- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Vojnic – KA 0030

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo unutarnjih poslova

Policijska uprava Karlovac

Broj 511 – 05 – 02/2 – K – 366/92.

Datum 20. 03. 1992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

K  A  R  L  O  V  A  C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

Ime i prezime: Mirko Dokić

otac: Milić

rođen dana 12. 06. 1963., u Vojniću, općina Vojnić, R Hrvatska, stanuje u Vojniću, ulica Kuplensko broj 34, općina Vojnić, narodnost Srbin, državljanin RH, zanimanje KV tokar

zbog krivičnog djela iz članka 144. preuzetog krivičnog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

n  a     n  a  č  i  n    što je kao zatvorski stražar tzv. ”milicije – SAO Krajine” u periodu od 10. mjeseca 1991. godine nadalje kršeći pravila međunarodnog prava mučio i nanosio povrede tjelesnog integriteta ratnih zarobljenika.

 

P  r  i  l  o  z  i  :

  1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxx,
  2. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxx,
  3. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx,

 

Opis činjeničnog stanja:

 

Prijavljeni DOKIĆ MIRKO, bivši djelatnik Okružnog zatvora u Karlovcu gdje je radio do 31. 07. 1991. godine na poslovima i radnim zadacima stražara pripravnika kada je samovoljno napustio posao i dobrovoljno pristupio nelegalnoj formaciji tzv. ”miliciji SAO Krajine”, te takav je radio u zatvoru Vojnić kao stražar.

Za vrijeme vršenja svoje službe kao čuvar u zatvoru Vojnić on sam je fizički maltretirao ratne zarobljenike, rukama i nogama ih tukao, te službenom palicom. Isto tako prijavljeni je za vrijeme dužnosti dozvoljavao ulazak u prostorije sa zarobljenicima  pripadnicima nelegalnih oružanih formacija (JA, TO, ”milicije SAO Krajine”), kojima je dozvoljavao da maltretiraju i tuku ratne zarobljenike, prijete im smrću, te tjeraju na pjevanje četničkih pjesama.

Obradom je utvrđeno da je prijavljeni DOKIĆ MIRKO takve aktivnosti  vršio od početka 10. mjeseca dok je trenutno zapovjednik tenka u Kamenskom.

Na osnovu naprijed utvrđenog i opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni MIRKO DOKIĆ počinio krivično djelo iz članka 144. Preuzetog krivičnog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Da se radi o obilježjima gore navedenog krivičnog djela potvrđuju izjave na osnovu kojih su sastavljene Službene bilješke (Prilog: 1, 2 i 3).

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

PRILOG: 3 –

N  A  Č  E  L  N  I  K

POLICIJSKE UPRAVE

mr. Ivan Štajduhar

 

 

 

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

sastavljena dana 10. 03. 1992. godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac, a u svezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxx po nacionalnosti Hrvat, državljanin RH – a.

 

xxxxxxxxxxxxx izjavljuje:

 

