Srpski zločini RH

Vojnic – KA 0027-a

26/07/2022

140 2 hours read

REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo unutarnjih poslova

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Broj 511-04-05-02/2-11-k-363/92

Datum 20.03. 1992. godine.

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

NIKOLA VULETIĆ , zvani ________________,

(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)

otac Dušan i majka __ Anka _ ___, rođene ____Paić______,

(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)

rođen dana 20.01.1957. u Donji Poloj općina __Slunj__,

R Hrvatska , stanuje u __Karlovac_, ulica __Mažuraničeva obala __

broj 2 , općina Karlovac____, narodnost _Srbin__, državljanin __RH__,

zanimanje _inspektor_, završio je _VŠS__.

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

z b o g krivičnog djela ______iz članka 144.-preuzetog Krivičnog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

n a n a č i n što je kao policijski istražitelj tzv. “milicije – SAO Krajine”-u zatvoru u Vojniću-kršeći pravila Međunarodnog prava prilikom ispitivanja mučio i nanosio povrede tjelesnog integriteta ratnih zarobljenika.

P r i l o g :

1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxx

2. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx

Opis činjeničnog stanja:

Prijavljeni VULETIĆ NIKOLA bivši djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u vrijeme nametnute agresije i rata u Republici Hrvatskoj dobrovoljno je pristupio nelegalnoj formaciji tzv. “milicije – SAO Krajine” negdje u periodu od 09. mjeseca 1991. godine, te kao takav radio kao policijski istražitelj u zatvoru Vojnić.

Za vrijeme vršenja svoje službe kao istražitelja u više navrata je psihički i fizički maltretirao ratne zarobljenike ili je dozvoljavao drugima i da čine gore pomenute stvari.

Početkom, 01. mjeseca 1992. godine prijavljeni je raznosio formulare na potpis ratnim zarobljenicima, te ih je prisiljavao na potpis, a u formularima je bila konstatacija-da su stražari prema zatvorenicima postupali korektno, da su imali dobru hranu, te da su imali liječnički nadzor.

Na osnovu naprijed utvrđenog i opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni VULETIĆ NIKOLA počinio krivično djelo iz članka 144. preuzetog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Da se radi o obilježjima gore pomenutog krivičnog djela potvrđuju izjave na osnovu kojih su sastavljene Službene bilješke (Prilog: 1. i 2.).

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

PRILOG: 2-.

N A Č E L N I K:

Zvonimir Krajačić

————————————————————————————————————————————————-

REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo unutarnjih poslova

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE JS

Broj 511-05-02/2-11-K-375/92.

Datum 24.03. 1992. godine.

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

NIKOLA GVOZDENOVIĆ , zvani ___”Niđo”__,

(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)

otac Janko i majka __Petra _ ___, rođene ____Cvijanović______,

(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)

rođen dana 02.10.1957. u Ključar općina __Vojnić__,

R Hrvatska , stanuje u __Duga Resa_, ulica __Jugozapad __

broj 5/II , općina Duga Resa____, narodnost _Srbin__,

zanimanje _inspektor-oper. djelatnik _, porodične prilike __oženjen, 2 djece;_

završio je _Višu kriminalističku__, imovno stanje __dobro__

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

z b o g krivičnog djela ______iz članka 144. – preuzetog Krivičnog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

na način što je kao policijski istražitelj tzv. “Milicije SAO Krajina” u zatvoru u Vojniću u periodu od 10. mj. 1991. godine na dalje kršeći pravila međunarodnog prava mučio i nanosio povrede tjelesnog integriteta ratnih zarobljenika. .

P r i l o z i:

1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxx

2. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Opis činjeničnog stanja:

Prijavljeni Gvozdenović Nikola, bivši operativni djelatnik Policijske uprave Karlovac, Policijske stanice Duga Resa, gdje je radio do 19.08. 1991. godine na poslovima i radnim zadacima inspektora, dobrovoljno je pristupio nelegalnoj formaciji tzv. “Miliciji SAO Krajine” te kao takav je radio u zatvoru u Vojnić kao policijski istražitelj.

Za vrijeme vršenja svoje službe – saslušavanja on sam je fizički maltretirao ratne zarobljenike, tukao ih rukama, nogama te službenom palicom. Isto tako prijavljeni je za vrijeme saslušavanja dozvoljavao ulazak u prostorije pripadnicima nelegalnih oružanih formacija (JA, TO, Milicije SAO Krajine) kojima je dozvoljavao maltretiranje ratnih zarobljenika-.

Na osnovu naprijed utvrđenog i opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja – da je prijavljeni Gvozdenović Nikola počinio krivično djelo iz članka 144. preuzetog KZ;-a – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Da se radi o obilježjima gore pomenutog krivičnog djela potvrđuju izjave na osnovu kojih su sastavljene Službene bilješke (Prilog: 1 i 2.).

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

Priloga: 2

N A Č E L N I K:

Zvonimir Krajačić

——————————————————————————————————————————–

REPUBLIKA HRVATSKA

RH MUP SLUŽBA ZA ZAŠTITU USTAVNOG

PORETKA CENTAR KARLOVAC

Broj 386/1

Datum 17.04. 1992. godine.

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

DOKIĆ MIRKO , zvani ___ __,

(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)

otac Milić Dokić i majka __Nedeljka Dokić_ ___, rođene ____Rausavljević______,

(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)

rođen dana 12.06.1963. u Vojniću općina __Vojnić__,

R Hrvatska , stanuje u __Karlovcu_, ulica __Turanj __

broj 23 , općina Karlovac____, narodnost _Srbin__,

državljanin __RH__, zanimanje _zatvorski čuvar _,

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

z b o g krivičnog djela ______iz članka 142. i 144. preuzetog KZJ– ratni zločin protiv civilnog pučanstva i rat. zločin protiv rat. zarobljenika

2. KOSJER MILAN, sin Petra, rođen 23.01.1954. u Vojniću, općina Vojnić, bivši stražar u Okružnom zatvoru Karlovac, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Banija 42.

– zbog kriv.djela iz čl.142. st.l. preuzetog KZJ

– zbog kriv.djela iz č1.l44. preuzetog KZJ

3. KNEŽEVIĆ ŽELJKO, sin Dušana, rođen 22.03.1962. u Mlakovcu, općina Karlovac, sa

zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Mlakovac 1.

– zbog kriv.djela iz čl. l42.st.1. preuzetog KZJ

– zbog kriv.djela iz čl.l44 preuzetog KZJ

4. CRNKOVIĆ PAVAO zv”Pajo”, sin Milana, rođen 04.07.1965. u Vojniću, općina Vojnić, bivši čuvar u Okružnom zatvoru Karlovac, s prebivalištem u VOjniću, Ključar 6-a.

– zbog kriv.djela iz čl.l42. st.l preuzetog KZJ

– zbog kriv.djela iz čl. 144. preuzetog KZJ

5. BOŽIĆ DRAGOMIR, sin Jovana, rođen o2.08.1964.godine u Karlovcu, bivši čuvar Okružnog zatvora u Karlovcu, s prebivalištem’ u Karlovcu, Krnjak 12.

– zbog kriv.djela iz čl.142.st.l.preuzetog KZJ

6. SIKIRICA DRAGAN, sin Milana, rođen 20.07.1950.godine u Vođević Brdo, općina Karlovac, bivši sudski stražar u Okružnom zatvoru Karlovac, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Smičiklasova 7 d.

– zbog kriv.djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ

7. BANDA MILUTIN, sin Georgija, rođen 22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, općina Slunj, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Beloševačka 11.

– zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ.

8. MILJENOVIĆ MILAN, sin Milana i Danice r. Duduković, rođen 06.08.1956.godine u Maloj Crkvini, općina Karlovac, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Romanijska 35.

– zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ.

9. VUČKOVIĆ BOŠKO, sin Vladimira, rođen 20.03.1958.godine u Karlovcu, s prebivalištem u Karlovcu, Tušilovački Cerovac 19.

– zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ.

Postoji osnovana sumnja da je DOKIĆ MIRKO u svojstvu zapovjednika straže u zatvoru u Vojniću naređivao i omogućavao potčinjenim stražarima da fizički zlostavljaju civilne zatočenike. Također je odvodio i prisiljavao zatočenike da rade teške fizičke poslove. Kao odgovorna osoba spriječio je pružanje pravovremene liječničke pomoći zatočenicima PAPA NIKOLI i GOJAK JANDRI, koji su uslijed povreda zadobivenih u zatvoru preminuli. U više navrata dovodio je u zatvor civilne osobe iz Vojnića kojima je omogućavao i nagovarao ih da fizički i psihički zlostavljaju zatočenike. Na posebno svirep način odnosio se prema zarobljenim pripadnicima HV i MUP-a RH.. Tako je LIPOŠĆAK DRAGANA, djelatnika PS Duga Resa, koji je u zatočeništvu Vojniću bio od 15.11.1991. – 21.01.1992.godine, u neprekidnom trajanju od 5 dana tukao gumenom palicom, lancem, te rukama i nogama po cijelom tijelu. Zarobljenog pripadnika HV MALEŠ JOSIPA, Dokić je u više navrata fizički zlostavljao a jednom prilikom na način da mu je nogama skakao po trbuhu, uslijed čega je Maleš zadobio teže tjelesne povrede.

Činjenicu da je Dokić Mirko počinio krivično djelo opisano u čl.142. st.l. / ratni zločin protiv civilnog pučanstva/ i čl. 144. preuzetog KZJ /ratni zločin protiv ratnih zarobljenika/, potvrđuju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u izjavama uzetim na zapisnik od strane Centra SZUP Karlovac, te xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u službenoj zabilješci o obavljenom informativnom razgovoru u SZUP-u Karlovac. Navedeno potvrđuju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i na zapisnik o uzimanju izjave od strane Okružnog suda Karlovac.

Postoji osnovana sumja da je KOSJER MILAN, kao stražar u zatvoru u Vojniću, zajedno sa KNEŽEVIĆ ŽELJKOM u više navrata tijekom njihovog zatočeništva fizički je zlostavljao civilne zatočenike PAPA NIKOLU i GOJAK JANDRU, udarajući gumenom’palicom po cijelom tijelu,te im nanio teške tjelesne povrede, uslijed kojih je kao posljedica nastupila smrt navedenih zatočenika. Civilnog zatočenika GORŠĆAK JOSIPA, koji je bio zatočen u Vojniću od 12.10.1991. – 22.01.1992. godine, Kosjer je u više navrata fizički; zlostavljao, udarajući ga gumenom palicom po cijelom tijelu. Na isti način se odnosio i prema ostalim zatočenicima, zastrašivao ih likvidacijom, te dovodio u zatvor rezerviste tzv. JNA, kojima je omogućavao da fizički i psihički zlostavljaju zatočene civile. Zarobljenog djelatnika Policijske stanice Duga Resa LIPOŠĆAK DRAGANA, koji je u zatočeništvu u Vojniću bio od 15.11.1991. -20.0l.l992.godine, Kosjer je neprekidno u trajanju od 5 dana ispitivao i udarao gumenom palicom, lancem te nogama i rukama po cijelom tijelu. Činjenicu da je Kosjer Milan počinio kriv.djelo opisano u čl. l42.st.l. i čl. 144. preuzetog KZJ, potvrđuju xxxxxxxxxxxxxxxxx, xxxxxxxxxxxxxxxxxx na zapisnik o uzimanju izjave od strane SZUP Centar Karlovac i Okružnog suda Karlovac, xxxxxxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxxxxxxx u izjavama uzetim na zapisnik od strane Centra SZUP Karlovac, te xxxxxxxxxxxx, xxxxxxxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u službenoj zabilješci o informativnom razgovoru obavljenom u SZUP-u Karlovac.

Postoji osnovana sumnja da je KNEŽEVIĆ ŽELJKO kao stražar u zatvoru u Vojniću, zajedno sa KOSJER MILANOM li više navrata tijekom njihovog zatočeništva fizički zlostavljao civilne zatočenike.PAPA NIKOLU i GOJAK JANDRU, udarajući ih gumenom palicom po cjelom tijelu, te im nanio teške tjelesne povrede uslijed kojih je kao posljedica nastupila smrt navedenih zatočenika. Također je fizički i psihički zlostavljao i zastrašivao ostale zatočene civile, te omogućavao rezervistima tzv. JNA da se iživljavaju nad istima. Zarobljenog djelatnika PS Duga Resa LIPOŠĆAK DRAGANA, koji je u zatočeništvu u Vojniću bio od 15.11.1991. godine do 20.01.l992.godine, Knežević je u više navrata fizički zlostavljao udarajući ga rukama i nogama po cijelom tijelu.

Činjenicu da je KNEŽEVIĆ ŽELJKO :počinio kriv.djelo opisano u čl.l42.st.l. i čl. 144. preuzetog KZJ potvrđuju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u izjavama uzetim na zapisnik od strane Centra SZUP Karlovac, te xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u službenoj zabilješci o informativnom razgovoru obavljenom u SZUP-u Karlovac. Navedeno xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx potvrđuju i u izjavama uzetim na zapisnik od strane Okružnog suda Karlovac. Navedeno xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx potvrđuju i u izjavama uzetim na zapisnik od strane Okružnog suda Karlovac.

Postoji osnovana sumnja da je CRNKOVIĆ PAVAO zv. ”Pajo”, kao stražar u zatvoru u Vojniću sudjelovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnih zatočenika. Također je sudjelovao u fizičkom zlostavljanju pripadnika HV. Tako je zarobljenog pripadnika HV. Tako je zarobljenog pripadnika HV MALEŠ JOSIPA u više navrata udarao nogama po cijelom tijelu.

Činjenicu da je Crnković Pavao počinio kriv.djelo iz čl.142.st.l. /ratni zločin protiv civilnog pučanstva/ i kriv.djelo iz čl.l44. preuzetog KZJ /ratni zločin protiv ratnih zarobljenika/, potvrđjuju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u izjavama uzetim na zapisnik od strane SZUP Centar Karlovac, te xxxxxxxxxxxxxxx u službenoj zabilješci o informativnom razgovoru obavljenom u SZUP-U Karlovac. Navedeno, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx potvrđuje i na zapisnik o uzimanju izjave od strane Okružnog suda Karlovac.

Postoji osnovana sumnja da je BOŽIĆ DRAGOMIR kao zapovjednik zatvora u Vojniću omogućavao i odobravao, njemu potčinjenim zatvorskim stražarima, da fizički i psihički zlostavljaju civilne zatočenike.

Po njegovom odobrenju zatočenici su prisiljavani na obavljanje raznih teških fizičkih poslova. Također je kao odgovorna osoba uskraćivao zatočenicima osnovne higijenske uvjete i pravovremenu liječničku pomoć.

Da je Božić Dragomir počinio kriv.djelo opisano u čl. l42.st.l preuzetog KZJ, potvrđuje xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u izjavi uzetoj na zapisnik od strane Okružnog suda Karlovac i SZUP-a Centar Karlovac, te xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u službenoj zabilješci o informativnom razgovoru obavljenom u SZUP-u Karlovac.

Postoji osnovana sumnja da su SIKIRICA DRAGAN, BANDA MILUTIN , MILJENOVIĆ MILAN i VUČKOVIĆ BOŠKO, izvršili kriv.djelo iz čl. l42.st.l. preuzetog KZJ (ratni zločin protiv civilnog pučanstva), zbog toga što su u vrijeme agresije i nametnutog rata protiv RH od strane neprijateljske vojske i četničkih formacija, kao zatvorski čuvari u zatvoru u Vojniću, vršili fizička, psihička zlostavljanja i zastrašivanja civilnih zatočenika.

Činjenicu da su navedeni počinili kriv.djelo opisano u članku l42.st.l. preuzetog KZJ, potvrđuju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u izjavama uzetim na zapisnik od strane Okružnog suda Karlovac i SZUP Centar Karlovac, te xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u službenim “-zabilješkama o informativnom razgovoru obavljenom u SZUP-u Centar Karlovac.

P r i l o z i:

– Zapisnici o uzimanju izjava od xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

– Službena zabilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx,

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

NAČELNIK CENTRA SZUP

Juraj Horvat

————————————————————————————————————————————————

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-363/92.

Karlovac, 29. svibnja 1992.godine

DN/AB

VOJNI SUD

KARLOVAC

Na osnovu članka 45. stavak 2. točka 3. preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) i članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91. i 25/92) podižem

O P T U Ž N I C U

protiv

I NIKOLE VULETIĆ, sina Dušana i Anke,

rođ. Paić, rođ. 20.01.1957.god. u Donjem Poloju,

Općina Slunj, s posljednjim poznatim prebivalištem

u Karlovcu, Mažuranićeva obala 2,

II NIKOLE GVOZDENOVIĆ, zvanog ”Niđo”,

sina Janka i Petre rođ. Cvijanović, rođ. 12.10.1957. god.

u Ključaru, Općina Vojnić, s posljednjim poznatim

prebivalištem u Duga Resi, ul. Jugozapad 5/II.,

III PAVLA CRNKOVIĆ, zvanog ”Pajo”, sina

Milana, rođ. 04.07.1965. god. u Vojniću, s posljednjim

poznatim prebivalištem u Vojniću, Ključar 6 a,

IV DRAGANA SIKIRICA, sina Milana, rođ.

