Zadarska zupanija – ZD 0036
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxx xxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana xxxx. 1996. godine
U Županijskom sudu u Zadru
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac :xxxxxxxxxxxx ZVONKO GRULOVIĆ i dr.
Zapisničar : zbog krivičnog djela iz članka
122. OKZ RH
Početak u xxxx sati
Utvrđuje se da su pristupili :
ODO tužitelj nitko
Oštećenik – punomoćnik optuženog Gordan Nižića
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :
Ime i prezime, ime oca : xxxxxxx xxxxxx, sin xxxxxx
Zanimanje i boravište : xxxxxxxxxx, Zadar, xxxxxxxxxx
Mjesto rođenja
I godina starosti : Zadar, xx godine
Odnos s okrivljenim i
Oštećenim : nesrodan
Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :
Svjedok se upozorava na dužnost kazivanja istine po čl. 221. st. 2. i 219. ZKP pa izjavljuje :
Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato :
Ja sam bio zarobljen u Aerobazi u Zemuniku Donjem 10. rujna 1991. godine. Našao sam se na raskrižju ceste za Sukošan, Zemunik i Zadar, kada me je zarobila jedna skupina četnika. Bacili su mi grb i kapu, izgazili tenkom, a mene tukli čim su dohvatili. Među tim četnici koji su me zarobili prepoznao sam Zvonku Grulovića i njegovog oca Savu. Tukli su me već tu na cesti prilikom zarobljavanja, a nakon toga su me odveli u Aerobazu kod zapovjednika Stevana Tkača. U Aerobazi sam ukupno ostao 21 dan, držali su me žednog i gladnog, tukli su tri do četiri puta dnevno, a kroz cijelo to vrijeme bio sam čuvan u jednom WC-u. Osim mene nije bilo drugih zarobljenika. Nakon 21 dan su me ukrcali u transporter, i onda me odveli do igrališta u Zemunik i tu me pustili u donjim gaćama i majci.
Za vrijeme dok sam bio u tom WC-u tukli su me svakodnevno, dolazili su po četiri ili pet Niških specijalaca i tu su me tukli s čim bi uhvatili. Tamo su dolazili i Savo i Zvonko Grulović, nazivali su me ustašom psovali mi majku te me tukli sa opasačima, sa sajlom žičanom, palicama od stolice, kundacima pušaka i sa čim su dohvatili. Tu sam zadobio povrede ključne kosti glave i nogu pa sam i zbog tih povreda ocijenjen kao invalid od 40 %. Za vrijeme dok sam bio tamo znali su me zavezati žicom noge i ruke, a onda me tukli.
Onaj dan kada sam ja bio zarobljen bili su iz zarobljeništva su pušteni Željko Fabijan i Davor Zrilić te nekolicina policajaca koji su bili zarobljeni prije mene. Europska zajednica je njih odvela, a mene su ostavili na cesti iako su vidjeli da me ovi četnici zarobljavaju.
Drugo nemam što izjaviti.
Zapisnik neću čitati jer sam slušao diktat.
Dovršeno u xxxx. sati.
ZAPISNIČAR SVJEDOK ISTRAŽNI SUDAC
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxx xxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana xxxxx.1996. godine.
U Županijskom sudu u Zadru.
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac : xxxxxxxxxx ZVONKO GRULOVIĆ i dr.
Zapisničar : zbog krivičnog djela iz članka
122. OKZ RH
Početak u 13,00 sati.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :
Ime i prezime, ime oca : xxxxxxxxxx sin xxxxxx
Zanimanje i boravište : xxxxxxxxxxx, Zadar xxxxxxxxxx
Mjesto rođenja
I godina starosti : Zemunik D. xx godine
Odnos s okrivljenim
i oštećenim : nesrodan
Svjedok je upozoren da u smislu čl. 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :
Svjedok se upozorava na dužnost kazivanja istine po čl. 221. st. 2. i 219. ZKP pa izjavljuje :
Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa iskazuje :
Z a p i s n i k
Od xxxxxxx 1996. godine.
O glavnoj raspravi kod Okružnog sud u Zadru u krivičnom predmetu protiv optuženog
G r u l o v i ć Z v o n k a i dr.
Zbog krivičnog djela iz čl. 122. OKZ RH
Povodom optužnice okružnog javnog tužioca u Zadru od
Broj KT – 72/96 KTO
Sudac O. S. : Dubravko Krpina, predsjednik vijeća
Sudac O. S. : Milivoj Lasan , član vijeća
Sudac porotnik : Andrej Pestić, član vijeća
Sudac porotnik : Vinko Horvat , član vijeća
Sudac porotnik : Rafe-Joso Božić , član vijeća
Zapisničar : Ljiljana Gulan
Predsjednik vijeća otvara zasjedanje u 9 sati i objavljuje predmet glavne rasprave.
