako je dirljiva Josipovićeva briga za branitelje, a naročito njegova izjava ‘kako branitelji neće moći dokazati svoju nevinost, te će se onemogućiti da se kroz suradnju sa Srbijom, dodje do odustajanja od tih optužnica’.

Možda da to pokuša objasniti Veljku Mariću, koji , eto, ima velike koriste od te suradnje sa Srbijom i od pokušaja dokazivanja svoje nevinosti.

Takodjer, na umu treba imati i jednu hipotetsku situaciju, a to je ukoliko nas uspiju zgurati u EU. Obzirom kako nas ta EU hoće u paketu zajedno sa Srbijom, ukoliko uspiju zgurati nas, sigurno kako će Srbija doći vrlo brzo za nama. A onda stupa na snagu europski uhidbeni nalog, prema kojemu su sve članice EU dužne postupati. Što opet znači, kako je u toj situaciji, Hrvatska dužna izručiti sve svoje državljane koje će Srbija potraživati.

Naravno, takav zakon ne štiti nikog tko odluči otići van Hrvatske, ali bi bar teoretski trebao zaštiti one koji su u Hrvatskoj.

Postavlja se i pitanje, ako nas uspiju zgurati u EU, hoće li takav zakon više uopće vrijediti, ili će postati ništavan samim tim što će zakoni EU biti iznad njega.

Puno je tu još pitanja.

Nisam pravnik i ne znam o pravu skoro ništa.

No, svakako sam spremna podržati zakon protiv kojeg se grčevito bore ljudi poput Pusićke, Milanovića, Josipovića i Pupovca i njegovog društva.

Zato, što jako dobro znam što od njih možemo očekivati.

Pa slijedom toga, ako su oni protiv, ja sam svakako za.

Diana Majhen