20.07.1950. godine u Vođević Brdu, Općina Karlovac,

s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu,

V MILUTINA BANDA, sina Georgija, rođ.

22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, Općina Slunj,

s zadnjim poznatim prebivalištem u Karlovcu,

VI MILANA MILJENOVIĆ, sina Milana i

Danice rođ. Duduković, rođ. 06.08.1956. god. u

Maloj Crkvini, Općina Karlovac, sa zadnjim

prebivalištem u Karlovcu,

VII BOŠKA VUČKOVIĆ, sina Vladimira,

rođ. 20.03.1958. godine u Karlovcu, s posljednjim

poznatim prebivalištem u Karlovcu,

da su i to:

I NIKOLA VULETIĆ i

II NIKOLA GVOZDENOVIĆ

u drugoj polovini 1991. godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a nakon osnivanja zatvora u /Vojniću, prihvatili dužnost milicijskih istražitelja, te su u prostorijama milicijske stanice i zatvora sami, a također dopuštali i drugima da uhićenike premlaćuju, iznuđivali priznanja i općenito s njima nečovječno postupali,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, praćenoj i teškim nasiljem, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

III PAVLE CRNKOVIĆ, IV DRAGAN SIKIRICA, V MILUTIN BANDA, VI MILAN MILJENOVIĆ i VII BOŠKO VUČKOVIĆ

u drugoj polovini 1991. godine u Vojniću u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog

ustrojstva Republike Hrvatske, a nakon osnivanja zatvora, pristupili u redove zatvorske straže, te su obavljali tu dužnost iako su uhićenici hrvatske narodnosti živjeli u neljudskim uvjetima i bili sistematski premlaćivani, te zlostavljani od drugih i njih, tako da su uslijed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papa izgubili život,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, praćenoj teškim nasiljem, kojeg je posljedica smrt više osoba, a koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

pa da su time počinili I okr. VULETIĆ NIKOLA i II okr. NIKOLA GVOZDENOVIĆ dijelom opisanim pod točkom 1, a III okr. Pavle Crnković, IV okr. Dragan Sikirica, V. okr. Milutin Banda, VI okr. Milan Miljenović i VII okr. Boško Vučković dijelom opisanim pod točkom 2. krivična djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označena u članku 236-f stavak 1. u svezi članka 236-o stavak 1. KZ RH, a kažnjiva po članku 236-o stavak 1. istog zakonskog propisa.

Stoga

P r e d l a ž e m

da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava,
da se okrivljenicima sudi u odsutnosti (članak 300. stavak 3. i 4. preuzetog Zakona o krivičnom postupku),
da se na glavu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci, odnosno da se izvrši uvid u

istražni spis Okružnog suda Karlovac Kio – 85/92, 109/92, te da se pročitaju iskazi slijedećih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

O b r a z l o ž e n j e

Policijska uprava Karlovac podnijela je krivične prijave protiv I okr. Nikole Vuletić i II okr. Nikole Gvozdenović, da su kao policijski istražitelji u Policijskoj stanici, odnosno zatvoru Vojnić veoma grubo postupali sa zatvorenicima, premlaćivali ih i dopuštali drugima da ih premlaćuju, a Nikola Vuletić je i iznuđivao priznanja, čime da su počinili krivično djelo oružane pobune. Istovremeno je Centar za zaštitu Ustavnog poretka pored ostalih okrivljenih prijavio i druge osobe za zločine u zatvoru Vojnić koje su počinili kao zatvorski stražari.

Policija i Centar za zaštitu Ustavnog poretka pribavili su izjave od gore navedenih osoba koje se predlažu kao svjedoci, dok su te iste osobe saslušane u istražnom spisu Okružnog suda Karlovac u krivičnom predmetu protiv Dokić Mirka i dr., zbog krivičnog djela iz članka 142. stavak 1. preuzetog Krivičnog zakona, te su i pred policijom, odnosno Službom za zaštitu Ustavnog poretka i u svojim iskazima na Okružnom sudu u Karlovcu veoma detaljno opisali kako su premlaćivani i mučeni u Policijskoj stanici u Vojniću, na koji način su bili prisiljavani da potpisuju izjave da nisu tučeni i općenito na koji način su prisiljavani da daju iskaze. Također su ti svjedoci veoma detaljno opisali kakvi su bili uvjeti u zatvoru, kako su bili i u zatvoru pretučeni gdje su pojedini svjedoci do utančine opisali načine premlaćivanja i kako su uslijed zadobivenih povreda Nikola Papa i Andrija Gojak izgubili život.

Svi ovi svjedoci spominju bilo imena istražitelja, time da xxxxxxxxxxxxxxxxxx osim I. okr. Nikole Vuletić spominje i II okr. Nikolu Gvozdenović, većina svjedoka spominje da su stražari u zatvoru bili Pavle Crnković i Dragan Sikirica, dok xxxxxxxxxxxxxxxxx spominje Boška Vučković, Tomo Grčić, Milana Miljenović, a drugi svjedoci i druge okrivljene.

Uvidom u istražni spis Okružnog suda Karlovac Kio-85/92. 109/92. vidljivo je da su uvjeti bilo u milicijskoj stanici bilo u zatvoru u Vojniću bili takvi da se radi očevidno o ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva. Kako su svi okrivljeni unatoč takvim uvjetima pristali i radili u takvim ustanovama, to su u njihovom ponašanju ostvarena ne samo bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune, jer je potpuno nesporno da su se priključili snagama koje se oružjem bore protiv Republike Hrvatske, već je potpuno nesporno da im je bilo poznato da su uhićenici izloženi teškom nasilju i da su neki od njih uslijed zadobivenih batina umrli. Stoga su u ponašanju svih okrivljenih ostvarena bitna obilježja krivičnog djela iz članka 236-f stavak 1. u svezi članka 236-o stavak 1. KZ RH.

Okolnost da su I i II okr. bili istražitelji u takvim ustanovama gdje su vladali takvi neljudski uvjeti, a da su ostali okrivljeni prihvatili i obavljali dužnost stražara u zatvoru u kojem su stare osobe premlaćivane do smrti su takve okolnosti koje ukazuju da u konkretnom slučaju postoje izuzetno važni razlozi da se okrivljenom sudi iako su odsutni.

Imajući u vidu da su svi svjedoci saslušani u toku istražnog postupka pred Okružnim sudom u Karlovcu protiv ostalih stražara i njihovih zapovjednika radi ratnog zločina smatramo da u konkretnom slučaju nije potrebno provoditi istragu, te je temeljem članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske podignuta ova neposredna optužnica koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

VOJNI TUŽITELJ

DRAGAN NOVOSEL

———————————————————————————————————————————————-

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K 84/92-2

Kv-57/92-2

R J E Š E N J E

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nine Bubaš kao predsjednice vijeća, te Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća u kriv. predmetu protiv I okr. VULETIĆ NIKOLE i dr., zbog kriv. djela čl. 236. f. st. 1. KZ RH, i dr., postupajući po prijedlogu vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 363/92, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 1992.

r i j e š i o j e:

Temeljem čl. 300. st. 3. i 4. preuzetog ZKP (NN 53/91) krivični postupak protiv I okr. VULETIĆ NIKOLE, II okr. GVOZDENOVIĆ NIKOLE, III okr. CRNKOVIĆ PAVLA, IV okr. SIKIRICA DRAGANA, V okr. BANDA MILUTINA, VI okr. MILJENOVIĆ MILANA i VII okr. VUČKOVIĆ BOŠKA, sprovest će se u odsutnosti okrivljenika.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv svih okrivljenika citiranih u izreci rješenja, zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. u vezi čl. 236. o. st. 1. K preuzetog KZ (NN 53/91) koja krivična djela su pobliže opisana u izreci presude optužnice.

Svi optuženici prema podacima u spisu sada borave na teritoriju koji nije pod kontrolom legalnih organa RH i pripadnici su nelegalnih oružanih skupina koje još uvijek djeluju u smislu obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH.

Stoga su za sada nedostupni sudu odnosno legalnim državnim organima.

Radi zaštite legalnih interesa RH potrebno je provesti krivični postupak iako optuženici nisu dostupni sudu pa je zbog toga prijedlog VT Karlovac osnovan, zato ga je valjalo usvojiti i riješiti kao u izreci.

Karlovac, 3. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Nina Bubaš, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 3 dana od primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 2 istovjetna primjerka iil usmeno na sud. zapisnik a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA:

VT Karlovac na br. Kt 363/92
Nikola Vuletić,

Nikola Gvozdenović

Pavle Crnković,

Dragan Sikrica,

Milutin Banda,

Milan Miljenović,

Boško Vučković, svima nakon uhićenja

Branitelju

Za točnost otpravka ovlašt. radnik

N. Paulić

———————————————————————————————————————————————-

Broj: K 84/92-9

Z A P I S N I K

od __10. rujna 1992.

o glavnoj raspravi kod __Vojnog ___suda u __Karlovcu___.

Prisutni od suda Krivični predmet protiv

___Zvonimir Matan ______ Tužilac: _Vojni Karlovac__

__Juraj Boljkovac_______ Okrivljeni: _Vuletić Nikola i dr.

__Mladen Kosijer______ zbog kriv. djela iz čl. __236.f st. 1. u vezi čl. 263. o st. 1 KZRH

__Ivana Kodrić broj vojnog tužilaštva __KT-363/92

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u __11,30__ sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac: __Novosel Dragan __

Oštećeni : ________________________

Okrivljeni: __po branitelju Dizdarević Jadranka

odvj. iz Klc. po sl. dužnosti

Svjedoci: :_xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

ostali svjedoci nisu pristupili

Pred. vijeća otvara gl. raspravu objavljuje predmet rasprave kao i sastav vijeća na koji stranke nemaju primjedbi.

Utvrđuje se identitet optuženika:

I opt. NIKOLA VULETIĆ, ostali podaci na listu 23

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ ostali podaci 23

III opt. CRNKOVIĆ PAVAO, ostali podaci kao na listi 23

IV opt. SIKIRICA DRAGAN, ostali podaci br. 23,

V. opt. BANDA MILUTIN, ostali podaci na listu 23,

VI opt. NILJENOVIĆ MILAN ostali podaci na list 23

VII opt. BOŠKO VUČKOVIĆ list br. 24.

Pred. vijeća upozorava svjedoke u smislu čl. 325 preuzet ZKP i poručuje van sudnice.

VT Čita optužnicu.

Utvrđuje se da je rješenjem ovog suda od 3.6.1992. određeno da će se postupak u ovom predmetu provesti u odsutnosti optuženika.

DOKAZNI POSTUPAK

svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx xx godina, radnik, iz Brodarci xxx, nesrodan nezavadnjn, iskazuje:

Ja sam zarobljen 5.11.1991. oko 9 sati na Belaju gdje su me zarobili pripadnici JNA sproveli iz kasarne Logorište te tu smo proveli nekoliko udaraca kundakom, bilo nas je 12 muškaraca i 2 žene, žene su pustili, a nakon od prilike 2 sata smo mi morali preći preko Korane nositi ranjenke. Na drugoj obali su nas dočekali pripadnici TO SAO Krajina koji su bili obučeni u SMB uniforme. Strpani smo u jedan kamion time da smo morali ležati na podu. Krenuli smo prema Vojniću. Negdje na pola puta je šestorica iskrcana a nas 6 smo odvedeni u Vojnić u zatvor policije SAO Krajina i svih 6 strpani smo’u jednu čeliju približno veličine 1 i pol do dužine 3 o d 4 m. Već nakon jedan sat proveden u toj čeliji upala su 4 oficira uniformiranih i odmah nas počeli tući nogama, rukama, dršcima pod . noževa pendrecima i sl. i to se tako ponovilo od prilike 5 puta te noći.

Kasnije su stalno dolazili u grupama po nekoliko osoba u raznim uniformama te nas tukli , nikad nije bilo manje od tri, a tukli su nas kao što sam već rekao a pored toga još i pletenim žicama i letvama.

U ovom sam zatvoru ostao sa ostalom 5 ljudi 4 dana kada su su ostali prebačeni u vojni zatvor, a ja sam tu ostao ti nesvjesti jer sam bio pretučen, ja se ne sjećam ali su mi kasnije drugi rekli da sam dan kasnije od ostalih kombijem prebačen u vojni zatvor i ponovno vratili u policiju te sam definitivno slijedećih dana prebačen u vojni zatvor i tamo ostao u jednom tzv. “palaći”. Kad sam tu došao k svijesti vidio sam oko sebe ljude obraštene bradama pa sam mislio da se radi o četnicima, ponovno sam pao u nesvijest, te kad sam se po drugi put osvijestio jedan od tih bradatih mi je prišao zove se Ivica Reljković pa mi je rekao da se ne bojim da su i oni zarobljenici kao i ja, čak mi je ponudio hranu ali ja nisam mogao jesti jer sam bio sav isprebijan tako da se nisam moga ni kretati niti jesti.

Od kako sam ja došao u taj vojni zatvor gdje se još uvijek zapravo izrađivali zidali , pa dalje, mene više nisu tukli ali su tučeni drugi zatvorenici kada bi odlazili na poljski WC kuda su ih izvodili pa bi dočekali bilo kakva grupa i u mraku iz stukla bilo da su izvedeni samo u hodnike pa su takve grupe obavile tamo a mi smo u čelijama mogli čuti udarce i jauke.

Ja sam tamo upoznao kao našeg stražara Crnković Pavla koji je bio zatvorski stražar, a šef čitavog zatvora glavni nad svima bio je Vuletić Nikola. On je lično nama u ćeliju donio 15.1.1992. nekakve formulare koje smo morali potpisati a u kojima mi dajemo izjavu da smo imali potpuno normalan smještaj u zatvoru, tako i ishranu liječničku pomoć, te DA nismo maltretirani ni na koji način.

Pavao Crnković koliko sam ja vidio nikada nije nikoga udario barem ne u čeliji, ne znam da li je to činio vani, ali je on vršio psihičko maltretiranje zatvorenika govoreći im da su ustaše, a da će ih pobiti psovao ih je, uglavnom on je tu vrstu maltretiranja vršio u velikoj mjeri više nego drugi. Prisjetio sam se da sam u Vojniću u zatvoru vidio Gvozdenović Nikola koji je bio inspektor u D. Resi on je samo jednom svratio možda je došao i dva puta i tada je našem Josipu koji je bio iz D. Rese dao cigarete.

Svi mi koji smo tamo došli nismo uopće ispitivani, samo prvog dana bili smo ispitivani Josip Kolić iz Belaj. Poljica i Toma Berislav, poslije toga smo dobivali batine ali nas više nisu ispitivali.

Treći dan nakon dolaska u policijski zatvor ja sam iz čelije izveden na hodnik na ispitivanje, prisilili su da potrbuške legne na pod, jedan mi je nogama gazio po rukama koje sam morao ispružiti, drugi po gležnjevima na nagoma, treci preko mene sjedio i brusio noževe da će me klati, pitali su me koliko sam poklao njihove djece i ljudi i na taj način maltretirali, to su radili zatvorski stražari a ne inspektori. Lično nisam vido Vuletić Nikolu da bi on nekoga ispitivao ili maltretirao, to se nikada nije dogodilo da bi on došao u čeliju i tako postupao. Ne znam da li je nekog možda pozvao izvan čelije i vršio ispitivanje.

Inače Vuletić je obilazio nas pritvorene u tom zatvoru pogotovo kad bi došli njihovi bivši rukovodioci, činio je to dosta često i prilikom toga je vidio da su ljudi povređeni. Znali su imati modrice policu i drugdje i inače kako su u lošem stanju, ali na sve to nije uopće reagirao mada je po mom mišljenju sve to mogao ako ne sasvim spriječiti ali sigurno mogao ublažiti.

Negdje početkom II mj. 1992. trebala je doći u posjetu u obilazak zatvora misija EZ koja je upravo Vuletić naredio i to je odmah učinjeno da se u celije unesu madraci i deke čak i čaše za vodu. Uglavnom sve se to dotjeralo u roku od par minuta, čak su neki mogli promijeniti dio odjeće koja je bila potrgana i prljava čak i veste, Vuletić nas je upozorio da pripadnicima misije ne smijeno postavljati nezgodan a pitanja i kako moramo odgovarati na njihova pitanja.