Utvrđuje se, da su na raspravu pristupili :
Javni tužilac – zamjenik Mate Dorčić
Optuženi : nitko
Branilac optuženog : Josip Pedišić, odvjetnik u Zadru
Svjedoci : xxxxxxxxxxxxx
Predsjednik vijeće otvara glavnu raspravu, objavljuje predmet rasprave i sastav vijeća.
Potom obavještava prisutne da je rješenjem izvanraspravnog vijeća ovog suda broj Kv. 256/96 od 6. prosinca 1996. g. odlučeno da se opt. Zvonku Gruloviću i opt. Savi Gruloviću sudi u odsutnosti. Ovo zbog toga što se optuženici ne nalaze na području Republike Hrvatske, pa samim time nisu dostupni sudu.
Podaci za optuženike kao u optužnici od 10. rujna 1996. g., list spisa 19.
Prisutan oštećenik xxxxxxxxxxxxx udaljuje se iz sudnice do poziva.
Šita se optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KT. 72/95 od 10. rujna 1996. godine.
Kako optuženici nisu ispitani u istrazi to se prelazi na :
DOKAZNI POSTUPAK
U sudnicu se poziva svjedok – oštećenik xxxxxxxxxxx.
SVJEDOK – OŠTEĆENIK : xxxxxxxxxxxx – s podacima na listu 13 spisa,
poučen i opomenut po čl. 219. i čl. 315. ZKP, upitan iskazuje :
Utvrđuje se da svjedok kao na zapisnik od 20. svibnja 1996. godine, list spisa 13, a na posebno pitanje iskazuje :
xxxxxxxxxxxxxxxxxx.
Na sebi sam imao uniformu i svojim vozilom, fićom, krenuo sam u pravcu Zemunika Donjeg. Bio sam naoružan i sam u kolima. Koliko ocjenjujem bilo je to između 6 i 7 sati poslije podne. Još je bio dan. Krećući se tako u pravcu Zemunika Donjeg, neposredno prije nego što sam došao na raskrsnicu ceste koja vodi prema Sukošanu – Zemuniku Donjem – Zadru, ja sam na ovom križanju uočio više transportnih vozila, transportera i tenkova, a bilo je tu i naoružanih ljudi otprilike oko 200. Ocjenio sam da ne mogu pobjeći, okrenuti svoje vozilo u pravu Zadra. Bio sam uvjeren da sam to učinio, da bi me bili izrašetali.
Ja sam optuženike od ranije poznavao i to onako iz viđenja, a i sad mogu predočiti njihove fizionomije.
Na daljnje pitanje svjedok iskazuje :
Najprije su me zaustavili i skinuli mi jaketu i kapu. Rasparali su mi oznaku na rukavu, na kojoj je pisalo policija, a nakon toga su tenkom prešli preko moje kape. Bili su to u pravilu rezervisti, a bili su i tzv. ”niški specijalci” koji su prije toga došli na aerobazu.
Tog istog dana kad sam ja uhićen osvojen je civilni aerodrom od strane paravojnih srpskih formacija, što ja u trenutku uhićenja nisam znao. Na aerobazi sam proveo mislim 21 dan, a nakon toga sam pušten. Pušten sam na intervenciju jednog zapovjednika ovih ”niških specijalaca” koji je porijeklom bio Mađar. On mi je rekao da na Aerobazi vlada bezakonje i da će me ubiti. Pustili su me tako što su mi dali jedno starije vozilo i ja sam ovim vozilom otišao u Zemunik Donji, a za to vrijeme ove vožnje samnom je bio ovaj Mađar. Pratilo nas je jedno vojno vozilo. Nakon toga ovaj je prešao u ovo ojno vozili i ja sam otišao u Zemunik Donji. Ovdje preciziram da meni na aerobazi nisu dali svoje vozilo već moj automobil ”fićo” koji je inače bio u derutnom stanju.