”Dana 04. 10. 1991. godine prijavio sam se u Civilnu zastitu u Tusilovačkom Cerovcu da bih davanjem straže osigurali selo. Dana 05. 10. 1991. godine kada su počeli ozbiljniji napadi pripojili smo se Zboru narodne garde. Taj isti dan sa xxxxxxxxxxxxx osobnim vozilom krenuli smo sa položaja kući da bih pustil istoku. Došavši do pola Slunjskih brda naišli smo na bivšu JNA. Tada su nas zaustavili i legitimirali. Jedan od rezervista prišao je autu, otvorio gepek te je u u autu pronašao 2 automatske puške, nakon čega su nas vezali kanapom te nakon toga odvezli u zatvor u Vojnić, mislim da je to bivša zgrada suda. Došavši u zatvor vojska nas je predala čuvaru zatvora a kasnije sam doznao da je to upravitelj zatvora Božić Dragan te sam prepoznao i ostale stražare u zatvoru Stojaković Gojka, Zavišić Željka , Crnković Paju, Kosijer Milana, Sikirica Dragana i Dokić Mirka. Kada su nas smjestili u ćelije, sutradan je u smjeni bio Kosijer Milan i Dokić Mirko, tada je Dokić Mirko pozvao mene da idem van iz ćelije. Kad sam izašao iz ćelije ispred vrata čekao je Kosijer Milan koji me je počeo tući palicom preko leđa te me je pitao gdje mi se nalazi sin. Ja sam rekao da ne znam nakon čega me je bacio na beton i počeo me udarati nogama. Dok sam boravio u zatvoru 2 puta me je saslušavao inspektor Gvozdenović Nikola, mislim da je prije bio zaposlen u Duga Resi, te je bio u uniformi JNA, dok me je Gvozdenović saslušavao bio je prisutan Vuletić Nikola koji je bio obučen u maskirno odijelo. Ništa me nije pitao. Kada je Gvozdenović obavio informativni razgovor sa mnom pri izlasku iz kancelarije više puta me udario palicom preko leđa na što se Vuletić Nikola samo nasmješio, drugi put kada me je saslušavao Gvozdenović ponašao se pristojno ali mi je par puta rekao da sam ja ratni zarobljenik i da može iz mene raditi što hoće pa me može i ubiti. Ja sam samo slegnuo ramenima. Prije 1 mjesec kada sam išao popravljati bojler kod Kovačić Dragana u Vojnić došao je Glamočlija Dragan, sin Sime bivši inspektor u Karlovcu, Dragan je bio u uniformi ”Milicije SAO Krajine”. Također sam vidio i Bijelić Boška koji je bio u zatvoru 2 tjedna zajedno sa srpskim rezervistima.

04. 01. 1992. godine Vuletić Nikola je donio formulare da ih potpišemo a na formularima je trebalo upisati generalije. Formulari su sadržavali tekst da su stražari prema zarobljenicima postupali korektno, da su zarobljenici imali liječnički nadzor i pomoć, da su imali dobru hranu i dr. Formulare smo naravno svi potpisali a razlog je bio i stoga što smo čuli da ćemo biti razmijenjeni.

Također sam prepoznao Vukić Darka koji je prije bio policajac u Zatvoru, a sada je policajac ”SAO Krajine”, Milivojević Nikolu – on je bio u uniformi JNA, Kukić Miću – glavni četnik u Cerovcu, Kukić Duška – sin od Miće koji je također bio u uniformi JNA, te Bobić Milana – bivši portir u ŽE – ČE – u, a sada dolje ima čin poručnika.”

Ovl. sl. osoba

Andrija Tufeković

 

 

 

 

Broj Kio 129/92 – 16

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

 

Ime i prezime:xxxxxxxxxxxxxxxxxx

sastavljen dana 28. svibnja 1992. godine u Policijskoj stanici u Duga Resi

 

Prisutni od suda                                                                      Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac Gruden Boris                                                   Dragomir Božić i dr.

Zapisničar Skukan Milka                                                       zbog krivičnog djela iz člana

142. st. 1. preuzetog KZJ

 

Početak u 12. 35 sati.

 

Utvrđuje se da su pristupili:

tužilac – Miljenović Čedomira

 

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten, odnosno, zato nije obavješten)

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke:

 

Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište: ,xxxxxxxxxxxxxxxxx

Mjesto rođenja i godina starosti: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

odnos s okrivljenim i ostećenim nije u rodu

 

Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP – a ne mora svjedočiti pa izjavljuje

 

