Zadarska zupanija – ZD 0032
POSTUPCI U FAZI ISTRAGE PRED ŽUPANIJSKIM
SUDOM U ZADRU :
1. Kio – 231/93 JELIĆ ĐORĐE /Srbin/
GAGIĆ BOGDAN ”
VESELINOVIĆ STEVO ”
VESELINOVIĆ PETAR ”
VESELINOVIĆ BOŠKO ”
VUJSIĆ RATKO ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
2. Kio – 311/94 PUPOVAC BORIS /Srbin/
PUPOVAC SRETKO ”
PUPOVAC MIRKO ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
3. Kio – 89/95 ŠKORIĆ DUŠAN /Srbin/
MILANKO BOGDAN ”
MILANKO BORGE ”
MILANKO MILADIN ”
mlt. BOGUNOIĆ SINAŠA ”
ŠKORIĆ MILENKO ”
ŠKORIĆ ZORAN ”
SPIS U RADU
čl. 120/1 OKZ RH
__________________________________________________________________________
4. Kio – 93/95 LAKIĆ ZORAN /Srbin/
DESPOT MARKO ”
BOSANAC VELJKO ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU – (PREKID ISTRAGE)
___________________________________________________________________________
5. Kio – 236/95 MARIČIĆ STEVO /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
6. Kio – 241/95 MAČAK MILAN /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
7. Kio – 245/95 ĐURICA JANKO /Srbin/ IVANEŽA JOVO /Srbin/
ĆOSO MILOVAN ” LACMANOVIĆ MIRKO ”
DRAČA MOMČILO ” LAKIĆ ZORAN ”
DRAČA RAJKO ” LEŽAJA DRAGO ”
DRAČA MILAN ” LEŽAJA SLAVKO ”
DUBROJA DRAGAN ” MARIČIĆ ĐURO ”
DUKIĆ ZDRAVKO ” OLUJIĆ VLADO ”
ERCEG GORAN ” RADMANOVIĆ STRAHILO ”
ERCEG SLOBODAN ” REPAJA DRAGO ”
GAGIĆ MILORAD ” REPAJA BOGDAN ”
GAGIĆ PETAR ” STIJELJA BRANKO
GRAIĆ PETAR ” VITAS MIROSLAV
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
8. Kio – 250/95 GRAOVAC BRANKO /Srbin /
BOROVIĆ MILORAD ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU – PREKID ISTRAGE
___________________________________________________________________________
9. Kio – 284/95 ZORIĆ ZORAN /Srbin/
SUBAŠIĆ NEILJKO ”
RUJAK DUŠAN ”
RUJAK STEVAN ”
VRANKOVIĆ STEVAN ”
MUNJEŠ BRATISLAV ”
TINTOR NEDJELJKO ”
PUPOVAC ZORAN ”
ŠTRBAC ZORAN ”
VUJANIĆ KRSTE ”
IVANEŽA PETAR ”
SKROBONJA MIRKO ”
STEGNJAJIĆ NIKICA ”
OPSENICA NEDJELJKO ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
10. Kio – CUPAĆ SRETKO /Srbin/
CUPAĆ NEBOJŠA ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
11. Kio – 55/96 STJELJA /Srbin/
čl. 120/ OKZ RH
SPIS U RADU – PREKID ISTRAGE
___________________________________________________________________________
12. Kio – 93/96 JANKOVIĆ NEDJELJKO /Srbin/
ĐOKIĆ SLAVKO ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
13. Kio – 130/96 KRESOVIĆ NIKOLA /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
14. Kio – 287/96 KRESOVIĆ DRAGO /Srbin/
CVJETAN ĐORĐE ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
15. Kio – 77/97 NAKIĆEN DRAGOSLAV /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
16. Kio – 78/97 VESELINOVIĆ MILAN /Srbin/
ZEČEVIĆ JOVO ”
VUJKO SLOBODAN ”
MATIĆ DRAGAN ”
ĆOSO SLOBODAN ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
17. Kio – 83/97 ATLAGIĆ MILORAD /Srbin/
ATLAGIĆ MILIVOJ ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
18. Kio – 124/97 PUPOVAC DUŠKO /Srbin/
čl. 120/1 OKT RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
19. Kio – 182/97 PROSTRAN MILENKO /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
20. Kio – 268/97 BUKARICA RADISLAV /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
21. Kio – 270/97 DRAČA BRANKO /Srbin/
DRAČA DRAGOMIR ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
22. Kio – 548/97 PARENTA NEVEN /Srbin/
PUPOVAC GRAGAN
PARENTA RADOVAN
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
23. Kio – 555/97 OPAČIĆ DRAGOMIR /Srbin/
OPAČIĆ MILAN ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
POSTUPCI U FAZI ISTRAGE ZAKLJUČENI SA REDNIM BROJEM 23.
U Zadru, 09. ožujka 1998. godine
Izvješće sastavio :
Upravitelj sudske kancelarije :
Mladen Petani
KAZNENI POSTUPCI PRED ŽUPANIJSKIM SUDOM U
ZADRU
U I – STUPANJ :
1. K – 25/94 OPAČIĆ GORAN /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
POZDER MARINKO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
BADŽOKA BOŠKO /Srbin/ – /kazna zatvora 10. g./
DRAŽIĆ BOŠKO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
JANKOVIĆ ZORAN /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
KOSOVIĆ ĐURO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
DRAČA MIRKO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
PUPOVAC NADA /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
RAĐEN EDITA /Hrvatica/ – /kazna zatvora 15. g./
BANIĆ ZORANA /Srpkinja/ – /kazna zatvora 20. g./
LAKIĆ VOJIN /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
RADMANOVIĆ PETAR /Srbin/ – / kazna zatvora 20. g./
BJELANOVIĆ MILENKO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
BJELANOVIĆ ISO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
BJELANOVIĆ ŠPIRO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
PETROV RENATO /Hrvat/ – /kazna zatvora 20. g./
IVANEŽA DESIMIR /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
MLINAR MIROSLAV /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
Svi suđeni zbog kaznenog djela iz čl. 120st. 1. OKZ RH
Predmet se nalazi na Vrhovnom sudu RH u povodu izjavljenih žalbi na presudu
___________________________________________________________________________
2. K – 4/95 PODGORNIK MAKS /Srbin/ – /kazna zatvora 8. g./
RANĐELOVIĆ ZDRAVKO /Srbin/ – /kazna zatvora 8. g./
čl. 120/2 OKZ RH
PRAVOMOĆNO DANA 28.04.1995.godine.
___________________________________________________________________________
3. K – 13/95 STOJKOVIĆ MILE /Srbin/ – /OSLOBOĐEN OPUŽBE/
čl. 122 OKZ RH
spis na Vrhovnom sudu RH u povodu izjavljene žalbe
___________________________________________________________________________
4. K – 14/95 POTKONJAK SRĐAN /Srbin/ – /kazna zatora 20. g./
KNEŽEVIĆ ŽELJKO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
čl. 122 OKZ RH
PRAVOMOĆNO DANA 21.09.1995. godine
___________________________________________________________________________
5. CUPAĆ ŽELJKO /Srbin/ – /kazna zatvora 10. g./
čl. 122 OKZ RH
PRAVOMOĆNO DANA 28.07.1995. godine
6. K – 18/95 GAK MILE /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
OGAR JOVAN /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
PRŠO DRAGAN /Srbin/ – /kazna zatvora 15. g./
čl. 120/1 OKZ RH
PRAVOMOĆNO 26.06.1995. godine.
___________________________________________________________________________
7. K – 30/95 JASIKA MILENKO /Hrvat/ – /kazna zatvora 10. g./
čl. 120/1 OKZ RH
PRAVOMOĆNO 13.03.1996.
__________________________________________________________________________
8. K – 36/95 BOTA BRANKO /Srbin/ – /kazna zatvora 7. g./
ŠARIĆ SAVA /Srbin/ – /kazna zatvora 7. g/
MUNJAS NIKOLA /Srbin/ – /kazna zatvora 9. g./
čl. 120/1 OKZ RH
PRAVOMOĆNO DANA 06.11.1995. godine
___________________________________________________________________________
9. K – 39/95 MACAKANJA STEVO /Srbin/
LEŽAJA ŽELJKO /Srbin/
KUŽET BRANKO /Srbin/
CUPAĆ ŽELJKO /Srbin/
čl. 120/1OKZ RH
PREDMET U RADU
___________________________________________________________________________
10. K – 40/95 KOSTIĆ ČASLAV /Srbin/
CVJETAN LJUBOMIR /Srbin/
HASOVIĆ SAUD /Srbin/
TADIĆ ZORAN /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
PREDMET U RADU
___________________________________________________________________________
11. K – 47/95 BANIĆ BOGDAN /Srbin/ – /kazna zatvora 8. g./
čl. 120/1 OKZ RH
PRAVOMOĆNO 22.02.1996. godine
___________________________________________________________________________
12. K – 54/95 IVANIŠEVIĆ STEVO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
BALJAK NEBOJŠA /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
čl. 120/1 OKZ RH
PRAVOMOĆNO 04.04.1996. godine
___________________________________________________________________________
13. K – 58/95 LAKIĆ ZORAN /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
LACMANOVIĆ MARKO ”
RADMANOVIĆ MARKO ”
RADMANOVIĆ ZORAN
REPAJA BOGDAN /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
REPAJA DRAGO ”
čl. 120/1 OKZ RH
PRAVOMOĆNO 19.04.1996. godine
___________________________________________________________________________
14. K – 7/96 MIRKOVIĆ ĐURO
čl. 122 OKZ RH OSLOBOĐEN OPTUŽBE
spis na Vrhovnom sudu RH – ŽALBA
___________________________________________________________________________
15. K – 46/96 GRULOVIĆ ZVONKO /Srbin/ – /kazna zatvora od 7. g./
GRULOVIĆ SAVA /Srbin/ – /kazna zatvora od 5. g./
čl. 122 OKZ RH
PRAVOMOĆNO 15.05.1997. godine
___________________________________________________________________________
16. K – 47/96 OLUJIĆ ALEKSANDAR /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
17. K – 52/96 ČATIĆ MIRSAD
čl. 120/1 OKZ RH
OSLOBOĐEN OPTUŽBE 18.10.1996.