Poznato mi je da su dvije osobe već 5 dan nakon dolaska u Vojnić umrle, to je bio Gojak Andrija iz Sajevca star od prilike 55 g., a osim njega i Papa Nikola iz Belj. Polica koji je imao preko 80 god., Gojak je krvario već dva dana prije nego je umro, a znam da su Papi stavljali cigarete odnosno gasili cigarete na rukama. Po mom uvjerenju oni su umrli upravo zbog batina koje su tamo dobivali. Ja nisam vidio kada su ih tukli što su bilu u susjednoj čeliji ali smo čuli urlike i jauke iz te susjedne čelije. Papa je umro ležeći li istoj palaći u kojoj sam bio i ja.

Poznato mi je da je među nama bio Brizanac Jakov koji je zarobljen kao ZNG i imao je povređenu nogu prostrel kroz skočni zglob i prijelom potkoljenice. On je bio iz zatvora nekud odveden pa mu je na nogu stavljena longeta i kroz jedno 4 mj. koliko je boravio ta povređena noga previjena je svega dva do tri puta. Nije dobio niti jednu injekciju ili neki drugi lijek.

Od stražara tamo je bio i Sikirica Dragan, on je bio jedan od boljih ako se o tome može govoriti, on je tu i tamo znao na nas vikati ali smatram da je -to činio zbog svojih kolega a ne zbog nas, zna je čak dolaziti u čeliju i davati cigarete.

Nikada ja nisam vidio da bi on nekog udario. Samo jednog dana je došao pod utjecajem alkohola u čeliju i onda je tražio od nas da skačemo na plaćae i natrag i da gledamo u sijalicu, a to su ga očito natjerali njegove kolege Knežević i Kosijer koji su inače na taj način nas zatvorenike maltretirali. Kada je Sikirica došao drugi dan u službu,ušao je u čeliju i zbog toga nam se ispričao. Inače sam Sikrica to je bilo u Mekušju 3.3.1992. prilikom razmjene rekao da je udario šamar nekom čovjeku iz Šiće time da je to morao učiniti po pritisku svojih kolega.

O ostalim optužnicama za koje pitate ne mogu reči ništa jer ih ne poznajem.

U vojnom zatvoru bilo je 6 stražara, glavni je bio Božić Dragan a njegov zamjenik Dokić, imena se ne siječam . Svi oni bili su obučeni u SMB, tamo je dolazila i vojna policija, i rečeno nam je to da je vojni zatvor. I taj se nalazio u jednoj zgradi za razliku od civilnog zatvora. U Civilnom zatvoru su službene osobe bile obučene u plave uniforme milicije sa oznakama SAO Krajina. Međutim i u vojni zatvor dolazili su pripadnici milicije pa je tako tamo došao i Gvozdenović kako sam već rekao iako je on bio u civilnoj policiji i obućen u pl. uniformu.

U vojnom zatvoru mi zatvorenici gdje smo smješteni u čelijama. Ja iz svoje čelije nisam imao pregled čitavog zatvora i nisam mogao vidjeti sve osobe koje su tamo dolazile nego samo one koje su ulazile u čeliju u. kojoj sam ja boravio.

Inače su i u vojni zatvor dolazili iz civilne policije i obrnuto.

To je sve što imam za iskazati.

—————————————————————————————————————————

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx, sin xxxxxxxx, xx godina, policajac,

xxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu nije zavadnjen iskazuje:

Ja sam bio pritvoren u Vojniću od 15.11.1991. do 20.1.1992. Od optuženika poznajem od ranije radnike policije Vuletića i Gvozdenovića. Za vrijeme boravka li zarobljeništva tamo sam. upoznao kao zatvorske stražare Crnoković Paju i Sikirica Dragana i neke druge od ostalih ovdje optuženih za koje me pitate nisam upoznao nikog.

Moram reči da ja sam upoznao i znam imena straža u zatvoru samo onih koje su samnom dolazili u kontakt a ne mogu kazati da poznam sve stražare koji su inače obavljali tu dužnost u zatvoru.

Osim stražara i drugih koj i su inače tu radili dolazili su drugi ljudi potpuno nepoznati u raznim -uniformama kojima bi stražari otvarali čelije i onda su na tu znali maltretirati jednostavno tukli. Drugim riječima to što su činili ti drugi činili su uz znanje onih stražara iz samog zatvora.

Vuletić Nikola je mene osobno dva puta ispitivao, on je tamo bio glavni inspektor, a čuo sam i da je bio šef zatvora.

On je mene ispitivao o policiji jer je znao da sam bio zaposlen u PS, međutim on me nije tukao, čak mogu reči da me nije niti vrijeđao kao drugi. Da li je on znao ili ne, prema drugim da me tamo maltretiraju ne mogu reči i to zato jer on tamo gdje sam ja boravio rijetko dolazio. Zaključujem da bi mogao znati.

Vuletića sam viđao u ranim uniformama maskirnoj i vojnoj. Gvozdenović je jednom došao kod mene u čeliju, pozvao me u hodnik dao mi 5 kutija opatija i rekao mi da dio cigareta odnesen u jednu čeliju Šimi Mariću koji je bio iz D. Rese, rekao mi je dalje da mi neće dugo trajati i da će netko za to odgovarati. On je bio u uniformi plave boje, milicijskoj sa oznakom Milicija SAO Krajina. Ne znam da li je on nekog maltretirao, pogotovo jer sam ga ja samo jednom vidio. Dodajem da je imao čin imao je jednu zvijezdu, to bi proizlazilo da je bio inspektor.

Crnković se nije dobro prema nama odnosio, vrijeđao nas je, nazivao nas ustašama, govorio da nas treba pobiti, da.uzmemo puške i da idemo u borbu i sl., mene osobno nije nikada tukao ali je tukao drage kao što su činili i drugi stražari kako sam već rekao znali su doći i tući. On je stalno bio u SMB uniformi.

Sikirica je bio jedini koji je više bio uz nas zatvorenike nego stražari. Koliko zna on nije nikog tukao. Ako je nešto nama i rekao to je više činio zbog svojih kolega. On je znao dati zatvoren. cigarete -pa i hrane, dao nam je kazati da nam se neće ništa dogoditi ali sve to kada drugi nisu čuli. I on je stalno bio u SMB uniformi. U prvo vrijeme nismo imali ležajeve a hrana je bila loša, potkraj 12. mj. i dalje bila je sve bolja, uglavnom ručak i već era bili su topli obroci.

Ja osobno sam samo jednom dobio batina a u Dokić i dvojica nepoznatih, da ova dvojica sam imenovani vjerojatno ne bi dobio uopće te batine.

Na svjedoka nema pitanja.

Vijeće donosi

r j e š e n je

Radi saslušanja svjedoka koji nisu pristupili raspravama se odgađa nova se zakazuje za 17.9.1992. u 9,30 sati pa se VT i branitelj primaju na znanje i obvezuju se pristupiti bez poziva a svjedoci će biti pozvani pismenim putem.

Dovršeno.

Predsjednik vijeća

Zapisničar

———————————————————————————————————————————–

Broj: K 84/92-11

Z A P I S N I K

od __17. rujna 1992.

o glavnoj raspravi kod __Vojnog ___suda u __Karlovcu___.

Prisutni od suda Krivični predmet protiv

___Zvonimir Matan ______ Tužilac: _Vojni Karlovac__

__Juraj Boljkovac_______ Okrivljeni: _Vuletić Nikola i dr.

__Mladen Kosijer______ zbog kriv. djela iz čl. __236.f st. 1. u vezi čl. 263. o st. 1 KZRH

__Ivana Kodrić broj vojnog tužilaštva __KT-363/92

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u __09,30__ sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac: __Novosel Dragan __

Oštećeni : ________________________

Okrivljeni: __po branitelju Dizdarević Jadranka

odvj. iz Klc. po sl. dužnosti

Svjedoci: :__xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx,

Utvrđuje se da nije pristupio svj. xxxxxxxxxxxx, dostava poziva nije iskazana niti vraćena.

Svjedoci su upozoreni u smislu čl.325. preuzetog ZKP. i upućuj e se van sudnice.

Rasprava se nastavlja izvođenjem dokaza.

DOKAZNI POSTUPAK

Svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

nesrodan, nezavadnjen upozoren

iskazuje:

Ja sam dana 10.8.1991. zarobljen od strane pripadnika JNA to su bili vojnici koje sam bio u uniformama, jednu sam noć prenoćio u Jelašima , dugu u Tušč. Cerovcu onda sam prebačen u zatvor u Vojnić. u zgradu bivšeg op. suda gdje su bili smješteni u jednu prostoriju veću od ove u kojoj se nalazim tamo smo ležali na betonu.

Čim su me vojnici uhvatili u Jelašima odma su me nazvali ustašom i odmah su me maltretirali. Tukli su me tako da su mi izbili sve zube.

U Vojniću u zatvoru bilo je više stražara koji su nas čuvali sve su to bili vojna policija , među onim vanjskim policajcima poznavao sam samo jednog a taj se zove Banda Milutin, poznavao jer je samnom radio u “Lola Ribaru” gotovo 30 godina.Upravo on je prema meni bio dobar. Nikada me nije tukao i dapače znao mi je dati cigarete. Nisam vidio da bi drugog maltretirao. Sve ostale stražare ja nisam poznavao. Međutim pojedine zatvorenike znali su pozivati van iz prostorije u kojoj su bili i onda su ih vani tukli. To kažem na osnovu toga jer bi ljudi koji su tako izvedeni dobili batina po povratku to nama pričali. Osim toga na nekima se vidjelo da su po tijelu bili potpuno crni od zadobivenih. batina, a koliko se moglo saznati navijeć su tukli po slabinama. Tko je te ljude tukao ja ne znam jer, nisam vidio, a ni oni sami nisu često vidjeli tko ih. je tukao.

Upravitelj zatvora.kako sam čuo zvao’ se Vuletić Nikola kojeg ja nisam poznavao. Ipak on je u nekoliko navrata dolazio u prostoriju gdje sam se nalazio i znao je od pojedinca uzimati osobne podatke. Vuletić je znao pojedinca pozvati u jednu prostoriju i tamo ih je ispitivao. o svemu i svačemu. Ispitivali bi nas o položaju naše vojske i drugim pojedinostima od prvog do zadnjeg dana.U dva navrata ja sam bio vođen u zgradu milicije tamo me jedan mlađi čovjek ispitivao,a ispitivanja se odnosila na moj identitet. On me nije tukao niti vrijeđao prema meni je bio fin. Ni u, vojnom zatvoru. gdje sam stalno boravio mene nisu pozivali na ispitivanje, niti sam ja tokom boravka u tom zatvoru dobio batina. Ja sam . u stvari dobio batina samo kada sam od strane vojnika JNA lišen slobode, poslije me više nitko nije tukao. Kada sam u Jelašima zarobljen kao civil to je bilo ako 15 pripadnika JNA. Među njima je bilo mladih vojnika, bilo je i starijih koji su bili rezervisti a bilo je čak i osoba sa bradom.

Poznato mi j e da su u tom zatvoru dvoje ljudi umrli i to Nikola Papa iz C. Poljica, koji je umrlo 10.11.1991. a dan kasnije Gojak Andrija iz Zastinja, obojicu sam poznavao od ranije, obojicu sam ličnu vidio mrtve u .toj prostoriji gdje smo boravili, gdje sam bio i ja, a umrli su od toga šta su bili pretučeni.

Ja sam u zatvoru ostao do 22.1.1992. kada sam razmijenjen.

U tom zatvoru gdje sam. bio u prosjeku je bilo 20 do 30 ljudi, broj se mijenjao jer su neki odlazili a drugi dolazili.

Za vrijeme boravka u zatvoru sjećam se da je bio jedan od stražara koji se zove Sikirica Dragan a sjećam se i imena još nekih osoba stražara.

To je sve što imam za iskazati.

Na svjedoka-nema pitanja.

—————————————————————————————————————————

Svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

nesrodan, nezavadnjen, opomenut iskazuje:

Ja sam kao pripadnik narodne zaštite zarobljen dana 6.10.1991.g. od strane pripadnika JNA, to su bili vjerojatno rezervisti iz Loznice, znam po tome jer su govorili da su morali prevaliti 500 km da bi branili svoju braću.Odmah tu na licu mjesta mene i kolega su šakama tukli a kasnije smo prebačeni u zatvoru u Vojnić time da su nas tukli i putem. U Vojniću smo bili smješteni u jednu prostoriju u zgradi bivšeg suda nedaleko starog hotela. Kasnije je ta prostorija koja je ranije bila skladište tamošnjeg TO pregrađena u više ćelija. Tamo su nas čuvali zatvorski stražari kojih je bilo tri grupe po dvije osobe a to su bili Sikirica Dragan i Stojaković Gojko jedna smjena zatim Kosijer Milan i Knežević Željko i treća Crnković Pavao i Zavišić Željko. Šef zatvora bio je Božić Dragan.

Ja sam bio ispitivan po jednoj osobi koja je bila u SMB uniformi, može biti star 30 godina ili koju više, poslije sam od po pričanju čuo i da se zove Gvozdenović Marko i on je ranije radio u MUP Duga Resa. Nakon što me on ispitao udario me 4 puta otraga po vratu sa palicom.

Inače sam dobio batina 3 puta kada sam noću izvođen van, prvi put je to bilo 31.l0.1991., zatim još 3 puta, ne znam tko me je u mraku tukao, ali znam tko me u mrak poslao a to je bio Kosijer Milan, jednom me u mrak zvao Dokić Mirko koji je bio zatvorski čuvar u Karlovcu prije rata. Inače je Kosijer Milan bio jedan od najgorih stražara kad je on bio na dužnosti on je više od drugih slao zatvorenike u mrak. Dvojica zatvorenika su od batina i podlegli i to Gojak Andrija i Papa Nikola. Oni su podlegli batinama to mogu tvrditi jer sam ja lično čuo kada su Gojaka izveli van iz prostorije i čuo sam kako ga tuku, a ujutro je na mjestu gdje je ležao bila čitava lokva, nije mogao kontrolirati nuždu nakon čega je umro. Papa je pak bio čovjek star preko 80 godina.

Sječam se da je među osobama koje su tamo radile bio i Vuletić Nikola zv. “Niđo”, on je ranije radio u MUP Klc. , inače je jak i visok, on nije bio obični zatvorski stražar nego nešto više, a d.a je nešto više tvrdim na osnovu toga što smo mi tražili da s nekim razgovaramo u vezi razmjene pa je on došao k nama i u razgovoru rekao da smo mi ratni zarobljenici da nemamo što tražiti nego da čekamo. Kasnije u 1. mj.ov. g. je došao kod nas i tražio da popunimo i to svi neke obrasce da time tim potpisom potvrđivali da u zatvoru nismo maltretirani da smo imali odgovarajući smještaj, hranu i liječničku službu ako je trebala.

Sikirica Dragan bio je sa nama dobar. Poznajem od stražara koji su sa mnom bili u grupi i Banda koji je ranije radio u L. Ribaru, sa nama u zatvoru nije imao ništa, on je stražario oko zatvora. Crnković koji je bio stražar u. zatvoru nas nije fizički tukao, ali je bio bezobrazan skroz prema nama. Poznajem i Vuković Boška koji je iz Cerovca, bio je kuhar u Tekstilki u Klc. koji je došao poslije Nove godine on je bio također vanjski stražar, a ja sam ga viđao kada sam išao raditi razne poslove koje smo svi morali po potrebi obavljati.

Dosta često naročito noću bez nekog reda a posebno kada je u noćno bio Kosijer znali su stražari iz bilo kog razloga, pozivati zatvorenike napolje iz ćelija a onda su ih upućivali i tukli svima nama nepoznati ljudi, jer se nije u mraku moglo vidjeti tko to radi.

Na posebno pitanje tužitelja ponavljam da sam čuo da se jedan od tamošnjih pripadnika te voj. policije zove Gvozdenović i koliko se sječam. tome je Gvozdenoviću bilo ime Marko.

Na svjedoka nema daljnjih pitanja.

——————————————————————————————————————————

Konstatira se da je za vrijeme saslušanja svjedoka pristupio i svjedok xxxxxxxxxxxxx, pa je upozoren u smislu čl.325. ZKP.

Pozvan je u sudnicu i prelazi se na njegovo ispitivanje.

Svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nesrodan na nezavadnjen

opomenut iskazuje:

Ja sam dana 5.11.1991. kod svoje kuće zarobljen od strane pripadnika JNA, znam da su to bili oni jer su bili u toj SMB uniformi od kuće sam odveden u Logorište u zatvor, tamo sam dobio odmah batina sa kundakom i cijevi od AP a to nam je namjestio jedan zastavnik po imenu Miroslav. Odatle samo provedeni za Vojnić a i putem smo više puta dobili također sa kundakom. U Vojniću su nas odveli u jednu zgradu na kojoj je bio natpis milicija, smješteni smo u neke manje prostorije, ali nismo dugo u njima boravili nego su nas stalno premještali .