Kad me pitate koliko su me puta tukli optuženici, izjavljujem da je I – optuženik bio brutalniji, da je gotovo svakodnevno dolazio sa ovim ”niškim specijalcima” i tukao me. Znam da me tukao jednom drvenom palicom. Vrijeđao me je i prijetio mi. S obzirom da je II – optuženik stariji čovjek, on nije bio do te mjere brutalan kao i njegov sin Zvonko. Međutim i on me je tukao, bilo je toga mislim da me je udario 4 do 5 puta. Meni je bilo i do tada poznato da su optuženici po nacionalnosti Srbi. Inače, tko bi mogao biti među ljudima koji su u to vrijeme bili na aerobazi. Optuženici su napustili aerobazu u vrijeme kada su se povukle srpske formacije i Jugo vojska s ovog područja. Od jedne starije žene čuo sam da su oni u Beogradu. Ne znam koje je škole završio I optuženi, Zonko Grulović, a čuo sam da on radi u Beogradu kao sudac, makar ne znam koliko je to točno.
Pored nekoliko dana ja sam bio na invalidskoj komisiji i kod mene je utvrđena invalidnost do 60%. Inače sam još profesionalni policajac, međutim s obzirom na stupanj oštećenja mislim da taj posao više neću obavljati i to s obzirom na moje zdravstveno stanje. Inače posjedujem liječničku dokumentaciju o zadobivenim povredama, a ona je priložena mojem spisu koji se nalaze kod invalidske komisije.
Dok sam ja bio na aerobazi sa mnom su obavljali razgovore. Tako je sa mnom razgovarao i Stevan Tkač, koji je tada bio zapovjednik aerobaze. Govorio mi je da sam ustaša i da mi Hrvati rušimo Jugoslaviju i tako dalje.
Za čitavo ovo vrijeme ja sam bio zatvoren u jednom WC-u u kojoj je bila jedna spužva na kojoj sam spavao. Hranili smo se s nekom rižom s vodom, a nismo mogli ni uzimati vode kada smo htjeli. Čitavo vrijeme ja sam bio sam u ovom WC-u. Ja sam kasnije čuo da je I- optuženik bio vođa i u Kninu kada je napustio aero-bazu. Rekao sam da je on bio znatno grublji prema meni u odnosu na II – optuženika.
Svjedok dalje navodi :
Nakon što sam bio pušten sa aero-baze ja sam proveo u bolnici u Zadru oko 30 dana. Kako sam imao povrijeđenu ključnu kost stavljen mi je gips, međutim meni je ova kost krivo zarasla što se može lako opipom utvrditi. Prirodno je da sam u policiji ispričao što mi se dogodilo, pretpostavljam da o tome postoji neki pisani trag, međutim ja nisam vidio brigu o pokretanju tog postupka kod optuženika. Smatrao sam da ću ja optuženike uhvatiti za vrijeme akcije ”Oluja”, međutim oni su već prije toga pobjegli. Krivičnu prijavu podnio sam preko svog punomoćnika xxxxxxxxxx, odvjetnika iz Zadra i to nakon što je završila akcija ”Oluja”, što sam utvrdio da optuženici nisu uhićeni. Inače oni imaju kuću u Zadru u Molatskoj ulici koja se nalazi kod Nogometnog stadiona. Kuća nije srušena, a kući stanuje jedna obitelj koja je izbjegla. S obzirom da optuženici imaju imovinu, pa tako i kuću o kojoj govorim, ja preko svog punomoćnika kada završi ovaj krivični postupak, protiv optuženih postaviti imovinsko-pravni zahtjev za štetu koja sam pretrpio.
Od obitelji optuženih nema nikog sada u Zadru, čitava obitelj je pobjegla. Mislim da je I -optuženik Zvonko Grulović nije bio oženjen.
Nema daljnjih pitanja svjedoku, a svjedok se zadržava u sudnici.
Uz suglasnost stranaka čita se iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxx, list spisa 04.
Nema primjedbi na iskaz svjedoka.
Čita se liječnička dokumentacija za oštećenika xxxxxxxxxxxx, list spisa 7-9.
Svjedok primjećuje da je on od kritičnog događaja pa do sada više puta bio na pregledu kod psihijatra, pa tako da je bio i u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.
Oštećenik primjećuje, nakon što je pročitano uvjerenje o okolnostima stradanja Policijske uprave zadarsko-kninske od 16. ožujka 1995. g. , da je pogrešan podatak o vremenu koje je on proveo na aero-bazi i da je on tražio da se taj podatak ispravi, što da nije učinjeno.
Čitaju se kazneni podaci za optuženike, list 11,12.
Nema primjedbi.
Na posebno pitanje svjedok xxxxxxxxxx iskazuje :
Kada sam bio pušten sa aero-baze ja sam se najprije obratio liječniku koji je bio pri 112. Brigadi, dr. Biloglavu. On me je pregledao i potom uputio u bolnicu. Posjedujem dokumentaciju o ozljedama koje sam zadobio, a dio dokumentacije priložen je u spisu kod invalidske komisije. Sve te dokumente ja bih mogao priložiti u spis.
