Zašto moj glas za Milana Bandića­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

Nipošto ne mogu reći da ću u nedjelju sva sretna otići na izbore, dajući glas nekome koga  poštujem i kome vjerujem. Nadam se da će i taj dan jednom doći, ali do onda, ipak ću izaći na te izbore i glasati za Milana Bandića. Evo i zašto.

Duboko vjerujem kako je Ivo Josipović izuzetno opasna osoba po našu zemlju i sve nas, te kako bi, ukoliko zasjedne u predsjedničku fotelju, podjele medju Hrvatima bile veće nego ikada.

  Ivo Josipović proizvod je jedne stranke, SDP-a. Uzevši u obzir katastrofalno lošu vladavinu HDZ-a proteklih godina, obilježenu kriminalom, korupcijskim i inim aferama, za očekivati je da će slijedeće parlamentarne izbore odnijeti SDP. Time dobivamo stranku koja je na vlasti i predsjednika države, takodjer iz te iste stranke. Doista će se, kako nam je Josipović najavio, cijela Hrvatska zacrveniti.
I pri tome ne mislim na partijske knjižnice, koje negdje ispod jastuka skrivene čuvaju predstavnici i jedne i druge stranke, nego baš na boju stranke. Mišljenja sam kako to nikako nije dobro za jednu zemlju. Istu smo situaciju imali za vrijeme vladavine prvog HDZ-a i pok. Tudjmana, pa se nije pokazala kao neko sretno riješenje.

Naravno da će Josipović, ukoliko pobijedi, provoditi sa Pantovčaka politiku SDP-a. Iluzorno je i pomišljati da bi bilo koja stranka utukla ogromne svote novaca i rada u kandidata od kojeg ne očekuju da im pogoduje.

A u Josipovićev slogan „Pravda za sve“ i „Pošteni predsjednik za pravednu Hrvatsku“ mogu vjerovati ili oni koji ga idealiziraju, ili oni kojima je najbitnije od svega da SDP zauzme Pantovčak.
Ono izvlačenje love iz štedionice preko veze, fino i elegantno, dok je hrpa ljudi ostala bez uštedjevine meni ni najmanje ne liči na ono – pravda za sve. Prije na pravda za odabrane.
Izuzetno je zanimljivo to što Josipović i SDP Bandića nazivaju kriminalcem i govore o njemu kao o nepoštenom čovjeku, dok su na izborima za zagrebačkog gradonačelnika, samo koji mjesec prije, podržavali tog istog Bandića a sam Josipović je imao puno riječi hvale za njega.

Bandić je postao kriminalac onoga časa kada je napustio SDP da bi se kandidirao za predsjednika. Do toga je časa bio toliko pošten, da je čak trebao biti šef zagrebačkog stožera u borbi za predsjedničko mjesto Ive Josipovića. Da je pristao na to, sigurno bi i za Josipovića i za SDP i dalje bio oličenje poštenja. Iz toga se može zaključiti samo jedno. Ni SDP-u ni Josipoviću nije bilo bitno da li je Bandić lopov ili ne, sve dok im je osiguravao Zagreb kao njegov gradonačelnik. Da li je to poštenje i pravda za sve o kojima Josipović priča? Prije govori o izuzetnoj dvoličnosti ljudi za koje je netko pošten dok im koristi, a postaje nepošten onda kada im više nije od koristi.

Pravednost o kojoj Josipović priča eventualno će možda dodirnuti samo jedan dio gradjana ove zemlje.
Dubokog sam uvjerenja da će Josipović zdušno nastaviti provoditi Mesićevu politiku, te da pravdu nikada neće vidjeti oni npr još uvijek čekaju istu kada su u pitanju svi oni pobijeni na križnim putevima. Pravdu neće vidjeti ni oni koje je UDBA godinama proganjala i ubijala njihove najmilije. Sam se Josipović izjasnio kako nema ništa protiv da se na njega gleda kao na Mesićev upgrade. Možete li zamisliti nešto gore? Sve si nešto mislim, sigurno će za savjetnika zadržati i Sašu Perkovića, treba ipak i dalje štititi oca od interpolovih tjeralica i optužbi za učešće u ubojstvima Hrvata.­

A što se potpore tiče, nikako ne mogu vjerovati čovjeku kojega podupire jedan Vojislav Stanimirović, čovjek koji je na dan pada Vukovara izjavio kako je konačno palo i posljednje ustaško uporište. Ne mogu ni vjerovati čovjeku kojeg podupire Savo Štrbac, bivši funkcioner tzv SAO Krajine, čovjek koji godinama fabricira optužnice protiv naših branitelja.

Savo Štrbac i ja na istoj strani?

Ne postoji ta sila koja bi me natjerala da glas dam čovjeku kojeg podupire Savo Štrbac.
Nadalje, Josipović se ogradio od eventualne podrške Tomislava Merčepa, zato što su članovi njegove postrojbe počinili zločine. Budući da Merčep ni za kakve zločine nije ni optužen ni osudjen, očito je da sa zločinima nema veze. To dodatno potvrdjuje činjenica da u ovoj državi hrvatski branitelji nisu zaštićeni od progona za ratne zločine te da su u zatvorima i krivi i nevini branitelji. Dakle, Tomislav Merčep je po svim uzusima pravde, pravednosti i pravne države nevin čovjek i častan hrvatski branitelj. Stoga se Josipovićeva izjava da ne bi prihvatio Merčepovu podršku može tretirati kao još jedno vrijedjanje i ponižavanje hrvatskih branitelja. To nam još dodatno govori o tome što bi to bila ta nova pravednost. Dakle, ako neki hrvatski branitelj počini zločin, onda su za to krivi svi članovi njegove postrojbe i svi njegovi zapovjednici.

S druge strane, Josipović je srdačno i sa osmjehom prihvatio podršku Budimira Lončara, nekadašnjeg oficira OZNA-e koja je likvidirala na stotine nevinih ljudi.
To je ta nova pravednost koja nas čeka, a ja bih rekla da nipošto nije nova.
To je, u biti, ona ista „pravednost“ koju smo imali pola stoljeća u ex Jugoslaviji.
Ono što ja vidim u budućnosti, ukoliko Ivo Josipović postane hrvatski predsjednik je duboko podijeljena Hrvatska, koja se u biti nikada nije oporavila od podjela, baš radi takvih „pravednosti“ o kakvima Josipović priča.

I zato izabirem onoga tko će toj Hrvatskoj, zemlji koju volim i do koje mi je stalo, nanijeti manje štete.
Stoga, moj glas za Milana Bandića, koji je daleko do toga da je dobar, ali je isto tako i daleko od toga da nam dijeli takvu vrstu „pravednosti“ od koje se ova zemlja neće oporaviti godinama nakon Josipovića, ukoliko pobijedi.

Diana Majhen