Tu smo isto odmah dobili batina, mene su posebno istukli toliko da sam čak 3 dana bio u nesvjesti. Tu su bili ljudi obučeni u plave milicijske uniforme ili maskirne, ali nije bilo ljudi u SMB uniformi. Kada sam malo došao svjesti osjetio sam, da sam sav mokar pa sam od ostalih zatvorenika saznao da su me zatvorenici polijevali, ustvari da su me vodom polijevali zatvorski stražari.

Znam da je tamo bio jedan koji se zove Dokić koji je bio obučen u plavu milicijsku uniformu a nekada i maskirnu, za njega se govorilo da je bio u miliciji u D. Resi 7 godina, ustvari on je sam to tvrdio. Mene su ispitivali 4 , nazivali su me ustašom, govorili mi da sam ja klao njihove pa da će meni odvesti na to mjesto i da će tad oni moje pa i mene, uglavnom tvrdili su da ću ja znati sve što njih zanima. Za vrijeme tog ispitivanja su me tukli komadom užeta, zatim letvom pendrekom, a tukli su i rukama i nogama.

U ovom sam zatvoru ostao do 21.1.1992. kada sam jednostavno pušten kući.

Čuo sam tamo da se među osobljem koje se tu nalazi Gvozednović Nikola, Sikirica Dragan a bio je tamo i Miljenović Milan kojeg ja poznajem jer je sa mnom ranije radio u tvornici “J. Kraš” a njega sam tamo i vidio.

Druge okrivljenike o kojima me pitate ja ne poznajem, dapače njihova imena su mi potpuno nepoznata. Ukupno je tih zatvorskih ljudi koji su tamo radili bilo oko 20. Svi drugi koji su bili u zatvoru dobivali su batine.

Na svjedoka nema daljnjih pitanja.

Ipak svjedok dodaje da je najstrašnije bilo noću jer je znalo po nekoliko ljudi upast u čeliju po 3 i kada su bili pijani pa su znali pojedinca od nas pitati kako se zove nazivali nas ustašama onda bi jedan od njih kazao nekom od nas da je poklao njegovu familiju, drugi bi pak rekao drugome to je taj poklao njegovu djelu, a da će oni sada nas. Onda bi treći znao reći da je šteta metka da je bolje da pokolju. Kada su tako radili uglavnom nisu tukli u čelijama samo su nas na ovaj način maltretirali. No događalo se da bi nekoga i izvukli izvan čelije onda je taj znao dobiti batine i tek tada se vratiti.

Vrši se uvid u spis br. Kio 129/92 Okružnog suda Karlovac, posebno u iskaz xxxxxxxxxxxxxx na listu br. 72 koji se čita.

Vrši se uvid u izvod iz KE list br. 39 spisa.

Vrši se uvid u spis br. Kio 85/92 Okružnog suda Karlovac.

Konstatira se da strane ne predlažu izvođenje daljnih dokaza.

Konstatira se da VT prilaže u spis dopis MUP Klc. Javnom tužitelj. od 16.9.1992.

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN

VT prije svega izjavljuje da mijenja djelomični činjenični i zakonski opis toč. 1. i činjenični opis toč.2.

U toč.l. nakon riječi ” nećovječno postupali” dodaje “tako da usljed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papa izgubili život, a u zakonskom iza riječi ”teškim nasiljem” dodaje riječi ”kojeg je posljedica smrt viša osoba”.

U toč.2. u činjeničnom opisu iza riječi ”od drugih” i dodaje riječi “nekih od”, zakonski opis i pravna kvalifikacija ostaje ista.

Branitelj okrivljenika dopunu optužnice prima na znanje i ne protivi joj se.

Zatim VT izjavljuje da ostaje kod optužnice ističući da su I i II optuženi svakako bili istražitelji, svejedno da li u vojnom ili civilnom zatvoru, da su i sami učestovali u nasilju i to omogućavali drugim osobama, dok su ostali okrivljenici bili stražarili koji su dio osobno učestovali u nasilju bilo omogućavali drugim osobama da to čine prema zatvorenicima, da zbog svega toga općeg nasilja nastupila je i smrt više osoba, pa predlaže da se svi proglase krivima i osude po zakonu.

Branitelj okrivljenika izjavljuj e da ne može obzirom na, iskaz svjedoka koji su saslušani u ovom postupku i prema čijim se patnjama odnosi sa dužnim pijetetom ipak prihvatiti stav optužbe da su kao rezultat ponašanja svih optuženika a naročito nekih Dragana Sikirice i ostalih tj. V , VII i VII okr. koji nisu neposredno maltretirali fizički zatvorenike jer ako bi se to prihvatilo onda bi se došlo u situaciju da se objektivizira krivična odgovornost pa moli da se to uzme u obzir kod ocijene krivične odgovornosti kod tih optuženike. koje je posebno napomenula.

RASPRAVA DOVRŠENA

Vijeće se povlači na vijećanje i donosi, a nakon toga pred. vijeća javno izriče slijedeću

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

III opt. PAVLE CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

K r i v i s u

što su i to:

I opt. Nikola Vuletić i

II opt. Nikola Gvozdenović

U drugoj polovini 1991. u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH,a nakon osnivanja zatvora u Vojniću, prihvatili dužnost milicijskih istražitelja, te su u prostorijama milicijske stanice i zatvora sami, a također dopuštaju i drugima da uhićenike premlaćuju, iznuđivali priznanja i općenito s njima nečovječno postupali tako da su uslijed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papu izgubili život

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni praćenoj i teškim nasiljem kojeg je posljedica smrt više osoba, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

III opt. Pavle Crnković, IV. opt. Dragan Sikirica, V.opt. Milutin Banda, VI. opt. Milan Miljenović i VII. opt. Boško Vučković

2. U drugoj polovini 1991. g. u Vojniću u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH, a nakon osnivanja zatvora, pristupili u redove zatvorske straže, te su obavljali tu dužnost iako su uhićenici hrvatske narodnosti živjeli u neljudskim uvjetima i bili sistematski premlaćivani, te zlostavljani od drugih i nekih od njih, tako da su uslijed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papa izgubili život,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, praćenoj teškim nasiljem kojega je posljedica smrt više osoba, a koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

čime su počinili I. opt. Vuletić Nikola i II. opt. Gvozdenović Nikola djelo opisanim pod toč. 1., a III opt. Pavle Crnković, IV. opt. Dragan Sikirica, V. opt. Milutin Banda, VI. opt. Milan Miljenović, i VII.opt. Boško Vučković djelom opisanim pod toč. 2. krivična djela protiv RH – oružanom pobunom – označeno u čl. 236.f. st. 1. u vezi čl. 236. o. st. 1. KZ RH.

pa se po čl. 236. o. st. 1. KZRH.

O S U Đ U J U

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II.opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina svaki, a

III opt. PAVAO CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Dovršeno.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

———————————————————————————————————————————-

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K 84/92-14

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća te Juraja Boljkovca i Mladena Kosijera kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv I. opt. VULETIĆ NIKOLE i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. u vezi čl. 236. o. st. 1. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 363/92, dovršene dana 17. rujna 1992.g. u odsutnosti svih optuženika, a u prisustvu VT Novosel Dragana i branitelja optuženika po službenoj dužnosti Dizdarević Jadranke odvjetnika iz Karlovca,

p r e s u d i o j e:

I opt. NIKOLE VULETIĆ, sina Dušana i Anke,

rođ. Paić, rođ. 20.01.1957.god. u Donjem Poloju,

Općina Slunj, s posljednjim prebivalištem

u Karlovcu, Mažuranićeva obala 2,

II opt. NIKOLE GVOZDENOVIĆ, zvanog ”Niđo”,

sina Janka i Petre rođ. Cvijanović, rođ. 12.10.1957. god.

u Ključaru, Općina Vojnić, s posljednjim

prebivalištem u Duga Resi, ul. Jugozapad 5/II.,

III opt. PAVLA CRNKOVIĆ, zvanog ”Pajo”, sina

Milana, rođ. 04.07.1965. god. u Vojniću, s posljednjim

prebivalištem u Vojniću, Ključar 6 a,

IV opt. DRAGANA SIKIRICA, sina Milana, rođ.

20.07.1950. godine u Vođević Brdu, Općina Karlovac,

s posljednjim prebivalištem u Karlovcu,

V opt. MILUTINA BANDA, sina Georgija, rođ.

22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, Općina Slunj,

s zadnjim prebivalištem u Karlovcu,

VI opt. MILANA MILJENOVIĆ, sina Milana i

Danice rođ. Duduković, rođ. 06.08.1956. god. u

Maloj Crkvini, Općina Karlovac, sa zadnjim

prebivalištem u Karlovcu,

VII opt. BOŠKA VUČKOVIĆ, sina Vladimira,

rođ. 20.03.1958. godine u Karlovcu, s posljednjim

prebivalištem u Karlovcu,

K r i v i s u

što su i to:

I opt. NIKOLA VULETIĆ i

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

U drugoj polovini 1991. u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva

RH, a nakon osnivanja zatvora u Vojniću, prihvatili dužnost milicijskih istražitelja, te su u prostorijama milicijske stanice i zatvora sami, a također dopuštali i drugima da uhićenike premlaćuju, iznuđivali priznanja i općenito s njima nečovječno postupali tako da su uslijed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papu izgubili život,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni praćenoj i teškim nasiljem kojeg je posljedica smrt više osoba, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

III opt. PAVAO CRNKOVIĆ,

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA,

V.opt. MILUTIN BANDA,

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ i

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, praćenoj teškim nasiljem kojega je posljedica smrt više osoba, a koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

čime su počinili I. opt. VULETIĆ NIKOLA i II. opt. GVOZDENOVIĆ NIKOLA djelo opisanim pod toč. 1., a III opt. PAVAO CRNKOVIĆ, IV. opt. DRAGAN SIKIRICA, V. opt. MILUTIN BANDA, VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ, i VII.opt. BOŠKO VUČKOVIĆ djelom opisanim pod toč. 2. krivična djela protiv RH – oružanom pobunom – označeno u čl. 236.f. st. 1. u vezi čl. 236. o. st. 1. KZ RH.

pa se po čl. 236. o. st. 1. KZRH.

O S U Đ U J U

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II.opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina svaki, a

III opt. PAVAO CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu kojom osuđenicima stavlja na teret da su izvršili kriv. djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

U samoj optužnici tužiteljstvo je predložilo da se protiv optuženika krivični postupak provede u odsutnosti jer su svi nedostupni legalnim državnim organima, a kako je taj prijedlog, po ocijeni suda, osnovan, to je sud još rješenjem od 3.6.1993. odredio provođenje postupka u odsutnosti optuženika.

Budući optuženici nisu prisustvovali raspravama, nisu iznijeli niti svoje obrane a branio ih je branitelj po službenoj dužnosti. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokazni postupak u kojem je saslušao svjedoke xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, izvršen je i uvid u spis Okružnog suda Karlovac br. Kio 129/92, pri čemu je posebno pročitan iskaz xxxxxxxxxxxxxxxxxx na listu br. 72. tog spisa, izvršen je i uvid u spis istog suda br. Kio 85/92, te u izvod iz KE sa lista br. 39 ovog spisa.

Na osnovu provedenih dokaza i ocijene tih dokaza sud je utvrdio da su svi optuženici izvršili djela radi kojih je i podignuta optužnica te ih proglasio krivima i izrekao im krivične sankcije.

Naime, svi saslušani svjedoci su bili zarobljeni od strane pripadnika bivše JNA u raznim mjestima u okolici Karlovca odnosno Duge Rese, svi su bili sprovedeni u zatvore u Vojniću i tamo manje ili više maltretirani tako od strane zatvorskih straža i inspektora tako i od drugih nepoznatih osoba, te su konačno prije ili kasnije jednostavno pušteni ili razmijenjeni, da bi se konačno našli na slobodi na dijelu teritorija koji se nalazi pod kontrolom legalnih organa vlasti RH.

Tako je svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx bitno iskazao da je zarobljeni od strane pripadnika JNA. Prepračen u Vojnić i tamo smješten u zatvor ”milicija SAO Krajina” pa potom prebačen u vojni zatvor. Već prve noći po dolasku u zatvor u Vojniću u čeliju su upala četvorica maskiranih osoba te su ih tukli nogama, rukama, dršcima noževa, pendrecima, dijelovima užetima i sajle čak i letvama. Već prve noći to se ponovilo od prilike 5 puta.On je nakon svih batinjanja ostao u nesvjesti i kako je kasnije saznao jednim kombijem je prebačen iz milicijskog u vojni zatvor. Više puta je padao u nesvjest. Nakon par dana po njegovom dolasku već su umrli od zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papa. Sjeća se imena više osoba koje su tu bile sudski stražari posebno se sjeća Crnković Pavla, i Vuletić Nikole koji je bio šef zatvora i koji je prije dolaska misije EZ tražio od svih zatvorenika da potpišu neke izjave iz kojih je proizlazio da su imali dobar smještaj i hranu, zdravstvenu zaštitu i da ih nitko nije maltretirao. Za čitavo vrijeme boravka zatvorenici su pozivani iz ćelija u kojima su boravili nakon čega su se vraćali isprebijani u što se je moglo i primjetiti po zadobivenim povredama. Sjeća se i Gvozdenović Nikole koji je navodno ranije radio u PS Duga Resa. Jednom prilikom je maltretiran tako što je izveden iz čelije prisiljen da legne potrbuške pa mu je jedan čovjek gazio po ispruženim rukama cipelama, drugi po nogama po gležnjevima, treći je sjedio na njegovim leđima i brusio noževe govoreći da ga treba klati, a pri tome su ga ispitivali koliko je poklao njihove djece i ljudi, to su radili zatvorski stražari, ali ne i inspektori.

Više puta je noću čuo iz susjednih ćelija uzvike i jauke zatvorenika koji su tamo premlaćivani. Papa je umro ležeći na istom ležaju na kojem je bio i on sam. Jedan od vojnih stražara bio je Sikirica Dragan.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je bitno iskazao da je on zarobljen kao pripadnik MUP-a, da ga je ispitao, posebno o policijskim postrojbama jer mu je bilo poznato da je i prije zarobljavanja radio u MUP. Od zatvorskih staža je upoznao Crnković Pavla i Sikiricu Dragan ostale ne poznaje. Poznato mu je da su i zatvorski stražari i druge osobe dolazili u zatvor u raznim uniformama te su zatvorenike maltretirali jednostavno tako da bi ih tukli, a kad su to činili ljudi koji inače nisu radili u zatvoru činili su uz znanje zatvorskih stražara. Čuo je da je Vuletić Nikola bio šef zatvora i smatra da je Vuletić mogao znati kako drugi postupaju sa zatvorenicima. Vidio je tamo i Gvozdenović Nikola koji je došao kod njega u čeliju pa mu je dao i 5 kutija cigareta time da dio cigareta preda Marić Šimi koji je bio iz Duga Rese. Gvozdenović je bio u plavoj milicijskoj uniformi sa oznakom ”Milicija SAO Krajine” s Vuletić se pojavljivao u raznim uniformama. Crnković kao stražar nije dobro se odnosio prema zatvorenicima, vrijeđao ih ali njega osobno nije nikada tukao kao što je činio sa drugim zatvorenicima. Ovaj je stalno bio u SMB uniformi. Smatra da je stražar Sikirica jedini više sklon zatvorenicima nego svojim kolegama.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je zarobljen od pripadnika JNA i odmah su ga nazivali ustašom te ga tukli tako da su mu izbili zube. U Vojniću kuda je bio prebačen poznavao je Banda Milutina od ranije jer su zajedno radili u tvornici ”Lola Ribar”. Taj je kao stražar prema njemu bio dobar i nikada ga nije tukao dapače davao mu cigarete. Međutim, iako tamo njega nisu tukli, vidio je kako su druge zatvorenike pozivali iz ćelija a kada su se vratili pričali su da su bili premlaćivani na nekima se vidjelo da su po tijelu bili potpuno crni od dobivenih batina time da su ih tukli najviše po slabinama. Nije vidio tko je te ljude tukao, a nisu to vidjeli niti oni koji su dobili batine jer se to dešavalo u mraku. Bio je pozivan i od strane Vuletića na ispitivanje, čak je bio iz vojnog zatvora vođen u zgradu milicije, ali nije dobio batina.Poznato mu je da su u Vojniću u zatvoru umrli Nikola Papa i Andrija Gojak, obojicu je lično vidio mrtve, a umrli su jer su bili pretučeni. Sjeća se da je jedan od stražara bio Sikirica Dragan.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je iskazao da je zarobljen kao pripadnik Narodne zaštite a zarobili su ga pripadnici JNA koji su ga odmah na licu mjesta tukli, dobili su batina i tokom puta za Vojnić. U Vojniću je bio u vojnom zatvoru u zgradi Općinskog suda. Tu su bili sudski tzv. unutarnji stražari u jednoj smjeni Sikirica Dragan i Stojaković Gojko, u drugoj Kosijer Milan i Knežević Željko te u trećoj Crnković Pavao i Zavišić Željko, šef tog vojnog zatvora je bio Božić Dragan. Njega osobno je ispitivala osoba u SMB uniformi a kasnije je čuo da se taj čovjek zove Gvozdenović Marko, a čuo je također da je taj isti ranije radio u MUP Duga Resa, nakon ispitivanja ga je 4 puta palicom udario otraga po vratu. Inače je dobio batina 3 puta i to noću kada je bio izveden iz čelije gdje su ga nepoznate osobe isprebijale. Znao je da ga je u mrak poslao Kosijer Milan, jednom prilikom ga je pozvao Dokić Mirko. Jedan od najgorih stražara svakako je bio Kosijer Milan i kada je on bio na dužnosti noću više od drugih stražara je pozivao zatvorenike u čelije u mrak gdje su bili po nepoznatim osobama premlačivani. Poznato mu je da su od batina umrli Nikola Papa i Andrija Gojak. Zna da je među osobljem koji su bili zaposleni u zatvoru bio Vuletić Nikola koji je prema pričanju ranije radio u MUP Karlovac, on nije bio stražar nego nešto više, a to je čuo od ostalih zatvorenika. Taj Vuletić je kasnije tražio da svi potpišu neke obrasce na kojima su svojim potpisom zatvorenici potvrđivali neke izjave da su u zatvoru imali dobar smještaj i da nisu maltretirani. Od stražara sjeća se Sikirica Dragan koji je bio dobar, a zatim Crnkovića koji ih nije tukao ali je bio jako bezobrazan, poznaje i Vučković Boška iz vremena od prije rata.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxx je kao civil zarobljen kod svoje kuće od pripadnika JNA, zatim odveden u vojarnu u Logorište pa u zatvor u Vojniću. Odmah po dolasku u vojarnu dobio je batina kundskom i ciljevima AP. U Vojniću je bio smješten u zgradi na kojoj je bio natpis ”Milicija”. Tu je također dobio batina i to toliko da je čak 3 dana bio u nesvjesti, a kada je konačno došao k svijesti osjetio je da je mokar pa je od ostalih zatvorenika čuo da su za zatvorski stražari polijevali vodom. Sjeća se da je tamo bio jedan koji se zove Dokić koji je nosio ponekad plavu milicijsku uniformu a nekada maskirnu i onda sam je govorio da je ranije 7 godina radio u PS D. Resa. Prilikom ispitivanja a što se događalo 4 puta nazivali su ga ustašom govorili da je klao njihove i da će sada njega odvesti na isto mjesto pa da će poklati njega i njegovo, a pri tome su ga tukli komadom užeta, letvom, pendrekom, po rukama i nogama. Sjeća se da su među osobama koje su to obavljali radne dužnosti bili Gvozdenović Nikola, Sikirica Dragan, kao i Miljenović Milan, a Miljenovića poznaje jer je s njim zajedno radio u tvornici ”J. Kraš”. Druge okrivljenike ne poznaje, a njihova imena nakon što su mu predočena ništa mu ne znače.