Na pitanje predsjednika vijeća stranke izjavljuju da nemaju daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
Vijeće donosi
R j e š e nj e
Neće se provoditi daljnji dokazi.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN –
RIJEČ STRANAKA –
U završnoj riječi zastupnik javne optužbe navodi da u cijelosti ostaje kod optužnice.
U vrijeme kritičnog događaja oštećenik da je bio policajac i kao takav da je imao svojstvo ratnog zarobljenika. Kritični događaj da se odigrao za vrijeme oružanog sukoba između srpskih odmetničkih postrojbi i oružanih snaga Republike Hrvatske, a kako je oštećenik zadobio znatne tjelesne ozljede, to da su se u ponašanju optuženih stekla sva bitna obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH. Predlaže da se optuženike oglasi krivično odgovornim i zavisno o stupnju njihove krivične odgovornosti svakom izreče odgovarajuću kaznu.
Oštećenik xxxxxxxxxxxx u cijelosti prihvaća završnu riječ zastupnika javne optužbe.
U završnoj riječi branitelj optuženih navodi da je sud u konkretnom slučaju raspolagao samo jednim dokazom, a da je iskaz oštećenika xxxxxxxxx indikativno da je to što je oštećenik kaznenu prijavu protiv optuženih podnio četiri godine nakon kritičnog događaja. Upravo zbog toga, zbog tako dugog proteka vremena, da je upitan iskaz oštećenika da su optuženici počinili krivično djelo. Nedostatak ovog krivičnog postupka da se sastoji i u tome što se optuženicima sudi u odsutnosti zbog čega oni nisu iznijeli svoju obranu u ovom postupku.
Zbog navedenog predlaže da sud optuženike, u pomanjkanju dokaza oslobodi optužbe, a ukoliko ih proglasi krivično odgovornim da cijeni sve olakotne okolnosti koje se stiču na strani optuženih, pa pored ostalog i činjenicu da nisu osuđivani.
Branitelj optuženih prilaže popis troška za zastupanje optuženih po službenoj dužnosti
Glavna rasprava dovršena u 11 sati, a predsjednik vijeća obavještava stranke da će presuda biti objavljena u 11,15 sati.
Nakon toga vijeće se povlači na vijećanje i glasanje, a potom predsjednik vijeća objavljuje slijedeću :
P R E S U D U
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Optuženici :
I-optuženi Zvonko Grulović, i
II-optuženi Savo Grulović, s podacima u spisu,
K r i v i s u
Što su 10. do 30. rujna 1991. godine tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih postrojbi i oružanih snaga Republike Hrvatske – kao naoružani pripadnici milicije tzv. SAO KRAJINE, protivno čl. 3. st. 1. t. 1. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. g. , nakon što je kod aero-baze, nedaleko Zemunika Donjeg, zarobljen xxxxxxxxxxxx, ovoga tukli po svim dijelovima tijela drvenom palicom i drugim predmetima, nanijevši mu time nagnječine glave i prsnog koša, kao i prijelom lijeve ključne kosti,
Dakle, kršeći pravila međunarodnog prava nečovječno postupali i nanosili ozljede tjelesnog integriteta ratnom zarobljeniku,
Čime su počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH,
Pa se optuženici po čl. 122. OKZ RH
O s u đ u j u
I to :
I-opt. ZVONKO GRULOVIĆ na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, a
II.opt. SAVO GRULOVIĆ na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
Po čl. 90. ZKP dužni su optuženici solidarno naknaditi trošak zastupanja branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 430,50 kuna i poviše toga svaki platiti ovom sudu paušalni iznos od 1.000,00 kuma
Nakon toga predsjednik vijeća ukratko iznosi razloge presude i poučava stranke o pravu na žalbu.
Dovršeno.
ZAPISNIČAR PREDJENIK VIJEĆA
xxxxxxxxxxxx xxxxxxxxxxx
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU K.46/96
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dubravka Krpine, kao predsjednika vijeća, Milivoja Lasana, kao člana vijeća, te sudaca. porotnika Andjela Pestića,
Vinka Horaka i Rafe-Jose Božića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ljiljane Gulan, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv I-opt. Zvonka Grulovića i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 122. OKZ RH, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KT-72/95 od 10. rujna 1996.godine, nakon održane glavne javne rasprave dana 12. prosinca 1996.godine u odsutnosti optuženih, a u prisutnosti njihovog branitelja Josipa Pedišića, odvjetnika iz Zadra, te zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Mate Dorčića, istog dana
P r e s u d i o j e
I-optuženik:
ZVONKO GRULOVIĆ sin Save, rođen 8. veljače 1966. godine u Kninu, posljednjim prebivalištem u Zadru, Molatska ulica broj 23, sada nepoznatog mjesta boravka i
II-optuženik:
SAVO GRULOVIĆ pok. Špire, rođen 12. travnja 1932. godine u Kistanjama, s posljednjim prebivalištem u Zadru, Molatska ulica broj 23, sada nepoznatog mjesta boravka,
k r i v i s u
što su 10. do 30. rujna 1991.g. tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih postrojbi i oružanih snaga Republike Hrvatske – kao naoružani pripadnici milicije tzv. SAO Krajine, protivno čl.3. st.1. t.1. c Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949.g., nakon što je kod Aerobaze, nedaleko Zemunika Donjeg, zarobljen xxxxxxxxxxxx, policajac MUP-a RH i odveden na Aerobazu, ovoga tukli po svim dijelovima tijela drvenom palicom i drugim predmetima, nanijevši mu time nagnječine glave i prsnog koša, kao i prijelom lijeve ključne kosti,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava nečovječno postupali i nanosili ozljede tjelesnog integriteta ratnom zarobljeniku,
čime su počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ RH,
pa se optuženici po čl.122. OKZ RH
o s u đ u j u
i to:
I-opt. ZVONKO GRULOVIĆ na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, a
II-opt. SAVO GRULOVIĆ na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
Po čl.90. ZKP dužni su optuženici solidarno naknaditi trošak zastupanja branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 430,50 (četiristo trideset kuna i pedeset lipa) kn ;i poviše toga
svaki platiti ovom sudu paušalni iznos od 1.000,00 (tisuću) kn.
Obrazloženje
Županijsko državno odvjetništvo u Zadru optužnicom broj KT-)2/95 od 10. rujna 1996 godine optužilo je pred ovim sudom Zvonka Grulovića i Savu Grulovića zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH i predložilo je da se optuženicima sudi u odsutnosti.
Rješenjem izvan raspravnog vijeća ovog suda broj Kv. 265/96 od 6. prosinca 1996.g. prihvaćen je prijedlog državnog odvjetnika i odlučeno je da se glavna rasprava provede u odsutnosti optuženih, s time što im je postavljen branitelj po službenoj dužnosti i to Josip Pedišić, odvjetnik iz Zadra.
Nakon provedene rasprave zastupnik javne optužbe ostao je kod činjeničnog opisa i pravne oznake djela iz optužnice i predložio je da sud optuženike proglasi krivično odgovornim i osudi po zakonu.
Kako su optuženici napustili Republiku Hrvatsku i nepoznatog su mjesta boravišta, zbog čega nisu ispitani u istrazi, to je sud na temelju raspoloživih i provedenih dokaza odlučio kao u izreci presude.
U dokazanom postupku saslušan je svjedok – oštećenik xxxxxxxxxxxx, a uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxx (14). Pročitana je liječnička dokumentacija za oštećenika xxxxxxxxxxxx (7 – 9 ), uvjerenje Policijske uprave zadarsko-kninske od 16. ožujka 1995.g. i pročitani su kazneni podaci za optuženike (11,12).
Svjedok-oštećenik xxxxxxxxxxxxx je u istrazi iskazao da je kao policajac bio zarobljen na raskrižju ceste Sukošan-Zemunik- Zadar, kada ga je zarobila grupa četnika, koji su ga već tu, na mjestu zarobljavanja, tukli, izgazili mu tenkom kapu i grb na njoj, te ga zatim priveli u Aerobazu Zemunik, kod zapovjednika Stevana Tkača gdje je bio zatočen dvadeset i jedan dan. U tom vremenu zarobljeništva bio je čuvan u jednom WC-u žedan i gladan, tučen tri do četiri puta na dan. Optuženike Zvonka Grulovića i njegovog oca Savu Grulovića da je prepoznao već među četnicima koji su ga zarobili na raskrižju Sukošan-Zemunik-Zadar. Za vrijeme dok je bio zatvoren u WC na Aerobazi, među onima koji su ga tukli, da su bili i optuženici, koji su tamo dolazili, nazivali ga ustašom, psovali mu majku, te ga tukli opasačima, žičanom sajlom, palicama od stolice, kundacima pušaka i sa čime su dohvatili. Od posljedica udaranja u zarobljeništvu da je zadobio povrede ključne kosti, glave i nogu zbog kojih je ocijenjen kao invalid od 40 %. Navodi da su taj dan kada je on bio zarobljen iz zarobljeništva pušteni Željko Fabijan, Davor Zrilić i nekolicina policajaca koji su bili zarobljeni prije njega. Njih su odvezli promatrači Europske zajednice. Na glavnoj raspravi je svjedok – oštećenik iskazao suglasno onome što je iskazao u istrazi i dodao je da je on optuženike poznavao od ranije iz viđenja. On je pojasnio da ga je kritičnog dana kada je bio zarobljen – a to je isti dan kada je osvojen civilni aerodrom Zemunik od strane paravojnih srpskih formacija – zaustavila na spomenutoj raskrsnici grupa od oko 200 osoba, uglavnom rezervista tzv. JNA, a bilo je i tzv.”niških specijalaca”. To se dogodilo oko 6 do 7 sati poslije podne dok je još bio dan, a on da se kretao iz pravca Zadra kraj aerodroma prema Zemuniku Donjem, Poslije 21 dana zatočeništva da je bio pušten na intervenciju jednog zapovjednika”niških specijalaca”, koji je porijeklom bio Mađar i to na način da su mu vratili njegovo vozilo “Fiću” koji je bio u derutnom stanju i ispratili ga iz Aerobaze. Na posebno pitanje koliko su ga puta u kritičnom razdoblju zarobljeništva od 10. do 30. rujna 1991.godine tukli optuženici, oštećenik je iskazao da je I-optuženi bio brutalniji, da je gotovo svakodnevno dolazio s “niškim specijalcima” i tukao ga jednom drvenom palicom, a II-optuženi koji je stariji čovjek da nije bio toliko brutalan kao njegov sin, međutim da ga je i II-optuženi udario 4 do 5 puta. Svjedok je iznio i podatak da je nedavno invalidska komisija njemu utvrdila invalidnost od 60 % i da misli da zbog svog zdravstvenog stanja neće obavljati posao policajca. Govoreći o uvjetima u
zarobljeništvu oštećenik navodi da je čitavo vrijeme bio zatvoren u WC-u gdje je spavao na jednoj spužvi, da nije smio uzimati vode kada je htio, od hrane da je dobivao rižu s vodom. Nakon što je pušten sa Aerobaze da je proveo 30-tak dana u zadarskoj bolnici, a ključna kost koja mu je prelomljena u zarobljeništvu da je krivo srasla. Svjedok navodi da je od kritičnog događaja do sada bio više puta na psihijatrijskom pregledu, pa i u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.
U, uz suglasnost stranaka, pročitanom iskazu svjedoka xxxxxxxxx, stoji da je isti kao hrvatski policajac raspoređen na službu u Zemunik kamo se i uputio kritičnog dana u rujnu 1991. g., a više se ne sjeća koji je bio datum. Na raskrižju Sukošan-Zadar- Zemunik da je zarobljen i odveden u Aerobazu gdje je bilo još zarobljenih hrvatskih policajaca. Upravo da se toga dana u Aerobazi zatekla jedna misija Europske zajednice čiji su pripadnici insistirali da se zarobljeni hrvatski policajci puste, u čemu su i uspjeli. Svjedok navodi da je istog dana oko 18,00 sati, dok je s drugim policajcima bio prevožen prema Sukošanu, vidio na cesti xxxxxxxxxxxxxx koji da je držao ruke podignute na vratu, a oko njega da je bila gomila četnika koja ga je upravo tada bila zarobila. Zvonka Grulovića i Savu Grulovića da ne poznaje.
Iz rješenja Republike Hrvatske Ministarstva obrane – Uprave za obranu Zadar, Ured za obranu Zadar na listu spisa 7,kojim se utvrđuje pravo na osobnu invalidninu za oštećenika xxxxxxxxxxxx, proizlazi da je nadležna prvostupanjska liječnička komisija utvrdila kod njega invaliditet VIII grupe sa 40% oštećenja zdravlja.
Iz nalaza specijalista psihijatra od 13. lipnja 1995. godine koji se nalazi na listu spisa 8, proizlazi da se oštećenik nalazi u reaktivno depresivno napetom stanju i da ima migrenske glavobolje uz dosta čestu nervozu, napetost, sniženu toleranciju na frustracije te trajne promjene na nogama, a kao posljedice rata i mučenja u zarobljeništvu.
Iz uvjerenja Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova – Policijske uprave
zadarsko-kninske, Odjel zajedničkih poslova od 16. ožujka 1995.g., proizlazi da je oštećenik 10. rujna 1991.g. lišen slobode od strane neprijateljskih vojnika za vrijeme dok je obavljao službu u funkciji obrane Republike Hrvatske, te je bio zatočen, a u tom zatočeništvu da je zadobio povrede opisane kao: contusio capitis et thoracis et tegmenti abdominis, fractura claviculae lat. sin. s. s. II.
Ocjenom iskaza saslušanih oštećenika kao svjedoka i svjedoka xxxxxxxxxxxx sud je zaključio da su se kritični događaji odigrali na način utvrđen u izreci presude. Da su i posljedice učina krivičnog djela na zdravlje oštećenika opisane u izreci presude proistekle iz kritičnih događaja, sud je zaključio iz navedenih iskaza svjedoka i iz rješenja Ureda za obranu Zadar (list 7), liječničkog nalaza (list 8) i iz uvjerenja Policijske uprave (list 9).
Iz iskaza oštećenika i svjedoka xxxxxxxxxx sud je utvrdio da je oštećenik xxxxxxxxxxxxx zarobljen na mjestu gdje je raskrižje ceste Zemunik-Zadar prema Sukošanu. I oštećenik i svjedok xxxxxxxxxxx suglasno i uvjerljivo iskazuju o vremenu i mjestu događaja, odnosno da se zarobljavanje dogodilo između 18 i 19 sati poslijepodne dok je još bio dan, oštećenik navodi da je to bilo 10. rujna 1991.g., a svjedok xxxxxxxxx bez ikakve sumnje zna i iznosi da je taj dan kad je bio pušten iz zarobljeništva bio u rujnu 1991.g., iako se ne može točno sjetiti datuma. Sud nije imao razloga ne vjerovati ovim suglasnim i logičnim iskazima iz kojih je utvrdio da je velika skupina rezervista i ”niških specijalaca”, koji su nedugo prije toga pristigli na Aerobazu Zemunik, zarobila xxxxxxxxxxxxx i da su ga odveli na Aerobazu.
Iz rješenja Ureda za obranu Zadar koji se nalazi na listu spisa 7, a osobito iz Uvjerenja Policijske uprave zadarsko-kninske, Odjel zajedničkih poslova od 16. ožujka 1995.godine, sud je utvrdio da je oštećenik zaista pretrpio tjelesne povrede koje su navedene u izreci ove presude, a to su: nagnječine glave i prsnog koša i prijelom lijeve ključne kosti. Što više, sud j iz raspoloživih dokaza bez ikakve sumnje utvrdio da je xxxxxxxxxxx te tjelesne povrede zadobio u kritičnom vremenu, dok je bio kao zarobljenik zatvoren na Aerobazi Zemunik, i to kao posljedicu udaranja tvrdim predmetima.
U svom iskazu svjedok-oštećenik za maltretiranje i nanošenje ovih povreda, pored njemu nepoznatih drugih pripadnika paravojnih jedinica i tzv. JNA, tereti okrivljenike. Navodi da ga je I-okrivljeni kroz 21 dan zarobljeništva gotovo svakodnevno dolazio tući jednom drvenom palicom pri tom ga psujući i vrijeđajući, a II-opt. , otac I-optuženika da je bio manje brutalan, ali da ga je i on udario 4 do 5 puta. Ističe da su mu i I i II-optuženi poznati od ranije iz viđenja.
Sud ove navode oštećenika smatra vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim i poklanja punu vjeru iskazu oštećenika. Naime, sasvim je logično i uvjerljivo da xxxxxxxxxxx od ranije poznaje optuženike jer se njihova kuća u kojoj su prebivali u Zadru nalazi u blizini ulice u kojoj stanuje xxxxxxxxxx. Također je životno da je svjedok – oštećenik, u situaciji zarobljavanja od strane oko 200 osoba, od kojih je bilo mnogo rezervista iz okolnih srpskih sela, tj. sela okolnih Zemuniku Donjem iz kojeg je oštećenik porijeklom, nastojao prepoznati određene osobe da bi se naknadno moglo utvrditi njihova odgovornost za nečovječno postupanje prema njemu. Zbog ovoga sud prihvaća kao istinit i dio iskaza koji se odnosi na način nanošenja ozljeda njemu, tj.
da mu je mlađi, I-optuženik Zvonko Grulović nanosio tjelesne povrede tukavši ga gotovo svakodnevno tvrdim predmetom – drvenom palicom, a da ga je II-optuženi Savo Grulović, kao stariji čovjek, udario 4 do 5 puta. Ovaj iskaz o načinu nanošenja povreda odgovara i tjelesnim povredama koje su nanesene oštećeniku u kritičnom vremenu, a što je bez sumnje utvrđeno liječničkim nalazima.
Utvrdivši navedene činjenice postavilo se je pitanje jesu li se u ponašanju optuženih stiču bitna obilježja krivičnog djela iz čl. 122. OKZ RH ili se pak radi o drugom krivičnom djelu.
Krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH čini-pored ostalog- tko muči ili nečovječno postupa prema ratnim zarobljenicima, nanese im velike patnje ili ozljede tjelesnog integriteta ili zdravlja.
Kako je sud utvrdio da je xxxxxxxxxxxx zarobljen kao pripadnik Hrvatske policije, naoružan, 10. rujna 1991.g., u vrijeme kada je tzv. JNA regrutirala brojne rezerviste, dovela na ovo tzv.”niške specijalce”, već okupirala civilni Aerodrom, vršila već bojeva djelovanja prema Masleničkom mostu i na drugim mjestima, notorno je da je u kritično vrijeme postojao oružani sukob između tzv. JNA i četnika protiv hrvatske policije koja je vršila obrambene zadatke. Iz ovoga proizlazi da je xxxxxxxxxxx bio ratni zarobljenik. Budući da je po liječnicima, neposredno nakon oštećenikovog puštanja iz zarobljeništva, neosporno utvrđeno da su u zarobljeništvu xxxxxxxxxx, kao ratnom zarobljeniku, nanesene teške ozljede tjelesnog integriteta uslijed kojih je došlo do ozbiljnog narušenja njegova zdravlja te invaliditeta da je iz iskaza oštećenika utvrđeno da se prema njemu nečovječno postupalo s manjkavom ishranom, uskraćivanjem vode i zatvaranjem u WC, sud zaključuje da su time, u opisanom ponašanju prema oštećeniku, ostvarena bitna obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Prethodno je već utvrđeno da su ovaj ratni zločin protiv ratnog zarobljenika učinili zarobljenici skupa s neidentificiranim drugim pripadnicima neprijateljskih postrojbi.
Prilikom odmjeravanja kazne sud je cijenio način i intenzitet napada na oštećenika xxxxxxxxxxxxxxx, težinu krivičnog djela i stupanj krivične odgovornosti svakog optuženika.
Sud je I-optuženiku kao otegotno cijenio duže trajanje inkriminiranog ponašanja, brojnost nanesenih ozljeda, upornost u izvršavanju inkriminiranih radnji, a obojici je optuženika kao otegotno cijenio bezobzirnost prema bespomoćnoj žrtvi, dok je II-optuženiku sud kao olakotno cijenio njegovu stariju dob. Iako su oba optuženika djelovala u okvirima istog umišljaja, I-optuženik je iskazao veliku brutalnost (gotovo svakodnevno udaranje oštećenika drvenom palicom). Polazeći od načina izvršenja krivičnog djela i društvene opasnosti djela sud je I-opt. Zvonku Gruloviću za počinjeno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, a II-opt. Savi Gruloviću kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, nalazeći da su ovako odmjerene kazne odgovarajuće težini djela i stupnju krivične odgovornosti svakog optuženika.
Optuženicima je postavljen branitelj po službenoj dužnosti koji je popisao trošak zastupanja u iznosu od 430,50 kuna, pa je sud po čl. 90. ZKP obvezao optuženike da navedeni iznos solidarno naknade. Poviše toga dužni su svaki platiti ovom sudu paušalni iznos od 1.000,00 kn, a paušal je odmjeren prema dužini trajanja i složenosti postupka.
Kako oštećenik xxxxxxxxxxxx nije postavio imovinsko-pravni zahtjev u ovom krivičnom postupku, nego je izjavio na glavnoj raspravi da će taj zahtjev postaviti preko svog punomoćnika nakon pravomoćnog okončanja ovog postupka, sud nije o tome odlučivao.
Zbog svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 12. prosinca 1996.godine
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljiljana Gulan Dubravko Krpina
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu a roku od 15 dana računajući od dana prijema pismenog otpravka presude.
Žalba se u odgovarajućem broju primjeraka – za prvostupni, drugostupni sud i protivnu stranku – podnosi neposredno ovom sudu ili na zapisnik kod ovog suda ili putem pošte preporučenom pošiljkom.
Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, troškovima krivičnog postupka, imovinsko pravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.
D N A :
ŽDO Zadar – 2X,
Optuženicima – preko ogl. ploče,
Branitelju optuženih
Pun. oštećenika Gordanu Nižiću, odvj. u Zadru
U spis
