Vukovar – VU – 0001

 

 

R E PU B L I K A   H R V A T S K A

OKRUŽNO JAVNO TUŽITELJSTVO OSIJEK

BROJ: KT-249/92.

 

Osijek, 04. studenog 1992.

MM/AG

 

ISTRAŽNOM SUCU OKRUŽNOG SUDA

O S I J E K

” ­

Dostavljam vam istražni spis Vojnog suda Osijek broj: Kio-231/92. protiv Ćuk Milice, te temeljem čl. 45.st. 2. t. 2., u svezi s čl. 157. st. 1. i 2. i čl. 158. st. 1. i 2 preuzetog

ZKP-a (NN RH, broj.. 53/91), stavljam:

 

ZAHTJEV ZA PROVOĐENJE ISTRAGE,­

protiv:

ĆUK MILICE r. Dugalić, kćerke Luke i majke Jelice r.Andić, “rođene

09.09.1954. godine u: Oroliku, SO Vinkovci, drž. RH, sa zadnjim prebivalištem u Vukovaru:, Olajnica 9/6, radnice, udate , majke dvoje malodb. djece starih 7 i 9 godina, završila Srednju tekstilnu školu, dobrog imovnog stanja, na­vodno

neosuđivane, nalazi se u pritvoru u istražnom zatvotu Vojnog suda u Osijeku od 07. kolovoza,1992. godine od 17,00 sati, .

zbog osnovane sumnje da bi:

u vremenskom periodu počevši od 18. studenog 1991. godine pa zaključno s

31.prosincem. 1991. godine u Vukovaru nakon pada .Vukovara na sabirnim mjestima za zarobljene civilne osobe –na tzv. Bugarskom groblju, kod skladišta DP “Veleprom” i nadomak

mjesta Šida, – kao bivša Vukovarčanka i pripadnica četničkih, formacija, ‘zadojena mišlju o stvaranju državne tvorevine tzv.SAO Krajina od dijela teritorija Republike Hrvatske kao i stva­ranju na tom području čistog srpskog etničkog prostora bilo

zastrašivanjem, iseljavanjem, pa čak i fizičkog likvidacijom sta­novnika – prvenstveno,hrvatske, a i drugih nesprskih nacionalnosti, – obučena u maskirnu uniformu s kapom na kojoj se nalazi,tzv. “kokarda”, u prisustvu većeg broja zasad neidentificiranih četnika, prilikom ukrcaja u autobuse zarobljenih civila i branitelja Vuko­vara, odnosno, nakon, zaustavljanja transporta za zarobljenicima nadomak Šida, – riječima: “Ti dođi ovamo” – između žena i djece ­prokazivala prisutnim četnicima i odvajala viđenije i značajnije pojedince hrvatske nacionalnosti i određivala njihovu deportaci­ju u posebne četničke logore radi njihovog fizičkog i psihičkog slamanja, a pristajući i na njihove masovne likvidacije, – i ‘sve to u cilju zastrašivanja ostalih pripadnika hrvatske i ostalih nesripskih nacionalnosti i njihovog trajnog raseljavanja s područja Vukovara, te stvaranja čistog etničkog prostora tvorevine tzv. SAO Krajine,

dakle,’u namjeri da se uništi neka nacionalna grupa drugima s umišljajem pomagala da se pojedinci te grupe ubijaju ili im se nanose teške tjelesne povrede, da im se teško nat’ušava tjelesno i duševno zdravlje i da se stanovništvo prisilno rase­1java,

pa da bi time, počinila kriv. djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – pomaganjem u genocidu, . označeno u čl 141. u svezi s čl. 24. preuzetog KZJ ( NN RH broj: 53/91).

‘Temeljem čl. 45. st. 2. t. 2., u svezi s čl. 158. st. 4. i čl. 191. st. 1. i 2. t. 1. i 2. preuzetog ZKP-a predlažem:

 

 

ODREĐIVANJE PRITVORA

protiv: Ćuk Milice, ostali osobni podaci kao u našem zahtjevu za provođenje istrage,

– jer postoji osnovana sumnja da je učinila krivično djelo za koje se u zakonu propisuje kazna zatvora ‘u trajanju od 20 godina, a okolnosti slučaja ne ukazuju da se radi o slu­čaju za koji zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne. Osim toga, obzirom na konkretnu situaciju, postoje okolnosti koje upozoravaju na opasnost od bijega ukoliko bi se okrivljenica branila sa slobode, kao i da će ometati istragu utjecajem na svjedoke, suučesnike ili prikrivače.

 

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osnovanost sumnje da bi okrivljenica počinila inkri­minirano, kriv. .djelo proizlazi iz dokumentacije, koja, je zaprimljena  prilikom pretresa stana u kojem je okrivljenica privre­meno boravila kao izbjeglica na Velom Lošinju, te posebno iz­iskaza saslušanih svjedoka pred Vojnim istražnim sucem u Rijeci u predmetu Vojnog suda Osijek broj: Kio-231/92. i to: Barišić Stjepana (13-14), Babić Ane (15), Babić Ivana (16), kao i iz zapisnika o prepoznavanju osoba (17-18). Stoga se ovaj zahtjev za provođenje istrage protiv okrivljene Milice Ćuk zbog kriv.djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – pomaganjem u genocidu, označeno u čl. 14l., u vezi s čl. 24.preuzetog KZJ3 čini opravdanim i na zakonu osnovanim kao i prijedlog za odre­đivanje pritvora iz već obrazloženih razloga.

Suglasno iznešenom u toku istrage potrebno je:

1) u prisustvu izabranog branitelja, ili branitelja po službenoj dužnosti, ispitati na okolnosti inkriminiranog kriv. djela okrivljenu Ćuk Milicu. Pri tome će biti potrebno obratiti posebnu pažnju prilikom ispitivanja na okolnosti kako je okrivljenica bila obučena, te u prisustvu kojih osoba se nalazila u Vukovar’U kod skladišta ,DP „Velepromet”, zatim na tzv. Bugarskom groblju kao i na cesti nadomak mjesta Sida – i to po­imence navesti osobe s kojima se nalazila u društvu, kao- i kako su bile obučene, te osobe i kakvu su funkciju obavljale kao pri­padnici četničkih formacija,

2) dodatno saslušati kao svjedoke Rac Petra iz Zagreba, Kušlanova ulica 59-a, Huc Mirka iz Zagreba, Kušlanova ulica 59-a, Mariju Koh iz Zagreba, Pioniri grad bb, Pranić Veselka iz Zagre­ba, Pionirki grad, Paviljon 6/3, Plajner Dragutina iz Zagreba, Sportska dvorana ”Vinko Bek”, Kušlanova ulica br. 59-a, Kožul Franjo iz Zagreba, Španska dolina 1/23, te Savić-Tarac Ivanku iz Osijeka, Vinogradska ulica br. 61 (kod Grković Katice).

Prilikom saslušanja navedenih svjedoka biti će nužno obratiti posebnu pažnju na okolnost da li su navedene osobe pre­poznale okrivljenicu, kako je bila obučena, te. da li su prepo­znale koju od osoba koju je ona izdvojila na inkriminiranim sa­birnim mjestima, kao i kakva je sudbina navedenih osoba,

1. pribavite podatke o imovnom stanju, kažnjavanju za okrivljenu, te obavite i druge istražne radnje koje se ukažu neophodnim radi razjašnjenja inkriminiranog događaja.

Prilog: Istražni spis Vojnog suda u Osijeku broj:

Kio-231/92.

ZAMJENIK OKRUŽNOG JAVNOG TUŽITELJA

Mihajlo Marušić

Broj: KIR-70/92

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 9. kolovoza 1992.

sastavljen kod Vojnog suda u Rijeci

Prisutni od suda:                                                                     krivični predmet protiv okrivljenog

Sudac:  Darko Paravić                                                  ĆUK  MILICA

Zapisničar: Ksenija Benčić Zbog krivičnog djela iz čl. 236 f KZH KZ

Početak u 17,30 sati

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

1. Porodično i rođeno ime, nadimak:                        ĆUK MILICA r. DUGALIĆ

2. Porodično i rođeno ime roditelja

i djevojačko porodično ime majke:               LUKA I JELICA r. ANĐIĆ

3. Mjesto prebivališta ili boravišta,

Ulica, kućni broj:                                        Vukovar, Olajnica 9/6

4. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo                            9.9.1954., Orolik, SO Vinkovci, Hrvatica

5. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposler                                           radnica, Borovo – Vukovar

6. Porodične prilike (bračno stanje,

Broj i starost djece)                                     udata, dvoje djece, 7 i 9 godina starosti

7. Da li je pismen i kakve je

škole završio:                                              srednju tekstilnu školu

8. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:                                     stan i auto

9. Gdje i kada je služio vojsku,

čin i gdje se vodi u voj.evid.                        -____

10. Da li je odlikovan:                                 -____

11. Da li je kad i zašto osuđivan:                 ___nije___

12. Da li je gdje i kada kaznu izdržao:          ___nije ___

13. Da li se protiv njega vodi postupak

za koje drugo kriv. djelo:                             _ne vodi se

14. Ako je maloljetan, tko mu je

zakonski zastupnik:                               _________

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

Ćuk Milica

 

Okrivljenik upozoren u smislu čl.2l8 st.l Zakona o krivičnom postupku, koji je preuzet na:temelju članka 1 Zakonu o preuzimanju Zakona, o, krivičnom postupku (NN –53/91), .kao Zakona Republike  Hrvatske, da je dužan odazvati se svakom sudskom  pozivu, te sudu saopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište uz predočenje posljedica.

Okrivljeni upozoren u smislu čl.218 st.2 ZKP-a, zašto se okrivljuje i koje osnove sumnje što je, protiv; njega, te da, nije dužan dati svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

Okrivljeni upozoren u smislu čl.67 st.2 ZKP-a, da ima pravo uzeti branitelja, pa izjavljuje:

Razumjela sam upozorenja o pravima na obranu, a posebno da istu nisam dužna. iznositi, niti odgovarat ina pitanja suda, kao i to. da imam pravo uzeti branitelja, prilikom prvoga ispitivanja.

Razumjela sam sadržaj krivične prijave Vojne policije iz Pule,i razumjela sam u toj prijavi označene sumnje koje stoje protiv mene.

Spremna sam. iznijeti svoju  odbranu i odgovarati na postavljena pitanja, a u ovome trenutku neću uzimati branitelja.

Lišena sam slobode u petak 7. kolovoza 1992. godine  u Velom Lošinju u 12,00 sati gdje se nalazim kao izbjeglica i posjedujem izbjeglički karton u Velom Lošinju nalazim se od 1. siječnja1992.godine.

Nakon toga odvedena sam u prostorije Vojne policije u Lošinj, u jedno mjesto pokraj  Loginja, a zatim u Pulu istu večer oko 21,30 sati.      r

U Rijeku sam dovedena sinoć tj. u subotu 8.kolovoza 1992.godine oko 17,00 sati.

Nitko menije tukao niti imam bilo kakvih ozljeda. Bila sam jedino provocirana riječima i to, na način što mi je bilo’ govoreno da ću biti silovana i što nisam smjela zapaliti cigaretu u prostoriji gdje sam bila smještena.

Od strane Vojne policije rečeno mi je da sam ‘prijavljena zbog nekog potkazivanja u Vukovaru i inače sudjelovanja na strani agresora, a protiv Republike Hrvatske.

Na sve ovo što stoji u krivičnoj prijavi mogu reći da to nije istina, ja sam živjela u Vukovaru, kojega sam zbog pucanja napustila 2.kolovoza 1991.godine, i otišla k muževljevoj sestri u Beograd.

Ja sam tamo izvadila osobnu iskaznicu jer sam moju izgubila po putu, ‘zapravo’ ukrali ‘su mi novčanik sa osobnom. iskaznicom, pasoš mi je pak ostao u stanu u Vukovaru, dakle je to razlog zašto sam izvadila osobnu. iskaznicu ili kako na njoj stoji ličnu kartu 9.10.1991.godine, a isto tako i moj suprug, a njegova osobna karta je također ukradena kada i moja.Tako da je on u Lošinju izvadio novu iskaznicu.

Moj suprug je prije tjedan dana otišao u posjetu u Njemačku kod mojeg brata, ali neznam točno adresu ali da živi negdje ko Stugarta, neznam kada će se vratiti.

Ja sam se sa djedom nalazim u Velom Lošinju’ od 1.1.1992.godine i imam status izbjeglice kao i on.

Nismo ostali u Beogradu jer držimo da pripadamo ovdje tj. u Hrvatskoj.

Ja sam došla u Vukovar negdje oko 20.studenog 1991.

godine, ja ne znam kada je u Vukovar ušla JNA u svakom slučaju kada sam ja dolazila u Vukovar-u na ulazu je bila Vojna policija JNA.

Ne mogu objasniti zašto sam baš tada otišla u Vukovar. Na vaše pitanje da li sam preko televizije Beograd čula o ulasku JNA u Vukovar, izjavljujem da sam jako malo gledala televiziju i da se ne sjećam da bi to čula na televiziji. Vratila sam se samo da provjerim stanje stana i otišla natrag istoga dana došla sam vlakom, a iz Beograda do Šida, autostopom, a vraćala sam se isto tako autostopom do Orolika, a zatim me jedan poznanik prevezao do Šida odakle sam vlakom otišla u Beograd. Stan sam našla provaljeno nije stan prvi puta bio opljačkan , ali kada sa se drugi puta vratila u 12.mjesecu 1991.godine, stan je bio potpuno opljačkan.

Nije bio razrušen, a u njemu se da stanovati ali nema stvari.

Kada sam prvi puta dolazila u Vukovar dobila sam propusnicu Oroliku.

Sa sestrom Sretenkom srela sam se na ulazu u Vukovar, nismo dogovorile susret mi smo se našle slučajno. Ona je, na sebi imala farmerice i maskirnu bluzu nije imala kape na glavi. Imala je kod sebe neku pušku. Ja. sam imala suknju , ali se boje ne sjećam, poludugačku jaknu dok na glavi nisam imala ništa. Nikakvo oružje nisam imala.

Osim ovog prvog boravka u Vukovaru, u 11.mjesecu 1991.godine, pa drugog boravka u 12.mjesecu 1991.godine, u Vukovaru sam bila samo jedan dan, a ostale dane kod majke u Oroliku, više nisam bila u Vukovaru.Nikakvo potkazivanje ni razdvajanje ljudi nisam vršila niti sam sudjelovala u bilo kakvoj pratnji autobusa prema Šidu i dalje Srbiji.

Kada sam to prvi puta bila: r. Vukovaru na  ulazu u grad točnije u

blizini: Vele prometonog skladišta u blizini kapije susrela sam susjedu Anu Babić ,Bila sam u društvu sa sa njom  sestrom koja je bila u uniformi i puškom.Susjeda je rekla da traži sina Ivicu, pozdravila se samnom pitala me kada sam došla,i rekla je da nije od tog mjesta dok, ne nađe Ivicu, odnosno dok on ne, bude pušten, rekla je da se nalazi  zatvoren na., Veleprometu. Ja sam odgovorila da sam došla toga dana, a.na njezino traženje da li mogu što pomoći oko. Ivice, jer da ja neznam kako on nije bio u gardi odgovorila sam  da ne mogu jer da ja nisam bila u Vukovaru.

Na vaše pitanje zašto se obratila baš meni, odgovaram da je to vjerojatno radi toga što sam bila sa sestrom koja je bila u uniformi i sa oružjem.

Dok smo mi to razgovarale moja je sestra pričala malo dalje sa nekim drugim  ljudima i nakon toga .smo nas dvije, otišle do mog stana.

Bile smo kao susjede dobre i ona je često dolazila kod mene, ali

je muž jedanputa upozorio da neldolazio, kada .bi on odmarao, te od onda nije rijeđe dolazila.

Ne vidim razloga da bi me moja susjeda mogla, na bilo koji način lažno ili bilo kako drugo teretiti.

Ne poznajem nikakvoga Stjepana Barišića elektromehaničara rođenog 1948.godine iz Vukovara.

Ja se ne osjećam kriva.

Na, pitanje vojnog  tužitelja, neposredno odgovaram:

Na mjestu gdje sam susrela susjedu i kada mij e. ona rekla da je. sin. zatvorenu tom skladišnom prostoru  vidjela sam dosta ljudi.  Nisam moju sestru pitala što ti ljudi tamo rade.

Bilo mi je žao susjede i čak mislim da sam nešto rekla sestri da akomože

vidjeti za tog Ivicu, na što je ona odgovorila da će pokušat.

Kako mu je ukradena osobna,iskaznica novu sam ishodila u Beogradu, uz

pomoć zdravstvene iskaznice koju sam imala sa sobom, i svjedočenja moja za ove koja je potvrdila istovjetnost.

Kada.sam pak došla.u Veli Lošinj kao,izbjeglica nisam tražila izdavanje osobne iskaznice već sam koristila pasoš.

Suprug sa mnom nije dolazio u Vukovar jer je u to vrijeme bio bolestan.

Dovršeno u 18,30 sati.

 

 

Zapisničar:                                      Sudac istražitelj:                                             Osumnjičena:

Milica Ćuk