SPIS NA VSRH-u po ŽALBI
___________________________________________________________________________
18. K – 69/96 MANDIĆ BORE /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
OSLOBOĐEN OPTUŽBE 25.02.1997.
SPIS NA VSRH-u po ŽALBI
___________________________________________________________________________
19. K – 74/96 PERIŠIĆ MOMČILO /Srbin/ – /kazna zatvora 20. g./
POTPARA MILIĆ ”
BRANKOVIĆ ILIJA ”
VUČKOVIĆ STOJAN ”
GERMANAC NIKOLA ”
ČOJIĆ SPASOJE ”
GOJKOVIĆ DUŠAN ”
TASIĆ PREDRAG ” 13. g.
BATINIĆ ŽELJKO ” ”
ĐUROVIĆ SAŠA ” ”
BRBO SENAD ” 14. g.
RUDIĆ MILE ” ”
JOKIĆ DRAGOMIR ” 13. g.
MILIVOJEVIĆ JOVAN ” 10. g.
BOBIĆ MIROSLAV ” 15. g.
PERIĆ BOŽO ” 13. g.
LAZAREVIĆ ALEKSANDAR /Srbin/ – /kazna zatvora 14. g./
MARČETA MIRKO ” 12. g.
FILIPOVIĆ NEBOJŠA ” ”
___________________________________________________________________________
20. K – 17/97 GRAOVAC ZDRAVKO /Srbin/
DOBRE PREDRAG ”
VIDIĆ ŽELJKO ”
VESELINOVIĆ LJUBIŠA ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
21. K – 375/97 ĐINIĆ NIKOLA /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU
___________________________________________________________________________
22. K – 377/97 REPEJA NEVEN /Srbin/
ŠKOPELJA BRANKO ”
VRANIĆ PAVLE ”
VRANIĆ ALEKSANDAR ”
VRANIĆ SAVO ”
VRANIĆ NIKOLA ”
MARIČIĆ ILIJA ”
čl. 120/1 OKZ RH
OSLOBOĐEN OPTUŽBE 17.06.1997. godine
SPIS PO ŽALBI na VSRH-u
___________________________________________________________________________
23. K -394/97 JURJEVIĆ MILAN /Hrvat/
TOŠIĆ DAVOR /Srbin/
čl. 120/1 OKZ RH OSLOBOĐENI OPTUŽBE 01.12.1997.
SPIS PO ŽALBI VSRH-u
___________________________________________________________________________
24. K – 402/97 MEDAK SINIŠA /Srbin/
RELIĆ SAŠA ”
RNJAK DUŠKO ”
RNJAK MIRKO ”
RNJAK DUŠAN ”
RNJAK SLOBODAN ”
RNJAK STANKO ”
VRCELJ NENAD ”
čl. 120/1 OKZ RH
SPIS U RADU ___________________________________________________________________
PRVOSTUPANJSKI (”K”) PREDMETI ZAKLJUČENI SA REDNIM BROJEM 25.
U Zadru, 09. ožujka 1998. godine
Izvješće pripremio :
Upravitelj sudske kancelarije :
Mladen Petani
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 19.02.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar u povodu obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxx, sinom xxxxxx i xxxxxxxxxxx rođene xxxxxxxx, rođen xxxxxxxx. godine u Zatonu, općina Obrovac, Hrvat, radnik, izbjeglica iz Zatona, privremeno smješten u Zadru, xxxxxxxxxxxxx.
Razgovor vođen u svezi dobivanja podataka o životu Hrvata u vrijeme okupacije, kao i zločinom počinjenim na području općine Obrovac.
Imenovani je s još 5 mještana, u vrijeme napada postrojbi HV radi oslobađanja hrvatskog teritorija, izbjegao je iz mjesta Zaton i u Velebitu se javio pripadnicima HV. U Zadar su prebačeni 29.01.1993. godine.
U vrijeme borbenih djelovanja nalazili su se u kući xxxxxxxx, gdje su i pronašli četvorica pripadnika neprijateljskih formacija na čelu sa Milankom Mićom. On je rekao da su poslani iz komande da provjere gdje su i da ih niko neće dirati. Provjeravali su da netko nije pobjegao prema Bobiji i izdao četničke položaje. Na njih se i prije dosta pazilo, jer se sumnjalo da održavaju vezu sa postrojbama HV.
Dana 26.01.1993. godine, posjetila ih je xxxxxxxxxx i rekla da ne idu nigdje jer bi ih neko od četnika iz drugih sela mogao ubiti. Napomenula im je da je oko 13,00 sati razgovarala sa četvoricom četnika, koji su joj rekli da su oni zadnji koji dolaze iz Velebita.
Oko 15,00 sati čuli su rafalne i pojedinačne pucnjeve oko kuće Maričić Ive, ali nisu smjeli provjeriti što se desilo. Sutra dan je xxxxxxxxx otišao da provjeri što de desilo i od xxxxxxxxxxx’ saznao da je ubijeno sedmero mještana i to
– MARIČIĆ PETAR, sin Petra, 1906., Hrvat
– MODRIĆ IKA, udovica Ivana, rođena Maričić, 1905., Hrvatica
– MODRIĆ ANA, udovica Ante, rođena Maričić, 1919., Hrvatica
– MODRIĆ MARIJA, žena Ante, rođena Jokić, 1940., Srpkinja
– MODRIĆ JELA, žena Ilije, rođena Milanko, 1951., Srpkinja
– MODRIĆ MILKA, žena Mile, rođena Dupor, 1949., Srpkinja
– MODRIĆ RUŽICA, žena Luke, rođena Milanko, 1947., Srpkinja
Isti je rekao da su ih pobili Mile Gak zvani”Gajan” i osoba po nadimku ”Ogar” iz Muškovac.
Zabilješku sastavio
Ahnet Avdić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 23.03.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Razgovor je vođen na okolnosti vršenja raznih kaznenih djela na okupiranom području Zatona u obrovačkoj općini, a u cilju identificiranja njihovih počinitelja.
Povodom toga isti izjavljuje slijedeće :
”Tijekom mog boravka u Zatonu pod okupacijom četnika, nisam bila u mogućnosti saznati tko su počinitelji kaznenih djela kojih je na ovom području bilo mnogo. Naime, ja i moji susjedi nismo se puno udaljavali od kuće iz poznatih razloga, naročito noću kada su ova djela većinom i počinjena. Iznimno smo odlazili u Obrovac, kada je radio ”TRIO”, a to je bilo nekoliko puta po 10-tak dana. Mislim da je to bilo početkom 1992. godine do svibnja. Naši boravci u Obrovcu bili su kao normalno, sa tim da su nas pratili, s kim se sastajemo, s kim pričamo. Naš pratilac je bio nepoznati uniformirani policajac.
Naš život je tako tekao sve 26.01.1993. godine, tj. datuma kada su poubijani moji susjedi.
Ovog datuma 26.01.1993. godine bio sam u svom podrumu sa mojim susjedima Modrić Ikom, Modrić Marijom, Modrić Micom, Modrić Anicom i Maričić Ružicom. Negdje poslije podne oko 14,00 sati, po nas su došla dvojica vojnika od njih sam odmah prepoznala MILU GAKA zv. ”Gajan”, sin Vasilije ”Dujas”, rođen 1954. godine iz Zatona, dok sam drugog znala samo iz viđenja. Ovaj drugi je star oko 45 godina. Bili su odjeveni u vojnu odoru i naoružani. ”Gajan” automatskom puškom ”kalašnjikov”, a ovaj drugi sa automatom okruglog doboša. Isti su nam saopćili da moramo napustiti domove i da će nas skloniti na sigurno.
Putem prema kućama Maričića mene je Mile Gak ”Gajan” zaustavio i tražio moj zlatni lančić kojeg sam platila 250 USA dolara, govoreći mi : ”Daj mi taj lančić i drž se mene ako hoćeš dobro proći”. Dala sam mu lančić i ponove se priključila mojim susjedima. Idući dalje prema Maričićima svi skupa smo ih molili da nas ne ubiju, na što su odgovorili da oni nisu ustaše i da ne ubijaju civile.
Kad smo došli do pola ulice, ovaj kojeg sam poznavala iz viđenja pozvao me je da zastanem i pitao me da li ja njega poznajem. Rekla da ne poznam, a on mi se je tada predstavio da je JOVAN OGAR, sin Špire iz Muškovaca, sada sam se i ja sjetila jer sam rodom iz Muškovaca. Tada mi je on rekao da ja mogu ići svojim roditeljima u Muškovce, saopćavajući mi da će oni, biti poubijani. Ja sam ga molila da to ne čine i da ih ostave žive. Rekao je da odlazim odmah, ako mislim ostati živa. Kad sam vidila što misli poslušala sam ga i otišla prema Muškovcima, a on otišao za njima. U varošu Maričića su ovoj grupi priključili i Maričić Petra, dok je Maričić Luka i žena mu Boja na njihovu sreću zaostali. Kada sam otišla dalje oko 50 metara, začula sam rafale točno u pravcu u kome su oni otišli i odveli moje susjede.
Kada sam došla kući ja sam ispričala svojim roditeljima što se tamo događalo. U momentu kada se je ovo dogodilo od vojske i policije nije bilo nikoga nego njih dvojice. Kasnije su i javno kružile priče da su ovaj zločin počinila ova imenovana dvojica Ogar i ”Gajan”.
Znam i to da je ”Gajan” često puta zaprežnim kolima prolazio kroz selo, ali ne znam što je vozio jer nisam smjela izlaziti. Jedan crveni tamić sa duplom kabinom i roto svjetlima često je vozao kroz selo i gdje bi dolazio tu bi bila zapaljena kuća. Ne zna, čiji je to tamić, a ni tko mu je vozač.
Što se tiče smrti Dopuđ Božice i Klanac Anđe one su ubijene nekoliko dana kasnije. Po selu se pričalo da je njihove ovce i koze odagnao Jovan Ogar.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 23.03.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxx. godine u Zatonu, općina Obrovac xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Razgovor je vođen na okolnosti njena boravka na okupiranom području Zatona, općina Obrovac, te identifikacije počinitelja kaznenih djela na ovom području.
Ista povodom toga izjavljuje slijedeće :
”Odmah poslije pada Jasenica muž mi je odveden u Knin, a ja sam ostala kod moje kuće u Zatonu, nakon nekoliko dana kod mene je došla i xxxxxxxxx. Pošto je obolila odvežena je u Knin u bolnicu, a kasnije UNPROFOR-om u Zadar. U ovom vremenu dešavale su se mnoge krađe, paljevine i ubojstva, ali nisam bila u prilici saznati tko to sve radi, jer je većina ovih djela počinjena noću.
Što se tiče smrti Petra Maričića i pet žena iz Modrića, za njihovu smrt sam saznala tek drugi dan i to od xxxxxxxxxxxx, koji mi je rekao da su ih ubili JOVAN OGAR i MILE GAK ”Gajan”. Čula sam i to da su ova dvojica ubili i Marijana Modrića, a po nekim saznanjima da su sa ovom dvojicom bili ĆIRO PRŠO, sin Đure i ĐOKO GAK, sin Vasilija.
Vidjela sam da ”Gajan” Mile Gak te, MILETA i MILETA PRŠO tovare sijeno Luke ”Luje” Modrića i odvoze zaprežnim kolima. Vidjela sam i SIMIĆ PETRA ”Periša” kako cestom, sa zaprežnim kolima voze moje stvari koje sam osobno prepoznala. Božo Jokić, pok. Perkana mi je rekao da su moje ovce kod njega, a da su mu ih darovali Šešeljevci. Kamion TAM odvezao je Ćiro Pršo, sin Đurice.
Prilikom pretresa moje kuće bilo je njih 15-tak. Među njima poznala sam ”Baju” BADŽU, sin Petra. Tom prilikom su uzeli muževu pušku bokericu, bundu i oko 500-600 DM.
Moj pokojni otac mi je pričao da je jednom prilikom u njegovu kuću došla dvojica naoružanih, te da je jednog od njih prepoznao, da je PEŠELJ iz iz Bilišana i da je sin Pešelja koji uzima biljce na stupanje.
Đurica Pršo je odagnao mom ocu kobilu, mladog mazgilja, a kasnije i kravu.
Pršo Dušan, sin Laze mi je kazao da su ovce i koze pok. Baje Dopuđ i Anđe Klanjac odagnali ”Gajan” i Ogar Jovan.
Što se tiče smrti Boje i Anđe nisam čula tko bi mogao biti počinitelj. Kad sam tražila svoje dvije mazge, nepoznati rezervisti su mi rekli da ih mogu naći kod ĐURE ”Đuđe” OGARA u Muškovcima. Rekli su mi da su tamo i moje dvije krave sa dvoje teladi.
Pušku bokaricu i motornu pilu pok. Marijana Modruća odnio je MILANKO MIMA, sin Dmitra. ”Gojan” mu je zaklao junicu, a kravu je prodao. Taj ”Gojan” je raskrio i kuću Ivice Maričića Joskanova, a crijep odvezao.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 23.03.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxx rođen xxxxxxxxx. godine u Zatonu, općina Obrovac, xxxxxxxxxx, Hrvat.
Razgovor je vođen na okolnosti vršenja raznih kaznenih djela na okupiranom području MT Zaton u obrovačkoj općini, a u cilju identifikacije njihovih počinitelja.
Povodom toga isti izjavljuje slijedeće :
”U početku sav četnički odnos prema nama Hrvatima svodio se na provokacije, izjašnjavajući se da ustaše tu nemaju što tražiti, i da ćemo svi biti prognani. Nedugo zatim su upotrebom sile i pod oružjem počeli odgoniti stoku, te pljaškati i paliti kuće. U svemu ovom prednjačili je grupa koja je sve dogovore imala u kući MIRKA ČUDE, pok. Nikole iz Zatona.
Najčešće u pljačku i paljenje dolazio je MILE GAK ”Gajan” u društvu sa njegovim ujakom PRŠOM ĐUROM pok. Laze, a sa kojima su dolazili i drugi iz Muškovaca koje poimenično ne znam, a u ovakve pohode je dolazio i sin Stojana Jokića iz Zatona star oko 17 godina. Sa pljačkašima su bili i sinovi Sime i Steve Alavanje iz Zatona, stari 16 – 18 godina. STEVO ALAVANAJ je zaprežnim kolima odlazio u Kruševo i Pridragu i pljačkao, tako da je dovozio stoku, kućanske aparate, građevinski materijal i namještaj, a ovo isto i na istom području je radio i DUŠAN JOKIĆ ”Riban”, pok. Petra iz Zatona. On je to većinom radio sa vojnim teretnim vozilom. Za vrijeme rata Dušan Jokić je napravio novu kuću poviše stare, sve od ukradenog materijala. U ovoj raboti pomogao mu je sin SLOBODAN ”Điđi”.
Znam da STANKO PRŠO, pok. Laze, bivši trgovac u ”Bukovčanki” odlazio sa vojnim ili privatnim autom u Kruševo – Ribnicu, te dovozio kućanske aparate, tehničku robu i namještaje. Prodajom ovih stvari otvorio je kafić ”Sanja” u Zatonu. Kasnije su ovi isti nastavili pljačkati i po Zatonu, tako da su odgonili stoku i ostalo. Konkretno oko 100 ovaca vlasništvo Branka Maričića, Joskanova, odgnao je svojoj kući Đuro Pršo pok. Laze iz Tatona. Većina pljački se je događala noću pa poimenično i konkretno ne mogu sve znati, ali za sigurno znam da su većina stoke nalazi u Muškovcima u zaseocima Milanci i Baljci.
Mile Gak ”Gajan” je sa zaprežnim kolima koje je ukrao, odlazio u Jasenice i Maslenicu, te dovozio raznu ukradenu robu. Sa njimje u ovakve pohode išao i pastorak Miroslav. Ukradenu robu bi za sitne pare prodavali po okolnim zaseocima. Ova dvojica su išli pilati šumu pod Babiju, vlasništvo zaseoka Nekića. Drva su dovozili kući i prodavali.
O ubojstvu naših susjeda ja po nekim izvorima sa srpske strane ne znam da je tu učestvovao OGAR JOVAN i MILE GAK ”Gajan” koji je bio u društvu sa istim. Ovu informaciju sam čuo od Pršo Budimira, sina pok. Laze, sadašnjeg odbornika MZ Zaton. Što se tiče ubojstva Dopuđ Božice i Klanac Anđe znam da su ubijene u svojoj kući, a po nekim saznanjima ubojice su sa strane, a nagovoreni su domaćih četnika.
Što se tiče ubojstva u Medviđi ja stvarno nemam nikakvih saznanja.
Od Hrvata u Zatonu je ostao Šime Modrić pok. Ivana, star oko 70 godina, a po informaciji Budimira Prše prebačen je u manastir Krupu početkom ovog mjeseca.
U Obrovcu je ostalo 13 Hrvata i to : Tonći Vrkljan i njegova žena Milka, Semić Ivanka, Manda Modrić, Manda Josić, Jurka Jurjević, Ika Modrić, Ive Jurjević i njegova žena. Još su u Obrovcu i Damir Marić i Mladen Brajnović iz Kruševa. Brajnović radi u Pekari kod Renata Tomljenovića na Njivicama, a Damir Marić je kod tete Janje Lukač. Sigurno znam da Marić i Brajnović nisu bili angažirani u neprijateljskoj vojsci. Još je gore Crljenko Ivica sin Tihomira, koji je aktivan u neprijateljskim formacijama. Na Njivicama kod Obrovca su Tomljenović Renato, te njegova žena Slobodanka i sin Dado. Oni u svojoj kući imaju pekaru i peku kruh za ovo poduzeće. Nisu bili obučeni, a niti su odlazili u ovom razdoblju od kada je rat. U neprijateljskoj vojsci su sinovi Maričić Šime i Marije, Ivan, Đoko, Luka i Stanko iz Zatona, zaseok ”Deminjak” kada bi me sreli govorili bi da me treba ubiti što se i ja ne uključim u četničku vojsku.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 23.03.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxć, rođen xxxxxxxxx. godine u Zatonu, općina Obrovac, xxxxxxxxxx, Hrvat.
Razgovor je vođen na okolnosti vršenja raznih kaznenih djela na okupiranom području MZ Zaton u obrovačkoj općini, a u cilju identificiranja njihovih počinitelja.
Povodom toga lista isti izjavljuje slijedeće :
”Do 26.01.1993. godine, ja i moja žena xxxxxxxxx se ne možemo potužiti na bilo kakve slabe postupke prema nama, iako je bilo jasno da nas krivo gledaju. Tog dana došla su dva vojnika govoreći da su poslani da nas isele i predaju UNPROFOR-u. Prije toga su pokupili naše susjede koje su vodili sa sobom da bi ih nešto kasnije i ubili, kada su grupi od šest žena priključili i Maričić Petra, uputili su se ulicom prema asfaltu, xxxxxxxxxxxxxxxxxx. Tako su poubijane žene iz Modrića i Petar Maričić išli u prvoj grupi, za njima ova dva vojnika, xxxxxxxxxx.
Od dvojice vojnika ja poznam MILU GAKA ”Gajana”, a drugog ne poznam. Baš ovaj nepoznati se izderao na mene ”Ajde brže nemoj da te ja gonim sa cijevi”. Odmah nakon toga je postrojio ove žene i Petra dovikujući meni da požurim i da bacim pakete držeći njih na nišanu. U tom trenutku xxxxxxxxxxxx, ih je molila da ih ne ubiju. Dok je ona vapila ja sam odložio svoje pakete, prešao preko zida, istovremeno čuo rafale, pogledao prema njima i vidio da su popadali. Vidio sam da je pucao ovaj meni nepoznati. Vidjevši što se zbiva, uza zid sam što brže pobjegao natrag u drugom pravcu, a moja žena xxxxxxxx koja je još više bila zaostala dala se u sasvim suprotnom pravcu od mene.
Napominjem da neposredno prije ovih ubojstava Jelena Modrić, žena Ilije, koja je bila u grupi sa ostalim ženama, otišla natrag ispred moje kuće prema svojoj kući. Ne znam kako i zašto, jer sam u tom momentu bio daleko oko sto metara od nje i ostalih, te nisam mogao čuti razgovor između nje i vojnika.
Te noći sam noćio vani ne znajući gdje mi je žena. Pretpostavljao sam da je kod svog brata xxxxxxxxxx, što se ujutro i obistinilo, a da je to tako rekao mi je Mile Prša koga sreo u njegovoj ogradi. Tamo sam saznao da se i Jela Modrić nalazi u Muškovcima kod svojih roditelja.
Ova ubojstva počinjena su 26.01.1993. godine oko 14,00 – 15,00 sati, a vrijeme od 26.01. do 28.02.1993. godine proveo sam u kući Lozice Prše. Tada smo otišli UNPROFOR-om u Knin, da bi u Zadar stigli 17.03.1993. godine.
Kod Lozice Prše nakon 5 – 6 dana sam čuo da su ubijene Dopuđ Božica i Klanac Andrija, to mi je rekao Budimir Pršo ne govoreći tko je mogao biti počinitelj.
Ubijene Maričić Petra, Modrić Micu, Modrić Mariju, Modrić Ružu, Modrić Anu i Modrić Iku je sahranio Lozica Pršo i drugi koje ja sada poimenično ne znam. Mislim da su sahranjene u pravoslavno groblje.
Povodom ovoga ja nemam što više izjaviti”.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 30.04.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxx, rođen xxxxxxxx. godine u Zatonu, općina Obrovac, Hrvat. Razgovoru prisustvuje i njegova majka xxxxxxxxxxxx
Razgovor je vođen na okolnosti u ubojstva Maričioć Petra i drugih, dana 26.01.1993. godine u Zatonu, općina Obrovac, pa su povodom toga imenovani izjavili slijedeće :
Toga dana su se vodile žestoke borbe i čula se jaka pucnjava sa svih strana, a poslije podne smo primjetili da četnici bježe prema istoku u pravcu Obrovca i Muškovaca. Odličili smo da bježimo kako bi se spasili. Nas šestoro je krenulo po pećini u koju smo se sklonili nas dvoje, Stanko i njegova žena Manda, te susjed Ilija Modrić i njegova žena Milica. Mi smo od kuće krenuli oko 16,00 sati, a da nismo znali za naše poginule susjeda, dali su još u kuću Ilije Modrića, poštara, ili su odvedene.
Drugi dan pred zalaz sunca ja sam se iz pećine uputio kući da vidim što je sa našim susjedima. Kod kuće sam našao Šimu, Stanu Modrić i Anu pok. Jose. Kad sam ih pitao što je sa našim susjedima rekli su da je dolazio Lozica Pršo i kazao da su poubijani, i da ih je on vidio mrtve sve na jednom mjestu u ulici, kod kuće Ive Maričića, lugara. Rekao im je da su ih ubili MILE GAK ”Gajan” i OGAR JOVAN, a rekao im je i to da su ova dvojica ubili i Modrić Marijana. Odmah poslije 15-tak minuta vrati sam se natrag u pećinu kod ostalih. Tu smo prenoćili i drugu noć, a ujutro oko 07,00 sati uputili se preko Bobije prema Jasenicama gdje nas je oko 09,00 presrela i prihvatila HV. Sa našom vojskom smo došli do Starigrada i sutradan stigli u Zadar.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 30.04.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, rođen xxxxxxxxx. godine u Zatonu, općina Obrovac, sada kao prognanik, xxxxxxxxxxxxxx, Hrvat.
Razgovoru prisustvuje i njegova žena xxxxxxxxxxxxxxxx, domaćica Hrvatica.
Razgovor je vođen na okolnosti ubojsrva Maričić Petra i drugih, dana 26.01.1993. godine u Zatonu, općina Obrovac, pa u vezi toga isti izjavljuje :
”Tog dana, 26.01.1993. godine, poslije vijesti oko 16,00 sati, kada su malo utišale jake detonacije i pucnjava odlučili smo da bježimo i da nađemo sigurnije skrovište. Sa nama je trebala krenuti i Stana Modrić, kći pok. Petra, ali je odustala jer nije znala što joj je sa ocem.
Nas šestoro je krenulo prema pećini za koju cmo znali. U pećini smo prenoćili, a sutradan pred zalazak sunca xxxxxxxxxx se upustio prema kući u namjeri da vidi što je sa našim susjedima koji su bili u podrumu Modrić Ilije, poštara. Nije se dugo zadžao kod kuće i odmah nam je rekao da je kod kuće našao Šimu Modrića i Stanu koji su mu rekli da je kod njih dolazio Lozica Pršo,te da im je kazao da su im susjedi poubijani, kako ih je on svojim očima vidio mrtve, u ulici kod kuće Ive Maričića, lugara. Rekao im je da su ih ubili OGAR JOVAN i MILE GAK zv. ”Gajan”.
Kazao je da je Lozica bio pri piću, te da je govorio kako su sada i oni gotovi misleći na Srbe u Zatonu, što je ukazivalo da naši napreduju.
Povodom ovog njegova žena xxxxxxxx nije imala što dodati, a sa izjavom je suglasna”.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVE ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 04.05.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog razgovora sa xxxxxxxxxxxxx, rođen xxxxxxxxxxx. godine u Zatonu, općina Obrovac, xxxxxxxxx Hrvatica.
Razgovor je vođen na okolnosti i vrijeme Dopuđ Božice i Klanac Anđe iz Zatona u obrovačkoj općini, pa povodom toga izjavljuje slijedeće :
”Poslije smrti šestorice naših mještana u Zatonu, xxxxxxxxx privremeno smo se smjestili kod Dopuđ Božice i Klanac Anđe u njihovu kuću. Naime poslije akcije ”Maslenica” došle smo kod njih jer je naša kuća na osami i mislile smo da nam je kod njih sigurnije.
Dana 31.01.1993. godine, u nedjelju, kod nas su došla dvojica četnika sa strane koji su se predstavili kao Šešeljevi četnici, a sa njima je bio i jedan milicajac kojeg sam i prije viđala i znam da je iz Obrovca, ali ga po imenu ne poznajem. Ova dvojica Šešeljevca su nas postrojili, te nas ispitivala, a mi smo odgovarali što smo znali. U Jednom momentu su nas htjeli ubiti, ali nije dao ovaj milicajac govoreći im da mi nemamo nikoga u ustašama.
Iz straha da ne budemo ubijene, u utorak 02.02.1993. godine, otišle smo xxxxxxxxx kod Srbina Pepić Jokić. Kod njega smo bile do 05.02.1993.
Ja sam u međuvremenu, 03.02.1993. godine bila kod Boje i Anđe. Išla sam nahraniti kokoši koje smo prenijeli od naše kuće kod njih. Kod njih smo išle ja i xxxxxxxx i 04.02.1993. kada smo ih posljednji put i vidjele.
Dana 05.02.1993. godine xxxxxxx i ja smo otišle u Obrovac kod xxxxxxxx gdje smo i prenoćile. U subotu ujutro, 06.02.1993. godine, xxxxxxxx je otišla u Zaton kod Božice i Anđe, a sa njom i Milena Maričić srpkinja iz Zatona /Grkovac/. Kada su došle do njihove kuće, vrata od dvorišta su bila zatvorena. Zvale su ih po imenu da im se jave, ali se nitko nije javljao. Nisu ulazile unutra jer su slutile da se nešto strašno dogodilo. Milena Maričić je rekla xxxxxxxxx da je ona bila sa njima jučer oko podne, te da je sa njima popila kavu. Dakle Milena ih je vidjela i sa njima popila kavu 05.02.1993. godine u petak oko podne, a u subotu ujutro 06.02.1993. godine najvjerojatnije su bile mrtve.
U nedjelju, 07.02.1993. godine, mene je slao Vlado Narančić u Obrovcu i rekao mi da su Božica i Anđa ubijene u njihovoj kući, te da se sprema komisija koja će ići na lice mjesta. Ovaj Vlado Narančić je milicioner koji je bio umirovljeni i ponovno aktiviran. Toga dana poslije izlaska komisije Anđa i Boja su i sahranjene na našem mjesnom groblju. Milka i ja nismo bile na pogrebu, ali znamo da ih je sahranio Dopuđ Nikola iz Kruševa i njegovi sinovi Dujo i Stojan. On mi je to osobno rekao
Tko ih je ubio ja to ne znam, neki pričaju da je ”Gajan” MILE GAK i JOVAN OGAR, dok drugi pričaju da su ih ubili četnici sa strane.
Povodom ovoga ja nemam što izjaviti.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 26.05.1993. god.
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u PU Zadar, povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxx, rođen xxxxxxxxxxx. god. u Zatonu, općina Obrovac,xxxxxxxxxx, Hrvat.
Razgovor je vođen u cilju identifikacije osoba koje su ubijene 26.01.1993. god. u mjestu Zaton, općina Obrovac.
Povodom toga isti je izjavio (što je naknadno provjereno i utvrđeno preko terminala u Povjereništvu vlade RH-e za općinu Obrovac) da su tog dana ubijene slijedeće osobe :
- MARIČIĆ PETAR, sin pok. Petra, rođen 27.06.1906. god. JMBG : 2706906382706 iz Zatona obrovačkog, djelatnik – umirovljenik, Hrvat
- MODRIĆ r. Maričić IKA, kći Mate, rođena 10.09.1905. god. JMBG : 1009905387708 iz Zatona obrovačkog, općina Obrovac, domaćica, Hrvatica
- MODRIĆ r. Maričić ANICA, kći pok. Mile, rođena 11.11.1919. god JMBG : 1111919387718, iz Zatona obrovačkog, općina Obrovac, umirovljenik, Hrvatica
- MODRIĆ r. Milanko RUŽICA, kći Nikole, rođena 1944. god. u Muškovcima, općina Obrovac, po rođenju Srpkinja, udana za Hrvata, domaćica
- MODRIĆ r. Jokić MARIJA, kći Petra, rođena 16.02.1940. god, JMBG : 1602940387705, iz Zatona obrovačkog, općina Obrovac, djelatnica, po rođenju Srpkinja, udana za Hrvata
- MODRIĆ r. Dupor MILICA, kći Ćire, rođena 11.10.1950. god. u Karinu Gornjem, JMBG : 1110950387703, iz Zatona obrovačkog, općina Obrovac, po rođenju Srpkinja, udana za Hrvata, djelatnica
ZABILJEŠKU SASTAVIO :
Marijan Brkić
POLICIJSKA UPRAVA ZADAR
ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE
Zadar, 17.05.1993. godine
S L U Ž B E N A Z A B I LJ E Š K A
Sastavljena u prostorijama PU Zadar povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxx, rođena xxxxxxxxxxxx godine u Zatonu, općina Obrovac, xxxxxxxxxxxx, Hrvatica.
Razgovor je vođen na okolnosti ubojstva Dopuđ Božice i Klanac Anđe, te ostalim saznanjima u svezi toga, pa izjavljuje slijedeće :
”Tijekom ovoga rata ja i xxxxxx smo od naše roditeljske kuće prignale stoku, krave i kokoši i smjestili se kod Dopuđ Božice i Klanac Anđe nadajući se da će mo manje biti zlostavljane od strane srbočetnika. Međutim, uskoro smo se uvjerili da četnici zlostavljaju svugdje i na svakom na mjestu.
Tako su u nedjelju, 31. siječnja 1993. godine, kod nas u dvorište Anđine i Bojine kuće došla trojica četnika naoružani i odjevebi u šarena odjela. Od njih ja jednog iz viđenja poznajem, ali mu ne znam ime ni prezime. Znam da je pripadnik obrovačke milicije, prepoznala bi ga sada i za deset godina. Moram reći da je on bio dobar, čak je umirivao onu drugu dvojicu kada bi vikali na nas. Dosta je visok i jak, smeđe kose, dosta uredan, ošišan i obrijan, bez brkova, ima kestenjaste oči i okruglo lice, na njemu je bila crna kapa. Tražili su da im Boja i Anđa daju nešto za zaklati i naravno pod prijetnjom su dobili jedno jare i jedno janje. To su odnijeli kod kuće Vasilja Gaka, kod kog su inače okupljali i spremali večere.
Odmah, sutra navečer 01.02.1993. god. u kuću i Anđe, došla su dva četnika u maskirnim uniformama i naoružani automatskim naoružanjem. Sve četiri su nas postrojili u kuhinju. Jedan je stajao na vratima čuvajući stražu, a drugi nas je ispitivao, govoreći da će nas sve četri ubiti, da će nam biti kao i našim susjedima, najvjerojatnije je mislio na one što su prije nekoliko dana bili ubijeni. Govorili su da su Šešeljevci i da s njima nema šale. Tada je Boja rekla da je ona Dopuđ, u namjeri da mu skrene pažnju da je udana za Srbina, a on joj je odgovorio kada je Dopuđ, zašto nije u ”Dopuđima” i što će ovdje. Uzeo je nož sa puške i zabio ga u stol. Pitao je Anđu i Boju gdje im je brat. Rekli su da je u Zagrebu i da je u penziji, te da više nije u policiji. Nadalje je pitao, i to više puta, koja je psovala ženu iz Kruševa koja je udana u ”Jokiće”, a to je Manda pok. Jose Josića, sada udana u ”Jokiće” za Stojana pok. Petrazv. ”Ribota”. Tada je pitao mene i xxxxxxxxxx koga mi imamo, a mi smo rekli da nemamo u Zatonu nikoga, da smo same ostale na kućištu. Pitali su, zašto nismo pobjegli kao i ostali. Odgovorile smo da nemamo kuda i da se nemamo što bojati. Pitao je ovoga na vratima, što će s nama, a ovaj je šutio i ništa nije rekao. Tada je ovaj što nas je postrojio, nastavio govoreći da su mu u Velebitu ubijena tri brata i kako onda i on ne bi ubijao. xxxxxxxxxxxxxxxxx. Kada je to čuo postao je malo mekši, a do tada sam mislila da će nas poubijati. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Nasmijao se i rekao da je jučer bio kod njih, dalje objašnjavajući da za rat nismo krive ni mi ni on, već oni koji sjede u foteljama. Rekao je i to fa je naša velika sreća što je došao on jer da je netko drugi, da bi sigurno bile ubijene. Pitao je jedno janje, a Boja i Anđa su mu dale. Pri odlasku je rekao da možemo mirno spavati. Otišli su u pravcu kuće Vasilija Gaka, gdje se inače okupljaju na večerama.
Sutradan, ja i xxxxxxxxxx smo otišle u Obrovac kod xxxxxxxxxxx, gdje smo i prenoćile. U četvrtak 04.02.1993. god. smo se vratile, uzele nešto garderobe i odagnale smo krave kod xxxxxxxxxxxxx. Kod njega smo tu noć i prenoćile, a on nas je dočekao kao da smo mu rođene sestre.
U petak 05.02.1993. god., ja sam otišla u Obrovac i nisam bila kod Boje i Anđe. Zato sam u subotu 06.02.1993. god. došla kod njihove kuće i odmah ispred njihove kuće srela sam Milanu Maričić pok. Mile iz Grkovca, nevjenčanu ženu Željka Modrića pok. Luke. On je njihova prva susjeda. Rekla mi je da ih je ona još ranije zvala, ali da se nisu odazivale. To je bilo oko 11,00 sati, a odmah mi je rekla da se boji da nisu ni žive. Ulazna dvorišna vrata su bila zatvorena, a od kuće vrata su otvorena, a ključ sam vidjela u bravi. Lupala sam po vratima od kapije šakama i štapom, dozivala ih ali se nisu javile. Obuća im je bila ispred vrata i mislila sam ono najgore. Zvala sam Milenu da uđemo u dvorište, a onda i u kuću, pa da vidimo što je s njima.
Tada je Milena ušla sama u dvorište, preko ograde, tražila sam da dvorišnu kapiju otvori i meni, ali ona nije htjela. Rekla je da ona misli da su mrtve i da ne ulazimo, te da pretpostavlja da je to nešto strašno. Još mi je rekla da su ovce u toru i da nisu od sinoć puštene. Rekla mi je i to da ih je ona vidjela jučer oko podne. Nisam sigurna dali mi je rekla i to da je s njima i popila kavu.
Dobila sam dojam da Milena možda zna više o toj tragediji, odnosno, da zna da su mrtve, ali ne želi da ja to sve vidim jer bi me potreslo.
U nedjelju u jutro 07.02.1993. god. dok su one bile mrtve u kući, njihovih više od stotinu ovaca je odagnao Mile Gak ”Gajan”, u pravcu Muškovaca, a sa njime je najvjerojatnije bio i Jovan Ogar, jer njih dvojica te stvari rade zajedno.
Tko je Anđu i Boju našao mrtve u nedjelju 07.02.1993. god., ne znam. Mislim po nekim pričama da su to bili čobani Jokića. O tome je obaviještena komisija i znam da nitko nije išao od komisije na lice mjesta, nego doktor Pajo Barbulović.
Anđu i Boju je sahranio njihov rođak, Nikola Dopuđ iz Kruševa, sa svojim sinovima Mićom zv. ”Babac” i Stojanom, a nisam sigurna dali je tu bio i sin Dujo. Sahranjene su u naše groblje u Grkovcu.
Tri – četiri dana prije nego što ćemo poći u Knin, a to je bilo u kući Tonića Vrkljana, došao je Vlado Narančić, bivši milicajac, iz Obrovca koji se ponovo mobilizirao. On je meni donio pismo iz Zadra od xxxxxxxxx, koje je poslala preko ”Crvenog križa”. U kući smo bile ja i žena xxxxxxxxxx, i u priči, Vlado Narančić nam je rekao slijedeće : ”Anđu i Boju je ubio onaj razbojnik ”Gajan” i njegov kolega Og..” zaustio je i nije izgovorio do kraja, najvjerojatnije misleći na Jovana Ogora. Dalje nam je pričao kako je ”Gajan” prijavljen kod milicije da je počinio dvadeset i četiri teška djela. Rekao je od doktora Paje Barbulovića čuo da su Anđa i Boja bile izrašetane mecima po tijelu i glavi, da je to bila strahota pogledati
Kod Tonća smo ostale sve do 28.02.1993. god., do dolaska u Knin, posredstvom UNPROFOR-a.
Povodom ovoga, ja nemam što više izjaviti.
Zabilješku sastavio
Marijan Brkić
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dubravka Krpine, kao predsjednika vijeća, Milivoja Lasana, kao člana vijeća, te sudaca porotnika Roka Kambera, Mate Kronje i Jerolima Šimunića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ljiljane Gulan, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv I-opt. Mile Gaka i dr., zbog krivičnih djela iz čl.120.st.1.0KZ RH, povodom optužnice Okružnog državnog odvjetništva u Zadru broj KT-9/93 od 21. ožujka 1995.godine, nakon održane glavne javne rasprave dana 25. svibnja 1995.godine, u odsutnosti optuženih, a u prisutnosti njihovog branitelja Marte Barić, odvjetnice iz Zadra, te zamjenika državnog odvjetnika Mate Dorčića, dana 25. svibnja 1995.godine,
P r e s u d i o j e
I-optuženik
MILE GAK zv.” Gajan”, sin Vasilja, rođen 23. travnja 1954.godine u Zatonu, ranije općina Obrovac, gdje i živi – Grkovac 9, Srbin, drž. RH,
II-optuženik
JOVAN OGAR pok. Špire, rođen 18.ožujka 1946.g. u Muškovcima, ranije općina Obrovac, gdje i živi, Srbin, drž.RH i
III-optuženik
DUSAN PRSO zv.”Ćiro” sin Đure i majke Jeke, rođen 2. lipnja 1965.g. u Zatonu, ranije općina Obrovac, gdje i živi, Srbin, drže RH,
k r i v i s u
i to:
I-opt. Mile Gak i II-opt. Jovan Ogar
1)što su dana 26. siječnja 1993.godine u Zatonu kod Obrovca, tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih bandi iz RH i oružanih snaga Republike Hrvatske, kao pripadnici milicije tzv. Republike Srpske Krajine, slijedeći na privremeno zaposjednutom području srpsku politiku, protivno čl.3.toč.1.a Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, prihvaćene u Ženevi 1949.godine, kao i protivno čl.4.Dopunskog protokola uz tu Konvenciju o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), dok su iz svojih kuća vodili Petra Maričića, Iku Modrić, Anu Modrić, Mariju Modrić, Milicu Modrić i Ružicu Modrić, koje su osobe navodno imali predati UNPROFOR-u radi iseljenja na slobodno područje Republike Hrvatske, rečene, uglavnom starije osobe koje nisu pružale nikakav otpor, rafalom iz vatrenog oružja ubili,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijali civilno stanovništvo,
I-opt. Mile Gak i III-opt. Dušan Pršo
2) što su dana 2. srpnja 1992.godine oko 21,30 sati u Zatonu kod Obrovca, tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih bandi iz Republike Hrvatske i oružanih snaga Republike Hrvatske, u istom svojstvu te protivno istim propisima rečenim pod toč.1), kada su došli u dvorište kuće Marijana Modrića rođenog 1953.godine, iako im nije pružao nikakav otpor u njega iz pištolja najprije ispalili tri hica, a kada je pao na zemlju ispalili još dva hica, tako da je Marijan Modrić na mjestu ostao mrtav,
dakle kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, te vršeći osobno napad na pojedine civilne osobe, ubili jednu civilnu osobu,
čime su optuženici počinili djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to I-optuženik djelom pod 1) i djelom pod 2) krivična djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.120 st.1. OKZ RH, II-optuženik djelom pod 1) krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH i III-optuženik djelom pod 2) krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH,
pa se I-optuženiku po čl.120.st.1. OKZ RH, a uz primjenu čl. 43.st.1. i 2. toč.1. OKZ RH za djelo pod 1) utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 20 godina, a za djelo pod 2) kazna zatvora od 15 godina, te se optuženici po čl. 120.st.1. OKZ RH
o s u đ u j u
i to:
I-opt. Mile Gak na kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina,
II-opt. Jovan Ogar na kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, i
III-opt. Dušan Pršo na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina
PO čl.90. ZKP dužni su optuženici solidarno naknaditi trošak zastupanja branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 600,00 (šesto) kuna, te svaki platiti ovom sudu paušalni iznos od 1.000,00 (tisuću) kuna.
O B R A Z L O Ž E NJ E
Okružno državno odvjetništvo u Zadru optužnicom broj KT-9/93 od 21. ožujka 1995. godine optužilo je pred ovim sudom Milu Gaka, Jovana Ogara i Dušana Pršo zbog krivičnih djela koja su činjenično opisana i pravno označena u izreci presude. Kako se optuženici nalaze na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske i samim time nisu dostižni legalnim organima vlasti, zbog čega nisu ni ispitani, to je na prijedlog državnog odvjetnika rješenjem vijeća ovog suda broj Kv-83/95 od 24. travnja 1995.godine odlučeno da im se sudi u odsutnosti.
U dokaznom postupku saslušani su svjedoci i to xxxxxxxxxxxxxxx, a uz suglasnost zastupnika javne optužbe i braniteljice optuženih pročitan je iskaz svjedoka xxxxxxxxx (35) i svjedoka xxxxxxxxxx (34). Pročitan je dopis Ureda za opću upravu – Ispostava Obrovac od 26. travnja 1995.godine i izvršen uvid u Izvadak iz matice umrlih za Ružu Modrić, Anu Modrić, Milicu Modrić i Marijana Modrića (76-80).
Na osnovi provedenih dokaza sud je utvrdio da su optuženici počinili krivična djela iz čl. 120.st.1. OKZ RH i to na način opisan u izreci presude iz razloga koji će sud navesti u obrazloženju presude.
U odnosu na djelo pod 1) izreke
Provedenim dokazima proizlazi da su dana 26. siječnja 1993.godine u Zatonu kod Obrovca ubijeni Petar Maričić, Ika Modrić, Ana Modrić, Marija Modrić, Milica Modrić i Ružica Modrić. Do ovakvog utvrđenja sud je došao na osnovi iskaza svjedokinje xxxxxxxxxxx, koja je, prije nego su likvidirane navedene osobe, bila s imenovanim ženama u podrumu svoje kuće u Zatonu, bila s njima dok su ih vodili od njezine kuće, kako su tvrdili I i II optuženik s namjerom da ih predaju predstavnicima UNPROFOR-a koji će ih odvesti na slobodan teritorij Republike Hrvatske.
Opisujući slijed događaja i kako je došlo do toga da se ona izdvojila iz grupe, svjedokinja xxxxxxxxx iskazala je da je u jednom trenutku čula kako netko hoda iznad skloništa u kojem su se one nalazile. Vidjela je I-opt. Milu Gaka koji je uperio pušku prema njoj i pitao je gdje su ostale žene. On da je očito znao tko se je nalazio u podrumu. Tada da su ih izveli iz prostorije i rekli im da će ih predati UNPROFOR-u koji će ih odvesti na slobodno područje. Tada da je primjetila i II-opt. Jovana Ogara, kojega da je poznavala iz viđenja. Krenuli su u pravcu kuće Ive Maričića, lugara. Putem da su navedeni optuženici poveli sa sobom i Luku Maričića. I-opt. Gak da je zatražio od nje da mu preda zlatni lanac i da mu je ona ovaj lanac dala. Potom da joj se obratio II-opt. Ogar i pitao je da li ga ona pozna. U kraćem razgovoru da se sjetila tko su njegovi roditelji i onda da mu je rekla da ga pozna, da je on Jovan. II-optuženik da joj je rekao da će ih svih pobiti, međutim da on ne bi htio odgovarati za njezinu smrt, da se udalji, a ako se bude okretala da će je ubiti. Tada da se je počela udaljavati i da se je zaustavila u jednoj ogradi. Krenula je u pravcu Muškovaca gdje žive njezini roditelji. Putem da je čula pucnje, rafalno pucanje i da je shvatila da su optuženici ubili ove žene koje su prije toga s njom bile u podrumu. Prije ovih pucnja da je I-opt. Gak ušao u kuću Petra Mari6ića, da je na njega vikao i da je rekao: “Nemoj da te ja gonim”. Luka Maričića da joj je kasnije pričao u kninskom zatvoru kako je uspio pobjeći i samim time izbjeći smrt.
Iskaz navedene svjedokinje potvrđen je i iskazom svjedoka xxxxxxxxxx, koji je iskazao da je u njegovu kuću došao opt. Mile Gak i još jedan nepoznati čovjek. Ovaj kojega nije poznavao da je rekao da je on poslan iz Knina da nas preda UNPROFOR-u, koji će ih predati na hrvatsku stranu, jer da zbog njih hrvatska vojska puca. On da je u to povjerovao i da se počeo spremati. Dok se je spremao da je vidio kako su pokraj njegove kuće prošle one žene koje su kasnije ubijene. Tada da je vidio i Petra Maričića koji se je kretao sa ostalima. U jednom trenutku da je vidio kako su ove žene zaustavljene kod nekog zida i da je čuo xxxxxxxxxxx kako govori njemu nepoznatom čovjeku da ih ne ubije. Tada da je shvatio da od UNPROFOR-a nema ništa i da će ih sve pobiti. Tada da je bacio dva paketa koja je nosio i skočio iza zida, a zatim se sklonio u jednu rupu i pobjegao. “Još dok to nisam uspio napraviti primjetio sam da onaj nepoznati puca u one žene i Petra Maričića, čuo sam rafal iz teške strojnice”, iskazao je svjedok. Našao je neki zaklon i tu se pritajio, gledao što će se kasnije dogoditi i zatim vidio opt. Gaka i tog nepoznatog koji je bio s I-optuženikom kako se vraćaju. Kasnije da je čuo da je taj drugi njemu nepoznati- Jovan Ogar iz Muškovaca.
Iz Izvatka iz matice umrlih (list 77-79) za Ružu, Anu i Milicu Modrić proizlazi da je dan njihove smrti 26.siječnja 1993. godine, a mjesto smrti Zaton. Iz obavijesti Ureda za opću upravu – Ispostava Obrovac od 26.travnja 1995.godine (list 76) proizlazi da za Petra Maričića, Iku i Mariju Modrić, na traženje suda, nije dostavljen izvadak iz matice umrlih zbog toga što se ne raspolaže podacima o prijavi njihove smrti za upis u maticu umrlih.
Ocjenom iskaza navedenih svjedoka, xxxxxxxxxx, te Izvadaka iz matice umrlih proizlazi da su Ruža, Ana i Milica Modrić kritičnog dana, 26. siječnja 1993. godine, ubijeni u mjestu Zaton kod Obrovca.
Kao što navedena činjenica nije sporna, nije sporno da su navedene iz vatrenog oružja ubili, likvidirali I-opt. Mile Gak i II-opt. Jovan Ogar. Ovo proizlazi kako iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxx, tako i iz iskaza svjedoka xxxxxxxx, xxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxx. Naime, navedeni svjedoci posredno potvrđuju iskaz svjedoka xxxxxxxxx i xxxxxxxxxx da su opt. Gak i opt. Ogar iz vatrenog oružja likvidirali Petra Maričića, Iku Modrić i druge osobe navedene pod 1) izreke presude.
Saslušani na ovu okolnost pomenuti svjedoci iskazali su da su saznali da su Petra Maričića i druge ubili I i II optuženik.
Tako je svjedok xxxxxxxxxxxx iskazao da mu je rečeno, da je Lazo Pršo zv.”Lazica” pričao kako su ova dvojica ubili šestero ljudi iz Zatona, zaseok “Modrići”, a to da je bilo upravo onog dana kada su se vodile borbe u Zatonu. On da je bio sakriven u podrumu kuće Ilije Modrića sa svojom ženom Mandom i Stanom Modrić. Čuli su rafalne pucanje, a kada se je smirilo odlučili su otići u pećinu i u ovoj pećini da su prenoćili. Slijedećeg dana njegov brat Duje da je otišao do njihovog strica Šime Modrića i ovaj da mu je tada ispričao ono što je njemu rekao “Lazica”, da su navedene osobe likvidirali I-opt. Gak i II-opt. Ogar.
Svjedok xxxxxxxxxx iskazao je da se on kritičnog dana, kada su likvidirane ove žene i Petar Maričić, nalazio u svojoj kući. Tog dana da se je pucalo, da su padale granate. U jednom trenutku da je čuo pucnje iz vatrenog oružja, najprije pojedinačne pucnje, a potom rafalno pucanje u kratkom razmaku. Tada da je on s xxxxxxxxxxx otišao u pećinu izvan mjesta i da su u toj pećini proveli noć. Sutradan poslije podne, negdje između 3 i 4 sata, on da se je vratio i otišao do Šime Modrića. Tada da mu je Šime rekao da je kod njega dolazio “Lazica” i da je rekao da su ove ljude ubili Mile Gak i Jovan Ogar. Nakon toga da se on ponovno vratio u pećinu u kojoj su prenoćili još jednu noć, a zatim da su pobjegli u pravcu Jasenica i dospjeli do Zadra.
Kada je svjedoku predočen njegov iskaz u istrazi i to u onom dijelu tko mu je prvi rekao ono što je Šimi ispričao “Lazica”, svjedok xxxxxxxxx iskazao je da su te prigode u kući njegovog strica bile xxxxxxxxxx i da mu je upravo xxxxxxxx prva rekla ono što je kazao “Lazica”. Ova da je tada spomenula i II-opt. Jovana Ogara.
Svjedok je dalje naveo da je I-opt. Mile Gak i njegovi ujaci, bio četnički nastrojen, a da je to najviše došlo do izražaja nakon što je počeo ovaj rat i počelo protjerivanje Hrvata s ovog područja.
xxxxxxxxxxx, iskazala je da se je dan kasnije nakon kritičnog događaja našla u kući xxxxxxx, da je naišao Lazo Pršo i da je rekao da su ove žene, koje su odvedene iz podruma Jele Modrić, ubijene, kao i njezin otac Petar Maričić i da su ih ubili opt. Mile Gak i opt. Jovan Ogar. Nakon ovog događaja da je u kući xxxxxxxxxxx provela
šest dana, a zatim da ju je zvao Lazo Pršo da dođe u njegovu kuću sa stricem i strinom. U kući ovoga da su njih troje bili 22 dana. Za čitavo to vrijeme nitko da ih nije dirao, maltretirao. Preko Crvenog križa da su tražili da ih se prebaci na slobodni teritorij. Njihovo prebacivanje da je organizirao Budiša Pršo i da dospjeli u Knin. U Kninu da su proveli 18 dana, potom bili pušteni i dospjeli u Zadar. nekoliko dana kasnije da je u Knin došla i xxxxxxxx. Ova da joj je pričala da je bila u grupi žena koje su ubili, da su od nje tražili da im da zlatni lančić i rekli da bježi. Kasnije da je saznala da su Petra Maričića i ove žene sahranili tri do četiri dana nakon što su ih ubili. Lazo Pršo da joj je one prigode rekao da su sve pobijene sahranili u dva groba, da je on bio prisutan pokopu, a po onome. kako joj je opisao da je zaključila da je njezin otac pokopan u svom grobu.
Svjedokinja je dalje iskazala da je ”Lazica” prema njima bio dobar, da je nju, starica i strinu primio u svoju kuću, dao mi hranu i rekao da ih nitko neće dirati, da su oni kod njega zaštićeni.
Ocjenom iskaza svih navedenih svjedoka čiji se iskazi podudaraju, a koji nemaju razloga da optuženike neosnovano terete, sud im je poklonio vjeru i prihvatio njihove iskaze kao istinite. Ovo tim više što svjedoci, koji su posredno došli do saznanja o počiniteljima ovog krivičnog djela od Pršo Laze zv.”Lazica”, po njihovom iskazu čovjeka starog oko 75 godina kojega opisuju kao dobrog čovjeka, a koji je nakon kritičnog događaja primio u svoju kuću svjedokinju xxxxxxxxxxxxxx, ničim ne dovode u sumnju istinitost onoga što im je rekao, što su saznali od Pršo Laze koji im je predbacio zašto nisu napustili mjesto, očito svjestan činjenice da im prijeti opasnost po život – samo zato što su Hrvati.
Kod činjenice da su I-opt. Mile Gak i II-opt. Jovan Ogar iz kuće svjedokinje xxxxxxxx izveli navedene žene, Iku Modrić i dr., da su putem iz kuće izveli Petra Maričića, da je II-optuženik rekao svjedokinji xxxxxxxx da će ih ubiti, a ona da bježi i da se ne okreće, da je ova svjedokinja, bježeći u pravcu svoje kuće a potom u pravcu Muškovaca, kratko zatim čula rafalne pucnje, nedvojbeno proizlazi da su I-opt. Gak i II-opt. Ogar likvidirali Petra Maričića i druge, usmrtili ih iz vatrenog oružja, ubili civilne osobe koje im nisu pružale bilo kakav otpor. Optuženicima u izvršenju ovog brutalnog djela nije ništa značilo to što se među žrtvama nalaze starije osobe, pa tako Petar Maričić rođen 1906. godine, Ika Modrić rođena 1905.godine i Ana Modrić rođena 1919. godine.
Za sud nije sporan ni motiv izvršenja ovog krivičnog djela. Oštećenici, osobe koje su likvidirali optuženici, hrvatske su nacionalnosti. U velikosrpskoj politici u mjestima u kojima su živjele obitelji hrvatske i srpske nacionalnosti, pa tako i u Zatonu kod Obrovca, trebalo je metodama zastrašivanja, progona, pa i ubijanja iseliti, likvidirati ljude Hrvatske nacionalnosti kako bi u tim mjestima ostalo samo stanovništvo srpske nacionalnosti. U ostvarenju tog cilja optuženici se perfidno služe lažima, govore osobama koje su kasnije likvidirali da će ih predati UNPROFOR-u i da će ih UNPROFOR odvesti na slobodni teritorij Republike Hrvatske. Petar Maričić, Ika Modrić i druge žene njima u početku vjeruju. Međutim, to njihovo uvjerenje traje kratko. Oni putem dok ih optuženici vode dolaze do saznanja da će ih ubiti. To proizlazi iz iskaza svjedoka xxxxxxxxx, koji je iskazao da su ih optuženici zaustavili kod jednog zida i da je čuo xxxxxxxxxxxx kako govori, njemu nepoznatom muškarcu (opt. Jovanu Ogaru) da ih ne ubije i da je on, svjedok xxxxxxxxxxxx, tada shvatio da od UNPROFOR-a nema ništa i da će ih sve pobiti, što su optuženici i učinili, iz vatrenog oružja likvidirali šestero nedužnih osoba, jednog starca, dvije starije žene, te ostale, od kojih je’ Milica Modrić bila najmlađa, rođena 1949. godine.
U odnosu na djelo pod 2) izreke
Iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxx i iskaza ostalih svjedoka proizlazi da je dana 2. srpnja 1992.godinen oko 21,30 sati u Zatonu kod Obrovca iz vatrenog oružja smrtno stradao Marijan Modrić.
Opisujući kritični događaj svjedok xxxxxxxxx iskazao je da je one noći, kada je stradao pokojni Marijan bio kod njega i supruge na večeri. U jednom trenutku da je čuo kako laje pas i tada da je znao da nešto nije u redu, da se nešto događa. Izišao je ispred kuće i na udaljenosti od 150 do 200 metara u pravcu kuće Marijana, kod električnog stupa, da je primjetio figuru čovjeka. Makar je bio mrak da se je ipak nešto razabiralo. Na ovo da je upozorio Marijana. Tada da, su brat i supruga izišli ispred kuće i njih dvoje da su odgovarali Marijana da napusti njihovu kuću. Ovaj da se tome suprotstavio, očito da je pretpostavljao da ga netko hoće opljačkati. Tada da je krenuo prema svojoj kući. Kasnije da mu je supruga pričala da je Marijan rekao “Što je”, na što da mu je ovaj nepoznati odgovorio da će on to vidjeti. Potom da su se čuli pucnji i to u dva navrata, po njegovoj procjeni bili su to pucnji iz pištolja. Svjestan onoga što se je dogodilo, svjestan da je Marijan stradao, on i supruga da su pobjegli. Sutradan da je došla ekipa koja je obavila uviđaj, da je došla srpska milicija, liječnik i neki vještaci. xxxxxxxxxxxx. Moguće je te prigode, osim čovjeka kojega je on primjetio uz električni stup, bio još netko. Naime, na tom dijelu da ima grmlja, pa da je moguće još netko bio sakriven u grmlju. On da nije vidio nego samo jednu osobu. Negdje u jedanaestom ili dvanaestom mjesecu 1992.g.,nakon što je Marijan ubijen, ovome da su opljačkali kuću i dosta toga odnijeli. Za Božić 1992.godine da je u njegovu kuću došao opt. Mile Gak, čestitao mu Božić i tada da je on na njegovim nogama primjetio čizme Marijana.
Kao sporno postavilo se je tko je ubio Marijana Modrića rođenog 1953.godine, Hrvata i iz kojeg motiva, posebno da li je III-opt. Dušan Pršo bio suizvršilac ovog krivičnog djela.
Iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxx proizlazi da je “Lazica” Pršo rekao njegovom stricu Šimi da je I-opt. Gak ubio Marijana Modrića, a ovo da mu je rekao neposredno nakon što su ubijene osobe navedene pod 1) izreke presude. Ovo da je saznao od xxxxxxxxx koji mu je prenio ono što je “Lazica” rekao xxxxxxxxxxi.
Svjedok xxxxxxxxx iskazao je da mu je xxxxxxxxxx rekao da je “Lazica” došao kod njega i kazao da je Marijana Modrića ubio Mile Gak, onaj koji je s opt. Jovanom Ogarom ubio šestero osoba dana 26.siječnja 1993.godine u Zatonu.
Svjedokinja xxxxxxxx, na pitanje ima li saznanja tko je ubio Marijana Modrića, iskazala je da je od xxxxxxxx i xxxxxxxxx čula da je Marijana ubio I-opt. Mile Gak, a od xxxxxxxxx da je čula da je I-optuženik ubio Marijana Modrića i da je s ovim tada bio i III-opt. Dušan Pršo.
Iz iskaza svjedoka xxxxxxxxx, kojeg je ovaj dao u istrazi dana 9.prosinca 1994. godine, proizlazi da je Lazo Pršo rekao da je Marijana Modrića ubio “Gajan”, I-opt. Mile Gak i da je s njim bio Pršo zv.”Ćiro”, III-opt. Dušan Pršo.
Ocjenom iskaza navedenih svjedoka xxxxxx i xxxxxxxx koji govore o onome što su čuli od drugih, pa nema razloga da ovi neistinito iskazuju, da optuženike neosnovano terete, pogotovo kada svjedokinja xxxxxxx navodi da je od xxxxxxxxxxxx, osoba srpske nacionalnosti i od xxxxxxxxxxxx saznala ono što je iskazala, sud je utvrdio da su I-opt. Gak i III-opt. Pršo, iz istih motiva iz kojih su likvidirane osobe navedene pod 1) izreke presude, ubili Marijana Modrića, Hrvata i civila, oca dvoje djece rođenog 1953.godine.
Krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH čini tko, pored ostalog, izvrši napad nad civilno stanovništvo kojeg je posljedica smrt. Kako su osobe navedene u izreci presude likvidirane, ubijene iz razloga Srpske politike da bi na određenim područjima ostalo samo stanovništvo srpske nacionalnosti, kako su ubijeni civili koji nisu pružali bilo kakav otpor, starije i nenaoružane osobe, to se u ponašanju optuženih stječu sva bitna obilježja krivičnih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH, pa ih je sud za navedena djela proglasio krivično odgovornim i osudio po zakonu.
Kada je sud utvrdio navedeno činjenično stanje trebalo je odrediti kaznu svakom od optuženika i to polazeći od svrhe propisivanja i izricanja krivičnih sankcija, društvene opasnosti ovako teških krivičnih djela i od stupnja krivične odgovornosti svakog optuženika.
Polazeći od posljedica izvršenja krivičnih djela sud je I-opt .Mili Gaku za djelo pod 1) utvrdio kaznu zatvora od 20 godina, za djelo pod 2) kaznu zatvora od 15 godina, pa mu je primjenom čl. 43.st.1. i 2.toč.1. OKZ. RH izrekao kaznu zatvora od 20 godina, II-opt. Jovanu Ogaru za djelo pod 1) kaznu zatvora u trajanju od 20 godina i III-opt. Dušanu Pršo za djelo pod 2) kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, nalazeći da su ovako odmjerene kazne odgovarajuće težini djela i stupnju krivične odgovornosti svakog optuženika
Optuženicima je postavljen branitelj po službenoj dužnosti koji je popisao trošak zastupanja, pa je sud po čl.90. ZKP obavezao optuženike da trošak zastupanja u iznosu od 600,00 kuna solidarno naknade. Poviše toga dužan je svaki optuženik platiti ovom sudu paušalni iznos od 1.000,00 kn, a paušal je odmjeren prema dužini trajanja i složenosti krivičnog postupka.
Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Zadru, 25. svibnja 1995.godine
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljiljana Gulan Dubravko Krpina
PRAVNA POUKA
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 15 dana, računajući od dana prijema pismenog otpravka presude.
Žalba se u odgovarajućem broju primjeraka – za prvostupni, drugostupni sud i protivnu stranku – podnosi neposredno ovom sudu ili na zapisnik kod ovoga suda ili putem pošte preporučenom pošiljkom.
Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.
DNA :
- ODO Zadar – 2x
- Optuženicima – preko ogl. Ploče
- Braniteljici optuženika
4. U spis