Iz izvoda iz KE proizlazi da je opt. Sikirica Dragan osuđivan još 1976. zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. i 2. tadašnjeg KZ, na uvjetnu kaznu od 3. mj. zatvora, te jednom kažnjavan po sucu za prekršaje novčanom kaznom. Vuletić Nikola, Banda Milutin, Miljenović Milan i Vučković Boško nisu osuđivani. Za ostale optuženike nije bilo moguće pribaviti odgovarajuće izvode.

Uvidom u priložene spise Okružnog zatora Karlovac utvrđeno je, da je vođena istraga protiv više osoba a među njima i protiv nekih od optuženika iz ovog postupka zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZ.

I svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx je bitno iskazao da je i on bio u zatvoru u Vojniću te osobno dobio batina a vidio ili čuo da su i drugi zatvorenici maltretirani kao i on, te uglavnom od istih osoba a pretežno od nepoznatih osoba.

Iskaze svih svjedoka sud je ocijenio istinitim i dao im puno povjerenje odnosno usvojio ih kao istinite. Dapače, tokom ispitivanja tih svjedoka ti su se iskazi itekako dojmili obzirom da su ti ljudi prošli prave strahove a čak se i sada barem djelomično na njima vide i posljedice tih strahota, posebno dok ljudi govore, pa se veoma lako uočava kako su im naprosto izbijeni zubi u manjem ili većem broju, pa su neki nažalost krezubi, a neki uopće nemaju zuba na prednjem dijelu zubala.

Na osnovu takvih iskaza odnosno provedenih dokaza sud je prije svega utvrdio da je u Vojniću u drugoj polovini 1991. g. nakon što se ta općina izdvojila iz RH i pripojila tzv. ”SAO Krajini” i nakon što su teritorij te općine kao i dijelovi teritorija susjednih općina praktički okupirani od strane jedinica tzv. ”JNA” te raznih nelegalnih formacija iste političke umjetne tvorevine da je u Vojniću osnovan zatvor i to kako u okviru tzv. ”Milicije SAO Krajina” tako i u okviru, tih nelegalnih oružanih vojnih formacija koji su svjedoci nazivali vojnim zatvorom, a i stražari koji su tu vršili straž. dužnost bili su uglavnom odjeveni u SMB uniformu. Iz navedenih dokaza potpuno sigurno i pouzdano proizlazi da su u zatvorima vršili razne dužnosti svi optuženici iz ovog predmeta. Prema onome koliko su svjedoci kao zarobljenici pritvorenici mogli neposredno zapažanjem, zatim zaključavanjem pa i po onome što su čuli od drugih, proizlazi i to da su I opt. Vuletić i II opt. Gvozdenović doista bili inspektori odnosno kako ih svjedoci nazivaju šefovi, posebno Vuletića a za ostale optuženike jednako sigurno proizlazi da su bili sudski stražari. Većina optuženika do početka ratnih operacija oko Karlovca i Duga Rese bili su u službi upravo u tim mjestima dok su neki i ranije boravili na području općina Vojnić Duga Resa. Iz te činjenice što su napustili stalna mjesta prebivališta odnosno službu ili zaposlenje na teritoriju pod kontrolom legalnih organa vlasti RH te prešli na područja Vojnića koje je bilo okupirano proizlazi nesumnjivi zaključak da su dobrovoljno prešli na pobunjeničku stranu odnosno stranu tzv. JNA i stranu nelegalnih raznih vojnih ili paravojnih organizacija. Sigurno proizlazi i to da su dobrovoljno pristupili i u službu kod navedenih zatvora u samom Vojniću i tamo obavljali dužnosti kako je već i navedeno.

Iz iskaza saslušanih svjedoka isto tako sigurno proizlazi da su naročito zarobljenici hrvatske narodnosti živjeli u nedljudskim uvjetima spavali su na betonu, hrana je bila loša, zdravstvena zaštita gotovo nikakva, a pored svega toga svi saslušani svjedoci su bili maltretirani, psihički raznim metodama a pored svega toga fizički premlačivani. Što više dopuštali su baš optuženici i drugim osobama koje tamo nisu imale baš nikakvog posla da zatvorenike naprosto premlačuju i da se na druge načine prema njima iživljavaju. To su činili i neki od optuženika osobno, u manjoj ili većoj mjeri. To što su pojedinci u odnosu na zatvorenike koje su od ranije poznavali bili nešto popustljiviji, čak prema njima izvršili i neke dobronamjerne geste kao što je davanje cigareta i sl., ne isključuje njihovu pripadnost tom čitavom nasilničkom mehanizmu koji je bio ustrojen i koji je funkcionirao u obliku tzv. ”zatvora”. U pravim zatvorima se naime, tako ne postupa sa ljudima koji su u njemu zatvoreni, zato se ovdje i navodi da se radi o tzv. ”zatvoru”. Osim toga optuženici Vuletić i Gvozdanović ne samo da su osobno prema nekim zatvorenicima primjenjivali nasilje nego su primjenu nasilja dopuštali kako zatvorskim stražarima tako i drugim osobama, kao što su uostalom postupali i sami stražari.

Također je na osnovu iskaza svjedoka utvrđeno da su uslijed upisanih maltretiranja dvije osobe u kritičnom periodu izgubile život.

Proizlazi drugim riječima, da je sud utvrdio da su optuženici dosita izvršili krivična djela koja im se optuženim aktom stavljaju na teret.

Naime, na osnovu utvrđenih činjenica dakle dobrovoljnog stupanja u službu u okviru zatvora, osobnog maltretiranja zatvorenika i dopuštanja drugim osobama da to isto čine zbog čega su zatvorenici bili izvrgnuti velikim duševnim patnjama i fizičkim bolovima uslijed batinjanja i premlačivanja a što je kod dvojice zatvorenika na kraju imalo za posljedicu i smrtni ishod. Time su svi optuženici ostvarili objektivni bitni elemenat kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. u vezi čl. 236. o. st. 1. KZRH.

Sve to optuženici su učinili namjerno, na osnovu vlastite odluke saznanja pristupili tzv. milicije SAO Krajina bilo drugim vojnim ili paravojnim nelegalnim formacijama, potom stupili u službu u zatvorima, namjerno fizički i psihički maltretirali zatvorene ljude, dopuštali drugim osobama da to čine, a sigurno je da su to oni htjeli da su željeli da tako postupaju prema pripadnicima Hrvatske nacionalnosti, ni za koga se ne može naći elemenata iz kojih bi proizlazilo da ih je eventualno netko na to prisilio ili možda nagovorio. Drugim riječima svi su optuženici sve te svoje postupke vršili sa umišljajem. Drugim riječima ostvarili su i subjektivni bitni element krivičnog djela za koje su optuženi.

Zbog toga je sud ove optužnice proglasio krivim i izrekao im kaznu. Prvoj dvojici optuženika Vuletiću i Gvozdanoviću izrečena je znatno veća vremenska kazna jer su oni bili na znatno višoj dužnosti od stalnih optuženika i njihova je ne samo etička nego i krivična odgovornost daleko veća od ostalih optuženika.

Ostali optuženici bez obzira na to što su se u pojedinim slučajevima čak dosta korektno ponijeli prema pojedinim zatvorenicima izrečena je nešto blaža sankcija ali ipak još uvijek po ocijeni sudskog vijeća relativno visoka, a u odnosu na sve optuženike upravo adekvatna kazna koja bi trebala u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja, dakle i svrhu individualne i svrhu generalne prevencije.

Konačno, budući su optuženici nedostupni državnim organima sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Karlovac, 17. rujna 1992.

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Ivana Kodrić,v.r. Zvonimir Matan, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 3 istovj. primjerka ili usmeno na sud. zapisnik, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

DNA

VT Klc. na br. Kt 363/92
Okrivljenicima, oglasna ploča suda
Branitelju, Dizdarević Jadranka, odvj. iz Klc.

Za točnost otpravka ovlašteni radnik:

M. Kirin

——————————————————————————————————————————

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broi: I Kž 765/1992-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice kao predsjednika vijeća, te Pavišić dr. Berislava, Drakulić Milene, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Vuletić Nikole i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. I.KZRH u vezi s čl. 236.0. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 17. rujna 1992. K-84/92, u sjednici održanoj 25. ožujka 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Delić Zvonimira,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba optuženih Vuletić Nikole, Gvozdenović Nikole, Crnković Pavla, Sikirica Dragana, Banda Milutina, Miljenović Milana i Vučković Boška, a povodom te žalbe

i po službenoj se dužnosti ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenom presudom Vojnog suda u Karlovcu oglašen i su u odsutnosti krivima toč. 1. opt. Nikola Vuletić i Nikola Gvozdenović zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st.

1. KZRH u vezi s čl. 236.0. st. 1. KZRH i na temelju čl. 236.0. st. 1. KZRH osuđeni na

kazne zatvora u trajanju od po četrnaest godina svaki, i toč. 2. opt. Pavao Crnković, Dragan Sikirica, Milutin Banda, Milan Miljenović i Boško Vučković zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH u vezi s čl. 236.0. st. 1. KZRH, te su na temelju čl. 236.0. st. 1. KZRH osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po devet godina svaki.

Protiv te presude podnijela je žalbu zajednička braniteljica svih optuženika odvj. Dizdarević Jadranka iz Karlovca zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložila da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Izjašnjavajući se na temelju čl. 370. st. 2. ZKP o žalbi optuženika zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske pismeno predlaže da se ta žalba odbije kao neosnovana

Ispitujući povodom žalbe optuženika presudu suda prvog stupnja, a na temelju čl. 376. st. 1. ZKP ovaj je sud najprije uočio da je izreka u toč. 2. glede pitanja koji su optuženici sistematski premlaćivali i zlostavljali uhićenike potpuno nejasna, da su glede istih činjenica potpuno nejasni i razlozi presude, da nije obrazloženo na temelju kojih je činjenica i dokaza utvrđeno da su optuženici Vuletić i Gvozdenović osobno premlaćivali uhićenike i iznuđivali od njih priznanja, te konačno, da ni odluka o kazni zapravo nije obrazložena, što sve čini bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP zbog koje pobijanu presudu valja ukinuti.

Međutim, osnovana je i žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Toč. 1. pobijane presude oglašeni su krivima optuženici Vuletić i Gvozdenović što su se u drugoj polovini 1991. u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a nakon osnivanja zatvora u Vojniću, prihvatili dužnosti milicijskih istražitelja, te su u prostorijama stanice i zatvora sami, a također dopuštali i drugima, da uhićenike premlaćuju, iznuđivali priznanja i općenito s njima nečovječno postupali, tako da su uslijed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papa izgubili život.

Toč. 2. su pak optuženici Crnković, Sikirica, Banda, Miljenović i Vučković oglašen i krivima što su u isto vrijeme i u istom cilju, a nakon osnivanja zatvora (u Vojniću) pristupili u redove zatvorske straže, te su obavljali te dužnosti, iako su uhićenici hrvatske narodnosti živjeli u neljudskim uvjetima i bili sistematski premlaćivani, te zlostavljani od drugih i nekih od njih, tako da su uslijed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papa izgubili život.

Već je uvodno rečeno da je pobij ana presuda ovako opisana djela pravno kvalificirala kao sudjelovanje u oružanoj pobuni iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, a jer je praćeno teškim nasiljem kojeg je posljedica smrt više osoba u vezi s čl. 236.0. st. 1. KZRH.

Kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, kao osnovno djelo, učinjeno je već samim dobrovoljnim prihvaćanjem dužnosti milicijskih istražitelja (toč. 1.) odnosno dobrovoljnim pristupanjem u redove zatvorske straže i obavljanjem dužnosti zatvorskih stražara (toč. 2.) jer su zatvori osnovani nakon oružane pobune u Vojniću na teritoriju na kojem pobuna i dalje traje služili potrebama paradržavnih organa osnovanih od pobunjenika na teritoriju tzv. “SAO Krajina” pa su se optuženici dobrovoljnim odlaskom na teritorij izvan kontrole legalnih organa vlasti Republike Hrvatske i stavljanjem u službu pobunjeničkih paradržavnih organa pobuni priključili i u njoj na opisani način učestvovali.

Uostalom, optuženici žalbom i ne pobijaju činjenicu da su oni postupali s pobunjeničkim namjerama, a ne osporavaju ni pravnu kvalifikaciju djela.

Za postojanje kriv. djela oružane pobune, pa i njezinog kvalificiranog oblika iz čl. 236.0. st. 1. KZRH, sa stanovišta postojanja konstitutivnih elemenata djela nije, doduše, od značaja kako su se optuženici ophodili prema uhićenicima, jer je smrt dviju osoba, a koja također nije sporna, tzv. objektivni uvjet kažnjivosti, za koji se na strani optuženika krivnja i ne traži.

Međutim, pitanje kako su se optuženici odnosili prema zatvorenicima, iako dakle stoji izvan obilježja kriv. djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZRH. kao osnovnog djela, itekako je odlučno za odmjeravanje kazne svakom pojedinom optuženiku, jer na temelju čl. 41. OKZRH predstavlja okolnost uz koju je počinjeno djelo. Upravo glede tog pitanja izreka je presude u toč. 2. potpuno nejasna, jer se navodi da su neki od optuženika premlaćivali i zlostavljali uhićenike, pa je nejasno koji od pet optuženika je to činio. Tome slično se i u razlozima presude navodi da su ovi optuženici dopuštali ne samo drugim osobama da zlostavljaju uhićenike i da se na druge načine iživljavaju prema njima, nego da su to neki od optuženika u većoj ili manjoj mjeri i sami činili.

Utvrđenje pobijane presude iz toč. 1. da su opt. Vuletić i Gvozdenović sami premlaćivali uhićenike i od njih iznuđivali priznanje, odnosno navod na str. 7., II. alineja da su ovi optuženici prema nekim zatvorenicima i sami primjenjivali nasilje, ostalo je neobrazloženo, jer se u razlozima presude ne navodi na temelju kojih je dokaza i činjenica to utvrđeno.

Upravo u vezi s tim pitanjem odnosa svakog pojedinog optuženika prema zatvorenicima ostalo je činjenično stanje i pogrešno i nepotpuno utvrđeno. pa žalite1j s pravom zahtijeva da se uloga svakog pojedinog optuženika razjasni.

Analiza sadržaja iskazivanja saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx,

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, kao i iskaza svj. xxxxxxxxxxxxxx, koji je na glavnoj raspravi pročitan, a čiji su iskazi inače u razlozima pobijane presude korektno reproducirani, ne dopušta zaključak da su opt. Vuletić i Gvozdenović osobno premlaćivali uhićenike i od njih iznuđivali priznanja, a niti da su optuženici Sikirica, Banda, Miljenović i Vučković zlostavljali uhićenike. Žalitelj pri tome posebno ukazuje da iz tih svjedočkih iskaza proizlazi da su opt. Miljenović i Vučković bili tzv. “vanjski stražari” koji s uhićenicima nisu imali nikakvog neposrednog doticaja (svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx).

Navod sa str. 8., III. i IV. alineja da je optuženicima Vuletiću i Gvozdenoviću izrečena znatno veća vremenska kazna, jer su oni bili na znatno višoj dužnosti od ostalih optuženika, pa im je i etička i krivična odgovornost veća, a da je ostalim optuženicima izrečena nešto blaža kazna, iako relativno visoka i bez obzira na to što su se u pojedinim slučajevima čak dosta korektno ponijeli prema pojedinim zatvorenicima, ne odgovara zahtjevu iz čl. 357. st. 8. ZKP, jer nije jasno koje je okolnosti iz čl. 41. st. 1. OKZRH sud zapravo uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne svakom pojedinom optuženiku.

Kako je dakle, za sada, ostalo dvojbeno utvrđenje pobijane presude o tome da su navedeni optuženici i sami zlostavljali uhićenike i prema njima se nečovječno odnosili, a učinjena je upravo glede tih pitanja pri obrazlaganju odluke o krivičnoj sankciji i apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP u izloženom smislu, valjalo je presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 385. st. 1. ZKP ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom suđenju sud prvog stupnja treba izvesti sve potrebne i raspoložive

dokaze kako bi raspravio i utvrdio kakav su odnos Imali optuženici pojedinačno prema uhićenicima, tj. da li su opt. Vuletić i Gvozdenović i sami premlaćivali uhićenike i iznuđivali od njih priznanja, a opt. Crnković, Sikirica, Banda, Vučković i Miljenović, premlaćivali i zlostavljali uhićenike odnosno koji je od ovih optuženika to činio, te u odnosu na te okolnosti, koje su odlučne za omjeravanje kazne, u razlozima presude navesti na temelju kojih su činjenica i dokaza utvrđene, te svoju odluku o kazni obrazložiti navođenjem konkretnih olakšavajućih i otežavajućih okolnosti u smislu čl. 41. OKZRH.

U Zagrebu, 25. ožujka 1993.

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v. r. Horvatinović mr. Ružica v. r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)

————————————————————————————————————————————-

K-132/93-18

15. ožujka ’94.

Vojnog Karlovcu

Zvonimir Matan VDO Karlovac

Mladen Kosijer Vuletić Nikola

Marijan Janjac 236.f. st. 1. KZRH

Ivana Kodrić Kt-363/92

10,30

VDO Zdravko Car

Branitelj po sl. dužnosti Jadranka Dizdarević odvj. iz Klc.

Prije otvaranja rasprave VDO izjavljuje da imade namjeru da izmijeni činjenični opis optužnice pa to i čini kako slijedi:

da su:

I okr. NIKOLA VULETIĆ

II okr. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

III okr. PAVAO CRNKOVIĆ

IV okr. DRAGAN SIKIRICA

V okr. MILUTIN BANDA

VI okr. MILAN MILJENOVIĆ

VII okr. BOŠKO VUČKOVIĆ

u drugoj polovini 1991. g. u Vojniću u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH, te odvajanja tog teritorija od Republike Hrvatske, nakon privremene okupacije i osnivanja zatvora u Vojniću, prihvatili i to I. okr. Vuletić Nikola dužnost šefa zatvora te zajedno sa II okr. Gvozdenović Nikolom dužnost milicijskog istražitelja, dok su III okr. Crnković Pavao, IV. okr. Sikirica Dragan, V okr. Banda Milutin, VI okr. Miljenovć Milan i VII okr. Vučković Boško preuzeli dužnost zatvorskih stražara i čuvanje uhićenih pripadnika hrvatske nacionalnosti, te su dozvolili da se sa zatvorenicima neljudski postupa te da se iste fizički svakodnevno zlostavlja i premlačuje, tako da su uslijed toga od zadobivenih povreda zatvorenici Gojak Andrija i Pap Nikola i umrli,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni praćenoj teškim nasiljem kojega je posljedica smrti više osoba, a koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske,

pa da su time počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u č. 235.(236.f.) st. 1. u svezi čl. 244. (236.o.) KZRH, a kažnjiv po čl. 244. (236.o.) st. 1. KZRH,

Pred. vijeća ostvara gl. raspravu i objavljuje sastav vijeća na koje stranke nemaju primjedbi.

Utvrđuje se identitet okrivljenika.

I okr. VULETIĆ NIKOLA

II okr GVOZDENOVIĆ NIKOLA

III okr. CRNKOVIĆ PAVAO

IV okr. SIKIRICA DRAGAN

V okr. BANDA MILUTIN

VI okr. MILJENOVIĆ MILAN za sve podaci kao na listu br. 23 spisa

VII okr. VUČKOVIĆ BOŠKO, ostali podaci kao na listu br. 24 spisa

Rasprava je javna

Rasprava počinje čitanjem izmijenjene optužnice.

Utvrđuje se da je rješenje ovog suda od 3.6.1992. (list 27) spisa određeno da se postupak protiv optuženih vodi u njihovoj odsutnosti a koje je rješenje pravomoćno.

Obzirom da su optuženici nedostupni državnim organima neće se isti ispitivati niti su ranije ispitani, pa će se i bez obrane optuženika provesti dokazi.

Vijeće donosi rješenje

R j e š e n j e

U dokaznom postupku pročitat će se iskazi svjedoka koji su ranije tokom postupka ispitani.

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxx list 35 do 37 spisa.

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxx list 37 do 37 spisa

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx list 41 spisa

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx list 41-43 spisa

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx, list 43 spisa

Čita Vrši se uvid u Kio 85/92 Okružnog suda Klc.

Vrši se uvid u izvod iz KE sa Sikirica Dragana list 39 spisa

Vrši se uvid u dopis Službe za zaštitu ustavnog poretka, Centar Klc., Upućen u VDO Klc. 16.9.1992. list 47 spisa

Vijeće donosi

R j e š e n j e

Daljnji dokazi neće se provoditi.

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN

VDO naznačuje iskaze svjedoka i smatra dokaznim posebno to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka. Svi okrivljenici su se ponašali vrlo neljudski bezobzirno i kao zatvorski čuvari kojima je zadatak da čuvaju zatvorenike postupali su sasvim suprotno jer su dozvoljavali svakodnevna maltretiranja i fizička zlostavljanja uhićenih pripadnika hrvatske nacionalnosti tako da su dva zatvorenika zadobila između ostalog povrede od kojih su i umrli. Čitav postupak okrivljenika bio je u funkciji oružane pobune protiv RH sa ciljem da se okupacija Vojnića i ostalog dijela okupirane Republike Hrvatske otcijepi radi oživotvorenja ideje i o ”Velikoj Srbiji”.

Kakova je posljedica njihovog postupanja teško nasilje i smrt više osoba smatram da su ostvareni bitni elementi opisanog kriv. djela iz optužnice te predlaže da ih se proglasi krivim i kazni po zakonu.

Braniteljica optuženih:

Suprotno stanovištu optužbe smatram da je tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi I do VII opt. počinili kriv. djelo za koje ih se tereti. Danas izmijenjujemo optužnicom koja je u cijelosti nejasna stavljaju se na teret da su u jednom i drugom svojstvu maltretirani i pak dovozili maltretiranje zatvorenika hrvatske nacionalnosti, međutim nije utvrđeno tko je vršio to maltretiranje tako da je nemoguće ocijeniti pojedinačnu odgovornost da prosuđuje temeljem objektivne odgovornosti što je u kaznenom postupku neprihvatljivo.

RASPRAVA DOVRŠENA

Vijeće se povlači na vijećanje i glasovanje, a predsjednik vijeća objavljuje slijedeću:

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

K r i v i s u

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

III opt. PAVLE CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

K r i v i s u

što su i to:

O S U Đ U J U

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Dovršeno.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K-132/93-20

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matan kao predsjednika vijeća te Janjac Marijana i Mladena Kosijera kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv I. opt. VULETIĆ NIKOLE i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. u vezi čl. 235 (236.f). st. 1. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice VDO Karlovac br. Kt 363/92, dovršene dana 15. ožujka 1994.g. u odsutnosti svih optuženika, a u prisutnosti VDO Car Zdravka i branitelja optuženika po službenoj dužnosti Dizdarević Jadranke odvjetnika iz Karlovca, a u odsutnosti optuženika

p r e s u d i o j e:

I opt. NIKOLE VULETIĆ, sina Dušana i Anke,

rođ. Paić, rođ. 20.01.1957.god. u Donjem Poloju,

Općina Slunj, s posljednjim prebivalištem

u Karlovcu, Mažuranićeva obala 2,

II opt. NIKOLE GVOZDENOVIĆ, zvanog ”Niđo”,

sina Janka i Petre rođ. Cvijanović, rođ. 12.10.1957. god.

u Ključaru, Općina Vojnić, s posljednjim

prebivalištem u Duga Resi, ul. Jugozapad 5/II.,

III opt. PAVLA CRNKOVIĆ, zvanog ”Pajo”, sina

Milana, rođ. 04.07.1965. god. u Vojniću, s posljednjim

prebivalištem u Vojniću, Ključar 6 a,

IV opt. DRAGANA SIKIRICA, sina Milana, rođ.

20.07.1950. godine u Vođević Brdu, Općina Karlovac,

s posljednjim prebivalištem u Karlovcu,

V opt. MILUTINA BANDA, sina Georgija, rođ.

22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, Općina Slunj,

s zadnjim prebivalištem u Karlovcu,

VI opt. MILANA MILJENOVIĆ, sina Milana i

Danice rođ. Duduković, rođ. 06.08.1956. god. u

Maloj Crkvini, Općina Karlovac, sa zadnjim

prebivalištem u Karlovcu,

VII opt. BOŠKA VUČKOVIĆ, sina Vladimira,

rođ. 20.03.1958. godine u Karlovcu, s posljednjim

prebivalištem u Karlovcu,

K r i v i s u

što su i to:

čime su počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u č. 235.(236.f.) st. 1. u svezi čl. 244. (236.o.) KZRH, a kažnjiv po čl. 244. (236.f.) st. 1. KZRH,

O S U Đ U J U

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

VDO Karlovac podiglo je protiv optuženika optužnicu koja je najprije posebno teretila I i II optuženika Vuletića i Gvozdenovića a potom posebno ostale optuženike a da bi tu optužnicu izmijenio stavljajući na teret svim optuženicima djelo kako je opisano u izreci ove presude.

Već u optužnici je predloženo obzirom da su svi nedostupni sudu, da se kriv. postupak provede u njihovoj odsutnosti, pa je sud ocijenio taj prijedlog opravdanim i posebnim rješenjem odlučio da će se postupak provesti u odsutnosti optuženika, time da ime je postavljen branitelj po sl. dužnosti.

Upravo zbog toga što je postupak proveden u odsutnosti optuženika oni nisu uopće iznijeli svoju obranu već je sud na glavnoj raspravi proveo dokazni postupak u kojem je i to u ponovljenom postupku samo pročitao iskaze svjedoka dok su u prvom postupku sud neposredno saslušani na raspravi.

Kako su pročitani iskazi svj. xxxxxxxxxxxxxx list 35-37 spisa, xxxxxxxxxxxxx list 37 spisa, xxxxxxxxxxxx list 41 spisa, xxxxxxxxxxxxx list 41-43 spisa, xxxxxxxxxxxxxx list 43 spisa, a pored toga izvršen je i uvid u spis Okružnog suda Karlovac br. Kio-85/92, zatim u izvod iz KE za Sikirica Dragana na listu 39 spisa i konačno izvršen je uvid u dopis SZUP-a, Centra Karlovac, na listu 47 spisa.

Iskazi svih svjedoka u pogledu jedne okolnosti su identični u toliko što su svi ti svjedoci kao civili ili pak jedan od njih kao pripadnik ZNC bili na raznim mjestima ali svakako tokom 1991.g. zarobljeni bilo od strane pripadnika tzv. ”JNA” bio naoružanih pobunjeničkih formacija te su svi nakon toga sprovedeni upravo u zatvor u Vojniću u kojem su optužnici obnašali dužnosti zatvorskih stražara odnosno milicijskih istražitelja a I opt. Vuletić Nikola još i dužnost šefa zatvora.

Nadalje, iz iskaza svih svjedoka proizlazi da su svi oni boravili u tom istom zatvoru kraće ili duže vrijeme dok su jednostavno pušteni kući ili razmijenjeni. Dakako, za vrijeme boravka u tom zatvoru upoznali su optuženike bilo samo neke od njih bilo u većoj ili manjoj mjeri. U svakom slučaju iz njihovih iskaza proizlazi da su upravo svi optuženici bili u tom zatvoru u službi. Također iz iskaza se vidi kako su se optuženici odnosili prema zatvorenicima. Takav odnos doista je bio u pravilu neljudski i nehuman jer su baš ti svjedoci kao i mnogi drugi zatvorenici bili na razne načine maltretirani najčešće na taj način da bi bili pozivani od strane pojedinih optuženika van iz pojedinih zatvorskih ćelija, posebno noću, gdje bi ih onda nepoznate osobe jednostavno premlačivale.

Iako je posebno xxxxxxxxxxxxx bio je premlaćivan tokom kojih događaja je zadobio brojne i veoma teške tjelesne povrede. Iz iskaza svj. dalje proizlazi da su zbog takvog postupka Gojak Andrija i Papa Nikola i umrli. Istina nisu svi svjedoci upoznali baš sve optuženike po imenu, ali neke itekako dobro osobno upoznali, dok su o nekim drugima čuli od ostalih zatvorenika kako su se ti optuženici odnosili prema zatvorenicima općenito. Tako se može kao jedna pojedinost, a iz iskaza svj. to proizlazi, navesti činjenice da su zatvorenici barem u prvo vrijeme ležali odnosno spavali na golom podu, točnije na običnom betonu. Isto tako iz iskaza Stavljenić Josipom proizlazi da je on osobno vidio mrtve Gojak Andriju i Papa Nikolu, a obojicu je poznavao od ranije.

Također iz iskaza svj. xxxxxxxxxxxxxx kao ilustrativna pojedinost proizlazi da je među zatvorenima bio zarobljeni pripadnik ZNG Blizanac Jakov čija je noga bila prostrijeljena u skočnom zglobu, a osim toga pretrpio je i prijelom potkoljenice a od liječničke pomoći kroz 4 mj. samo je dobio longetu, a povređena noga za sve to vrijeme previjena je svega dva ili tri puta, ali nikada nije dobio niti jednu injekciju ili neki drugi lijek.

Uglavnom da se ne bi ponavljali iskazi ili samo neke pojedinosti istih iskaza proizlazi da je odnos svih optuženika prema zatvorenicima bio upravo onakav kako se to navodi u činjeničnom opisu djela za koje optuženici odgovaraju.

Sasvim je sigurnosti da su svi optuženici stupili u tu ”Službu” sasvim dobrovoljno jer su praktički sve i do početka oružanih operacija pobunjenike stalno prebivali u Karlovcu izuzev Crnković Pavla koji je boravio na teritoriju Vojnića, a kako ih nitko iz Karlovca nije nasilno tamo na okupirani teritorij protjerao ili odveo jasno je da je njihov pristup na te dužnosti bio dobrovoljan.

Isto tako jasna je i svrha njihovog postupka. Naime, pobunjenici srpske nacionalnosti a na teritoriju RH imaju posve jasan i određen stil a to je odvajanje teritorija koji su pobunjenici uspjeli oružanom silom okupirati iz okvira RH, a osim toga i nasilno obaranje čitavog državnog i društvenog ustrojstva Hrvatske. Taj cilj ne treba potkrepljivati nikakvim posebnim dokazima koji bi se eventualno pojavili u ovom postupku,jer su takvi ciljevi itekako dobro općenito poznati a proizlaze upravo iz ponašanja pobunjenika.

Kako su optuženici dakle, dobrovoljno stupili u redove pobunjenika a u toku učestovanja u tim nelegalnim formacijama omogućili su drugim pripadnicima istih formacija da vrše nasilje i zlostavljaju pripadnike hrvatske nacionalnosti koji su bili u zatvoru u kojem su optuženici djelovali a zbog čega je čak nastupila i smrt više osoba, proizlazi da su svi optuženici upravo takovim ponašanjem ostvarili sva bitna obilježja kriv. djela koje im se stavlja na teret, time da se radi o kvalificiranom djelu oružane pobune iz čl. 244. st. 1. (236.o) KZRH.

Utvrdivši dakle, da se optuženici doista počinili djelo i to zajedničkim postupanjem u istoj pobunjeničkoj tvorevini koju su nazivali zatvor, sud ih je sve oglasio krivim i svima izrekao jednake kriv. sankcije, bez obzira na to što nije bilo moguće sa većom sigurnošću u odnosu na prijedlog optuženika utvrditi koliki je pojedinačni doprinos optuženika bio u izvršenju zajedničkog kriv. djela. Nesumnjivo je da su neki od opt. u tome učestovali u većoj a drugi u manjoj mjeri, jer objektivno drugačije ne može biti.

Kod izricanja sankcije sud je praktički bio u situaciji da cijeni jedino težinu djela koje su optuženici počinili jer nekih drugih elemenata koji bi mogli eventualno poslužiti u smislu individualizacije kazni sud nije imao na raspolaganju, pa je s obzirom na tu činjenicu kao i na činjenicu da su djelo počinili zajednički sa jednakim umišljajem svima izrekao potpuno jednake kazne.

Konačno, kako je postupak proveden u odsutnosti optuženika sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Ovakovo, skraćeno obrazloženje temelji se na odgovarajućim pozitivnim propisima (čl. 18. Uredbe…)

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Karlovac, 15. ožujka 1994.

ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ivana Kodrić v.r. Zvonimir Matan, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu u roku od 8 dana od primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovj. primjerka ili usmeno na zapisnik, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

DNA:

VDO Klc. na Kt.-363/92
I – VII opt. oglasna ploča suda
Dizdarević Jadranka, odvj. iz Klc.

————————————————————————————————————————————–

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 482/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Milana

Gudelja kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milana Petranovića, Senke Klarić-Baranović i Katice Jelić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileana Vinje, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Vuletić Nikole i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 15. ožujka 1994. K 132/93, u sjednici održanoj 8. listopada 1996. u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika

p r e s u d i o j e:

U povodu žalbe opt. Vuletić Nikole, opt. Gvozdenović Nikole, opt. Crnković Pave, opt. Sikirica Dragana, opt. Banda Milutina, opt. Miljenović Milana, opt. Vučković Boška, po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja i izriče:

1. Protiv optuženih Vuletić Nikole, Gvozdenović Nikole, Crnković Pave, Sikirica Dragana, Banda Milutina, Miljenović Milana i Vučković Boška (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja) na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

OPTUŽBA SE ODBIJA

da bi u drugoj polovini 1991. godine u Vojniću, u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, te odvajanja tog teritorija od Republike Hrvatske, nakon privremene okupacije i osnivanja zatvora u Vojniću prihvatili i to prvooptuženi Vuletić Nikola dužnost šefa zatvora, te zajedno sa drugooptuženim Gvozdenović Nikolom dužnost milicijskog istražitelja, dok su opt. Crnković Pavao, opt. Sikirica Dragan, opt. Banda Milutin, opt. Miljenović Milan i opt. Vučković Boško preuzeli dužnosti zatvorskih stražara i čuvanje uhićenih pripadnika hrvatske nacionalnosti, te dozvolili da se sa zatvorenicima neljudski postupa, te da se iste fizički svakodnevno zlostavlja i premlaćuje, tako da su uslijed toga od zadobivenih povreda zatvorenici Gojak Andrija i Papa Nikola i umrli,

pa da bi time počinili krivično djelo oružane pobune iz čl. 244. st. 1. u vezi čl. 235. st. 1. KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1.-5.

ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe optuženika postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim optužene Vuletić Nikolu i dr. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH u vezi čl. 244. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ih na temelju toga propisa osudio svakoga na kaznu zatvora u trajanju od devet godina.

Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženici zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe su bespredmetne.

Naime, kako je Zakonom o općem oprostu (“Narodne novine”, br. 80/96 od 27. rujna 1996. godine) inkriminirana djelatnost opt. Nikole Vuletića i dr. obuhvaćena oprostom od kaznenog progona zbog krivičnog djela iz čl. 244. st. 1. KZRH u vezi čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg su nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja bili oglašeni krivima, trebalo je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP, u svezi čl. 339. toč. 6. ZKP, u povodu žalbi optuženika, po službenoj dužnosti preinačiti presudu suda prvog stupnja i donijeti presudu kojom se optužba odbija, te je stoga presuđeno kao u izreci ove presude.

S obzirom da je donesena odbijajuća presuda, trebalo je u skladu s odredbom čl. 91. st. 1. ZKP odlučiti o troškovima krivičnog postupka.

Kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti koje isključuju kazneni progon optuženika trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. listopada 1996.

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r. Milan Gudelj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/

REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo unutarnjih poslova

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Broj 511-04-05-02/2-11-k-363/92

Datum 20.03. 1992. godine.

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

NIKOLA VULETIĆ , zvani ________________,

(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)

otac Dušan i majka __ Anka _ ___, rođene ____Paić______,

(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)

rođen dana 20.01.1957. u Donji Poloj općina __Slunj__,

R Hrvatska , stanuje u __Karlovac_, ulica __Mažuraničeva obala __

broj 2 , općina Karlovac____, narodnost _Srbin__, državljanin __RH__,

zanimanje _inspektor_, završio je _VŠS__.

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

z b o g krivičnog djela ______iz članka 144.-preuzetog Krivičnog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

P r i l o g :

1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxx

2. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx

Opis činjeničnog stanja:

Za vrijeme vršenja svoje službe kao istražitelja u više navrata je psihički i fizički maltretirao ratne zarobljenike ili je dozvoljavao drugima i da čine gore pomenute stvari.

Da se radi o obilježjima gore pomenutog krivičnog djela potvrđuju izjave na osnovu kojih su sastavljene Službene bilješke (Prilog: 1. i 2.).

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

PRILOG: 2-.

N A Č E L N I K:

Zvonimir Krajačić

————————————————————————————————————————————————-

REPUBLIKA HRVATSKA

Ministarstvo unutarnjih poslova

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

ODJEL ZA OPERATIVNE POSLOVE JS

Broj 511-05-02/2-11-K-375/92.

Datum 24.03. 1992. godine.

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

NIKOLA GVOZDENOVIĆ , zvani ___”Niđo”__,

(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)

otac Janko i majka __Petra _ ___, rođene ____Cvijanović______,

(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)

rođen dana 02.10.1957. u Ključar općina __Vojnić__,

R Hrvatska , stanuje u __Duga Resa_, ulica __Jugozapad __

broj 5/II , općina Duga Resa____, narodnost _Srbin__,

zanimanje _inspektor-oper. djelatnik _, porodične prilike __oženjen, 2 djece;_

završio je _Višu kriminalističku__, imovno stanje __dobro__

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

z b o g krivičnog djela ______iz članka 144. – preuzetog Krivičnog zakona – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

P r i l o z i:

1. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxx

2. Službena bilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Opis činjeničnog stanja:

Da se radi o obilježjima gore pomenutog krivičnog djela potvrđuju izjave na osnovu kojih su sastavljene Službene bilješke (Prilog: 1 i 2.).

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

Priloga: 2

N A Č E L N I K:

Zvonimir Krajačić

——————————————————————————————————————————–

REPUBLIKA HRVATSKA

RH MUP SLUŽBA ZA ZAŠTITU USTAVNOG

PORETKA CENTAR KARLOVAC

Broj 386/1

Datum 17.04. 1992. godine.

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

DOKIĆ MIRKO , zvani ___ __,

(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)

otac Milić Dokić i majka __Nedeljka Dokić_ ___, rođene ____Rausavljević______,

(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)

rođen dana 12.06.1963. u Vojniću općina __Vojnić__,

R Hrvatska , stanuje u __Karlovcu_, ulica __Turanj __

broj 23 , općina Karlovac____, narodnost _Srbin__,

državljanin __RH__, zanimanje _zatvorski čuvar _,

sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.

z b o g krivičnog djela ______iz članka 142. i 144. preuzetog KZJ– ratni zločin protiv civilnog pučanstva i rat. zločin protiv rat. zarobljenika

2. KOSJER MILAN, sin Petra, rođen 23.01.1954. u Vojniću, općina Vojnić, bivši stražar u Okružnom zatvoru Karlovac, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Banija 42.

– zbog kriv.djela iz čl.142. st.l. preuzetog KZJ

– zbog kriv.djela iz č1.l44. preuzetog KZJ

3. KNEŽEVIĆ ŽELJKO, sin Dušana, rođen 22.03.1962. u Mlakovcu, općina Karlovac, sa

zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Mlakovac 1.

– zbog kriv.djela iz čl. l42.st.1. preuzetog KZJ

– zbog kriv.djela iz čl.l44 preuzetog KZJ

4. CRNKOVIĆ PAVAO zv”Pajo”, sin Milana, rođen 04.07.1965. u Vojniću, općina Vojnić, bivši čuvar u Okružnom zatvoru Karlovac, s prebivalištem u VOjniću, Ključar 6-a.

– zbog kriv.djela iz čl.l42. st.l preuzetog KZJ

– zbog kriv.djela iz čl. 144. preuzetog KZJ

5. BOŽIĆ DRAGOMIR, sin Jovana, rođen o2.08.1964.godine u Karlovcu, bivši čuvar Okružnog zatvora u Karlovcu, s prebivalištem’ u Karlovcu, Krnjak 12.

– zbog kriv.djela iz čl.142.st.l.preuzetog KZJ

– zbog kriv.djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ

7. BANDA MILUTIN, sin Georgija, rođen 22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, općina Slunj, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Beloševačka 11.

– zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ.

8. MILJENOVIĆ MILAN, sin Milana i Danice r. Duduković, rođen 06.08.1956.godine u Maloj Crkvini, općina Karlovac, sa zadnjim prebivalištem u Karlovcu, Romanijska 35.

– zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ.

9. VUČKOVIĆ BOŠKO, sin Vladimira, rođen 20.03.1958.godine u Karlovcu, s prebivalištem u Karlovcu, Tušilovački Cerovac 19.

– zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 1. preuzetog KZJ.

P r i l o z i:

– Zapisnici o uzimanju izjava od xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

– Službena zabilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxx,

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

NAČELNIK CENTRA SZUP

Juraj Horvat

————————————————————————————————————————————————

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-363/92.

Karlovac, 29. svibnja 1992.godine

DN/AB

VOJNI SUD

KARLOVAC

O P T U Ž N I C U

protiv

I NIKOLE VULETIĆ, sina Dušana i Anke,

rođ. Paić, rođ. 20.01.1957.god. u Donjem Poloju,

Općina Slunj, s posljednjim poznatim prebivalištem

u Karlovcu, Mažuranićeva obala 2,

II NIKOLE GVOZDENOVIĆ, zvanog ”Niđo”,

sina Janka i Petre rođ. Cvijanović, rođ. 12.10.1957. god.

u Ključaru, Općina Vojnić, s posljednjim poznatim

prebivalištem u Duga Resi, ul. Jugozapad 5/II.,

III PAVLA CRNKOVIĆ, zvanog ”Pajo”, sina

Milana, rođ. 04.07.1965. god. u Vojniću, s posljednjim

poznatim prebivalištem u Vojniću, Ključar 6 a,

IV DRAGANA SIKIRICA, sina Milana, rođ.

20.07.1950. godine u Vođević Brdu, Općina Karlovac,

s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu,

V MILUTINA BANDA, sina Georgija, rođ.

22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, Općina Slunj,

s zadnjim poznatim prebivalištem u Karlovcu,

VI MILANA MILJENOVIĆ, sina Milana i

Danice rođ. Duduković, rođ. 06.08.1956. god. u

Maloj Crkvini, Općina Karlovac, sa zadnjim

prebivalištem u Karlovcu,

VII BOŠKA VUČKOVIĆ, sina Vladimira,

rođ. 20.03.1958. godine u Karlovcu, s posljednjim

poznatim prebivalištem u Karlovcu,

da su i to:

I NIKOLA VULETIĆ i

II NIKOLA GVOZDENOVIĆ

u drugoj polovini 1991. godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a nakon osnivanja zatvora u /Vojniću, prihvatili dužnost milicijskih istražitelja, te su u prostorijama milicijske stanice i zatvora sami, a također dopuštali i drugima da uhićenike premlaćuju, iznuđivali priznanja i općenito s njima nečovječno postupali,

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, praćenoj i teškim nasiljem, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

III PAVLE CRNKOVIĆ, IV DRAGAN SIKIRICA, V MILUTIN BANDA, VI MILAN MILJENOVIĆ i VII BOŠKO VUČKOVIĆ

u drugoj polovini 1991. godine u Vojniću u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog

Stoga

P r e d l a ž e m

da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava,
da se okrivljenicima sudi u odsutnosti (članak 300. stavak 3. i 4. preuzetog Zakona o krivičnom postupku),
da se na glavu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci, odnosno da se izvrši uvid u

istražni spis Okružnog suda Karlovac Kio – 85/92, 109/92, te da se pročitaju iskazi slijedećih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

O b r a z l o ž e n j e

VOJNI TUŽITELJ

DRAGAN NOVOSEL

———————————————————————————————————————————————-

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K 84/92-2

Kv-57/92-2

R J E Š E N J E

r i j e š i o j e:

Obrazloženje

Stoga su za sada nedostupni sudu odnosno legalnim državnim organima.

Karlovac, 3. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Nina Bubaš, v.r.

PRAVNA POUKA:

DNA:

VT Karlovac na br. Kt 363/92
Nikola Vuletić,

Nikola Gvozdenović

Pavle Crnković,

Dragan Sikrica,

Milutin Banda,

Milan Miljenović,

Boško Vučković, svima nakon uhićenja

Branitelju

Za točnost otpravka ovlašt. radnik

N. Paulić

———————————————————————————————————————————————-

Broj: K 84/92-9

Z A P I S N I K

od __10. rujna 1992.

o glavnoj raspravi kod __Vojnog ___suda u __Karlovcu___.

Prisutni od suda Krivični predmet protiv

___Zvonimir Matan ______ Tužilac: _Vojni Karlovac__

__Juraj Boljkovac_______ Okrivljeni: _Vuletić Nikola i dr.

__Mladen Kosijer______ zbog kriv. djela iz čl. __236.f st. 1. u vezi čl. 263. o st. 1 KZRH

__Ivana Kodrić broj vojnog tužilaštva __KT-363/92

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u __11,30__ sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac: __Novosel Dragan __

Oštećeni : ________________________

Okrivljeni: __po branitelju Dizdarević Jadranka

odvj. iz Klc. po sl. dužnosti

Svjedoci: :_xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

ostali svjedoci nisu pristupili

Pred. vijeća otvara gl. raspravu objavljuje predmet rasprave kao i sastav vijeća na koji stranke nemaju primjedbi.

Utvrđuje se identitet optuženika:

I opt. NIKOLA VULETIĆ, ostali podaci na listu 23

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ ostali podaci 23

III opt. CRNKOVIĆ PAVAO, ostali podaci kao na listi 23

IV opt. SIKIRICA DRAGAN, ostali podaci br. 23,

V. opt. BANDA MILUTIN, ostali podaci na listu 23,

VI opt. NILJENOVIĆ MILAN ostali podaci na list 23

VII opt. BOŠKO VUČKOVIĆ list br. 24.

Pred. vijeća upozorava svjedoke u smislu čl. 325 preuzet ZKP i poručuje van sudnice.

VT Čita optužnicu.

Utvrđuje se da je rješenjem ovog suda od 3.6.1992. određeno da će se postupak u ovom predmetu provesti u odsutnosti optuženika.

DOKAZNI POSTUPAK

svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx xx godina, radnik, iz Brodarci xxx, nesrodan nezavadnjn, iskazuje:

O ostalim optužnicama za koje pitate ne mogu reči ništa jer ih ne poznajem.

Inače su i u vojni zatvor dolazili iz civilne policije i obrnuto.

To je sve što imam za iskazati.

—————————————————————————————————————————

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx, sin xxxxxxxx, xx godina, policajac,

xxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu nije zavadnjen iskazuje:

Moram reči da ja sam upoznao i znam imena straža u zatvoru samo onih koje su samnom dolazili u kontakt a ne mogu kazati da poznam sve stražare koji su inače obavljali tu dužnost u zatvoru.

Vuletić Nikola je mene osobno dva puta ispitivao, on je tamo bio glavni inspektor, a čuo sam i da je bio šef zatvora.

Ja osobno sam samo jednom dobio batina a u Dokić i dvojica nepoznatih, da ova dvojica sam imenovani vjerojatno ne bi dobio uopće te batine.

Na svjedoka nema pitanja.

Vijeće donosi

r j e š e n je

Dovršeno.

Predsjednik vijeća

Zapisničar

———————————————————————————————————————————–

Broj: K 84/92-11

Z A P I S N I K

od __17. rujna 1992.

o glavnoj raspravi kod __Vojnog ___suda u __Karlovcu___.

Prisutni od suda Krivični predmet protiv

___Zvonimir Matan ______ Tužilac: _Vojni Karlovac__

__Juraj Boljkovac_______ Okrivljeni: _Vuletić Nikola i dr.

__Mladen Kosijer______ zbog kriv. djela iz čl. __236.f st. 1. u vezi čl. 263. o st. 1 KZRH

__Ivana Kodrić broj vojnog tužilaštva __KT-363/92

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u __09,30__ sati i objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

Vojni Tužilac: __Novosel Dragan __

Oštećeni : ________________________

Okrivljeni: __po branitelju Dizdarević Jadranka

odvj. iz Klc. po sl. dužnosti

Svjedoci: :__xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx,

Utvrđuje se da nije pristupio svj. xxxxxxxxxxxx, dostava poziva nije iskazana niti vraćena.

Svjedoci su upozoreni u smislu čl.325. preuzetog ZKP. i upućuj e se van sudnice.

Rasprava se nastavlja izvođenjem dokaza.

DOKAZNI POSTUPAK

Svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

nesrodan, nezavadnjen upozoren

iskazuje:

Čim su me vojnici uhvatili u Jelašima odma su me nazvali ustašom i odmah su me maltretirali. Tukli su me tako da su mi izbili sve zube.

Ja sam u zatvoru ostao do 22.1.1992. kada sam razmijenjen.

U tom zatvoru gdje sam. bio u prosjeku je bilo 20 do 30 ljudi, broj se mijenjao jer su neki odlazili a drugi dolazili.

Za vrijeme boravka u zatvoru sjećam se da je bio jedan od stražara koji se zove Sikirica Dragan a sjećam se i imena još nekih osoba stražara.

To je sve što imam za iskazati.

Na svjedoka-nema pitanja.

—————————————————————————————————————————

Svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

nesrodan, nezavadnjen, opomenut iskazuje:

Na posebno pitanje tužitelja ponavljam da sam čuo da se jedan od tamošnjih pripadnika te voj. policije zove Gvozdenović i koliko se sječam. tome je Gvozdenoviću bilo ime Marko.

Na svjedoka nema daljnjih pitanja.

——————————————————————————————————————————

Konstatira se da je za vrijeme saslušanja svjedoka pristupio i svjedok xxxxxxxxxxxxx, pa je upozoren u smislu čl.325. ZKP.

Pozvan je u sudnicu i prelazi se na njegovo ispitivanje.

Svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nesrodan na nezavadnjen

opomenut iskazuje:

U ovom sam zatvoru ostao do 21.1.1992. kada sam jednostavno pušten kući.

Na svjedoka nema daljnjih pitanja.

Vrši se uvid u spis br. Kio 129/92 Okružnog suda Karlovac, posebno u iskaz xxxxxxxxxxxxxx na listu br. 72 koji se čita.

Vrši se uvid u izvod iz KE list br. 39 spisa.

Vrši se uvid u spis br. Kio 85/92 Okružnog suda Karlovac.

Konstatira se da strane ne predlažu izvođenje daljnih dokaza.

Konstatira se da VT prilaže u spis dopis MUP Klc. Javnom tužitelj. od 16.9.1992.

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN

VT prije svega izjavljuje da mijenja djelomični činjenični i zakonski opis toč. 1. i činjenični opis toč.2.

U toč.2. u činjeničnom opisu iza riječi ”od drugih” i dodaje riječi “nekih od”, zakonski opis i pravna kvalifikacija ostaje ista.

Branitelj okrivljenika dopunu optužnice prima na znanje i ne protivi joj se.

RASPRAVA DOVRŠENA

Vijeće se povlači na vijećanje i donosi, a nakon toga pred. vijeća javno izriče slijedeću

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

III opt. PAVLE CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

K r i v i s u

što su i to:

I opt. Nikola Vuletić i

II opt. Nikola Gvozdenović

U drugoj polovini 1991. u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH,a nakon osnivanja zatvora u Vojniću, prihvatili dužnost milicijskih istražitelja, te su u prostorijama milicijske stanice i zatvora sami, a također dopuštaju i drugima da uhićenike premlaćuju, iznuđivali priznanja i općenito s njima nečovječno postupali tako da su uslijed zadobivenih povreda Andrija Gojak i Nikola Papu izgubili život

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni praćenoj i teškim nasiljem kojeg je posljedica smrt više osoba, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

III opt. Pavle Crnković, IV. opt. Dragan Sikirica, V.opt. Milutin Banda, VI. opt. Milan Miljenović i VII. opt. Boško Vučković

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, praćenoj teškim nasiljem kojega je posljedica smrt više osoba, a koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

pa se po čl. 236. o. st. 1. KZRH.

O S U Đ U J U

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II.opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina svaki, a

III opt. PAVAO CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Dovršeno.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

———————————————————————————————————————————-

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K 84/92-14

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

p r e s u d i o j e:

I opt. NIKOLE VULETIĆ, sina Dušana i Anke,

rođ. Paić, rođ. 20.01.1957.god. u Donjem Poloju,

Općina Slunj, s posljednjim prebivalištem

u Karlovcu, Mažuranićeva obala 2,

II opt. NIKOLE GVOZDENOVIĆ, zvanog ”Niđo”,

sina Janka i Petre rođ. Cvijanović, rođ. 12.10.1957. god.

u Ključaru, Općina Vojnić, s posljednjim

prebivalištem u Duga Resi, ul. Jugozapad 5/II.,

III opt. PAVLA CRNKOVIĆ, zvanog ”Pajo”, sina

Milana, rođ. 04.07.1965. god. u Vojniću, s posljednjim

prebivalištem u Vojniću, Ključar 6 a,

IV opt. DRAGANA SIKIRICA, sina Milana, rođ.

20.07.1950. godine u Vođević Brdu, Općina Karlovac,

s posljednjim prebivalištem u Karlovcu,

V opt. MILUTINA BANDA, sina Georgija, rođ.

22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, Općina Slunj,

s zadnjim prebivalištem u Karlovcu,

VI opt. MILANA MILJENOVIĆ, sina Milana i

Danice rođ. Duduković, rođ. 06.08.1956. god. u

Maloj Crkvini, Općina Karlovac, sa zadnjim

prebivalištem u Karlovcu,

VII opt. BOŠKA VUČKOVIĆ, sina Vladimira,

rođ. 20.03.1958. godine u Karlovcu, s posljednjim

prebivalištem u Karlovcu,

K r i v i s u

što su i to:

I opt. NIKOLA VULETIĆ i

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

U drugoj polovini 1991. u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni praćenoj i teškim nasiljem kojeg je posljedica smrt više osoba, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

III opt. PAVAO CRNKOVIĆ,

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA,

V.opt. MILUTIN BANDA,

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ i

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, praćenoj teškim nasiljem kojega je posljedica smrt više osoba, a koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,

pa se po čl. 236. o. st. 1. KZRH.

O S U Đ U J U

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II.opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina svaki, a

III opt. PAVAO CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu kojom osuđenicima stavlja na teret da su izvršili kriv. djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

Na osnovu provedenih dokaza i ocijene tih dokaza sud je utvrdio da su svi optuženici izvršili djela radi kojih je i podignuta optužnica te ih proglasio krivima i izrekao im krivične sankcije.

Također je na osnovu iskaza svjedoka utvrđeno da su uslijed upisanih maltretiranja dvije osobe u kritičnom periodu izgubile život.

Proizlazi drugim riječima, da je sud utvrdio da su optuženici dosita izvršili krivična djela koja im se optuženim aktom stavljaju na teret.

Konačno, budući su optuženici nedostupni državnim organima sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Karlovac, 17. rujna 1992.

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Ivana Kodrić,v.r. Zvonimir Matan, v.r.

PRAVNA POUKA:

DNA

VT Klc. na br. Kt 363/92
Okrivljenicima, oglasna ploča suda
Branitelju, Dizdarević Jadranka, odvj. iz Klc.

Za točnost otpravka ovlašteni radnik:

M. Kirin

——————————————————————————————————————————

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broi: I Kž 765/1992-5

R J E Š E N J E

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba optuženih Vuletić Nikole, Gvozdenović Nikole, Crnković Pavla, Sikirica Dragana, Banda Milutina, Miljenović Milana i Vučković Boška, a povodom te žalbe

i po službenoj se dužnosti ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenom presudom Vojnog suda u Karlovcu oglašen i su u odsutnosti krivima toč. 1. opt. Nikola Vuletić i Nikola Gvozdenović zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st.

1. KZRH u vezi s čl. 236.0. st. 1. KZRH i na temelju čl. 236.0. st. 1. KZRH osuđeni na

Izjašnjavajući se na temelju čl. 370. st. 2. ZKP o žalbi optuženika zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske pismeno predlaže da se ta žalba odbije kao neosnovana

Međutim, osnovana je i žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Uostalom, optuženici žalbom i ne pobijaju činjenicu da su oni postupali s pobunjeničkim namjerama, a ne osporavaju ni pravnu kvalifikaciju djela.

Analiza sadržaja iskazivanja saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx,

U ponovnom suđenju sud prvog stupnja treba izvesti sve potrebne i raspoložive

U Zagrebu, 25. ožujka 1993.

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v. r. Horvatinović mr. Ružica v. r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)

————————————————————————————————————————————-

K-132/93-18

15. ožujka ’94.

Vojnog Karlovcu

Zvonimir Matan VDO Karlovac

Mladen Kosijer Vuletić Nikola

Marijan Janjac 236.f. st. 1. KZRH

Ivana Kodrić Kt-363/92

10,30

VDO Zdravko Car

Branitelj po sl. dužnosti Jadranka Dizdarević odvj. iz Klc.

Prije otvaranja rasprave VDO izjavljuje da imade namjeru da izmijeni činjenični opis optužnice pa to i čini kako slijedi:

da su:

I okr. NIKOLA VULETIĆ

II okr. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

III okr. PAVAO CRNKOVIĆ

IV okr. DRAGAN SIKIRICA

V okr. MILUTIN BANDA

VI okr. MILAN MILJENOVIĆ

VII okr. BOŠKO VUČKOVIĆ

Pred. vijeća ostvara gl. raspravu i objavljuje sastav vijeća na koje stranke nemaju primjedbi.

Utvrđuje se identitet okrivljenika.

I okr. VULETIĆ NIKOLA

II okr GVOZDENOVIĆ NIKOLA

III okr. CRNKOVIĆ PAVAO

IV okr. SIKIRICA DRAGAN

V okr. BANDA MILUTIN

VI okr. MILJENOVIĆ MILAN za sve podaci kao na listu br. 23 spisa

VII okr. VUČKOVIĆ BOŠKO, ostali podaci kao na listu br. 24 spisa

Rasprava je javna

Rasprava počinje čitanjem izmijenjene optužnice.

Utvrđuje se da je rješenje ovog suda od 3.6.1992. (list 27) spisa određeno da se postupak protiv optuženih vodi u njihovoj odsutnosti a koje je rješenje pravomoćno.

Obzirom da su optuženici nedostupni državnim organima neće se isti ispitivati niti su ranije ispitani, pa će se i bez obrane optuženika provesti dokazi.

Vijeće donosi rješenje

R j e š e n j e

U dokaznom postupku pročitat će se iskazi svjedoka koji su ranije tokom postupka ispitani.

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxx list 35 do 37 spisa.

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxx list 37 do 37 spisa

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx list 41 spisa

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx list 41-43 spisa

Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxx, list 43 spisa

Čita Vrši se uvid u Kio 85/92 Okružnog suda Klc.

Vrši se uvid u izvod iz KE sa Sikirica Dragana list 39 spisa

Vrši se uvid u dopis Službe za zaštitu ustavnog poretka, Centar Klc., Upućen u VDO Klc. 16.9.1992. list 47 spisa

Vijeće donosi

R j e š e n j e

Daljnji dokazi neće se provoditi.

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN

Braniteljica optuženih:

RASPRAVA DOVRŠENA

Vijeće se povlači na vijećanje i glasovanje, a predsjednik vijeća objavljuje slijedeću:

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

K r i v i s u

I opt. NIKOLA VULETIĆ

II opt. NIKOLA GVOZDENOVIĆ

III opt. PAVLE CRNKOVIĆ

IV. opt. DRAGAN SIKIRICA

V. opt. MILUTIN BANDA

VI. opt. MILAN MILJENOVIĆ

VII. opt. BOŠKO VUČKOVIĆ

K r i v i s u

što su i to:

O S U Đ U J U

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Dovršeno.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K-132/93-20

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

p r e s u d i o j e:

I opt. NIKOLE VULETIĆ, sina Dušana i Anke,

rođ. Paić, rođ. 20.01.1957.god. u Donjem Poloju,

Općina Slunj, s posljednjim prebivalištem

u Karlovcu, Mažuranićeva obala 2,

II opt. NIKOLE GVOZDENOVIĆ, zvanog ”Niđo”,

sina Janka i Petre rođ. Cvijanović, rođ. 12.10.1957. god.

u Ključaru, Općina Vojnić, s posljednjim

prebivalištem u Duga Resi, ul. Jugozapad 5/II.,

III opt. PAVLA CRNKOVIĆ, zvanog ”Pajo”, sina

Milana, rođ. 04.07.1965. god. u Vojniću, s posljednjim

prebivalištem u Vojniću, Ključar 6 a,

IV opt. DRAGANA SIKIRICA, sina Milana, rođ.

20.07.1950. godine u Vođević Brdu, Općina Karlovac,

s posljednjim prebivalištem u Karlovcu,

V opt. MILUTINA BANDA, sina Georgija, rođ.

22.10.1938.godine u Cvijanović Brdu, Općina Slunj,

s zadnjim prebivalištem u Karlovcu,

VI opt. MILANA MILJENOVIĆ, sina Milana i

Danice rođ. Duduković, rođ. 06.08.1956. god. u

Maloj Crkvini, Općina Karlovac, sa zadnjim

prebivalištem u Karlovcu,

VII opt. BOŠKA VUČKOVIĆ, sina Vladimira,

rođ. 20.03.1958. godine u Karlovcu, s posljednjim

prebivalištem u Karlovcu,

K r i v i s u

što su i to:

čime su počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u č. 235.(236.f.) st. 1. u svezi čl. 244. (236.o.) KZRH, a kažnjiv po čl. 244. (236.f.) st. 1. KZRH,

O S U Đ U J U

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina svaki.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

Konačno, kako je postupak proveden u odsutnosti optuženika sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Ovakovo, skraćeno obrazloženje temelji se na odgovarajućim pozitivnim propisima (čl. 18. Uredbe…)

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Karlovac, 15. ožujka 1994.

ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ivana Kodrić v.r. Zvonimir Matan, v.r.

PRAVNA POUKA:

DNA:

VDO Klc. na Kt.-363/92
I – VII opt. oglasna ploča suda
Dizdarević Jadranka, odvj. iz Klc.

————————————————————————————————————————————–

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 482/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Milana

p r e s u d i o j e:

OPTUŽBA SE ODBIJA

pa da bi time počinili krivično djelo oružane pobune iz čl. 244. st. 1. u vezi čl. 235. st. 1. KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1.-5.

ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe optuženika postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe su bespredmetne.

S obzirom da je donesena odbijajuća presuda, trebalo je u skladu s odredbom čl. 91. st. 1. ZKP odlučiti o troškovima krivičnog postupka.

Kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti koje isključuju kazneni progon optuženika trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. listopada 1996.

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r. Milan Gudelj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/

26/07/2022

140 2 hours read

Vojnic – KA 0027-a

Odgovori Otkaži odgovor

Iskazi – svjedočanstva – GENOCID

2006.01.30. – Parliamentary Assembly

Ravno – šifra: ra058

Thompsonov koncert u cast Dan branitelja grada Zagreba na trgu Bana Jelacica 2009

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Još sličnih članaka

Gvozd – SI-0040

Hrvatska Kostajnica – SI-0083

Hrvatska Kostajnica – SI-0089

Karlovac – KA 0013

Odgovori Otkaži odgovor

Iskazi – svjedočanstva – GENOCID

2006.01.30. – Parliamentary Assembly

Ravno – šifra: ra058

Thompsonov koncert u cast Dan branitelja grada Zagreba na trgu Bana Jelacica 2009

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -