REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo unutarnjih poslova

Policijska uprava Karlovac

Odjel za operativne poslove JS

Broj 511 – 05 – 02/2 – 9 – K – 449/92.

Datum 15. 04. 1992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

K  A  R  L  O  V  A  C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o kriivčnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

1. Ime i prezime: Milić Kukić

otac: Toma

rođen dana 10. 07. 1941., u Tušilovački Cerovac, općina Karlovac, R Hrvatska, stanuje u Karlovcu, ulica Tušilovački Cerovac broj 19, općina karlovac, narodnost Srbin

 

zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZRH – a – oružana pobuna

 

2. KUKIĆ DUŠKO, sin Milića, rođen 18. 09. 1964. godine, rođen u Karlovcu, sa prebivalištem u Tušilovačkom Cerovcu 19, po narodnosti Srbin

n  a   n  a  č  i  n    što su kao pripadnici nelegalnih neprijateljskih srbočetničkih terorističkih oružanih formacija učestvovali u rušenju Ustavom utvrđenog društvenog i državnog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

 

P  r  i  l  o g  :

1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx,

 

Opis činjeničnog stanja:

 

Ova Policijska uprava operativnim je putem došla do saznanja da je u Vojniću, koji se trenutno nalazi pod okupcijom tzv. ”JNA, TO SAO Krajine” te drugih paravojnih formacija se KUKIĆ MILIĆ i njegov sin DUŠKO stavili na stranu srbočetničkih formacija koje djeluju na tom području.

Na osnovu tih saznanja zavedena je kriminalistička obrada u toku koje je utvrđeno slijedeće činjenično stanje:

Nakon agresije na Republiku Hrvatsku prijavljeni KUKIĆ DUŠKO i njegov otac MILIĆ dobrovoljno pristupaju na stranu nelegalnih, neprijateljskih srbočetničkih oružanih formacija, te su jedini od glavnih organizatora na području Cerovca, a koje je trenutno pod okupacijom tzv. ”SAO Krajine”.

Nadalje operativnim putem došli smo do saznanja da su isti tom prilikom bili odjeveni u SMB uniforme te naoružani dugim i kratkim oružjem (Prilog: 1 – službena bilješka).

Napominjemo da do sada nismo obavili informativni razgovor sa prijavljenima iz razloga što isti nisu dostupni djelatnicima ove Policijske uprave.

Na osnovi naprijed opisanog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da su isti počinili krivično djelo iz članka 236. F. KZRH – a – oružana pobuna.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

PRILOG: 1. –

 

N  A  Č  E  L  N  I  K

Zvonimir Matan

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT – 206/92.

Karlovac, 27. travnja 1992. godine.

ZC/AB

 

VOJNI SUD

KARLOVAC

Dostavljam materijale prethodnih obavještenja Policijske uprave Karlovac sa zahtjevom da se temeljem članka 45. stavak 2. točka 2. u svezi članka 158. stavak 1. i 2. preuzetog zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) provede istraga

protiv

I MILIĆA KUKIĆA, sina Tome, rođ. 10. 07. 1941. godine u Karlovcu, gdje i prebiva, Tušilovački Cerovac 19, radnik, Srbin, državljanin Republike Hrvatske,

II DUŠKA KUKIĆ, sin Milića, rođ. 18. 09. 1964. godine u Karlovcu, gdje i prebiva, Tušičovački Cerovac 19, Srbin, državljanin Republike Hrvatske,

jer postoji osnovana sumnja da su:

tokom listopada 1991. godine u Tušilovačkom Cerovcu, SO Karlovac, u namjeri da oružjem stvore nemir, nesigurnost i ugrožavanje života i imovine građana Republike Hrvatske, te time ugroze njeno ustrojstvo i sigurnost, a u uvjetima akcija tzv. ”JNA” i drugih neprijateljskih formacija upravljenim na odcijepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvarranje tzv. ”SAO Krajine”, dobrovoljno pristupili nelegalnim oružanim formacijama tzv. ”SAO Krajine”, i sudjelovali u akcijama upravljenim protiv Republike Hrvatske,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

pa da su time počinili krivična djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 – f stavak 1. KZ RH.

R  a   z  l  o  z  i

Policijska uprava Karlovac je podnijela prijavu protiv I KUKIĆ MILIĆA i II KUKIĆ DUŠKA radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci zahtjeva.

Iz službene bilješke u uzetoj izjavi s xxxxxxxxxxx proizlazi da je imenovani dana 05. 10. 1991. godine bio zarobljen od strane neprijateljskih snaga te odveden u zatvor u Vojnić. Za vrijeme dok je bio u civilnoj zaštiti u Tušilovačkom Cerovcu vidio je osumnjičene Kukić Milića i Kukić Duška koji su dobrovoljno pristupili neprijateljskim formacijama, naoružali se te vršili akcije protiv Republike Hrvatske, sve u cilju da ugroze sigurnost i ustrojstvo Republike Hrvatske, kao i da se dio njenog teritorija odcijepi u cilju stvaranja tzv. ”SAO Krajine”.

S obzirom na navedeno smatram da postoji osnovana sumnja da su Kukić Milić i Kukić Duško ostvarili sva bitnja obilježja ovog krivičnog djela, pa je valjalo podići ovaj zahtjev koji je opravdan i na zakonu osnovan.

Prilog: spis.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

ZDRAVKO CAR

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: Kio 93/92 – 5

N  A  R  E  D  B  A

Vojni sud u Karlovcu, po istražnom sucu – predsjedniku suda Boljkovac Juraju, u kriv. predmetu protiv I okr. Kukić Milića i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236 f. st. 1 KZ RH,

 

n  a  r  e  d  i  o     j  e

I Temeljem čl. 551 st. 1 i 2 ZKP – a,   o  d  r  e  đ  u  j  e     s  e     i  z  d  a  v  a  nj  e

t  j  e  r  a  l  i  c  e ,   protiv

I okr. KUKIĆ MILIĆA, sina Tome, rođ. 10. 07. 1941. god. u Karlovcu, s posljenjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Tuš. Cerovac kbr. 19, Srbina, državljanina RH,

II KUKIĆ DUŠKA, sina Milića, rođ. 18. 09. 1964. god. u Karlovcu, Tuš. Cerovac br. 19, Srbina, državljanina RH,

protiv kojih je rješenjem ovog suda broj Kio 93/92 – 2 od 15. 06. 1992. godine određeno provođenje istrage, zbog kriv. djela iz čl. 236f st. 1 KZ RH, koje se goni po službenoj dužnosti i za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine, a koji se nalaze u bijegu i protiv kojih je rješenjem ovog suda broj Kio 93/92 – 4 od 18. 06. 1992. godine, temeljem čl. 191 st. 2 toč. 1 ZKP – a, određen pritvor.

II Nakon što okrivljeni budu pronađeni, potrebno ih je dovesti, u radno vrijeme, u Vojni sud Karlovac, a u vrijeme kada sud ne radi, u Okružni zatvor Karlovac, Haulikova br. 1.

III Temeljem čl. 554 st. 1 ZKP – a, ovu naredbu izvršiti će PU Karlovac.

U Karlovcu, 18. lipnja 1992. godine.

Istražni sudac:

Predsjednik suda:

Juraj Boljkovac

Dna:

1. VT Klc na KT 206/92
2. PU Karlovac, radi izvršenja, uz dva primjerka rješenja o određivanju pritvora

Broj IV K – 136/92 – 4

ZAPISNIK

od 22. srpnja 1992.

o glavnoj raspravi kod Vojnog suda u Karlovcu

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet:

predsjednik vijeća – sudac: Mladen Kosijer             Tužilac: Vojno tužiteljstvo Karlovac

članovi vijeća: Nina Bubaš

Zvonimir Matan                                 Okrivljeni Milić Kukić i dr.

Zbog kriv. djela iz čl. 236 f/1 KZ RH

zapisničar: Sanda Rastovski                                      Broj vojnog tužilaštva KT – 206/92

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 9. 00 sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

1. zamj. Voj. tužilac Zdravko Car
2. Oštećeni __________
3. Okrivljeni: nitko, branitelj Šantić Darko odvjetnik iz Karlovca
4. Svjedoci: —

Konstatira se da je isražni sudac odredio pritvor rješenjem od 18. lipnja 1992. godine i naredio izdavanje tjeralice, obzirom da se okrivljenici nalaze u bijegu, odnosno dostupni legalnim organima RH. Stoga tužitelj u optužnici stavio prijedlog da se provede suđenje u odsutnosti okrivljenika.

Vijeće donosi

r  j  e  š  e  nj  e

Prihvaća se rješenje VT Klc, te se temeljem čl. 300 st. 3 i 4 preuzetog ZKP – a (NN 53/91) određuje da će se provesti suđenje u odsutnosti okrivljenika.

Naime okrivljenici su nedostupni legalnim organima vlasti RH, a radi se o teškom kriv. djelu uperenom protiv ustrojstva RH pa stroga postoje osobito važni razlozi da im se sudi u odsutnosti. Stranke ne traže pismeni otpravak rješenja i odriču se prava na žalbu.

REPUBLIKA HRVATSKA

      VOJNI SUD KARLOVAC

                                       IV K – 136/92 – 6

P  R  E  S  U  D  A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Kosijer kao pred. vijeća te Nine Bubaš i Zvonimira Matana kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Sande Rastovski u kriv. predmetu protiv okr. KUKIĆ MILIĆA i dr. radi kriv djela iz čl. 236. f st. 1 KZH, nakon glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva br. KT – 206/92, od 3. srpnja 1992. godine, dovršene dana 22. srpnja 1992. godine, u prisutnosti zamjenika VT Zdravka Car, u odsutnosti okrivljenika uz branitelja po službenoj dužnosti Darka Šantića odvjetnika iz Karlovca

p  r  e  s  u  d  i  o     j  e

I okr. KUKIĆ MILIĆ, sin Tome, r .10. 07. 1941. god. u Karlovcu, gdje i prebiva, Tušilovački Cerovac 19, Srbina, državljnina RH

II okr. KUKIĆ DUŠKO, sin Milića, r. 18. 09. 1964. god. u Karlovcu, gdje i prebiva, Tušilovački Cerovac 19, Srbina, državljnina RH

što su:

krajem rujna 1991. godine u Tušilovačkom Cerovcu, SO Karlovac, u namjeri da oružjem stvaraju nemiri i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske te da time nasilno ugroze njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” ii drugih neprijateljskih formacija, upravljenih na odcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. ”SAO Krajine”, dobrovoljno pristupili srbo – četničkim terorističkim formacijama na području Tušilovačkog Cerovca, zadužili uniforme i naoružanje , te sudjeloval u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, sve u cilju sprečavanja njihovog ulaska na područje Tušilovačkog Cerovca,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je uperena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

čime su počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236. f st. 1 KZH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

O  S  U  Đ  U  J  U

svaki na KAZNU ZATVORA  u trajanju od deset (10) godina.

Trošak krivičnog postupka pada na teret budžetskih sredstava.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac, pod. br. KT – 206/92, od 03. srpnja 1992. godine podnijelo je optužnicu Vojnom sudu Karlovac, protiv I okr. Kukić Milića i II okr. Kukić Duška radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH kako je to pobliže opisano u izreci presude. Obzirom na nedostupnost okrivljenika još je istražni sudac odredio pritvor te naredio izdavanje tjeralice, a prije početka glavne rasprave doneseno je rješenje da će se postupak protiv okrivljenika provesti u njihovoj odsutnosti obzirom da za to postoje zakonski preduvjeti i osobito važni razlozi budući da se radi o teškom kriv. djelu protiv RH, a zato postoji potreba specijalne i generalne prevencije.

U dokaznom postupku sud je suglasnošću stranaka pročitao iskaz svjedokaXXXXXXXXXXXXXX.

Na osnovu ovako prvedenog postupka utvrđeno je da su okr. učinili utuženo krivično djelo.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je daje rođen xxxxxxxxxxxxxxxx pa stoga dobro poznaje svoje sumještane. Krajem kolovoza 1991. godine prijavio se u civilnu zaštitu. Dana 06. 10. 1991. godine kada se vraćao svojim osobnim automobilom zajedno s xxxxxxxxxx cestom Karlovac – Slunj, na slunjskim brdima na rampi zaustavili su ga naoružani vojnici tzv. ”JNA” koji su ih lišili slobode, oduzeli mu automobil i odveli ga u zatvor u Vojnić. U Vojniću je ostao u zatvoru sve do 03. 03. 1992. godine kada je razmijenjen. Okrivljenike Kukić Milića i Kukić Duška vrlo dobro poznaje jer također imaju kuću ispod Slunjskih brda, te je Kukić Milić radio u Autotransportu Karlovac, a Kukić Duško negdje u Jugoturbini,

SLUŽBENA BILJEŠKA

sastavljena dana 10. 03. 1992. godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac, a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, po nacionalnosti Hrvat, državljanin RH – a.

xxxxxxxxxxxxxxxx izjavljuje:

”Dana 04. 10. 1991. godine prijavio sam se u Civilnu zastitu u Tusilovačkom Cerovcu da bih davanjem straže osigurali selo. Dana 05. 10. 1991. godine kada su počeli ozbiljniji napadi pripojili smo se Zboru narodne garde. Taj isti dan sa xxxxxxxxxxxxxxxx osobnim vozilom krenuli smo sa položaja kući da bih pustil istoku. Došavši do pola Slunjskih brda naišli smo na bivšu JNA. Tada su nas zaustavili i legitimirali. Jedan od rezervista prišao je autu, otvorio gepek te je u u autu pronašao 2 automatske puške, nakon čega su nas vezali kanapom te nakon toga odvezli u zatvor u Vojnić, mislim da je to bivša zgrada suda. Došavši u zatvor vojska nas je predala čuvaru zatvora a kasnije sam doznao da je to upravitelj zatvora Božić Dragan te sam prepoznao i ostale stražare u zatvoru Stojaković Gojka, Zavišić Željka , Crnković Paju, Kosijer Milana, Sikirica Dragana i Dokić Mirka. Kada su nas smjestili u ćelije, sutradan je u smjeni bio Kosijer Milan i Dokić Mirko, tada je Dokić Mirko pozvao mene da idem van iz ćelije. Kad sam izašao iz ćelije ispred vrata čekao je Kosijer Milan koji me je počeo tući palicom preko leđa te me je pitao gdje mi se nalazi sin. Ja sam rekao da ne znam nakon čega me je bacio na beton i počeo me udarati nogama. Dok sam boravio u zatvoru 2 puta me je saslušavao inspektor Gvozdenović Nikola, mislim da je prije bio zaposlen u Duga Resi, te je bio u uniformi JNA, dok me je Gvozdenović saslušavao bio je prisutan Vuletić Nikola koji je bio obučen u maskirno odijelo. Ništa me nije pitao. Kada je Gvozdenović obavio informativni razgovor sa mnom pri izlasku iz kancelarije više puta me udario palicom preko leđa na što se Vuletić Nikola samo nasmješio, drugi put kada me je saslušavao Gvozdenović ponašao se pristojno ali mi je par puta rekao da sam ja ratni zarobljenik i da može iz mene raditi što hoće pa me može i ubiti. Ja sam samo slegnuo ramenima. Prije 1 mjesec kada sam išao popravljati bojler kod Kovačić Dragana u Vojnić došao je Glamočlija Dragan, sin Sime bivši inspektor u Karlovcu, Dragan je bio u uniformi ”Milicije SAO Krajine”. Također sam vidio i Bijelić Boška koji je bio u zatvoru 2 tjedna zajedno sa srpskim rezervistima.

04. 01. 1992. godine Vuletić Nikola je donio formulare da ih potppišemo a na formularima je trebalo upisati generalije. Formulari su sadržavali tekst da su stražari prema zarobljenicima postupali korektno, da su zarobljenici imali liječnički nadzor i pomoć, da su imali dobru hranu i dr. Formulare smo naravno svi potpisali a razlog je bio i stoga što smo čuli da ćemo biti razmijenjeni.

Također sam prepoznao Vukić Darka koji je prije bio policajac u Zatvoru, a sada je policajac ”SAO Krajine”, Milivojević Nikolu – on je bio u uniformi JNA, Kukić Miću – glavni četnik u Cerovcu, Kukić Duška – sin od Miće koji je također bio u uniformi JNA, te Bobić Milana – bivši portir u ŽE – ČE – u, a sada dolje ima čin poručnika.”

Ovl. sl. osoba

Andrija Tufeković

Još negdje u kolovozu 1991. godine većina mještana srpske narodnosti iz Tušilovačkog Cerovca povukla se prema Vojničkom Krnjaku. Među onima koji su napustili selo bili su i okrivljenici. Poznato mu je da je Kukić Milić bio predsjednik SDS – a u Tuš. Cerovca i pričalo se da je jedan od najekstremnijih. Nakon što je otišao iz sela vidio ga je jednom zgodom krajem rujna 1991. godine kao i Resanović Miloša, a tom prilikom Kukić je bio obučen u SMB uniformu tzv. ”JNA”. Tom prilikom nije imao oružja. Drugi puta vidio je Kukić Milića onog dana kada je zarobljen tj. 06. 10. 1991. godine i tada je bio na raskršću ceste koja vodi prema Vukmaniću u grupi s više ljudi vojnika ”JNA”. Bio je obučen u uniformu ”JNA” a kod sebe je imao automatsku pušku, te tom prilikom u istoj grupi vojnika bio je i njegov sin Kukić Duško također obučen u SMB uniformu i imao je pušku no nije siguran da li automatsku ili običnu.

Obzirom da je svjedok Radočaj Dragutin niz godina kao sumještanin živio u Tuš. Cerovcu sa okrivljenicima, doista nema razloga sumnjati u njegov iskaz i da je doista navedenih zgoda uočio okrivljene onako kako ih je opisao. To posebno kada se ima u vidu njegov iskaz da ne može ništa podrobnije kazati o djelovanju tih osoba je da je htio doista je mogao pripisati im i pojedine aktivnosti za koje stvarno ne bi bilo nimalo sumnje. Međutim upravo na takav iskaz navedenog svjedoka upućuje na njegovu vjerodostojnost. Stoga je nesporno proizlazi obzirom da su već u rujnu, a posebno u X mjesecu okrivljenici bili viđeni u grupi drugih vojnika tzv. ”JNA” i da su bili u uniformama tzv. ”JNA” te zaduženi dugim naoružanjem, da su se očigledno već tada priključili nepriajteljskim oružanim formacijama na području Tuš. Crovca. Naime, već kod tog razdoblja negdje početkom X mjeseca upravo su postoojale rampe na Slunjskim brdima koje su držale neprijateljske formacije i iza tih rampi nije sezala legalna vlast RH. Stoga je jasno da su upravo takvim svojim postupcima okrivljenici sudjelovali i u oružanoj pobuni i da im je namjera bila odcjepljenje dijeloova teritorija RH i stvaranje tzv. ”SAO Krajine”. upravo su neosporne okolnosti i notorno poznate činjenice da su sa tog područja vršene određene terorističke akcije  tj. napadi na sam grad Karlovac i njegovu okolicu, posebno područje Ladvenjaka i okolnih mjesta, a stalno su vršeni minobacački, tenkovski i topnički napadi po širem gradskom području. Obzirom da su se okrivljenici uključili u te neprijateljske formacije potpuno je jasno da je i njihova djelatnost bila uperena protiv legalnog ustrojstva RH. Stoga sud zaključuje da su se u ponašanju okrivljenika stekli svi bitni elementi kriv. djela oružane pobune.

Sud je u smislu generalne i specijalne prevencije izrekao sankciju za koju smatra da će s njome ostvariti svrha krivično pravne zaštite, a sve to u nedostatku nekih konkretnih elemenata o kojima ovisi odmjeravanje kazne, a znajući da se radi doista o vrlo teškom kriv. djelu protiv RH.

Karlovac, 22. srpnja 1992. godine

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanda Rastovski                                                                                        Mladen Kosijer

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se ulaže u 3 istovjetna primjerka ili se daje usmeno na sudski zapisnik. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

DOSTAVLJENO:

1. VT Karlovac, na KT – 206/92
2. Branitelj Šantić Darko odvjetnik iz Karlovca

N.

I presuda nepravomćna

II vidi upisnik K

III dostavi kao gore

IV u cal 10 dana

Karlovac, 22. srpnja 1992. godine

Sudac: Mladen Kosijer

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

Broj: Su Ik – 124/92  – 3

RJEŠENJE I NAREDBA

Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka, 540 stavak 1 ZKP-a, dana 19. studenog 1996.g.

r  i  j  e  š  i  o     j  e

I. O b u s t a v lj a   s e izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku KUKIĆ MILIĆU.

II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Kukić Milić, koja je izdana kod ovoga suda 3.12.1992.g., pod brojem SuIk124/92 – 2.

Obrazloženje

Osuđenik Kukić Milić , odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 – f (235) st. 1, u svezi čl. 236 – o (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 10 (deset) godina.

Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st.1 u svezi čl. 236-o (244) st. 1 KZ RH.

Dana 3.12.1992.g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem

SuIk-124/92-2 protiv okr. Kukić Milića, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu,

ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.

U Karlovcu, 19. studeni 1996.g.

PREDSJEDNIK SUDA

Ante Ujević

DOSTAVITI

1. okr. Kukić Milić, putem oglasne ploče suda
2. Vojnom tužiteljstvu na broj KT-206/92
3. Vojni sud u Karlovcu, na spis K – 136/92
4. PU Karlovačka po pravomoćnosti
5. u izvršni spis

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-206/92

Karlovac, 3. srpnja 1992. godine

ZC/MR

 

VOJNI SUD

K  A  R  L  O  V  A  C

Temeljem članka 45 stavak 2 točka 3 i članka 174 stavak 2 preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91), podižem

 

O P T U Ž N I C U

protiv

 

I Okr. KUKIĆ MILIĆA sin Tome, rođ.10. 07. 1941. god. u Karlovcu, gdje i pre­biva, Tušilovački Cerovac br. 19, radnik, Srbin, države RH,

 

II Okr. KUKIĆ DUŠKA, sin Milića, rođ.18. 09.1964.god. u Karlovcu, gdje i prebiva, Tušilovački Cerovac br. 19, Srbin, države RH,

 

da su:

 

krajem rujna 1991. godine u Tušilovačkom Cerovcu SO Karlovac,  u namjeri da oružjem stvaraju nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, te da time nasilno obore njeno državno ustrojstvo i legalno izabrane organe vlasti, u uvjetima oružanih akcij, tzv. “JNA” i drugih neprijateljskih formacija upravljenih na otcijepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. “SAO Krajine”, dobrovoljno pristupili srbo-četničkim terorističkim forma­cijama na području Tušilovačkog Cerovca, zadužili uniforme i naoru­žanje, te sudjelovali u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, sve u cilju sprečavanja njihovog ulaska na područje Tušilovačkog Cerovca,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

 

pa da su time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak  KZ RH.

 

Stoga

 

P  r  e  d  l  a  ž  e  m

 

1. da se pred tim sudom kao stvarnoi mjesno nadležnim održi glavna i javna rasprava
2. da se na raspravu pozove I okr. Kukić Milić, II okr. Kukić Duško, te svjedok Radočaj Dragutin
3. da se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN br. 5/91), suđenje provede u odsutnosti okrivljenika.

 

O  b  r  a  z  l  o  ž  e  nj  e

Policijska uprava Karlovac podnijela je prijavu protiv I okr. Kukić Milića i II okr. Kukić Duška, radi krivčnog djela oružane pobune pobliže opisanog u izreci optužnice, te je prove­dena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.

U toku istrage okrivljenici nisu bili dostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske, pa je provedeno saslušanje svjedoka xxxxxxxxxxxxxxx.

 

xxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da je krajem kolovoza 1991. godine bio u civilnoj zaštiti u Mjesnoj zajednici Tušilovački Ce­rovac, i sa ostalim mještanima čuvao je svoje selo. Okrivljenike Kukić Milića i Kukić Duška vrlo dobro poznaje, budući stanuju na istom predjelu gdje i on. U kolovozu 1991.godine kada se politička situacija zaoštrila, većina mještana Srpske nacionalnosti iz Tuši­lovačkog Cerovca povukla se nekud prema Vojniću i Krnjaku, a u selu je ostalo svega nekoliko. Među najekstremnijima bili su upravo ok­rivljenici Kukić Milić i Kukić Duško, a Kukić Milić je bio i pred­sjednik stranke SDS u Tušilovačkom Cerovcu, a kada ga je krajem rujna 1991.god. ponovno vidio kod susjeda Resanović Miloša, Kukić Milić je bio obučen u SMB uniformu u tzv. “JNA”, a tom prilikom nije imao nao­ružanja. Dana 06. l0. l991. god. bio je zarobljen i tada je bio trans­portiran prema Vojniću, a u Tušilovačkom Cerovcu na raskršću kod ces­te koja vodi prema Vojniću vidio je okrivljenika Kukić Milića koji je tada bio također uniformiran i naoružan dugim naoružanjem, kao i II okrivljenik Kukić Duško.

S obzirom na sve navedeno, smatram da su Kukić Milić i Kukić Duško ostvarili sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune. U rujnu 1991.god. dobrovoljno su se pridružili terorističkim srbo-četničkim oružanim formacijama, na području Tušilovačkog Cerovca , koje su formacije vodile borbu protiv legalnih snaga Republike Hrvatske sa ciljem otcijepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranja tzv. “SAO Krajine”, sa krajnjim ciljem stvaranja Velike Srbije. Okrivljenici su bili obučeni u neprijateljsku uniformu i zadužili su naoružanje, te  su sudjelovali u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske sa ciljem sprečavanja njihovog ulaska na područje Tušilovačkog Cerovca, koje područje općine Karlovac je okupirano upravo od terorističkih srbo-četničkih formacija. Smatram da se u ponašanju okrivljenika stiču svi bitni elementi krivičnog djela oružane pobune, budući im je nam­jera otcijepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske, radi na­silnog obaranja njenog državnog ustrojstva i legalno izabranih organa vlasti, pa je valjalo podići ovu optužpicu koja je opravdana i na

zakonu osnovana.

S obzirom da okrivljenici za sada nisu dostupni pravosudnim za sada nisu dostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske te budući je izdata tjeralica i određen pritvor, smatram da je valjalo predložiti temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP – a (NN 53/91), suđenje u odsutnosti.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I Kž 647/1992-3

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, mr. Zmajević Branka, Petranović Milana i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Kukić Milića i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi opt. Kukić Milića i opt. Kukić Duška, podnesenih protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 22. srpnja 1992. K 136/92-6, u sjednici održanoj 23. rujna 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Poje Oskara,

 

p  r  e  s  u  d  i  o    j  e  :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Kukić Milića i opt. Kukić Dušana i potvrdjuje prvostepena presuda.

 

O  b  r  a  z  l  o  ž  e  nj  e

Pobijanom presudom od 22. srpnja 1992. br. K 136/92-6, Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivima opt. Kukić Milića i opt. Kukić Dušana, zbog krivičnog djela iz čl. 236. f. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po čl. 236. f. st. 1. KZH, osudio ih na kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) godina – svakog.

Protiv te presude podnijeli su žalbu opt. Kukić Milić i opt. Kukić Dušan, po zajedničkom branitelju Šantić Darku, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, i predlažu da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, ili pak, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženike osudi na kazne zatvora u kraćem vremenskom trajanju.

Javni tužitelj Hrvatske, postupajući u skladu sa odredbom iz čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je prijedlog da se žalba opt. Kukić Milića i opt. Kukić Dušana odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prije svega, iako žalitelji u žalbi ističu da se žale i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka te povrede krivičnog zakona, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelji žale samo zbog pogrešno i nepoptupno utvrdjenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

Nisu u pravu žalitelji kada u žalbi navode daje prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je kondemnatornu odluku donio isključivo na temelju iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxx, čiji iskaz, prema žaliteljima, “nije dovoljno konkretiziran aniti dostatan” da bi se na osnovu takvog iskaza utvrdilo činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostepeni sud.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxx proizlaze sve odlučne činjenice terećenog krivičnog djela, a sadržaj tog iskaza ni u kojem slučaju ne ukazuje na “nekonkretnost i nedostatnost” , kako to ističu žalitelji, već upravo obrnuto: svjedok xxxxxxxxxxxx poznaje od ranije optuženike, iste je vidio u uniformama bivše JNA i naoružane, a osim toga, svjedok ima saznanja “posredno” i o njihovom djelovanju protiv legalnih snaga Republike Hrvatske u cilju sprečavanja njihovog ulaska na područje Tušilovačkog Cerovca – kako to pravilno utvrdjuje prvostepeni sud.

Isto tako, nisu u pravu žalitelji kada u žalbi ističu da je prvostepeni sud optuženike osudio na prestroge kazne.

Suprutno navodima žalitelja, i ovaj drugostepeni sud je mišljenja, da će se kaznama zatvora u trajanju od po 10 (deset) godina ostvariti svi ciljevi kažnjavanja iz čl. 33. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (“Narodne novine” br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske, te će se upravo takvim kaznama ostvariti svi preventivni ciljevi kažnjavanja predvidjeni u zakonu – kako to ističe i prvostepeni sud.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. t. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženih, odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 23. rujna 1992.

 

Zapisničar:                                                                              Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v, f,                                                  Gudelj Milan, v, r,

 

 

 

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vlladimir Vuletin)