Ja sam lišen slobode 15. 11. 91. g. u  selu Maurovići u rodnoj kući. Bio sam u civilu i bez oružja. Zarobljen sam od triju osoba. Tu je bio jedan bi. policajac iz Karlovca, po imenu Simo, zatim Mišljenčević Đuro, komandant Perjasice u to vrijeme i neki Dmitrović iz Svojića koji je bio policajac u Vojniću. Mišljenčević Đuro je bio u vojnoj uniformi a druga dvojica u šarenim uniformama, sva trojica bez kapa. U to vrijeme sam ja radio kao policajac PS D. Resa, što su oni vrlo dobro znači. Rekli su mi da me vode na razgovor u Vojnić  i da će me brzo vratiti. Na putu za Vojnić zastali smo na kratko u Veljunu ja iz automobila nisam izlazio a nakon toga smo stigli u Vojnić i smješteni u prstoriju u pol. stanici, gdje sam bio sa jednim čovjekom iz Cetingrada. U toj ćeliji sam prenoćio jer sam trebao sačekati da me Nikola Vuletić sasluša. Idućeg dana u jutro po mene je došao Vuletić Nikola ali me nije saslušavao, već me odveo u zgradu zatvora gdje je bio Knežević Željko i Dokić Mirko te je Kneževiću naložio da mi otvori pritvor. Smješten sam u ćeliju gdje sam bio sam kroz jedno vrijeme od 6 dana. Uvečer toga dana izveden sam iz ćelije u hodnik gdje je bio mrak, odnosno nakon 6 dana. Tu su me u hodniku tukla četvorica, dvojica od njih bili su obučeni u vojne uniforme, a dvojica su bili najvjerojatnije zatvorski stražari. Tukli su me lancem palicom i nogama, nemogu tačno reći da li me je tom prilikom tukao Kosjer Milan, ali pretpostavljam da je i on bio među tom četvoricom, jer sam te večeri bio u službi. Nakon toga sam vraćen u ćeliju i poslije toga za vrijeme čitavog boravka u Vojniću nisam bio fizički maltretiran osim što su me dvije vojne osobe ćuškale. Nakon toga me ispitivao Vuletić Nikola. Pitao me o mojoj pripadnosti policiji, rekao sam mu da sam se skinuo, predbacivao mi je da surađujem sa neprijateljem ali me tukao nije. Prije Vuletića saslušavao me jedan čovjek iz Kosjerskog sela. Poslije boravka u toj ćeliji bio sam 25 do 30 dana u jednoj prostoriji sa vojnicima JNA koji su bježali sa položaja. Jednu noć sam nakon toga bio u ćeliji sa jednim četnikom kojeg zovu Tambura. On mi je rekao da je dobio 3 dana zatvora što je ubio dvije ustaške babe. Iza toga pa sve do kraja bio sam ponovo sam u ćeliji.

Znadem da su u tom zatvoru bili zatvorski stražari Zavišić, Kosjer Milan, Dokić Mirko, Sikirica Dragan, Stojaković i Božić Dragan. Lično sam vidio da je jedanput zatvorski stražar Dokić tukao zarobljenog civila Grginčića. Inače nisam vidio da bi bilo tko od drugih zatvorskih stražara fizički maltretirao zarobljenike. Po načinu ponašanja najgori su bili Dokić i Kosjer, koji su često zarobljenike provocirali i psovali, pa pretpostavljam da su oni zarobljenike tukli, a o tome sam nešto i načuo.

Oslobođen sam iz zatvora 20. I. ’92. g. Tog dana ujutro Vuletić Nikola me pozvao i rekao da ne smijem ići u D. Resu, već samo u svoje rodno selo Morović kuda sam i odvežen. Idućeg dana ujutro otišao sam u Vojnić i izvadio potvrdu da mogu izaći i krenuti u V. Kladušu prijateljima kuda sam i otišao. Iz Kladuše sam se autobusom prebacio u Zagreb, a iz Zagreba sam došao u Duga Resu.

Upozoren po čl. 82. ZKP – a izjavljujem da sam slušao diktat i zapisnik ne želim čitati.

 

Istražni sudac:                                    Zapisničar:                                          Svjedok:

 

nastavljeno odmah:

za vrijeme čitavog boravka u Vojniću nigdje i nikad nisam vidio Kosijer Milenka kojeg dobro poznajem jer smo zajedno radili u PS D. Resa. Nisam niti čuo gdje bi se on sada nalazio.

 

Dovršeno.

 

Istražni sudac:                                   Zapisničar:                                          Svjedok:

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -