Slunj – KA 0037
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj; KT-382/92.
Karlovac, 29. svibnja 1992.godine.
DN/AB
VOJNI SUD
KARLOVAC
Na osnovu članka 45. stavak 2. točka 3. preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) i članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91 i 25/92) podižem
O P T U Ž N I C U
Protiv
I MILE BOSNIĆ, zvanog ”Miloš”, sina Milivoja i Milene,
rođ. Kovačević, rođ. 30.10.1958.godine u Virovitici, s posljednjim
poznatim prebivalištem u Vel. Kladuši, Trnovačka ulica kbr. 2,
II MILOVANA MATIJEVIĆ, sina Milana, rođ. 10.02.1949.godine
U Petrovoj Poljani, općina Vojnić, s posljednjim prebivalištem u
Karlovcu, ul. Marina Držića kbr. 9,
Da su:
Krajem studenoga 1991. godine u Slunju, a nakon osvajanja područja općine Slunj od strane tzv. JNA i paravojnih srpskih jedinica prihvatili i to I okr. Mile Bosnić dužnost predsjednika općine Slunj, a II okr. Milan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća općine Slunj, a zatim organizirali ratno rukovodstvo te druge organe okupatorske vlasti, te organizirali tu vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva i da se spriječi povratak izbjeglica, te su njima podređeni organi na području općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, bez razloga ga lišavali slobode i općenito uskraćivali im bilo kakva prava, uslijed čega su se skoro svi preostali stanovnici općine Slunj hrvatske nacionalnosti iselili,
Dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,
Pa da su time počinili krivična djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označena u članku 236-f stavak 1. i 2. KZ RH, a kažnjiva po stavu 2. istog zakonskog propisa.
Stoga
P r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,
2) da se okrivljenicima sudi u odsutnosti (članka 300. stavak 3. i 4. preuzetog Zakona o krivičnom postupku),
3) da se na glavnu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxx, (3), te xxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxxxxxx (7).
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Karlovac – Policijska stanica Slunj podnijela je krivičnu prijavu protiv Mile Bosnić i Milovana Matijević da su i to I okr. prihvatio dužnost predsjednika, a II okr. ista okupirana od strane JNA i paravojnih snaga, te su zatim zasnovali i druge organe vlasti koji su Hrvate izložili sistemskom proganjanju.
Iz izjave xxxxxxxxxxxxx proizlazi kao nedvojbeno da je upravo I okr. Mile Bosnić prihvatio dužnost predsjednika Općine Slunj, a također iz njegove izjave proizlazi da je i II. okr. Milovan Matijević prihvatio dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj nakon što je ista pokorena, legalni organi vlasti otjerani, te uspostavljena okupatorska vlast.
Kakav je postupak i tretman hrvatskog stanovništva bio od takvih organa vlasti veoma dobro proizlazi iz izjave xxxxxxx i xxxxxxxxxxxxx koji su ostali u Slunju, pokušavali na osnovu obećanja I okr. Mile Bosnić i drugih osoba iz tzv. JNA ostati na svojem ognjištu, ali su unatoč svemu morali izbjeći da bi sačuvali svoj život. Iz izjava imenovanih, kao i niza drugih izjava koje daju osobe s područja Općine Slunj, te općenito poznatih podataka očevidno je da je stanovništvo hrvatske nacionalnosti na području Općine Slunj bilo sistemski proganjano s ciljem da se iseli, što je uglavnom neprijateljskim snagama i uspjelo.
Imajući u vidu da je I okr. Mile Bosnić znajući o kakvim postupcima se radi, a i sam učestvujući u oružanoj pobuni prihvatio dužnost predsjednika Općine Slunj, a II okr. Milovan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj, više je nego očekivano da su im bili itekako poznati načini i metode rada policije i paravojnih snaga na području Općine Slunj, bilo im je poznato da hrvatsko stanovništvo mora bježati, pa su samim time kao organizatori okupatorske vlasti na području Općine Slunj sasvim sigurno dali veliki doprinos, te su prema tome u njihovom ponašanju ostvarena bitna obilježja krivičnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci.
Okolnost da Mile Bosnić i sada obavlja dužnost predsjednika Skupštine Općine Slunj u sastavu tzv. ”SAO Krajine” Milovan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća je po mišljenju ovog tužiteljstva takva okolnost koja ukazuje da u konkretnom slučaju postoje izuzetno važni razlozi da se okrivljenicima sudi u odsutnosti.
S obzirom na općenito poznate činjenice o borbama na području Općine Slunj, te priložene izjave u konkretnom slučaju smatramo da nije potrebno provoditi istragu, te je temeljem članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske podignuta neposredna optužnica koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
VOJNI TUŽITELJ
DRAGAN NOVOSEL
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-382/92.
Karlovac, 13. studenoga 1992.g.
DN/AB
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu broj K-82/92. od 9. studenoga 1992. godine u kriv. predmetu protiv optuženog MILE BOSNIĆ i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236-f. stavak 1. i 2. KZ RH podnosim
Ž A L B U
– zbog pogrešne primjene Zakona o oprostu
Pobijanim rješenjem Vojnog suda u Karlovcu obustavljen je, a na osnovu članka 1.
Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, kriv. postupak protiv Mile Bosnić i Milovana Matijević, s obrazloženjem da je ovo kriv. djelo počinjeno u oružanim sukobima i u ratu protiv Rep. Hrvatske.
Smatram da je sud u konkretnom slučaju pogrešno razmijenio Zakon o oprostu ne osvrćući se na odredbu čl. 2. istog Zakona.
Optužnicom ovog vojnog tužiteljstva imenovanima je stavljeno na teret da su nakon osvajanja područja Općine Slunj prihvatili se i to I okr. Mile Bosnić predsjednika SO, a II okr. dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća SO u sklopu tzv. ”SAO Krajine”, pa su u tom svojstvu organizirali vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva, da se spriječi povratak izbjeglica, te su njima podređeni organi sistemski proganjali hrvatsko stanovništvo, uslijed čega su preostali stanovnici hrvatske nacionalnosti iselili.
Upravo uslijed iznesenog smatramo da je kriv. postupak preuranjeno obustavljen, jer su već u ovom činjeničnom opisu sadržana obilježja kriv. djela iz čl. 142. preuzetog KZ, pa je prije obustave postupka bilo s punom sigurnošću potrebno raščistiti da li su imenovani bili organizatori, odnosno naredbodavci za iseljavanje Hrvata ili su to činile vojne vlasti mimo njih.
Stoga predlažem
da Vrhovni sud Hrvatske pobijano rješenje ukine i nastavi redovni postupak.
VOJNI TUŽITELJ
DRAGAN NOVOSEL
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1107/1992-3
RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Ružice Horvatinović, kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajevića i dr Berislava Pavišića, kao članova vijeća i stručnog suradnika Rajke Tomerlin-Almer, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Bosnić Mile i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužiteljstva Karlovac podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 9. studenog 1992. K 82/92 (Kv 261/92), u sjednici održanoj 3. prosinca 1992.,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijano rješenje Vojnog suda i predmet upućuje sudu prvog stupnja da se krivični postupak nastavi protiv opt. Mile Bosnića i opt. Milovana Matijevića.
O b r a z lož e n j e:
Krivični postupak pokrenut protiv opt. Mile Bosnića i opt. Milovana Matijevića zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZH, koje je opisano u optužnici Vojnog tužiteljstva Karlovac od 29. svibnja 1992.g. br. Kt 382/92, obustavljen je na temelju čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (“Narodne novine” od 25. rujna 1992.g. br. 58 – Zakon o oprostu).
Ujedno je pobijanim rješenjem određeno da se rješenje toga suda od 5. lipnja 1992.g. kojim je određen pritvor protiv optuženika stavlja van snage.
Protiv toga rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj, s prijedlogom da se isto ukine i odredi nastavak krivičnog postupka.
Žalba je osnovana.
Prema opisu krivičnog djela u optužnici slijedi da je ponašanje optuženika spriječilo
povratak izbjeglica, te da su njima određeni organi sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, uslijed čega su preostali stanovnici hrvatske nacionalnosti iselili sa područja Općine Slunj. Takovo ponašanje optuženika, ukoliko se u krivičnom postupku utvrdi njihova krivična odgovornost, može se podvesti pod pravne oznake krivičnih djela predviđenih među inkriminacijama protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz glave XVI. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (“Narodne novine br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske, a budući se radi o provođenju raseljavanja ili preseljenja civilnog stanovništva.
Naime, posljedice djela kako su označene u optužnici kao dio cjeline inkriminiranog ponašanja, stvaraju osnovanu sumnju nije li u pitanju postupanje u okviru oružane pobune
s elementima ponašanja koje je izričito zabranjeno odredbama međunarodnog prava (čl. 3.
i 147. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.g. i za koje je Republika Hrvatska na temelju čl. 146. iste Konvencije obavezna krivično progoniti počinitelja). Prema izloženom osnovano (iako ne s potpuno određenim obrazloženjem) vojni tužitelj ističe u žalbi da su optuženici s obzirom na opisane značajke ponašanja koja im se stavljaju na teret, za sada izuzeti od oprosta.
U skladu s izloženim odlučeno je o žalbi vojnog tužitelja na osnovi čl. 397. st. 3. preuzetog ZKP kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. prosinca 1992.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Rajka Tomerlin-Almer, v.r. mr Ružica Horvatinović, V.L
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši stručni referent:
/Vladimir Vuletin/
III K-82/92
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-58
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marijana Janjca kao predsjednika vijeća, te Juraja Boljkovac i Zvonimira Matan kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženka Čurjak, u krivičnom predmetu protiv optuženih Mile Bosnića i Milovana Matijevića, zbog krivičnog djela iz čl. 236-f. st. 1 i 2. u svezi sa čl. 236- st. 1 KZ RH, nakon držane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VD Karlovac broj KT- 382/92, od 29. svibnja 1992.godine, održane u odsutnosti I i II optuženih, a u prisutnosti VDO Zdravko Car i u prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti I i II optuženih Davora Popović odvjetnika u Karlovcu, dovršene dana ?. veljače 1993. godine.
p r e s u d i o j e
I opt. MILE BOSNIĆ, zvani ”Miloš”, sina Milivoja i Milene,
rođ. Kovačević, rođ. 30.10.1958.godine u Virovitici, s posljednjim
poznatim prebivalištem u Vel. Kladuši, Trnovačka ulica kbr. 2,
II opt. MILOVAN MATIJEVIĆ, sina Milana, rođ. 10.02.1949.godine
u Petrovoj Poljani, općina Vojnić, s posljednjim prebivalištem u
Karlovcu, ul. Marina Držića kbr. 9,
k r i v i s u
što su
krajem mjeseca studenog 1991. godine u Slunju nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane tvz. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih jedinica u cilju odcjepljenja tog dijela teritorija Republike Hrvatske prihvatili i to I okr. Bosnić Mile dužnost predsjednika Općine Slunj a II okr. Milovan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj te su u tom svojstvu organizirali ratno rukovodstvo i druge organe okupatorske vlasti, organizirali su vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva, te da se spriječi povratak izbjeglica, a njima podređeni organi su na području Općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, pljačkali njihovu imovinu, palili kuće, bez razloga lišavali slobode ljude hrvatske nacionalnosti te ih u zatvoru fizički maltretirali i uskraćivali im bilo kakva prava, zbog čega su se skoro svi preostali Hrvati iselili na područja SO Slunj a pojedinci su bili i ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni Kruščić dr. Dragutin, Kovačević Milan, Kovačević Ana, Štefajnac Ivan, a u selu Furjani su ubijeni Žgela Vid, Šegavac Vid i Žgela Mara, a u Lađevačkog Selištu ubijeni su Petnar Zora, Radočaj Mile, Radočaj Mara, Radočaj Ive, Radočaj Ruža i Valentić Jure.
Dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba.
Čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f. st. 1. i 2 u svezi sa čl. 236-f. st. 1 KZ RH pa se po čl. 236-o st. 1 KZ RH.
o s u đ u j u
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 15/petnaest/godina svaki.
Troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
Vojno državno odvjetništvo (ranije Vojno tužiteljstvo u Karlovcu) svojim optuženim aktom pokrenulo je postupak protiv I i II optuženih zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 i 2. KZ RH, a tokom postupka, prije zaključenja glavne rasprave u činjeničnom i u pravnom dijelu specifirao je optuženi akt time da se optuženi terete po čl. 236-f. st. 1 i 2 a u svezi sa čl. 236-o st. 1 KZ RH.
Ovaj sud je postupajući po optužnom aktu proveo suđenje u odsutnosti oba optužena obzirom da nisu bili dostupni sudu i to sve temeljem rješenja ovog suda pod oznakom K-82/92-4 od 1. srpnja 1992. godine. U skladu sa zakonom optuženima je postavljen i branitelj po službenoj dužnosti u osobi Davora Popovića odvjetnika u Karlovcu koji je prisustvovao raspravama.
Ovaj Vojni sud tumačeći Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN 58/92) riješio je 9. studenog 1992. godine da se postupak protiv oba optužena obustavlja. Postupajući po žalbi VDO Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačilo je označeno rješenje i dao zadaću ovom sudu da provede postupak. Postupak je i proveden.
Zbog utvrđivanja bitnih činjenica vezanih za ovaj postupak saslušani su svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka vijeće ovog suda utvrdilo je kao nesporno da su – I i II optuženi obnašali funkcije kao što je opisano u izreci, da su Hrvati pa slunjskom području imali tzv. radne obaveze, da su zatvoreni bez naloga ili valjanog akta, da su fizički i psihički maltretirali, da su u izvršavanju ranije spomenutog sudjelovale osobe obučene u SMB uniforme (bivša JNA), da su Hrvati na slunjskom području bili prisiljeni nositi bijele trake na rukavu ili isticati na svojoj kući bijelu zastavu odnosno ”plahtu”, da je ubijeno trinaest Hrvata, da se je pljačkala imovina iz hrvatskih kuća, da su nakon pljačke kuće bile zapaljene, da su pripadnici hrvatske narodnosti morali pribavljati propusnice zbog dolaska iz svojeg sela u centar odnosno u Slunj.
Sve prethodno spomenuto proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka (list 19-20, list čl. -36). Naime, djelo za koje su oba optužena i optužena ostvareno je jer je npr. na jednom sastanku koji je bio zakazan prvenstveno sa stanovnicima Slunja koji su hrvatske nacionalnosti iako je bilo i nekoliko Srba od strane I optuženog doslovno rečeno da (ovo više nije Hrvatska već je to SAO Krajina i da Hrvati koji žele biti u toj tvorevini lojalni mogu u Slunju i ostati), a tom se je prilikom I optuženi predstavio kao predstavnik vlasti te tvorevine koja Ustavom Republike Hrvatske nije predviđena. Pretežnom dijelu svjedoka poznato je da je II optuženi u takvoj protuustavnoj tvorevini obnašao ulogu navodno predstavnika Izvršnog vijeća Općine Slunj. Nije za zanemariti niti okolnost da je I optuženik dao uputu nekim svjedocima (xxxxxxxxxx, list 34) da u koliko bi Hrvati imali problema da se mogu obratiti njemu kao glavnom, čime je vrlo određeno iskazao svoju namjeru da predstavlja nekakvu vrstu vlasti na području Slunja a koja je vrsta vlasti naravno protivna Ustavu Države Hrvatske.
Ocjenjujući uloge I i II optuženih koje oni obnašaju u toj SAO Krajini, a posebno uzimajući u obzir da je došlo do smrti, za sada dokazano trinaest osoba, ovaj sud ocjenjuje da su ispunjeni svi elementi bića krivičnog djela koje je svojim optuženim aktom VDO specificiralo. Činjenica je naime da su oba optužena preuzela uloge nekih istaknutih organa vlasti u Slunju, da su ljudi hrvatske nacionalnosti maltretirani zatvarani, fizički povređivani, da su neki od Hrvata i ubijeni pa nije pod znakom pitanja da su ispunjene sve pretpostavke sa osuđujuću presudu.
Prilikom odmjeravanja kazni sud nije našao olakšavajućih okolnosti za oba optužena, nije prihvaćena tvrda njihovog branitelja kako ne postoje dokazi da su oni izvršili djelo koje im se stavlja na teret, a bez obzira na njihov obiteljski status odnosno da imaju djecu nije se moglo samo ta okolnost uzeti kao olakšavajuća obzirom na težinu djela.
Sud je dakle ocijenio da se u svakom slučaju radi i krivičnom djelu oružane pobune iz čl. 236-f. st. 1 i 2. a da se također radi o najtežem obliku tog krivičnog djela (čl. 236-o KZ RH) pa je upravo zbog toga što se radi o najtežem obliku izrečena kazna predviđena zakonom.
Što se tiče troškova krivičnog postupka obzirom na trenutnu nedostupnost optuženih riješeno je da se trošak podmiri iz proračunskih sredstava suda.
U Karlovcu, 4. veljače 1993.godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak, v.r. Marijan Janjac v.r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovoga suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
DOSTAVLJENO:
VDO Klc. na KT-382/92
I i II opt. – ogl. ploča suda
Odvj. Davor Popović, Klc.
Predsjedništvo ovog suda
Za točnost otpravka – ovl. radnik:
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 215/1993-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Kocijančić Erike, Gudelj Milana i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Bosnić Mile i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. i 2. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 4. veljače 1993. K-82/92, u sjednici održanoj 21. travnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske Maračić Ivana,
P r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. Bosnić Mile i opt. Matijević Milovana kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Vojni sud u Karlovcu pobijanom presudom oglasio je krivima opt. Bosnić Milu i opt. Matijević Milovana zbog krivičnih djela iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZRH u svezi s čl. 236.o.
st. 1. KZRH, pa su temeljem čl. 236.o. st. 1. KZRH osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina.
Protiv te presude žale se optuženici putem branitelja Popović Davora odvjetnika iz Karlovca zbog: pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, te predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i njima izrekne blaža kazna.
Izjašnjavajući se, temeljem čl. 370. st. 2. ZKP, javni tužitelj Hrvatske predložio je da se žalba odbije kao neosnovana, kod kojeg prijedloga je zamjenik javnog tužitelja Hrvatske ostao i u sjednici vijeća.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP, prije razmatranja žalbenih razloga je li počinjena neka od bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1.,5.,6.,8. do 11. ZKP ovaj sud je utvrdio da te postupovne povrede nisu počinjene.
Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je, izvedenim dokazima te njihovom svestranom, pažljivom i kritičkom analizom i ocjenom, sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio. Za svoja stajališta i zaključke dao je u svemu valjane i prihvatljive razloge.
Iskazima brojnih saslušanih svjedoka (prognanika iz općine Slunj) sud prvog stupnja
je na posve pouzdan i nedvojben način utvrdio koje su dužnosti u općini Slunj optuženici tempore criminis obavljali (opt. Bosnić Mile bio je predsjednik općine, a opt. Matijević Milovan obnašao je dužnost predsjednika izvršnog vijeća općine Slunj). Zato je neosnovan prigovor žalitelja da te činjenice nisu na pouzdan način utvrđene.
Svjedoci saslušani u istrazi i na glavnoj raspravi, a njihovi su iskazi detaljni,
okolnosni i objektivni pa se zapravo ni žalbom ne dovode u pitanje, potvrdili su i sve druge okolnosti -činjenične navode iz izreke presude. Tako je iskazima saslušanih svjedoka, odnosno izvedenim dokazima, nedvojbeno utvrđeno da su, za vrijeme dok su optuženici obnašali navedene funkcije u općini Slunj, Hrvati na slunjskom području imali tzv. radne obaveze, da su zatvarani bez naloga ili valjanog akta, da su fizički i psihički maltretirani, da su u izvršavanju ranije spomenutog sudjelovale osobe obučene u SNB uniforme (bivše JNA), da su Hrvati na tom području bili prisiljeni nositi bijele trake na rukavu ili isticati na svojim kućama bijelu zastavu odnosno bijelu plahtu, da je ubijeno 13 Hrvata, da se pljačkala imovina Hrvata, odnosno iz hrvatskih kuća, a da su nakon pljačke kuće bile zapaljene, da su pripadnici hrvatske narodnosti morali pribavljati propusnice zbog dolaska iz svojih sela u centar, odnosno u Slunj i sl. Zato nema potrebe da se u tom pravcu izvode i drugi dokazi, odnosno sasluša svjedok Jurčević Janko čije se saslušanje predlaže u žalbi.
Nije zato osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kada je sud prvog stupnja iz utvrđenog stanja stvari zaključio da su optuženici kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje U stavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske sa posljedicom smrti više osoba, zakonito je postupio kada je takovo njihovo djelovanje pravno označio kao krivično djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZRH a u svezi s čl. 236.o. st. 1. KZRH, pa je time i krivični zakon pravilno primijenjen.
Nije osnovana žalba niti zbog odluke o kazni.
Imajući u vidu izuzetno teške posljedice radnji optuženika (opisane u izreci presude), te njihove motive kriminalnog ponašanja, a time i vrlo veliku društvenu opasnost optuženika i njihovog kaznenog djela, a što je sud prvog stupnja pravilno uzeo u obzir kod odmjeravanja kazni, uz istovremeno konstatiranje da ne nalazi olakotnih okolnosti, a one na koje se ukazuje
u žalbi nisu utvrđene, onda su izrečene kazne (15 godina zatvora svakom optuženiku) primjerene i odgovaraju težini počinjenog djela i stupnju krivično-pravne odgovornosti optuženika. Upravo zato je žalba optuženika i zbog odluke o kazni neosnovana.
Iz navedenih razloga valjalo je žalbu odbiti i temeljem čl. 384. ZKP presuditi kao u Izreci.
U Zagrebu, 21. travnja 1993.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r. Dr. Novoselec Petar v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši stručni referent:
(Vladimir Vuletin)
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U KARLOVCU
Broj: Su Ik-48/93-3
R J E Š E N J E
I
NAREDBA
Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi
čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 19. studenog 1996.g.
r i j e š i o j e
I. O b u s t a v l j a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku BOSNIĆ MILI.
II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Bosnić Mile, koja je . izdana kod ovoga suda 24.6.1993..g. , pod brojem Sulk-48/93-2.
Obrazloženje
Osuđenik Bosnić Mile, odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 -f (235) st. 1, u svezi čl. 236 -o (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.
Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st.l u svezi čl. 236-o (244) st. 1 KZ RH,
Dana 24.6.1993..g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem
SuIk-48/93-2 protiv okr. Bosnić Mile, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom
naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.
Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.
U Karlovcu, 19. studeni 1996.g.
PREDSJEDNIK SUDA.
Ante Ujević
DOSTAVITI:
1. okr. Bosnić Mile, putem oglasne ploče suda
2. Vojnom tužiteljstvu na broj KT- 382/92
3. Vojni sud u Karlovcu, na spis K-82/92
4. PU Karlovačka po pravomoćnosti
5. u izvršni spis
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U KARLOVCU
Broj: Su Ik-49/93-3
R J E Š E N J E
I
NAREDBA
Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi
čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 12. studenog 1996.g.
r i j e š i o j e
I. O b u s t a v l j a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku MILOVANU MATIJEVIĆU.
II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Milovana Matijevića, koja je izdana kod ovoga suda 24.6.1993..g. , pod brojem Sulk-49/93-2.
O b r a z l o ž e n j e
Osuđenik Milovan Matijević, presudom Vojnog suda u Karlovcu broj K-82/92-38 pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 -f (235) st. 1, u svezi čl. 236 -o st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.
Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f st.l u svezi čl. 236-o st. 1 KZ RH,
Dana 24.6.1993..g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem
SuIk-47/96-19 protiv osuđenika Steve Mandića, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.
Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.
U Karlovcu, 12. studeni 1996.g.
PREDSJEDNIK SUDA.
Ante Ujević
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD KARLOVAC
N A R E D B A
Općinski sud u Karlovcu u krivičnom predmetu protiv osuđenog Matijević Milovana radi kaznenog djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – iz članka 236-f. st. 1. i 2. u svezi čl. 236-o st. 1 KZ Republike Hrvatske,
n a r e d i o j e
I Temeljem članka 97. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela privredne prijestupe i prekršaje, o d r e đ u j e s e i z d a v a n j e t j e r a l i c e protiv osuđenog MATIJEVIĆ MILOVANA sin Milana rođen 10.2.1949. godine u Petrovoj Poljani, Općina Vojnić, sa posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, ul. Marina Držića br. 9., sada na nepoznatoj adresi i sudu nedostupan.
II Nalaže se Policijskoj upravi u Karlovcu da osuđenog Bosnić Milu na osnovu izdate tjeralice pronađe, uhiti ga te ga privede u ovaj sud, ili u Okružni zatvor u Karlovcu, odnosno u najbližu kazneno-popravnu ustanovu mjesta gdje bude uhićen, jer mu sud ne može uručiti poziv za nastup na izvršenje kazne zatvora od 15 (petnaest) godina, na koju kaznu je osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu od 4. veljače 1993. godine broj: K-82/92., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 1993. godine broj: I Kž-215/1993-3.
Kada osuđenog uhitite potrebno je odmah obavijestiti ovaj sud pozivom na gornji broj, pa će biti prepraćen na izdržavanje kazne.
U Karlovcu, dna 24.6.1993.g.
Predsjednik suda:
Vladimir Brkić
Dostavljeno: 1. Policijskoj upravi u Karlovcu (dva primjerka)
2. Na spis Vojnom sudu u Karlovcu K-82/92.
3. Okružni zatvor u Karlovcu.
4. Spis – o v d j e –
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD KARLOVAC
N A R E D B A
Općinski sud u Karlovcu u krivičnom predmetu protiv osuđenog Bosnić Mile radi kaznenog djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – iz članka 236-f. st. 1. i 2. u svezi čl. 236-o st. 1 KZ Republike Hrvatske,
n a r e d i o j e
I Temeljem članka 97. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela privredne prijestupe i prekršaje, o d r e đ u j e s e i z d a v a n j e t j e r a l i c e protiv osuđenog BOSNIĆ MILE, sin Milivoja i Milene rođene Kovačević, rođen 30.10.1958. godine u Virovitici, sa posljednjim poznatim prebivalištem u Velikoj Kladuši, Trnovačka ulica broj 2, zvani ”Miloš”, sada na nepoznatoj adresi, sudu nedostupan.
II Nalaže se Policijskoj upravi u Karlovcu da osuđenog Bosnić Milu na osnovu izdate tjeralice pronađe, uhiti ga te ga privede u ovaj sud, odnosno u Okružni zatvor u Karlovcu, ili u najbližu kazneno-popravnu ustanovu mjesta gdje bude uhićen, jer mu sud ne može uručiti poziv za nastup na izvršenje kazne zatvora od 15 (petnaest) godina, na koju kaznu je osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu od 4. veljače 1993. godine broj: K-82/92-38, a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 1993. godine broj: I Kž-215/1993-3.
Kada osuđenog uhitite potrebno je odmah obavijestiti ovaj sud pozivom na gornji broj, pa će biti prepraćen na izdržavanje kazne.
U Karlovcu, dna 24.6.1993.g.
Predsjednik suda:
Vladimir Brkić
Dostavljeno: 1. Policijskoj upravi u Karlovcu (dva primjerka)
2. Na spis Vojnom sudu u Karlovcu K-82/92.
3. Okružni zatvor u Karlovcu.
4. Spis – o v d j e –
Broj K – 82/92-13
Z A P I S N I K
od 4. veljače 1993.
o glavnoj raspravi kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet:
Marijan Janjac Tužilac: VDO Karlovac
(predsjednik vijeća – sudac)
Zvonimir Matan Okrivljeni Mile Bosnić i dr.
Juraj Boljkovac Zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2. KZ RH
(član vijeća)
Blaženka Čurjak Broj VDO KT- 382/92
(zapisničar)
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 09,30 sati i objavljuje predmet glavne rasprave. Utvrđuje se da su pristupili:
1. VDO Tužilac Zdravko Car
2. Oštećeni __________________________
3. Okrivljeni: nitko, branitelj po službenoj dužnosti odvj. Davor Popović iz Karlovca
4.Svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Nisu pristupili za danas pozvani svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Svjedoci se upućuju van sudnice do poziva.
Prije početka gl. rasprave VDO Klc. izjavljuje da mijenja činjenični i pravni opis optužnice kako slijedi:
da su:
krajem studenoga 1991. godine u Slunju, nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane
tzv. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih jedinica, u cilju odcjepljenja tog dijela teritorija Republike Hrvatske, prihvatili i to I okr. Bosnić Mile dužnost predsjednika Općine Slunj, a II okr. Milan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj, te su u tom svojstvu organizirali ratno rukovodstvo i druge organe okupatorske vlasti, organizirali tu vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva te da se spriječi povratak izbjeglica, a njima podređeni organi su na području općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo – bez razloga ga lišavali slobode i uskraćivali bilo kakva prava, zbog čega su se skoro svi preostali stanovnici hrvatske nacionalnosti iselili, a pojedini su bili i ubijeni pa je tako 24.12.1991. ubijen liječnik Krušić Dragutin u Slunju dok su u selu Dubravi ubijeni Barić Marija, Barić Roza, Mrgan Kata i Šajfar Franjo, dok su u Lađevačkom Selištu ubijeni Potnar Zora, Radočaj Mile, Radočaj Bara, Radočaj Ive, Radočaj Roza i Valentić Jure,
dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnoga i društvenoga ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,
pa da su time počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f. st. 1. i 2. u svezi čl. 236-o st. 1. KZ RH, a kažnjivo po čl. 236-o st. 1. KZ RH.
Branitelj okr. izjavljuje da je primio na znanje prekvalifikaciju optužbe.
Utvrđuje se da se rasprava vodi u odsutnosti I i II okr. temeljem pravomoćnog rješenja.
Obzirom na protek vremena rasprava počinje iznova.
Utvrđuje se identitet okr.
I okr. MILE BOSNIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
II okr. MILOVAN MATIJEVIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
DOKAZNI POSTUPAK
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx Karlovac, nije u rodu, nije u svađi,
upozoren po čl. 325 preuz. ZKP izjavljuje:
Ja živim inače u selu Kremen oko 5 km udaljenom od Slunja. Poznato mi je u vezi čega se uvodi ovaj postupak i prema pričanju imam saznanje da je Mile Bosnić bio izabran za predsjednika Općine Slunj nakon izbijanja ovog rata, a Milan Matijević odnosno Milovan u koliko se rati o onom Matijeviću koji je inače u Karlovcu radio u ”Autotransportu” bio je izabran za predsjednika Izvršnog vijeća općine Slunj, međutim ja te osobe ne poznajem. Ja sam bio u Slunju odnosno u selu Kremen do 1.6.1992.g. Prije rata bio sam zaposlen u poduzeću ”Kordun” i to u onom pogonu koji je u Slunju. Naglašavam da sam ja zaposlen u xxxxxxxxxxxxxxxxxxx Slunj. Ja o aktivnosti I i II okr. ništa konkretno osim da su na tim funkcijama ne znam.
Ništa konkretno ne znam o nekim hapšenjem ljudi hrvatske nacionalnosti, ali znam da je u to vrijeme i otprilike u 1. mj. 1991.g. poginulo desetak ljudi. Pod time poginulo smatram da je poginulo desetak ljudi, odnosno pobijeno. Poznato mi je da su u Lađevačkom Selištu ubijeni Radočaji i to njih 5, da je ubijen Jure Valentić, da je ubijen jedan bračni par koji su susjedi Radočaja ali im neznam prezime. Ja pretpostavljam da su to učinili četnici, leševe nisam vidio, vidio sam da kuće tih ljudi gore i to oko podne jednog dana, a slijedećeg dana sam čuo da su oni poklani.Ja sam to čuo od Perić Miće koji je iz sela Kremen, ima ženu Hrvaticu, a tom prilikom je poginula teta od njegove žene a znam da se teta od njegove žene zove Zora a dopuštam da je prezime Potnar.
Mićo Perić od kojeg sam to čuo i sada živi tamo. Pretežni dio stanovnika hrvatske nacionalnosti iz Slunja je otišao do pada Slunja i na sam dan pada 15. studenog 1991.g., a mi preostali snalazili smo se kako znamo, a npr. u mojem selu ostalo nas je šestorica time da smo dobivali zadatak da čuvamo blago, pokapamo uginule pse i sl. , a jedan od nas šestorice radio je u ”Elektri” i to Tomo Ugarković. On je svakodnevno išao na posao. Ja sam se iz Slunja izvukao ilegalno a ne preko Unprofora ili da bi me tamošnja vlast pustila.
Od ljudi koji nisu uspjeli pobjeći do dana pada Slunja po mojoj procjeni, a zaključujući i iz razgovora sa ostalim Slunjanima u Karlovcu procjenjujem da na području čitave Općine Slunj ima oko stotinjak ljudi hrvatske nacionalnosti, međutim to je samo moja procjena.
Naime oni koji nisu uspjeli pobjeći tokom 1991.g. do dana pada Slunja kao i oni koji još danas žive tamo ukupno čine taj broj od oko 100 ljudi koje sam spomenuo.
Da budem precizan, nakon samog pada Slunja ukupno je na području Općine ostalo 400-500 Hrvata, dio njih je na razne načine bježao na slobodni teritorij i to krajem 1991. i 1992. g., a sada bi ih tamo po mojoj procjeni bilo još oko 100.
Konkretnu obavezu da čuvam i hranim stoku dali su mi Novaković Mile koji je i prije rata i tada bio veterinar te Končar Milan, sanitarni inspektor. Ja sam konkretno imao tu radnu obavezu da hranim stoku i da pokapam pse. Kad ne bih radio to mogao bih se kretati po njivi jedini ako bih ja ocijenio da je to sigurno međutim moje je kretanje bilo ograničeno jer su nas kontrolirali i čuvali njihovi i to u SMB uniformama sa zvijezdom na kapi a kasnije su unosili šarene uniforme, a jedanput mjesečno mogao bih odlaziti u Slunj ali bih od njihove ”SAO milicije” dobivao dozvolu – propusnicu koju bi oni pisali pola na ćirilici, a pola na latinici jer dobro nisu znali ćirilicu, dakle, mene i ostale građane hrvatske narodnosti nakon okupacije Slunja i stvaranje te nove okupatorske vlasti nitko konkretno nije protjerivao u smislu da bi mi naredio da moram napustiti područje Slunja, ali je opća klima bila takva da je život građana hrvatske narodnosti bio nemoguć kako sam to rekao, kretati smo se mogli samo uz posebne dozvole milicije, imali smo određene radne obaveze i neprestano su nas obilazili i kontrolirali, na nas pazili naoružani pripadnici neprijateljskih formacija.
Naoružane osobe u SMB uniformama bivše JNA bili su pripadnici njihove TO.
Ja sam poznavao dr. Krušić Dragutina i znam da je mrtav jer sam čuo od Ugarković Tome, ali pod kojim je okolnostima stradao nije mi poznato.
Svjedok potražuje naime putnog troška za autobusnu kartu od Skradnika do Karlovca i natrag 2.800.-HRD što mu se obređuje i isplata nalaže računovodstvu.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
nije u svađi, opomenut po čl. 325. preuz. ZKP, iskazuje:
Što se tiče I okr. Mile Bosnića poznam ga iz viđenja i znam da je bio postavljen za predsjednika općine Slunj i to u toj njihovoj novoj vladi, a to mi je poznato iz razgovora sa četvoricom Srbina s kojima sam radio u ”Elektri”. Isto tako poznato mi je da je Milovan Matijević u istoj toj njihovoj vladi postavljen za predsjednika Izvršnog vijeća. Nakon pada Slunja 16.11.1991.g.ja r još četvorica Hrvata uhićeno smo i smješteni u zatvor gdje smo bili 8 dana a uhitio nas je njihov milicajac Duduković koji je imao oznaku ”milicije SAO Krajine”, tukli su nas, maltretirali, tražili da priznamo i pokažemo gdje imamo oružje koje nismo imali. Nakon što sam pušten iz zatvora prisilno sam morao raditi u “Elektri” na održavanju el.mreže te postavljanju i razvlačenju te mreže u njihove kancelarije i sl. moje stručne poslove. Kad sam viđavao I i II okr. oba su bili u civilu.
Dobivali smo mi hrvatske nacionalnosti mjesečne propusnice za dolazak u Slunj, a Hrvati, ja slučajno ne morali su neko vrijeme nositi i oko rukava bijelu traku koja je označavala da se radi o pripadnicima hrvatske nacionalnosti. Budući da sam ja radio u “Elektri” i bio sam im kroz taj posao dosta poznat Vjerovatno nisam dobio tu traku a drugi Hrvati koji bi dolazili sa sela dobivali bi tu bijelu traku oko ruke.
Grupa nas hrvatske nacionalnosti bila je uhićena bez ikakvog rješenja o uhićenju a nismo ni znali zbog čega nas se stavlja u zatvor, a poznato mi je da su i druge Hrvate hapsili bez ikakvog rješenja i naloga i da su bili maltretirali. Oni Hrvati koji bi i bili u svojim kućama na selu također su bili izvrgnuti maltretiranju od strane njihove SAO milicije i kako su oni, zvali njihovih rezervista ili TO, a koji su se pojavljivali u SMB uniformama bivše JNA, sa zvijezdom petokrakom. Svi su dolazili naoružani.
Bio sam u Slunju do 2.6.’92. a do Karlovca sam se probio ilegalno bez znanja njihovih vlasti i bez pomoći Unprofora.
Mene konkretno nitko nije tjerao iz Slunja međutim obzirom a mi je život bio u opasnosti zbog cjelokupne klime kao i ostalim stanovnicima hrvatske nacionalnosti pobjegli
smo ilegalno. Od dana pada Slunja a to je l6.11.1991.g.. pa do danas oni građani koji nisu uspjeli pobjeći do pada Slunja’ pobjegli su nakon pada na ilegalan način a po mojoj procjeni danas ih ima na području Općine Slunj najviše do 200.
Poznato mi je iz osobnog opažanja da je dr. Krušić Dragutin ubijen jer sam jednom prilikom, bio je snijeg i mislim da je bilo u l.mj.1992.g. odlazeći na posao .Vidio ga na jednom stepeništu u selu Taborište mrtvog. Na poslu sam tog dana čuo da je ubijen a u vezi njegove smrti spominjali su se Škorić Ljuban, inspektor milicije u njihovom SUP-u, Butko Valentin, vozač u općini i neki dr.Zinajić kojem ne znam ime. Isto tako čuo sam da je u selu Ladjevačkom Selištu ubijeno deset Hrvata odnosno devet Hrvata da je ubijeno, a to je bilo otprilike u 2.ili 3.mj.1992.g. Iz osobnog opažanja znam da je pljačka bila svakodnevna pojava i to od strane
njihovih uniformiranih ljudi,a vidio sam da se odvoze osobni automobili, traktori, kamioni, građa, elek. aparati kućanski dok ih je bilo i sl.Viđao sam također da se pale hrvatske kuće međutim radilo se to većinom noću ali ne znam. konkretno tko je palio te kuće.
Također sam čuo a pričalo se to po Slunju da je u vrijeme milicijskog sata ubijen jedan čovjek koji se zove Ivo, Hrvat je, ne znam mu prezime, a ubio ga je Tepavac Đuro, a to je bilo negdje otprilike oko N.godine ili u 1.mj.1992. u vrijeme kolinja prasaca. Također mi je poznato po pričanju da je ubijen neki Raužan iz Cvitovića i to u vrijeme kad su mu dolazili opljačkati kuću a on se usprotivio.
Propusnice su bile mjesečne i naprimjer ako bi neko iz sela blizu Slunja htio u Slunj dolazio bi sa propusnicom koja ističe pa bi dobio novu a odnosila se samo na određenu relaciju i bila je ograničena na neko mjesto ili selo. Ja sam npr. u”Elektri” za svoj rad dobivao naknadu, a ljudi koji bi radili na selu oko čuvanja stoke i sl. nisu dobivali ništa već im je to bila ta radna obaveza.
Što se tiče Lađevačkog Selišta poznato mi je da su ubijeni o to Potnar Zora, Radočaj Mile, Radočaj Bara,Radočaj Ive, Radočaj Roza i Valentić Jure, a što se tiče.sela Dubrava znam da je spaljeno a ne znam da li je to ubijen.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
, nije u rodu, nije u svađi,
upozoren po čl.325 preuz.ZKP iskazuje:
Ja osobno ne poznajem I niti II okr. međutim znam da su preuzeli funkcije i to I okr.
predsjednika Općine Slunj a II okr. predsjednika Izvršnog vijeća. To mi je poznao po pričanju jer se o tom pričalo po Slunju i po selima. 27.11. 199E.g. uhvaćen sam i odveden u zatvor i to sam uhvaćen u G.Kremenu u mojem selu time da su me uhitili jedan u šarenoj maskirnoj uniformi a jedan u uniformi bivše JNA a radi se o Duduković Slobodanu i Duduković Milošu kojeg od prije poznajem. Oni su inače sa Veljuna i osobno ih poznajem. U zatvoru su me zadržali do 4.12.1991.g. Ispitivali su me o aktivnosti HDZ-a ogranak u Slunju, o tome da li imamo oružje, pretukli su me.time da sam imao 6 povreda na glavi, prijelom ključne kosti, povredu kičme.
Tada je sa mnom bio Tomo Ugarković sin Mile. U to vrijeme bilo je još 17 uhićenih također hrvatske nacionalnosti. Neki su pušteni kada i mi, a neki su ostali i duže; a neki građani zatvarani su i kasnije. Nakon što sam pušten otišao sam u svoje selo i dali su mi u zadatak da čuvamo i hranimo stoku. Prilikom lišavanja slobode niti ja niti ostali nismo dobivali nikakvo rješenje o razlozima lišenja slobode niti o vremenu koliko smo proveli u zatvoru.
Poznato mi je da je bilo pljački i paljevine, pa. tako npr. u mojem selu spaljene su dvije kuće i dva sjenika, pljačkala su se.i odvozila vozila, poljopr.strojevi, bijela tehnika i sve je ovima koji su odvozili trebalo. Osobe koje su to radile bile su uniformirane i u uniformama bivše JNA ili u uniformi njihove tzv.milicje. Npr.međutim osobama prepoznao sam VIŠNJIĆ NIKOLU iz D.Kremena koji je konkretno odveo dva vola i kravu koje smo mi čuvali i hranili a ti su volovi i krava bili, vlasništvo Cindrić Nikole, zatim sam prepoznao SMRZLIĆ PERU koji je također iz D.Kremena, a on je u stvari zajedno sa Višnjićem odveo te volove i kravu.
Npr. PERIĆ DUŠAN i PERIĆ MILOVAN odnosno MILORAD odvezli su odnosno odnijeli vodovodne cijevi vlasništvo također jednog Cindrić Nikole ali ne onog kojeg sam prethodno spomenuo. Većina ti koji su pljačkali i odnosili imovinu Hrvata bili su mi poznati ali bilo je i meni nepoznatih osoba.
Smrzlić Pero pripadnik njihove TO ili rezervista u SMB uniformi biše JNA rekao je nekolicini. nas Hrvata i to u l.mj.1992.g. da ne možemo ovdje ostati, da ćemo biti ubijeni.
Ja osobno nisam vidio tko je od naših ljudi pobijeni međutim znam da je ubijen odnosno čuo sam pa po tome znam daje ubijen Stefanac, Macan i njegova žena, dr. Kruščić Dragutin, a u Lađevačkom Selištu da je ubijeno devetero ljudi ii to moja dva ujaka Radočaj Ivo i supruga Radočaj Roza,Radočaj Mile i njegova supruga Bara i njihov sin Ante i jedan čovjek zvan “Moro” te supruga od “More” i jedna žena zvana Zora. Sve je to bilo u prvoj. polovici 1992.g.
Pretežni dio stanovnika Općine Slunj hrvatske nacionalnosti pobjeglo je do pada Slunja a nakon toga ih je na ovaj ili onaj način uspjelo napustiti Slunj najviše do pedesetak bilo ilegalno bilo uz pomoć Unprofora. Po mojoj procjeni ostalo ih je na području cijele Općine Slunj par stotina. Napominjem još da sam viđao ali isključivo Hrvate.te da su morali nositi oko ruke bijele trake.
Svjedok ne traži trošak.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
nije u rodu, nije u svađi, opomenut po čl.325 preuz. ZKP, iskazuje:
Ja sam iz viđenja poznavao i I i II okr. Nakon pada Slunja mi Hrvati koji smo preostali bili smo pozvani na jedan sastanak na kojem nam se I okr. Mile Bosnić predstavio kao predstavnik vlasti i objasnio nam je da sada to više nije RH već da je to SAO Krajina,.da moramo poštivati takvu vlast da oćemo u koliko budemo lojalni građani biti sigurni. Rečeno nam je da na svoje kuće izvjesimo bijele krpe i da te kuće neće biti dirane. Kasnije sam čuo da je Mile Bosnić predsjednik SO Slunj, a Milovan Matijević da je predsjednik IV općine Slunj, i to u sastavu SAO Krajine.
Ja sam sve do našeg bijega 1.6.l992.g. imao. kao radnu obavezu u prvo vrijeme sklanjanje i pokapanje strvina, kasnije sam bio raspoređen na građev. radovima na prostorima koji su
toj njihovoj vladi trebali a poslije dam bio 4 mj.raspoređen kao mlinar. na Rastokama.. Za tu radnu obavezu dobivao sam naknadu za osnovne potrebe.Kretali smo se samo sa propusnicom koju je izdavao taj njihov tzv.krizni štab a potvrđivala je ta milicija SAO Krajine.
Poznato mi je npr. iz osobnog saznanja da su ZORIĆ MILE, RIBIĆ NIKOLA, ČAČIĆ nadimkom BRACO iz .Rastoka iz hrvat.kuća jer tamo .žive samo .Hrvati .odnosili stvari i to Čačić kamionom. Odvozili su u prvo vrijeme prvenstveno kućanske aparate i bijelu tehniku i ostale stvari, a kasnije ono što je preostalo. To se zbivalo krajem 1991.g. i.u prvoj polovici 1992.g.
Pojavljivali su se u uniformama.-‘bivše JNA, TO naoružani ali bez pratnje milicije. Osim spomenutih dolazili su i drugi meni nepoznati ljudi, a koji su također bili uniformirani kao i oni prethodno spomenuti i pljačkali te kuće. Oni su dolazili samovoljno a milicija ih nije sprečavala. Poznato mi je da su mnogi Hrvati bili zatvarani i maltretirani a nakon. što bi bili pušteni iz -zatvora da su bili na prisilnom radu ali u tom slučaju uz stražu odnosno radili su uz stražu za vrijeme dok su bili zatvoreni. Ja npr.. nisam radio uz stražu niti sam bio zatvaran. Znam da je npr. bio zatvoren i radio pod stražnom Radočaj Marko i Ugarković Tomo, a ostale koji su zatvoreni bili i radili pod stražnom ne znam im ime i prezime ali se radi o ljudima Hrvatima.
Znam iz osobnog saznanja jer sam vidio da su su i po samom Slunju i po okolici palile kuće hrvatskih stanovnika a najviše se palilo nakon pada Slunja tj. l7.i 18. studenog 1991.g., a palilo se i kasnije. Konkretno ne znam tko je to radio. Znam npr. da je u Cvitoviću selu ubijen jedan čovjek Raužan i to kad su Srbi pljačkali i palili i samo su ga pokosili. To znam po pričanju a rekli su mi to Srbi sa kojima sam radio.
Također mi je poznato po pričanju da je ubijen i dr. Kruščić Dragutin, a po pričanju ubijen je mecima ali je navodno na čelu imao i .neke oznake kao slovo U ali to tvrdim samo po pričanju jer ja nisam bio prisutan niti na sahrani. Isto tako govore da je ranije bio privođen i ispitivan od te tzv.vlasti jer da je navodno sanitetskim vozilima omogućio bijeg nekih ljudi iz Slunja. Također sam čuo da je nakon toga ubijen Milan Kovačević i njegova supruga u samom Slunju. Ja njihova tijela nisam vidio međutim za njih konkretno kopao sam grobove. To se dogodilo otprilike polovicom l.mj .1992. g. u samom Slunju ubijen je kasnije Ivo Štefanac, a po pričanju ubio ga je Đuro Tepavac.
Svjedok potražuje za putni trošak 2.800 HRD što se obređuje a isplata se nalaže računovodstvu suda.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, iskazuje:
Ja osobno ne poznajem niti Milu Bosnića niti Milovana Matijevića međutim po pričanju zaključujem da je I okr. postao predsjednik Općine Slunj a za II okr. ne znam što je bio.Nakon pada Slunja bilo je od strane tih novih vlasti mnogo maltretiranja ljudi hrv. nacionalnosti pa sam i ja npr. bio odveden u zatvor gdje sam bio četiri dana i gdje sam bio pretučen-a ispitivali su me da li imam oružja, gdje se oružje nalazi, gdje su naši ljudi i sl . Kasnije sam pušten i otišao sam opet na selo Lumbardenik gdje imam kuću i živim od poljoprivrede.
Dolazili su mi i u kuću te je na selu bilo maltretiranje. Bili su uniformirani i to ili u milicijske uniforme sa oznakom “SAO Krajina” ili stare uniforme SMB. U našem selu je od strane istih bilo pljačkanja i paljena kuća pa su tako npr. spaljene kuće Magdić Bože,Spelkić Zvonka i Magdić Kate. Moje selo inače ima oko 60 kuća i radi se isključivo 6 hrvat.kućama,a.prilikom pljačke i ,odvoženja tih stvari odvozilo se sve vrednije kao npr. traktori, poljop. alatke,kućanski aparati, ormari, odvožena je stoka međutim ja nisam vidio točno tko je to učinio. Bili su to svi meni nepoznate uniformirane osobe.
U Karlovac sam došao s ovom grupom 1.6.l992.g. i to ilegalno.Čuo sam da je u Slunju ubijen Kovčević Milan zv. “Macan” i njegova supruga Ana međutim nisam čuo tko ga je ubio.To je bilo otprilike da je ubijen u 1.mj.1992.g. Također sam čuo da je otprilike u isto vrijeme ubijen Štefanac Ivan u Slunju a da ga je ubio Tepavac Đuro. Tepavac Đuro koliko sam čuo bio je pripadnik njihove tzv. “milicije SAO Krajine” .Tepavac Đuru poznajem a bio je prisutan i u zatvoru kad sam. ja bio zatvoren ona četiri dana i to u svojstvu milicije SAO Krajine u uniformi. Ja sam također čuo da je više naših ljudi ubijeno u okolnim selima oko Slunja i to sam čuo za mjesto Selište, Furjan i Dubrave.
Svakog mjeseca morao sam ići po propusnicu odnosno dozvolu za kretanje koja se odnosila samo za kretanje po mojem selu odnosno do moje kuće do Slunja.
Na kuću sam. stavio bijelu plahtu jer mi je npr. Žgela Ivica rekao da je to dobro staviti budući da se vidi da u toj kući netko živi.
Kad sam rekao da su mi ti uniformi rani ljudi dolazili kći i maltretirali me, radilo se o tome da su me više puta ispitivali gdje su npr. moja žena ‘i djeca, udarali me kundakom ili cijevi puške i sl.
Po mojoj procjeni većina ljudi hrvat. nacionalnosti je iselila iz Općine Slunj prije okupacije, bilo poslije, a danas ih može biti najviše par stotina koji još žive tamo.
Svjedok trošak ne traži.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu, nije u zavadnji, opomenut
po čl.325 preuz.ZKP, iskazuje:
Prilikom raketiranja tvornice RIZ bio sam “ranjen te odvežen u Bihać u bolnicu a kad sam se vratio istoga dana a to je bilo 11.11.1991.g.smjestio sam se u selo Podmelnica xxxxxxxxxxxxxxxxxxx. ’16.l1.1991.g. kada je pao Slunj nisam. mogao sa ostalima zbog povrede otići u šumu i pobjeći već sam bio zatvoren od strane njihove tzv.milicije SAO Krajine odnosno prvo od strane četnika i odvezen sam bio na vojni poligon u Slunju a istog dana sam bio odvezen po toj njihovoj policiji, u stvari četnici su me tog dana odvezli ,na poligon, isto večer vratili kući, a zatim isto veče došla je po mene njihova milicija te me odvela u zatvor gdje sam ostao negdje do l0.12.1991.g. U zatvoru sam bio pretučen i dobio sam toliko batina da se više ne sjećam zbog toga datuma kada sam pušten. Dobio sam naredbu da se svakog jutra nakon što sam pušten iz zatvora moram javljati u jutro do devet sati radi radne obaveze. Radna obaveza sastojala se u tome da čistimo grad i obavljamo druge poslove koje su nam dali u zadatak i nakon nekoliko dana bio sam sa ostalim.
Hrvatima a i dijelom Srba civila na jedan sastanak sam pozvan na kojem sam u stvari prvi puta bolje upoznao ali ne osobno I ok:r.Bosnića koji nam .je držao govor. Predstavio se zajedno sa jednim Krmar Željkom kao predstavnik zakona i vlasti i rekao nam izriči to da ovo više nije RH već da je to SAO Krajina. Rekao nam je da se ovdje sada službeno upotrebljava ćirilica te da nam naglasio da su on tj. I ok:r. Bosnić i taj Krmar bili maltretirani od strane hrvat. vlasti a da će maltretiranja biti i sada u koliko se ne budu poštivali propisi Krajine odnosno u koliko ne budemo lojalni.
Poznato mi je da su i drugi stanovnici hrvat. nacionalnost i bili zatvarani, tučeni, maltretirani, o tome se nikakva potvrda ili rješenje nije izdavalo i ostali su imali radnu obavezu,a dobivali smo neku simboličku naknadu u novcu.
Bio sam raspoređen po radnoj obavezi u ”Komunalcu” i poznato mi je da se preko jednog Grubješića dovozila građa koja je potjecala od hrvat. kuća. Ja sam konkretno sa još jednim kolegom radio na izradi mrtvačkih sanduka i kad bi nam iskrcali građu potrebnu za izradu određene količine tih sanduka ostatak bi odvozili međutim ne znam kuda ali su nam pričali kao za neke mostove i sl. Mi smo inače sudjelovali i prilikom utovara te građe pa po tome znam da ona potječe baš ih hrvat. kuća jer dok bismo mi radili’oni bi obilazili te ostale hrvat. kuće odnosno švrljali po tim hrvat. kućama. Policijski sat je za nas važio od 18 sati do 7 sati
u jutro slijedećeg dana.
Na spomenutom sastanku I okr. Bosnić rekao nam je da, u koliko bi bilo nekih problema da se obratimo izravno njemu preko tog Krmar Željka.
Bio sam npr. prisutan u hrvat. selu Rastoke gdje je zapaljena kuća Vučeta Ivana i demoliran njegov traktor međutim nisam vidio tko je to učinio. Paljene su kuće Hrvata po okolnim selima međutim obzirom da sam imao propusnicu za kretanje samo po Slunju vidio sam samo dim od tih paljevina.
Čuo sam da je u Slunju ubijen Štefanac Ivan a da ga je ubio Tepavac Đuro, a istovremeno da je ubijen i neki Srbin a bilo je to otprilike nešto poslije N.godine tj. u 1.mj.1992.g. Također sam čuo da je ubijen i dr. Kruščić Dragutin otprilike u isto vrijeme i to na putu za Kladušu u selu Kremen. Otprilike u to vrijeme, prema pričanju, ubijen je i Kovačević Milan i njegova supruga Ana također u Slunju. Čuo sam nadalje da je u selu Furjan ubijeno šestero ljudi od kojih se imena sjećam Žgela Vid, Šegavac Vid i Žgela Mara. Za ove ubijene u selu Furjani pričali su u “Komunalcu” Srbi međusobnom, da su to učinile ustaše pa da bi se to pripisalo Srbima.
Uhvatili su me prvo Gojko Grubor i jedan Majstorović a to su.osobe koje su me vodile na poligon i koje sam nazvao četnicima a od oznaka su imali pločicu sa srpskom zastavom. Gojko Grubor me je i tukao, a tukao me je i Cimeša Đuro. on je imao oznake milicije SAO Krajina. Prisutan je bio i Mile Tepavac u vojničkoj uniformi njihove TO a bio je prisutan i Grković Dane te Ljilja Grubović odnosno Grković zapravo Tepavac koja je prisustvovala razgovoru što će sa mnom pa je čak govorila da me treba prvo nahraniti.
Svjedok potražuje trošak u iznosu od 2.800 HRD jer je doputovao iz Skradnika što se svjedoku obređuje a bit će mu isplaćeno preko računovodstva Okružnog suda.
(Čitaju se iskazi svjedoka)
Vijeće donosi
r j e š e n j e
u nastavku dokaznog postupka pročitat će se iskazi svjedoka koji su ranije ispitani.
Čita se iskaz svjedoka xxxxxxxxxxx (list 19).
Čita se iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxx (list 19 i 20).
Čita se iskaz svjedokinje xxxxxxxxxxxxx(list 20).
Daljnjih dokaz. prijedloga nema.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.
Pred. vijeća daje riječ strankama.
VDO Klc. nadopunjuje činjenični opis djela tako da isti. glasi:
– time da u 12. redu optužnice iza riječi hrvatsko stanovništvo treba da stoji: pljačkali njegovu imovinu, palili kuće, bez razloga lišavali slobode civile hrvatske nacionalnosti te ih u zatvoru fizički maltretira1i i uskraćivali im bilo kakova prava, zbog čega su se skoro svi preostali Hrvati iselili sa područja Općine Slunj, a pojedinci su bili i ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni Kruščić dr. Dragutin, Kovačević Milan, Kovačević Ana, Štefanac Ivan, u selu Furjani su.ubijeni Žgela Vid, Šegavac Vid i Žgela Mara,a u Lađvačkom Selištu ubijeni Potnar Zora, Radočaj Mile” Radočaj Bara, Radočaj Ive, Radočaj Roza. i Valentić Jure.. dok pravna kvalifikacija. ostaje neizmijenjena.
VDO izjavljuje da u cijelosti ostaje kod ovako izmijenjene optužnice smatrajući da je u toku postupka utvrđeno da. su I i II ok. bili glavni organizatori okupatorske vlas ati na području Općine Slunja, i da su. po njihovim naredbama njima podređene osobe proganjale i istjerivale hrvatsko stanovništvo, a sve to je rezultiralo kako fizičkim maltretiranjima, pljačkom tako i ubijanjem civila. Zbog svega predlažem da im se izreknu maksimalne kazne zatvora.
Branitelj optuženika naprotiv izjavljuje da smatra da nije dokazano da bi baš optuženici osobno izdavali naređenja ili upute za postupanje na način kojim. se optužnicom inkriminira.
Kako upravo istaknuto nije dokazano predlažem da ih sud oslobodi optužbe.
RASPRAVA DOVRŠENA.
Vijeću se povlači na vijećanje i glasanje, nakon toga predsjednik vijeća javno izriče slijedeću
PRESUDU
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
I opt. MILE BOSNIĆ
II opt.MILOVAN MATIJEVIĆ
k r i v i s u
što su:
krajem studenoga 1991. godine u Slunju nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane tzv. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih jedinica u cilju odcjepljenja tog dijela teritorija Republike Hrvatske prihvatili i to I okr. Bosnić Mile dužnost predsjednika Općine-Slunj, a II okr. Milovan Matijević dužnost predsjednika izvršenog vijeća Općine Slunj, te su u tom svojstvu organizirali ratno rukovodstvo i druge organe okupatorske vlasti, organizirali tu vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva. te da se spriječi povratak izbjeglica, a njima podređeni organi su na području općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, pljačkali njegovu imovinu, palili kuće, bez razloga lišavali slobode ljude hrvatske nacionalnosti te ih u zatvoru fizički maltretirali i uskraćivali im bilo kakova prava, zbog čega
su se skoro svi preostali Hrvati iselili sa područja SO Slunj, a pojedinci su bili i ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni Kruščić dr. Dragutin, Kovačević Mili, Kovačević Ana, Štefanac Ivan, u selu Furjani su ubijeni Žgela Vid, Šegavac Vid, i Žgela Mara, a u Lađevačkom Selištu ubijeni su Potnar Zora, Radočaj Miele, Radočaj Bara, Radočaj Ive, Radočaj Roza i Valentić Jure,
dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,
čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f st. 1 i 2 u svezi čl. 236-D st. 1 KZ RH, pa se po čl. 236-0 st. 1 KZ RH
o s u d j u j u
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 15/petnaest/ godina. Svaki.
Troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Dovršeno u 13,30 sati.
Predsjednik vijeća: Marijan Janjac
Zapisničar: Blaženka Čurjak
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja VT Karlovac može uložiti žalbu u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DOSTAVLJENO:
1. VT Klc. na KT-382/92
2. Mile Bosnić,
3. Milovan Matijević, ogl. ploča suda,
4. Odvj. Davor Popović, Klc.
5. Uprava Okr. zatvora Klc-Odjel III
6. PU Klc.
7. Predsjedništvo ovog suda.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-8
Kv-261/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjca i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u krivičnom predmetu protiv opt. Bosnić Mile, i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1. i 2. KZ RH, postupajući po službenoj dužnosti, u sjednici vijeća održanoj dana 9.studenog 1992. godine,
r i j e š i o j e
I Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv opt. MILE BOSNIĆA, i MILOVANA MATIJEVIĆA o b u s t a v l j a s e.
II Rješenje ovog suda od 5. lipnja 1992. godine broj K-82/92-2, kojim je određen pritvor nad Milom Bosnićem i Milovanom Matijević, stavlja se van snage,
III Naredba ovog suda od 5. lipnja 1992. godine, pod brojem K-82/92-3 kojom je naređeno izdavanje tjeralice protiv Mile Bosnića i Milovana Matijevića, p o v l a č i s e.
IV Rješenje ovog suda od 1. srpnja 1992. godine, pod brojem K-82/92-4, kojim je riješeno da će se Mili Bosniću i Milovanu Matijeviću suditi u odsutnosti, stavlja se van snage.
Obrazloženje
VT Karlovac pod brojem KT-382/92 optužilo je Milu Bosnića i Milovana Matijevića da su počinili krivično djelo iz čl. 236-f st. 1. i 2. KZ RH, pobliže opisano u optužnici.
Tokom postupka sudac je odredio pritvor protiv imenovanih, naredio izdavanje tjeralice, te riješio da će im se suditi u odsutnosti, obzirom da trenutno nisu dostupni sudu.
Primjenjujući Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske i to po čl. 1. st. 2. Zakona, vijeće ovog suda ocijenilo je da se postupak treba obustaviti.
Obzirom na takvu odluku valjalo je staviti van snage i rješenje kojim je određen pritvor, povući naredbu o izdavanju tjeralice kao i staviti van snage rješenje kojim je određeno suđenje u odsutnosti kao bespredmetna.
Stoga je riješeno kao u izreci.
Karlovac, 9. studenog 1992.godine.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Zvonimir Matan
Broj K – 82/92-6
Z A P I S N I K
od 16. srpnja 1993.
o glavnoj raspravi kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet:
Nina Bubaš Tužilac: VT Karlovac
(predsjednik vijeća – sudac)
Juraj Boljkovac Okrivljeni I. okr. Mile Bosnić i dr.
Zvonimir Matan Zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2. KZ RH
(član vijeća)
Blaženka Čurjak Broj VDO KT- 382/92
(zapisničar)
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u _____ sati i objavljuje predmet glavne rasprave. Utvrđuje se da su pristupili:
1. VDO Tužilac Drago Novosel
2. Oštećeni __________________________
3. Okrivljeni: branitelj, Davor Popović odvj. iz Klc.
4.Svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Utvrđuje se da su pristupile pravne osobe.
Utvrđuje se identitet okr.
I okr. MILE BOSNIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
II okr. MILOVAN MATIJEVIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
Pred. vijeća otvara zasjedanje, objavljuje predmet gl. rasprave i sastav vijeća na koji nema primjedbi.
Utvrđuje se da je rješenje o suđenju o odsutnosti pravomoćno.
Svjedoci upućeni izvan sudnice.
Gl. rasprava je javna i počinje čitanjem optužnice.
DOKAZNI POSTUPAK
Svjedok xxxxxxxxxxxx – upozoren po čl. 325. preuzet. ZKP, xxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:
Inače u Slunju živim od xxxx. g. pa sve do kada sam uhićen ove godine. I. okr. Milu Bosnića osobno ne poznajem od ljudi sa kojima sam radio čuo sam da je u periodu oko N. godine postavljen na dužnost predsjednika SO Slunj, a također sam ga i čuo kako u tom svojstvu govori preko radia. II. okr. Milovana Matijevića sam osobno poznavao pa tako znam da je dugo godina bio direktor jednog prometnog poduzeća, te da je u periodu kada i I. okr. postavljen na dužnost predsjednika IV općine Slunj. Ja ne znam kako su I i II okr., postavljeni na te funkcije niti mi je bilo što poznato o njihovim konkretnim aktivnostima koje su obavljali kao nosioci tih funkcija. Tako ja ne znam da li su oni organizirali neke organe vlasti, ali pretpostavljam da jesu. No nije mi poznato da li je hrvatsko stanovništvo pružalo otpor vlasti u Slunju i kako je dakle ta vlast reagirala u slučaju da bi joj se pružao otpor. Ne znam da li je tamošnja vlast sprječavala povratak izbjeglica iz Slunja, da li je proganjala hrvatsko stanovništvo, lišavala ga slobode i uskraćivala mu prava. U travnju 1992.godine preko radia Novi Sad čuo sam I. okr. Bosnića da poziva sve ljude koji su iselili sa područja gdje je prije bio vojni poligon da se vrate svaki na svoje imanje. Ne sijećam se da bi još nešto tom prilikom rekao.
Na svjedoka nema daljnjih pitanja.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx– upozorena po čl. 325. preuzet. ZKP,
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:
Ja sam inače dugi niz godina živio u Slunju a izbjegao sam 15.11.1991.g. 16.12.1991.g. ako sam na sastanku u selu Raštele kojeg je organizirala tamošnja vlast iz Slunja kao i vlast iz Cazina, a na kojem sastanku je između ostaloga bilo ? i po ? izbjeglica. Čovjek koji je vodio taj sastanak a koji se poziva Čović između ostalih prisutnih koji su bili predstavnici spomenutih vlasti predstavio je i I okr. Milu Bosnića koji je bio predsjednik Skupštine općine Slunj i kakav takav predstavljen. Upravo taj Mile Bosnić nam je rekao da se možemo vratiti, da čak možemo odvesti svoju pokretnu imovinu, odnosno da oni koji to žele mogu dobiti dnevnu dozvolu da bi dakle uzeli neke svoje stvari i vratili se u mjesta u koja su izbjegli.
Upravo takvu dnevnu dozvolu sam i ja dobio pa sam par dana nakon sastanka uzeo stvari koje sam želio i vratio se u Karlovac odnosno u Šturlić, iako sam od tamošnjih vlasti bio zaustavljen i odveden na ispitivanje u zatvor u Slunju, ali sam na kraju ipak pušten. Ne znam tko je bio na funkciji predsjednika SO Slunj prije I okr. Mile Bosnića, ali u svakom slučaju bio je netko drugi iako mu ne znam ime odnosno to je bio Štrk. Ne znam ništa o organizaciji nove vlasti nakon što je na dužnost predsjednika općine postavljen I okr. s obzirom da sam izbjegao kao i većina Hrvata prije nego je ta vlast postavljena. Ja nemam saznanja na koji način se sadašnja vlast u Slunju odnosno ona koja je egzistirala krajem studenog na dalje odnosi prema stanovništvu hrvatske nacionalnosti jer sa njima nemam kontakta.
Iako sam II okr. Milovana Matijevića poznavao u periodu dok sam živio u Slunju ne znam ništa o njegovoj aktivnosti u inkriminiranom periodu, odnosno nakon okupacije Slunja. Poznato mi je da je on živio u Karlovcu, a da je nakon pada Slunja otišao u Slunj, ali ne znam dakle na koju funkciju. Ja sam razgovarao sa Ugarković Tomom koji je izbjegao iz Slunja otprilike mjesec dana, točnije oko 1. lipnja 1992. i koji mi je rekao da su njega kao i ostale Hrvate koji su u tom periodu ostali u Slunju tukli i maltretirali, da su se morali javljati, da se nisu smjeli sastajati, da su neosnovano optuživani, da su npr. imali radio-stanice i da su na taj način kontaktirali sa ustašama, pa bi ih radi toga privodili u PS, tukli, a potom ponovno pustili itd.
Na svjedoka nema daljnjih pitanja.
Svjedok traži potvrdu za refundaciju CD-a što mu se i određuje.
Na pitanje VT odgovara da na njegovoj dnevnoj dozvoli nije bilo odgovarajućeg pečata, da je u svezi s tim imao problema kada je zaustavljen od stane martićeve policije koja nije poznavala dozvolu koju je predočio i koja policija ga je pod prijetnjom oružja odvezla u PS.
Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxx – upozorena po čl. 325 preuz. ZKP,xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:
Ja sam iz Slunja izbjegla 15.11.1991.g. Prije tog perioda niz godina sam živjela u Slunju. U 12.mj. 1991.g. tamošnje vlasti u Slunju organizirale su jedan sastanak u selu Raštele na kojemu se između ostaloga razgovara, a i o našem povratku u Slunj. Upravo sa tog sastanka ja poznajem I. okr. Milu Bosnića, kojeg inače nisam poznavala. On se predstavio kao predsjednik općine Slunj, te nas je nagovarao da se tamo vratimo. No ja se ipak nisam mislila vratiti u Slunj, neosjećajući se dovoljno sigurnom. Naime na tom sastanku sve predstavnici tamošnje vlasti a i vojna lica koja su bila oko zgrade u kojoj se održavao sastanak bili su naoružani. S obzirom da sam dakle izbjegla iz Slunja 15.11.1991.g. ne mogu se izjasniti o funkcioniranju vlasti u Slunju nakon tog perioda. Poznato mi je da je prije nekog perioda iz Slunja izbjegla jedna grupa Hrvata no sa njima nisam detaljnije razgovarala o njihovu načinu života u Slunju u tom periodu. No xxxxxxxxxxxxxx mi je rekao da su ga tukli i to konkretno da ga je tukao jedan policajac, da su Hrvati morali raditi za tamošnje vlasti poslove koji su im bili dodjeljeni, nisam detaljnije s njim razgovarala. II. okr. Milovana Matijevića sam osobna poznavala s obzirom da je radio s mojom suprugom. Čula sam da je u periodu od pada Slunja na dalje on u Slunju ali ne znam koji posao tamo obavlja.
Na pitanje člana vijeća odgovara da je nakon sastanka u Raštelama otišla po neke svoje stvari kući, ali da se nije usudila tamo nastaviti živjeti unatoč pozivu koji im je bio upućen na sastanku jer im opće politička klima i situacija u Slunju nije garantirala siguran život tamo. Mogu još dodati da smo imali dozvolu da uzmemo stvari ali samo iz svoje kuće. Nisam se dakle mogla nigdje drugdje kretati osim do svoje kuće niti sa bilo kim kontaktirati.
Na pitanje VT odgovara: nakon sastanka u Raštelama bila sam kod svoje kuće ali da ju je tamošnja policija Martićeva zaustavila, te da su ih priveli na ispitivanje u zgradu zatvora u Slunju, gdje su bili i zatvoreni odnosno pritvoreni ali i pušteni istog dana. Naravno da je policija koja nas je privela imala kod sebe oružje. Iz Slunja smo izbjegli pred napadima JNA i kišom granata koja je bila srušena na naš grad. Moja kuća bila je mitraljizirana prije no što smo izbjegli iz Slunja a naravno da nitko iz naše kuće nije dao povoda za to pucanje ili bilo čim drugim.
Pitanja na svjedoka nema.
VT predlaže da se od Povjereništva općine Slunj zatraže podaci koliko je Hrvata ostalo u Slunju nakon pada Slunja, koliko ih je ukupno izbjeglo i koliko ih je ubijeno, podatak o tome do kog perioda je funkcionirala vlast i to hrvatska vlast u Slunju, da se sasluša svjedok xxxxxxxxxxxxxxx , izbjeglica iz Slunja i xxxxxxxxxxxxxx sa područja Kamenice a čije adrese može dati xxxxxxxxxxxx, te izjavljuje da će dostaviti imena svjedoka koje će naknadno predložiti.
Vijeće donosi
R j e š e n j e
Prihvaća se prijedlog VT pa se današnje ročište odlaže, a slijedeće zakazuje odnosno zakazat će se pismenim putem.
Dovršeno u 11,15 sati.
Predsjednik vijeća: Nina Bubaš
Zapisničar: Blaženka Čurjak
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Predsjedništvo
Broj: l4-Su-14/92-68
Klc. 13. srpnja 1992.
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Juraju Boljkovac u kriv. predmetu protiv okr. Bosnić Mile i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2 KZ RH
r i j e š i o j e
Okr. BOSNIĆ MILI i dr., postavlja se branitelj po službenoj dužnosti u osobi POPOVIĆ DAVORA, odvjetnika iz KIc.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac, podiglo je optužnicu protiv okrivljenih, zbog gore navedenog kriv. djela, za koje je obrana pred sudom obavezna , .kako optuženi
nisu sami izabrali branitelja valjalo je istog postaviti po službenoj dužnosti
u smislu čl. 70. st. 1. ZKP-a.
Predsjednik suda:
Juraj Boljkovac
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-4
Kv-96/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca
Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Mile Bosnića i dr., zbog krivičnog v djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KIZ RH, temeljem čl. 300 preuzetog ZKP(NN br.53/91), na sjednici vijeća održanoj l.srpnja 1992. godine
r i j e š i o j e
I okr MILI BOSNIĆU s posljednjim poznatim prebivalištem u
Velikoj Kladuši, Trnovačka kbr.2,
II okr. MILOVANU MATIJEVIĆU s posljednjim prebivalištem u Karlovcu,
Marina Držića kbr.9
s u d i t ć e s e u o d s u t n o s t i zbog kriv.djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH za koje su optuženi optužnicom VT Karlovac, broj KT-382/92.
Obrazloženje
VT Karlovac optužilo je II i I okr. zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, te je ujendo predložilo da im se sudi u odsutnosti.
Okrivljenici se trenutno nalaze na području koje nije pod kontrolom legalnih organa RH – u Slunju, kako to proizlazi iz stanja spisa, pa tim organima nisu dostupni, a što potvrđuje i činjenica da ni nakon raspisivanja tjeralice i određivanja pritvora nisu pronađeni. Osim toga priroda i težina kriv. djela za koja se terete predstavlja osobito važan razlog da im se sudi, iako su odsutni, pa je stoga prihvaćen prijedlog VT Karlovac i riješeno je da im se sudi u odsutnosti.
U Karlovcu, 1. srpnja 1992. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Zvonimir Matan
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmenog na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
DOSTAVLJENO:
1. VT Karlovac na KT-382/92
2. Branitelj uz rj.o post.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-3
N A R E D B A
Vojni sud u Karlovcu, po sucu Nini Bubaš kao predsjedniku vijeća, u kriv. predmetu protiv okr. Mile Bosnića i dr., zbog kriv.- djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, temeljem čl. 551 st. 1 preuzetog ZKP, 5. lipnja 1992. godine
n a r e d i o j e
Naređuje se izdavanje tjeralice protiv:
I okr. MILE BOSNIĆA zv. Miloš, sina Milivoja i Milene, rođ. Kovačević, rođenog 30.10.1958. u Virovitici, s posljednjim poznatim prebivalištem u Vele Kladuši, Trnovačka kbr.2,
II okr. MILOVANA MATIJEVIĆA sina Milana, rođenog 10.2.1949. u Petrovoj Poljani općina Vojnić, s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Marina Držića kbr. 9,
protiv kojih je podignuta optužnica zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, i određen pritvor rješenjem ovoga suda broj III K-82/92-2, od 5. lipnja 1992.god.
Naredbu će izvršiti PU Karlovac.
U Karlovcu, 5. lipnja 1992. godine.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Nina Bubaš
Dostavljeno:
1. PU Karlovac
– 2 primjerka
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-2
Broj: III K-82/92-2
Kv-67/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanaspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivič. predmetu protiv okr. Mile Bosnića i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, temeljem čl. 265 preuzetog ZKP u vezi čl. 191 st. 2 t. 1 ZKP, na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 1992. godine
R i j e š i o j e
O d r e đ u j e s e p r i t v o r protiv:
I okr. MILE BOSNIĆA zv. Miloš, s posljednjim poznatim prebivalištem u
Vel. Kladuši, Trnovačka 2,
II okr. MILOVANA MATIJEVIĆA, s posljednjim poznatim prebivalištem Karlovac, Marina Držića kbr. 9,
optuženim zbog kriv. djela iz čl. 236-fst. 1 i 2 KZ RH, optužnicom VT Karlovac broj KT-382/92.
Pritvor se računa od dana lišenja slobode.
Obrazloženje
VT Karlovac optužilo je I i II okr. zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH. I i II okr. su prema podacima u optužnici u inkriminirano vrijeme boravili u Slunju, području koje trenutno nije pod kontrolom legalnih vlasti RH, pa je očito da se kriju tj. da su u bijegu. Time je ostvaren uvjet za određivanje pritvora predviđen u čl. 191st.2 t. 1 preuzetog ZKP, te je stoga riješeno kao u izreci.
U Karlovcu, 5. lipnja 1992. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Zvonimir Matan
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DOSTAVLJENO:
1. VT Karlovac na KT-382/92
2. PU Karlovac
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
P o l i c i j s k a u p r a v a K a r l o v a c
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-41/1-K-177/1992.
Datum: 24.05.1992. godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin __xxxxxxxxxx__, zanimanje __
rođen __xxxxxxx. godine, boravište-prebivalište __Slunj_, je dana __24.05.1992.godine. u __svom stanu u Karlovcu
3. u vezi boravka na području Slunja nakon okupacije poslije 16.11.1991. godine kada je
Slunj pao_
dao ovlaštenoj osobi _ PS Slunj__
Slijedeće obavijesti:
Noću 16.11.1991.godine oko 02,00 sati sa svojim putničkim automobilom i suprugom xxxxxxxxxxx sam napustio mjesto prebivališta, Gornje Taborište i otišao sam u Šturlić. Dana 16.11.1991. godine bio je jak artiljerijski napad na Slunj i tada je Slunj s ostalim mjestima pao u ruke agresora. Ja i supruga xxxxxxxxxxx smo se smjestili u Šturliću i duže vrijeme sam bio u Šturliću.
Ne mogu se točno sjetiti datuma ali mislim da je bilo početkom 12 mjeseca, kada je zakazan sastanak u Raštelima SO Cazin, a koji sastanak su došli podpukovnik Radaković Mirko i Bjelobrk Milenko vojno lice iz Slunja i još neke osobe. Taj sastanak je zakazan između predstavnika Izvršnog vijeća SO Cazin i vlastio ”’SAO Krajine” s područja Slunja na čelu s podpukovnikom Radaković Mirkom. Sastanku su bili prisutni predstavnici evropske misije. Na sastanku je Radaković rekao da zašto je stanovništvo izbjeglo iz Slunja i da se slobodno mogu svi vratiti u svoje mjesto prebivališta. Na sastanku se još nalazila od poznatih iz Slunja Gračan Rozalija zv. Beba, Gračan Vesna i još nešto mještana. Taj puta ništa o povratku nije dogovoreno, a u vezi vođenja sastanka pisan je zapisnik koji postoji u IV SO Cazin čiji je predsjednik sa situacijom na području Slunja upoznat.
Drugi sastanak je održan oko 16.12.1991.godine u Raštelima i na sastanak su došli iz Slunja: Radaković Mirko, Bjelobrk Milenko i još jedan s njima meni nepoznat, a mislim da je taj nepoznat mladić i Bjelobrd tjelohranitelji od Radakovića. Zatim su sastanku prisustvovali Graora zv. Profesor koji je rodom iz Kordunskog Ljeskovca, oženjen od Devrnja iz Koranskog Luga, a navodno je predavao u školi MUP-a RH u Zagrebu, Pajić Miloš Načelnik SUP-a Slunj, Mane Trbojević pomoćnik načelnika Pajića, Bosnić Miloš Predsjednik SO Slunj, Ćosić Bogdana nastavnik iz Kuškovače, koji je u štabu TO Kordunski Ljeskovac, Mirčić Pero iz Primišlja koji je upravnik zatvora u mjestu Slunju.
Na tom sastanku prisutnima se obratio Pjevac Jovo zv. Skoblar iz Kordunskog Ljeskovca, te govorio da je on s jedinicom na položaju, a da je u njegovu gostionicu došao Graora Rade sin Milana naoružan s puškomitraljezom i pucao po cjeloj gostionici, uništio inventar i oštetio namještaj, pa je Jovo plakao da ne zna što će učiniti s Graorom jer da on njemu nemože ništa. Taj isti Graora je došao i u Šturlić i pravio nered, pa se sada ustao Prica koji je prije bio u miliciji u Raštelima i rekao da u koliko još Graora bude pravio nereda u Raštelima da će ga Srbi srediti. Na tom sastanku je dogovoreno da će u Šturlić doći autobus iz Slunja, pa da se mještani Slunja i drugih sela mogu vratiti u Slunj po neke stvari ili ako hoće ostati u Slunju.
Mislim da je bilo poslije 17.12.1991.godine kada je došao u Šturlić autobus i oko 20 mještana sela Furjan i drugih sela je ušlo u autobus. S autobusom je upravljao vozač Blanuša Nikola, xxxxxxxxxxxxxxxxx. Popis putnika koji su putovali za Furjan, Slunj i druga mjesta izvršila je evropska misija.
Tada je načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš još na sastanku predstavio Zahirović Zarifa mesara iz Šturlića koji ima mesnicu u Slunju kao svog prijatelja i rekao Zarifu, da zašto ne ide slobodno u Slunj obići radnju, pa je s autobusom putovao i Zahirović Zarif u Slunj.
Kada smo bili u Furjanu vidio sam ja teretni kamion-stočar vl. ”Agroproizvoda” Slunj s kojim je upravljao vozač poduzeća ”Saobraćaj” Slunj Mane Katić i z Slušnice, a s njim u kabini je sjedio Jure Jurašin iz Slunja, Đuro Kuzmanović iz Slušnice koji je radio u hotelu ”Slunjčica” Slunj i još jedan meni nepoznat mladić. Mani je s navedenima išao u selo Furjan, Sastavak i druga sela te su kupili napuštenu stoku.
Do koranskog mosta u Slunju samo s Blanušom smo došli ja i moja supruga xxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxx, pa smo ja i supruga izišli napolje i preko mosta otišli prema kući a u centar Slunja je otišao Blanuša vozač i s njim samo mesar Zarif. Mene je Blanuša pozvao da ja i supruga idemo s njim u DZ Slunj da će dobiti ručak jer smo u Slunj stigli poslije 12 sati. Ja i supruga smo došli kući zatekli još svoje svinje žive, pa smo nahranili svinje uzeli neke stvari iz kuće i prema dogovoru smo došli kod mosta na rijeci Korani u Slunju oko 15,00 sati kada se autobus vraćao iz Slunja za Šturlić. Autobusom je upravljao Blanuša Nikola, a u autobusu se nalazio mesar Zarif, zatim se u pratnji autobusa nalazio vozač autobusa ”Saobraćaj” Slunj Muškinja Dena koji ima kod sebe puškomitraljez i obučen je u šarenu uniformu pa je tada Dane imao ulogu policajca u pratnji i s njim je bio još jedan također naoružan i uniformi rodom iz Kordunskog Ljeskovca kojega ja poznajem po viđenju.
U autobus smo zašli, ja supruga xxxxxxxxxxxx i putovali smo prema Lađevcu. Kod kuće Žgela Ivice u Popovcu stavljena je limena tabla s natpisom ”SAO Krajina” i tu tablu niko ne smije maknuti. Mate Vukošić iz Popovca i Žgela Ivica su pribijali srpske zastave na zidove kuća i ograde ispred kuća, kao neka obilježja da se ti objekti ne diraju pošto je Žgelina kćerka udata za Srbina u Vrginmostu, pa Žgela uopće nije otišao od kuće kao i Vukošić Mate već sarađuju s četnicima i vojskom.
Isto tako je ostao u mjestu prebivališta Pleš Ivica koji je radio kao osigurant u Slunju O surađuje s vojskom jer kod njega odlaze oficiri. Ostao je također u Čamerovcu Pleš Slavko koji je bio predsjednik MZ u Lađevcu, koji također surađuje s vojskom i neprijateljem.
Kada smo se vraćali nazad iz Slunja, također su se vraćale žene i ljudi koji su izišli u Furjanu, Salopek Selu i drugim mjestima i skoro svi smo se vraćali nazad za Šturlić. Kada smo došli na most u Bogovolji, gdje je granica i gdje se nalazi stražario sam Tepavac Nikolu sina Milana, koji je bio kondukter u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj u uniformi i naoružan, jer je navodno Tepavac komandir graničnog prelaza u Bogovolji prema Bosni. Inače je Tepavac nakon pada Slunja poslije 16.11.1991. godine sa suprugom Micom viđavan svaki dan u Šturliću, Cazinu, Pjanićima gdje nešto izviđa, interesira se od izbjeglica iz Slunja i dr. mjesta kuda putuju, zdavio se s nekima, čak unosio stvari u autobus, a poslije je sve odkucao vjerovatno ”Martićevoj” policiji kuda je koji autobus otišao. Još dok se Tepavac nalazio u Slunju, sumnjalo se na njega, da kontrolira-prati kretanje putnika na autobusnoj stanici u Slunju i javlja u Veljun, pa je njegovom zaslugom puno mještana Slunja skinjeno u Veljunu, maltretirano, tečeno i odvedno u zatvor u Vojnić.
Tepavac je ”Glavni obavještavac za cijelu SAO Krajinu” jer je nekima pokazivao iskaznicu”.
Kada sam se nalazio na sastanku u Raštelima ja sam rekao Predsjedniku SO Slunj Milošu Bosniću slijedeće: Što ne pokupite po selima svinje, stoku, da stoka i svinje ne ugibaju, da uginula stoka stvara zarazu, pa mi je Bosnić rekao da sada za to nemaju vremena ali će uskoro i to učiniti. Kada je drugi put bio na sastanku Bosnić Miloš predsjednik SO Slunj, rekao je prisutnima da se ne daju u ruke Ustašama, jer da je on bio u rukama Ustaša i da zna što oni čine i da od tada uvjek sa sobom nosi bombu i da bez bombe neće nikuda i neće živ u ruke Ustaša da pane. Tada je jedan bosanac Bosnića upitao da li ima i sada u sebe bombu, ali je Bosnić odgovorio da nema.
Na tom sastanku je Načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš rekao kako i koliko su Ustaše podli da su izvezli iz Slunja doktora Krušića i ubili ga u Taborištu pošto je liječio Srbe u Slunju. Zatim je dodao da su Ustaše u Slunju same srušile crkvu, kako bi prikazali evropskim posmatračima kako su četnici srušili katoličku crkvu.
Do tog sastanka podpukovnik Radaković Mirko je govorio stalno o slunjanima kao Hrvatima ali na tom sastanku više nije spominjao Hrvate nego samo u svakoj riječi Ustaše iz Slunja i okolice.
Također je Pajić Miloš rekao na sastanku da im više ne treba evropska misija da dolazi na njihove sastanke, jer da su oni izdajice, jer su nosile novac Ustaši Vladi Katiću koji je bio zapovjednik ZNG u Slunju. Tada su se pobunili Bosanci i govorili Pajiću da njegovo nije da odlučuje tko će prisustvovati sastanku i da evropska misija posmatrači rade svoj posao i da se nitko u njihov posao ne mješa ali je Pajić stalno ponavljao da su oni nepoželjni.
Pero Mirčić upravnik zatvora u Slunju je na sastanku rekao: Da se mi ne bi zavaravali u Slunju i drugim selima nema Hrvatske nego je to sve ”SAO Krajina” na što su se Bosanci protivili i rekli da je Slunj s okolicom za njih uvjek Hrvatska koja je od svijeta priznata a ne ”SAO Krajina”.
Dana 24.12.1991. godine ja sam nakon tih sastanaka i ubjeđivanja odlučio sa suprugom i svojim putničkim automobilom ići u Slunj kod kuće, jer mi je obećao zamjenik Pajić Miloša, Trbojević Mane s kojim sam uvjek u dobrim odnosima i rekao. Mate ja tebi i supruzi garantiram siguran prolaz kući a ako se bojim da dođem kod njega, da će dati propusnicu i kaže mi smo ljudi. Na osnovu garancije Zamjenika ili pomoćnika Pajića, Trbojević Mane ja sam odlučio ići u Slunj dana 24.12.1991.god.
Kada sam došao na most rijeke Korane u Bogovolji na straži sam zatekao Milošević Milu sina Sime koji ima vojničku uniformu, s naoružanjem pa je meni Milošević rekao da je moj teretni automobil marke ”TAM” odvezao navodno Mlađan Mile prema Cvijanović Brdu, a da je to njemu rekla njegova snaja Bara supruga od brata Ilije. Na mostu sam još vidio u uniformi s dugim i kratkim naoružanjem Dušana Topića koji je cestar i radio u poduzeću za ceste Karlovac RJ Slunj, Đurić Spasu iz Broćanca koji je bio čuvao u poduzeću ”Saobraćaj”, Slunj, Spasića sina od zastavnika iz Slunja.Pošto u Bogovolji nismo ja i supruga dobili propusnice, a više se ne izdaju u Furjanu trebali smo ići po propusnicu u Koranski Lug, ali sam bio nesiguran pa je sa mnom išao i Spasić koji je dobar i on je išao kao pratnja. U Koranski Lug smo došli ja, supruga xxxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxx i tražio sam propusnicu, koju sam dobio od Bogdana Ćosića a u potpisu stoji da je Komandant Bošnjak Branko iz Slunja. Propusnica nema pečata pa sam rekao zašto nema pečata, pa je Bošnjak rekao da ne treba i da neću imati problema, samo da kažem tko mi je izdao propusnicu.
Kada sam čekao propusnicu došao je kamion pun rezervista iz Srbije i bilo mi je neugodno jer kako se govori da su rezervisti opasni. Vidio sam tu gdje sam dizao propusnicu Modrušan Dragu suprugu od Dragana Modrušana gdje ima kod sebe neke kante i s njoj je razgovarala moja supruga xxxxxxxxx. Također se meni javio Cvjetičanin Stevo iz Nove Kršlje koji je također obučen u SMB uniformu, naoružan i ima neki veći čin i Stevo me je pitao za sina xxxxxxxxx
Došao sam iz Koranskog Luga u Furjan kod stare škole gdje se nalazi rampa i na rampi sam zaustavljen i tu sam vidio Karamarković Milorada zv. Karo iz Slunja, koji je radio kao automehaničar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj a Milorad je obučen u vojničku uniformu s naoružanjem, a pokraj njega je stajao Šima Salopek iz Salopek Sela i ima je na ruci bjelu traku. Malo dalje od Karamarkovića stajao je Vujčić Milan koji je radio u skladištu trgovačkog poduzeća ”Kordun” Slunj i Vujčić je obučen u SMB uniformu s dugim naoružanjem.
Prošli smo ja i supruga xxxxxxxxx i došli kući u Gornje Taborište kod tvornice televizora RIZ pogon TV Slunj, jer mi se kuća nalazi nasuprot kapije kako se ulazi u tvornicu. Dok sam kupio neke stvari oko kuće često pokraj RIZ pogon TV Slunj vozao se Mlađan Mile zv. ”Šilota” iz Stojmerića koji je prije radio na RIZ kao portir a s njima se vozao Končar Mile koji je radio na tiberčetu kod Šumarije a supruga mu Dušanka bila konobarica kod Svete Dragojevića u Srpskom Blagaju. Njih dvojica su mene i suprugu vidjeli kod kuće, pa su nas vjerovatno i prijavili u SM u Slunju. Pošto je propusnica bila izdana do 18,00 sati ja i supruga smo se trebali vratiti nazad do 18,00 pa sam skupio nešto stvari i krenuli smo nazad za Šturlić.
Kada sam došao u Popovac blizu kuće Jure Požege zaustavljen sam od strane tzv. ”Martićeve policije”. Milicija njih dvojica su izišli iz vozila marke ”Zastava 101” sive boje zagrebačke registracije i s uperenim automatima meni naredili da izađem napolje. Ja sam njih slušao i jedan policajac koji je radio u miliciji u Karlovcu je mene pitao za Milu Delača i njegovog šurjaka, te govorio da je njemu Mile Delač srušio kuću koju posjeduje u Karlovcu na Švarči. Tada su mene i suprugu provocirali, gađali psa ili puške, te govorili da je bolje ubiti Ustašu nego psa, zatim su pokazivali jedan karabin, te su govorili da su ubili jednog Ustašu i oteli mu karabin. Meni i supruzi je bio strah, pa je tada došao putnički automobil marke ”Mercedes” reg. oznake JNA pa su izišli vojnici iz vozila i meni rekli ”TO je taj Slunjanin što bježi, a jedan od njih je rekao da sam ja pucao u njih”.
Ja sam sa svojim vozilom išao u SUP-a Slunj, koji je smješten u hotelu ”PARK” u Slunju i tu sam vidio Bošnjak Duška sina Rade koji ima veliku bradu koji je samo klimnuo glavom u znak pozdrava.
Kada sam došao u SUP-a u Slunj ja sam dao svoju putnu ispravu a supruga nije imala dokumenta, pa su oni između sebe dogovarali što će činiti s nama, pa je jedan od njih predložio da vode mene i kod komandira Pajić Miloša. Kada smo bili u hotelu ”Park” iz pravca zgrade bivšeg komiteta nailazio je Mlađan Mile zv. Šilota, koji je gledao i okretao leđa, jer je on vjerovatno i prijavio da smo ja i supruga kod kuće, jer nas je vidio kada se vozao pokraj moje kuće.
Moj automobil su pretresli, izvadili sve stvari iz vozila a glavni kod pretresa je bio Škorić Ljuban sin Nikole, koji je mene pitao da li je automobil prepisan, na što sam ja odgovorio da nije i da nema prijašnjeg vlasnika, na što mi je Škorić odgovorio da će biti vlasnika, te sa mnom postupao i bacao sve moje stvari iz vozila.
Priveden sam na saslušanje i ispitivao me je jedan meni nepoznat čovjek, a uz njega je bio Čokeša Mane iz Primišlja, kojega dobro poznajem i s kojim sam puno puta bio u društvu. Čokeša me pitao gdje se sada nalazi moj sin xxxxxxxx, ali sam ja odgovorio da neznam, pa je on izvadio neki popis i rekao da mi je sin xxxxxxxxx bio u rezervnom sastavu policije i poslije podnesao molbu za prijem u stalni radni odnos što odgovara istini, ali ja nisam htio priznati.
Dalje mi je govorio za moju kćerku gdje se nalazi, a ja sam rekao da mi nije poznato pa mi je rekao da je u ZNG u Slunj i na listi upisana kod njega četvrta po redu što odgovara istini jer mi kćerka radi u ZNG. Dalje je Čokeša meni predočio neke palete od vojnog lica neku municiju i rekao mi je da je sve našao u mojoj kući, a ja sam odgovorio da mi nije to poznato, ali sam poslije razgovarao sa sinom xxxxxxxx koji je rekao da su ti predmeti bili u njegovoj sobi. Znači Čokeša Mane je sve znao o mojoj djeci i sve je predočio onom čovjeku koji me je ispitivao.
Dok se Mate nalazio u zgradi narodne obrane na ispitivanje ispred zgrade je stajala njegova supruga xxxxxxxxx, koju je čuvao stražar pa pošto je bio kraj radnog vremena iz zgrade narodne obrane su izlazili s xxxxxxxxxxx se zdravili slijedeći: Janko Jezdić, njegova kćerka Butko Rajka Ana Dragojević iz Veljuna, Čedo Miljković iz Slunja, Blitva Mile, Ćuić Miloš, zatim sam vidjeli malog od Milje Rokviće gdje nosi drva to je navela xxxxxxxxxxxx. Svi muškarci su bili u uniformi. Također je xxxxxxxxx vidjela Cimeša Milana koji je prije radio u PS Slunj i Krnić Radu trgovca iz Slunja, koji je radio u TP ”Kordun” Slunj.
Nakon ispitivanja i maltretiranja pošto se bližilo 18,00 sati xxxxxxxx i xxxxxxx su pušteni i sa svojim vozilom su otišli za Šturlić.
Podpunu identičnu izjavu kao xxxxxxxxx dala je i njegova supruga xxxxxxxx kćixxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Ovl. službena osoba:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj 511-05-41/ 1-K-177
Datum 27.05.1992.
V O J N O M JAVNOM TUŽIOCU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
1. BOSNIĆ MILE , zvani ____”Miloš”_____,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Milivoj i majka ___Milena ______, rođene _____Kovačević _______,
(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)
rođen dana 30.10.1958.g. u Virovitici općina __Virovitica__,
SR Hrvatska, stanuje u __Velikoj Kladuši __, ulica ___Trnovačka ,
broj 2 , općina Velika Kladuša____, narodnost __Srbin __, zanimanje _službenik__
porodične prilike ___oženjen, otac dvoje djece__, završio je __Fakultet političkih nauka__,
ne zna pisati , vojsku služio __Da__.
sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je____________________________,
z b o g krivičnog djela iz članka 236 F st. 1. i 2. KZ RH-a oružana pobuna
2.
MILOVAN MATIJEVIĆ sin Milana rođen 10.02.1949. godine u
Petrovoj Poljani SO Vojnić, sa prebivalištem u Karlovcu ul Marina Držića br. 9, po narodnosti Srbin, po zanimanju Ing. Mašinski, oženjen.
Dana 01.04.1991.godine na Plitvicama je bila oružana pobuna gdje je bila i intervencija pripadnika MUP-a RH.
Istog dana oko 15,00 sati na magistralnoj cesti koja povezuje Karlovac-Plitvice u Donjem Taborištu zaustavljen je putnički automobil marke ”Zastava 101” reg. oznake KA 101-110 s kojim je upravljao Krmar Željko iz Cetingrada SO Slunj, inače Predsjednik općinskog odbora SDS za područje Slunja. U vozilu pored Krmara nalazio se je Lazić Momir, Dragičević Lazo i Bosnić Mile zv. Miloš. Prilikom pretresa vozila pronađena je jedna radio stanica i još nekog pročetničkog materijala, pa su sva četvorica privedeni u PS Slunj, zatim u PU Karlovac gdje su bili na kriminalističkoj obradi i protiv sve četvorice PU Karlovac je podnijela krivičnu prijavu Okružnom javnom tužilaštvu Karlovac dana 03.04.1991.godine.
Tada je prijavljeni Bosnić Mile bio član Regionalnog odbora SDS za Kordun. U toku cjele godine Bosnić Mile surađuje s Krmar Željkom i priprema srpsko stanovništvo na ustanak.
Poslije pada Slunja dana 16.11.1991.godine Bosnić Mile je postavljen za Predsjednika Skupštine općine Slunj, koju dužnost i sada obavlja. Bosnić je išao na sastanak u Šturlić na kojemu sastanku su se razmatrali odnosi između muslimana i Srba iz tzv. ”SAO Krajine” pa je Bosnić zajedno s ostalima pozivao izbjeglo stanovništvo s područja Slunja da se vrati kućama da im oni garantiraju sigurnost.
U Raštelima je s Bosnićem razgovarao lično izbjeglica xxxxxxxxxx iz Slunja xxxxxxxxxxxxxx, pa je uzeta izjava od xxxxxxxxxxxe i njegove supruge xxxxxxx, koju izjavu prilažemo na korištenje. Također u svojoj izjavi xxxxxxxxxx navodi da je Predsjednik općine Bosnić Mile, pa i xxxxxxxxxx izjavu dostavljamo na korištenje.
II prijavljeni Milovan Matijević je prije nekoliko godina radio u poduzeću ”Saobraćaj Slunj ” i bio je komercijalni direktor. Poslije je otišao iz Slunja za Karlovac i bio je direktor Poduzeća za ceste Karlovac. Napustio je posao i otišao u mjesto rođenja, te pristupio nelegalnim neprijateljskim srbočetničkim terorističkim formacijama ”TO Vojnić” i vjerovatno pošto je prije radio u Slunju, negdje u trećem mjesecu ? Matijević je preuzeo dužnost Predsjednika Izvršnog vijeća ? na kojoj dužnosti se Matijević sada nalazi. Prema izjavi xxxxxxxxxxx s kojim je obavljen informativni razgovor, radi prijavljenih Bosića i Matijevića je samoincijativan i za svoj rad nikome neodgovaraju.
S prijavljenima iz opravdanih razloga za sada se još obavio informativni razgovor jer nisu prisutni djelatnicima ove policijske stanice.
– Simo Krnić koji je prije bio načelnik SUP-a Slunj, koji je po činu kapetan I klase,
obučen u vojnu SMB uniformu, naoružan s dugim i kratkim naoružanjem. Ima čin kapetana I klase a na vojni poligon je došao poslije pada Slunja, a do tada se nalazi negdje na području Ruševice i Cetingrada.
– Višnjić Milan rodom iz Kremena SO Slunj, koji ima obiteljsku kuću u Slunju, po
zanimanju je nastavnik zaposlen u Kremenu. Obučen u vojničku uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem a po činu je kapetan I klase. Višnjić je također došao poslije pada Slunja na vojni poligon.
Sva napred navedena četvorica govore svima vojnicima, rezervistima, građanskim osobama u službi JNA da se nitko živ ne da u ruke Ustaša, jer Ustaše koga uhvate, da ih kolju, na živo odsjecaju ruke, noge i slično, tako da su ih ubjedili sve na poligonu kako postupaju pripadnici policije, HV i drugi kada uhvate osobu srpske nacionalnosti.
Također pri komandi JNA štabu su pripadali na vojnom poligonu u Zbijegu slijedeći koje sam ja vidio: Ribić Ratko sin Nikole koji je bio direktor Narodnog sveučilišta u Slunju, obučen u vojnu uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase.
– Tepavac Miljenko sin Dušana, koji je prije radio u RIZ Pogon TV Slunj obučen u
vojničku uniformu SMB s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase, koji je neko vrijeme počeo raditi u Slunju u ”TO Slunj” kod Egić Dragića, ali je otišao od Egića i prešao kod Radakovića, jer se Egić i Radaković ne slažu u nekim pitanjima.
– Vein Bogdan sin Ilije iz Grabovca koji je bio prodavač na benzinskoj stanici u
Grabovcu ”INA” Karlovac, benzinska crpka Grabovac SO Slunj, obučen u vojničku SMB uniformu, po činu kapetan I. klase, koji je vrlo neugodan i s njim imaju problema u samom štabu.
– Ilija Dunović iz Primišlja koji je bio rukovodioc pogona ”Vrbenka” u Primišlju po
činu kapetan I. klase, obučen u vojnu SMB uniformu s kratkim i dugim naoružanjem, bio neko vrijeme na vojnom poligonu u Zbijegu i poslije je otišao za Primišlje.
Teritorijalna obrana SO Slunj smještena je u zgradi bivše Narodne obrane u Slunju, a komandant TO Slunj sa sjedištem u Slunju je Dragić Egić koji je rodom iz Grabovca SO Slunj, a prije je radio u Narodnoj obrani u Slunju, pa je samovoljno napustio posao, odvezao službeno vozilo na vojni poligon u Zbijeg, te odvezao još nekih veza i drugih materijala iz narodne obrane iz Slunja i sve odvezao na vojni poligon. U štabu ”TO Slunj” su još koliko je meni poznato slijedeći:
– Jezdić Janko iz Broćanca SO Slunj, koji je i prije radio zajedno sa Egićem u Narodnoj
obrani u Slunju.
– Spasić Miomir iz Slunja koji je prije radio u V.P. 7260 Slunj po činu zastavnik, koji je
prije nekoliko godina penionisan.
– Jedan zastavnik koji se također nalazi u penziji, po prezimenu mi se čini preziva
Ergarac a ime mu neznam samo mi je poznato da je prije radio u ”Automehanici” u Karlovcu u vezi s vojnim vozilima.
Napominjem da su svi članovi ”TO Slunj” obučeni u vojne SMB uniforme s kratkim naoružanjem a Komandant Egić Dragić je po činu major.
Načelnik SM u Slunju bio je neki Pajić Mile ili Miloš jer ga nepoznajem samo sam čuo da je navodno s područja Vojnića. Taj Pajić je malog rasta zdepast, debeo i težak preko 100 kilograma ali više Pajić nije načelnik nego Škorić Ljuban navodno rodom iz Miljevca SO Slunj.
Također u miliciji se nalazi Trbojević Mane, koji je prije bio Načelnik PS Slunj, koji nosi staru milicijsku uniformu s njegovim oznakama, samostalnog inspektora. Nije mi poznato koju funkciju Mane obavlja a vjerovatno je pomoćnik Škorić Ljubanu.
Još u miliciji radi Bošnjak Duško sin Rade, a neko vrijeme je radio Drljača Nikola iz Slunja, koji je radio i bio obučen u milicijsku uniformu oko 20 dana i poslije se skinuo.
Također je obukao u milicijsku uniformu i Polovina Milan koji je bio u policiji u Rijeci, pa je otišao u mirovinu i Polovina je radio oko mjesec dana i skinuo se i nije mi poznato gdje se sada nalazi.
Bio je obučen u uniformu milicije i Cimeša Milan iz Slunja koji je ranije radio u SUP-a Slunj, pa je otišao u mirovinu, te se ponovno obukao radio oko mjesec dana i skinuo se.
Sadašnju vlast u Slunju koliko je meni poznato drže dvojica ljudi, a to je neki Bosnić Mile koji obavlja funkciju Predsjednika SO Slunj, a funkciju Predsjednika Izvršnog Vijeća SO Slunj obavlja Milovan Matijević koji je kako sam prije saznao radio neko vrijeme u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj. Njihov rad je samoincijativan i za svoje postupke neodgovaraju nikome. Napominjem da je Matijević došao za predsjednika Izvršnog vijeća negdje u trećem mjesecu 1992. godine a navodno je do tada bio Mlađan Mile zv. Šilota koji je izdavao potvrde mještana za opljačkanu robu, vozila i traktore, pa se bavio sa švercom i izbacili su ga van i općine.
U Slunju samo radi osnovna škola i ima nekoliko učenika a nastavu drži Bjelobrk Milka supruga Milenka Bjelobrka zastavnika V.P. 7260 Slunj, Radomilović Draga i njezin suprug Dragan.
Rade Bjelivuk koji je prije bio poslovođa Poduzeća za Ceste Karlovac RJ Slunj, sada je rukovodilac grupe za saniranje objekata, gdje radi Milutin Tepavac, Slavo i Lovro Flanjak, Marjan Ivšić i još neke meni nepoznate osobe.
U mjestu Slunju sam u vojnoj uniformi s naoružanjem vidio jednog vojnog poručnika pa sam pitao koji je to mladić jer ga nepoznajem, pa su mi ostali rekli da je to Čokeša Miloš sin Mane Čokeše, Miloš je bio policajac prije u PU Karlovac kao i njegov otac Mane, kojega dobro poznajem, a Mane je bio inspektor.
Prilikom napada na Slunj dana 16.11.1991. godine s tenkovima su upravljali od pravca Debele Glave Kunić Milan rodom iz Primišlja koji je vozio prije autobus u poduzeću ”Saobraćaj Slunj”, Opačić Đuro iz Primišlja koji je bio mesar u poduzeću ”Agroproizvod” Slunj koji je bio vođa tenkovske jedinice, zatim Vlado Vučković vozač iz Komunalca. Još sam na poligonu vidio sina Mile Bande iz Slunja, ali ne znam da li je stariji ili mlađi.
Od građanskih lica koje rade u JNA kao i ja ostali su još na poligonu moj sin Predrag, zatim:
– Polovina Rade sin Mane iz Slunja koji je električar u V.P. 7260 Slunj
– Mandić Miloš zv. Lošo koji je rodom iz Furjana, koji je zidar i više kućni majstor
– Smrzlić Nenad iz Kremena, koji je vodoinstalater.
– Zdravo Rodić koji puni akumulatore na poligonu.
– Mara Boca koja je radila u računovodstvu, a uskoro će otići za Kragujevac sa suprugom Tihomirom koji je oficir.
– Nikola Milošević iz Broćanca sin Pere, koji je vojni vozač pod ugovorom.
Prije napada na Slunj su vojsku napustili Pero Žgela oružan koji je otišao u SR Njemačku,
Jure Perković, zatim Dragan Sabljak koji je navodno negdje u Karlovcu.
Zaboravio sam još se na vojnom poligonu nalazi lovočuvar Barać Đuro rođen 1935. godine u Zbijegu SO Slunj, koji ima kuću i obitelj u Plaškom a vojni stan u Slunju, a radio je više u vojnom restoranu ”Crvena zvijezda” u Zbijegu.
Bivši policajac PS Slunj, Vorkapić Dušan je otišao na vojni poligon V.P. 7260 Slunj negdje početkom sedmog mjeseca 1991.godine. i najprije je bio kao vojno lice jer je navodno trebao s vojskom potpisati ugovor, ali se nakon pada Slunja pošto su mu srušili četnici i vojska kuću u Slunj Vorkapić sinuo iz vojske i prešao u miliciju u Slunju gdje je bio svega 15 dana ili nešto više i bacio uniformu i sada radi u svojoj gostionici u Zeče Varošu zajedno sa Milošević Desankom, a konobarica im je Sijerić Gordana kćerka Vladimira i Milje Sijerić iz Slunja.
Koliko je meni poznato Vorkapić Duško je bio zajedno sa Manom Čokešom i Cekinović Brankom član štaba ”TO Primišlje”.
U Primišlju se nalazi Duško Grubor koji je itendant i snadbjeva područje Perjasice, a vozio se u putničkom automobilu marke ”Renol 18” crvene boje, a koji je navodno mobiliziran za potrebe ”TO Primišlje”. Kasnije sam čuo da je to vozilo negdje oteto, a navodno je vlasništvo poduzeća ”Agroproizvod” iz Slunja.
Iz Slunja je tada bila otvorena autobusa linije za Beograd a autobuse po dvojica su vozili vozači: Mišković Rade iz Begovog Brda SO Slunj, prebivalište Slunj, Blanuša Nikola rodom iz Bogovolje SO Slunj, sa prebivalištem u Slunju, Majstorović Milan rodom iz Vrginmosta, sa prebivalištem u Slunju i Butko Valent rodom iz Zagorja a prebiva u Slunju, koji je radio kao instruktor u AMD Slunj. Autobus iz Slunja polazi u 07,00 sati i vraća se u 21,00 sati. Voze po dva vozača na autobusu. Relacija im je slijedeća:
Slunj-Vojnić-Vrginmost-Glina-Dvor na Uni-Bosanski Novi-Prijedor-Banja Luka-Tuzla-Bjeljina-Kuzminci-Mitrovica-Pazova-Ruma-Beograd. Autobus iz Slunja polazi ponedjeljkom, vraća se utorkom, srijedom za Beograd, vraća se četvrtkom, petkom za Beograd vraća se subotom a nedjelja je slobodna.
Za sada se više ništa nemogu sjetiti, pa ukoliko još nešto bude trebalo možete naknadno doći i opet ćemo razgovarati.
Ovl. služb.osoba:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
P o l i c i j s k a u p r a v a K a r l o v a c
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-41/1-K-177/1992.
Datum: 20.05.1992. godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin __Rakinić Gojko __, zanimanje __automehaničar__,
rođen __05.05.1936. . godine, boravište-prebivalište __Slunj__, ulica __Nikole Kukiće__,
broj __15__, je dana __20.05.1992.godine. u __Prostoriji Istražnog zatvora Okružnog u
Karlovcu.
dao ovlaštenoj osobi _ PS Slunj__
Slijedeće obavijesti:
Sa Rakinić Gojkom je dana 07.05.1992. godine obavljen informativni razgovor i sačinjena službena zabilješka u kojoj je sve opširno navedeno. Međutim smatralo se potrebnim na neke okolnosti obaviti ponovo razgovor, pa u Istražni zatvor dana 20.05.1992. godine uz odobrenje vojnog sudca Matan Zvonka odlaze djelatnici PS Slunj, Obajdin Mirko i Kotić Tomislav, Rakinić Gojko navodi slijedeće:
Peta armijska oblast iz Zagreba se preselila na vojni poligon V.P. 7260 Slunj u Zbijegu. Tada je bio Komandant pete armijske oblasti general Amramović Života zv. ”Ledeni” koji je zbog bolesti otišao s poligona a zamijenio ga je dana 05.11.1991.godine general Praščević Dobroslav koji je na poligon došao iz Zagreba a ja samo znam da je crnogorac. Sve akcije o napadu slunjske općine vodio je Praščević preko pukovnika Bulata Rade i podpukovnika Mirka Radakovića.
Kada je bio napad samo na mjesto Slunj dana 16.11.1991.godine naredbe o napadu je Bulatu i Radakoviću izdavao Praščević, koji u vrijeme napad se nalazio smješten u Mrakovici kod Prijedora gdje se s vojnog poligona iz Zbijega preselila cjela peta armijska oblast. Svim akcijama je rukovodio Praščević preko Bulata i Radakovića.
Na vojnom poligonu u Zbijegu je komandant svih jedinica JNA na terenu općine Slunj pukovnik Bulat Rade a podpukovnik Radaković Mirko je komandant III Kordunaške Brigade.
U štabu Komande JNA su slijedeći:
– Podpukovnik Radaković Mirko, koji je rođen u Koranskom Lugu SO Slunj koji je
komandant štaba.
Na osnovu napred opisanog i utvrđenog osnovano se sumnja da su prijavljeni Bosnić Mile i Matijević Milovan počinili kriv. djelo iz čl. 236. f. st. 1. i 2. KZH-a –oružana pobuna-.
U koliko dođemo do novih saznanja biti ćete obaviješteni naknadno posebnim izvještajem.
Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.
P r i l o g: 2 kom.-
ZAPOVJEDNIK PS:
xxxxxxxxxxxxxxxxx
KA 0037
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj; KT-382/92.
Karlovac, 29. svibnja 1992.godine.
DN/AB
VOJNI SUD
KARLOVAC
Na osnovu članka 45. stavak 2. točka 3. preuzetog Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) i članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91 i 25/92) podižem
O P T U Ž N I C U
Protiv
I MILE BOSNIĆ, zvanog ”Miloš”, sina Milivoja i Milene,
rođ. Kovačević, rođ. 30.10.1958.godine u Virovitici, s posljednjim
poznatim prebivalištem u Vel. Kladuši, Trnovačka ulica kbr. 2,
II MILOVANA MATIJEVIĆ, sina Milana, rođ. 10.02.1949.godine
U Petrovoj Poljani, općina Vojnić, s posljednjim prebivalištem u
Karlovcu, ul. Marina Držića kbr. 9,
Da su:
Krajem studenoga 1991. godine u Slunju, a nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane tzv. JNA i paravojnih srpskih jedinica prihvatili i to I okr. Mile Bosnić dužnost predsjednika Općine Slunj, a II okr. Milan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj, a zatim organizirali ratno rukovodstvo te druge organe okupatorske vlasti, te organizirali tu vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva i da se spriječi povratak izbjeglica, te su njima podređeni organi na području Općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, bez razloga ga lišavali slobode i općenito uskraćivali im bilo kakva prava, uslijed čega su se skoro svi preostali stanovnici Općine Slunj hrvatske nacionalnosti iselili,
Dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,
Pa da su time počinili krivična djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označena u članku 236-f stavak 1. i 2. KZ RH, a kažnjiva po stavu 2. istog zakonskog propisa.
Stoga
P r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,
2) da se okrivljenicima sudi u odsutnosti (članka 300. stavak 3. i 4. preuzetog Zakona o krivičnom postupku),
3) da se na glavnu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci Gojko Rakinić, (3), te Mate Rendulić i Jelena Rendulić (7).
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Karlovac – Policijska stanica Slunj podnijela je krivičnu prijavu protiv Mile Bosnić i Milovana Matijević da su i to I okr. prihvatio dužnost predsjednika, a II okr. ista okupirana od strane JNA i paravojnih snaga, te su zatim zasnovali i druge organe vlasti koji su Hrvate izložili sistemskom proganjanju.
Iz izjave Gojka Rakinić proizlazi kao nedvojbeno da je upravo I okr. Mile Bosnić prihvatio dužnost predsjednika Općine Slunj, a također iz njegove izjave proizlazi da je i II. okr. Milovan Matijević prihvatio dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj nakon što je ista pokorena, legalni organi vlasti otjerani, te uspostavljena okupatorska vlast.
Kakav je postupak i tretman hrvatskog stanovništva bio od takvih organa vlasti veoma dobro proizlazi iz izjave Mate Rendulić i Jelene Rendulić koji su ostali u Slunju, pokušavali na osnovu obećanja I okr. Mile Bosnić i drugih osoba iz tzv. JNA ostati na svojem ognjištu, ali su unatoč svemu morali izbjeći da bi sačuvali svoj život. Iz izjava imenovanih, kao i niza drugih izjava koje daju osobe s područja Općine Slunj, te općenito poznatih podataka očevidno je da je stanovništvo hrvatske nacionalnosti na području Općine Slunj bilo sistemski proganjano s ciljem da se iseli, što je uglavnom neprijateljskim snagama i uspjelo.
Imajući u vidu da je I okr. Mile Bosnić znajući o kakvim postupcima se radi, a i sam učestvujući u oružanoj pobuni prihvatio dužnost predsjednika Općine Slunj, a II okr. Milovan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj, više je nego očekivano da su im bili itekako poznati načini i metode rada policije i paravojnih snaga na području Općine Slunj, bilo im je poznato da hrvatsko stanovništvo mora bježati, pa su samim time kao organizatori okupatorske vlasti na području Općine Slunj sasvim sigurno dali veliki doprinos, te su prema tome u njihovom ponašanju ostvarena bitna obilježja krivičnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci.
Okolnost da Mile Bosnić i sada obavlja dužnost predsjednika Skupštine Općine Slunj u sastavu tzv. ”SAO Krajine” Milovan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća je po mišljenju ovog tužiteljstva takva okolnost koja ukazuje da u konkretnom slučaju postoje izuzetno važni razlozi da se okrivljenicima sudi u odsutnosti.
S obzirom na općenito poznate činjenice o borbama na području Općine Slunj, te priložene izjave u konkretnom slučaju smatramo da nije potrebno provoditi istragu, te je temeljem članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske podignuta neposredna optužnica koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
VOJNI TUŽITELJ
DRAGAN NOVOSEL
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-382/92.
Karlovac, 13. studenoga 1992.g.
DN/AB
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu broj K-82/92. od 9. studenoga 1992. godine u kriv. predmetu protiv optuženog MILE BOSNIĆ i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236-f. stavak 1. i 2. KZ RH podnosim
Ž A L B U
– zbog pogrešne primjene Zakona o oprostu
Pobijanim rješenjem Vojnog suda u Karlovcu obustavljen je, a na osnovu članka 1.
Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, kriv. postupak protiv Mile Bosnić i Milovana Matijević, s obrazloženjem da je ovo kriv. djelo počinjeno u oružanim sukobima i u ratu protiv Rep. Hrvatske.
Smatram da je sud u konkretnom slučaju pogrešno razmijenio Zakon o oprostu ne osvrćući se na odredbu čl. 2. istog Zakona.
Optužnicom ovog vojnog tužiteljstva imenovanima je stavljeno na teret da su nakon osvajanja područja Općine Slunj prihvatili se i to I okr. Mile Bosnić predsjednika SO, a II okr. dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća SO u sklopu tzv. ”SAO Krajine”, pa su u tom svojstvu organizirali vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva, da se spriječi povratak izbjeglica, te su njima podređeni organi sistemski proganjali hrvatsko stanovništvo, uslijed čega su preostali stanovnici hrvatske nacionalnosti iselili.
Upravo uslijed iznesenog smatramo da je kriv. postupak preuranjeno obustavljen, jer su već u ovom činjeničnom opisu sadržana obilježja kriv. djela iz čl. 142. preuzetog KZ, pa je prije obustave postupka bilo s punom sigurnošću potrebno raščistiti da li su imenovani bili organizatori, odnosno naredbodavci za iseljavanje Hrvata ili su to činile vojne vlasti mimo njih.
Stoga predlažem
da Vrhovni sud Hrvatske pobijano rješenje ukine i nastavi redovni postupak.
VOJNI TUŽITELJ
DRAGAN NOVOSEL
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1107/1992-3
RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Ružice Horvatinović, kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajevića i dr Berislava Pavišića, kao članova vijeća i stručnog suradnika Rajke Tomerlin-Almer, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Bosnić Mile i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužiteljstva Karlovac podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 9. studenog 1992. K 82/92 (Kv 261/92), u sjednici održanoj 3. prosinca 1992.,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijano rješenje Vojnog suda i predmet upućuje sudu prvog stupnja da se krivični postupak nastavi protiv opt. Mile Bosnića i opt. Milovana Matijevića.
O b r a z lož e n j e:
Krivični postupak pokrenut protiv opt. Mile Bosnića i opt. Milovana Matijevića zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZH, koje je opisano u optužnici Vojnog tužiteljstva Karlovac od 29. svibnja 1992.g. br. Kt 382/92, obustavljen je na temelju čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (“Narodne novine” od 25. rujna 1992.g. br. 58 – Zakon o oprostu).
Ujedno je pobijanim rješenjem određeno da se rješenje toga suda od 5. lipnja 1992.g. kojim je određen pritvor protiv optuženika stavlja van snage.
Protiv toga rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj, s prijedlogom da se isto ukine i odredi nastavak krivičnog postupka.
Žalba je osnovana.
Prema opisu krivičnog djela u optužnici slijedi da je ponašanje optuženika spriječilo
povratak izbjeglica, te da su njima određeni organi sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, uslijed čega su preostali stanovnici hrvatske nacionalnosti iselili sa područja Općine Slunj. Takovo ponašanje optuženika, ukoliko se u krivičnom postupku utvrdi njihova krivična odgovornost, može se podvesti pod pravne oznake krivičnih djela predviđenih među inkriminacijama protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz glave XVI. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (“Narodne novine br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske, a budući se radi o provođenju raseljavanja ili preseljenja civilnog stanovništva.
Naime, posljedice djela kako su označene u optužnici kao dio cjeline inkriminiranog ponašanja, stvaraju osnovanu sumnju nije li u pitanju postupanje u okviru oružane pobune
s elementima ponašanja koje je izričito zabranjeno odredbama međunarodnog prava (čl. 3.
i 147. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.g. i za koje je Republika Hrvatska na temelju čl. 146. iste Konvencije obavezna krivično progoniti počinitelja). Prema izloženom osnovano (iako ne s potpuno određenim obrazloženjem) vojni tužitelj ističe u žalbi da su optuženici s obzirom na opisane značajke ponašanja koja im se stavljaju na teret, za sada izuzeti od oprosta.
U skladu s izloženim odlučeno je o žalbi vojnog tužitelja na osnovi čl. 397. st. 3. preuzetog ZKP kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. prosinca 1992.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Rajka Tomerlin-Almer, v.r. mr Ružica Horvatinović, V.L
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši stručni referent:
/Vladimir Vuletin/
III K-82/92
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-58
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marijana Janjca kao predsjednika vijeća, te Juraja Boljkovac i Zvonimira Matan kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženka Čurjak, u krivičnom predmetu protiv optuženih Mile Bosnića i Milovana Matijevića, zbog krivičnog djela iz čl. 236-f. st. 1 i 2. u svezi sa čl. 236- st. 1 KZ RH, nakon držane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VD Karlovac broj KT- 382/92, od 29. svibnja 1992.godine, održane u odsutnosti I i II optuženih, a u prisutnosti VDO Zdravko Car i u prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti I i II optuženih Davora Popović odvjetnika u Karlovcu, dovršene dana ?. veljače 1993. godine.
p r e s u d i o j e
I opt. MILE BOSNIĆ, zvani ”Miloš”, sina Milivoja i Milene,
rođ. Kovačević, rođ. 30.10.1958.godine u Virovitici, s posljednjim
poznatim prebivalištem u Vel. Kladuši, Trnovačka ulica kbr. 2,
II opt. MILOVAN MATIJEVIĆ, sina Milana, rođ. 10.02.1949.godine
u Petrovoj Poljani, općina Vojnić, s posljednjim prebivalištem u
Karlovcu, ul. Marina Držića kbr. 9,
k r i v i s u
što su
krajem mjeseca studenog 1991. godine u Slunju nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane tvz. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih jedinica u cilju odcjepljenja tog dijela teritorija Republike Hrvatske prihvatili i to I okr. Bosnić Mile dužnost predsjednika Općine Slunj a II okr. Milovan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj te su u tom svojstvu organizirali ratno rukovodstvo i druge organe okupatorske vlasti, organizirali su vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva, te da se spriječi povratak izbjeglica, a njima podređeni organi su na području Općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, pljačkali njihovu imovinu, palili kuće, bez razloga lišavali slobode ljude hrvatske nacionalnosti te ih u zatvoru fizički maltretirali i uskraćivali im bilo kakva prava, zbog čega su se skoro svi preostali Hrvati iselili na područja SO Slunj a pojedinci su bili i ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni Kruščić dr. Dragutin, Kovačević Milan, Kovačević Ana, Štefajnac Ivan, a u selu Furjani su ubijeni Žgela Vid, Šegavac Vid i Žgela Mara, a u Lađevačkog Selištu ubijeni su Petnar Zora, Radočaj Mile, Radočaj Mara, Radočaj Ive, Radočaj Ruža i Valentić Jure.
Dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba.
Čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f. st. 1. i 2 u svezi sa čl. 236-f. st. 1 KZ RH pa se po čl. 236-o st. 1 KZ RH.
o s u đ u j u
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 15/petnaest/godina svaki.
Troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
Vojno državno odvjetništvo (ranije Vojno tužiteljstvo u Karlovcu) svojim optuženim aktom pokrenulo je postupak protiv I i II optuženih zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 i 2. KZ RH, a tokom postupka, prije zaključenja glavne rasprave u činjeničnom i u pravnom dijelu specifirao je optuženi akt time da se optuženi terete po čl. 236-f. st. 1 i 2 a u svezi sa čl. 236-o st. 1 KZ RH.
Ovaj sud je postupajući po optužnom aktu proveo suđenje u odsutnosti oba optužena obzirom da nisu bili dostupni sudu i to sve temeljem rješenja ovog suda pod oznakom K-82/92-4 od 1. srpnja 1992. godine. U skladu sa zakonom optuženima je postavljen i branitelj po službenoj dužnosti u osobi Davora Popovića odvjetnika u Karlovcu koji je prisustvovao raspravama.
Ovaj Vojni sud tumačeći Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN 58/92) riješio je 9. studenog 1992. godine da se postupak protiv oba optužena obustavlja. Postupajući po žalbi VDO Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačilo je označeno rješenje i dao zadaću ovom sudu da provede postupak. Postupak je i proveden.
Zbog utvrđivanja bitnih činjenica vezanih za ovaj postupak saslušani su svjedoci: Gojko Rakinić, Mile Rendulić, Jelena Rendulić, Joso Cindrić, Tomo Ugarković sin Mile, Tomo Ugarković sin Mate, Josip Bosanac, Franjo Moćan, Dane Burić.
Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka vijeće ovog suda utvrdilo je kao nesporno da su – I i II optuženi obnašali funkcije kao što je opisano u izreci, da su Hrvati pa slunjskom području imali tzv. radne obaveze, da su zatvoreni bez naloga ili valjanog akta, da su fizički i psihički maltretirali, da su u izvršavanju ranije spomenutog sudjelovale osobe obučene u SMB uniforme (bivša JNA), da su Hrvati na slunjskom području bili prisiljeni nositi bijele trake na rukavu ili isticati na svojoj kući bijelu zastavu odnosno ”plahtu”, da je ubijeno trinaest Hrvata, da se je pljačkala imovina iz hrvatskih kuća, da su nakon pljačke kuće bile zapaljene, da su pripadnici hrvatske narodnosti morali pribavljati propusnice zbog dolaska iz svojeg sela u centar odnosno u Slunj.
Sve prethodno spomenuto proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka (list 19-20, list čl. -36). Naime, djelo za koje su oba optužena i optužena ostvareno je jer je npr. na jednom sastanku koji je bio zakazan prvenstveno sa stanovnicima Slunja koji su hrvatske nacionalnosti iako je bilo i nekoliko Srba od strane I optuženog doslovno rečeno da (ovo više nije Hrvatska već je to SAO Krajina i da Hrvati koji žele biti u toj tvorevini lojalni mogu u Slunju i ostati), a tom se je prilikom I optuženi predstavio kao predstavnik vlasti te tvorevine koja Ustavom Republike Hrvatske nije predviđena. Pretežnom dijelu svjedoka poznato je da je II optuženi u takvoj protuustavnoj tvorevini obnašao ulogu navodno predstavnika Izvršnog vijeća Općine Slunj. Nije za zanemariti niti okolnost da je I optuženik dao uputu nekim svjedocima (Dane Burić, list 34) da u koliko bi Hrvati imali problema da se mogu obratiti njemu kao glavnom, čime je vrlo određeno iskazao svoju namjeru da predstavlja nekakvu vrstu vlasti na području Slunja a koja je vrsta vlasti naravno protivna Ustavu Države Hrvatske.
Ocjenjujući uloge I i II optuženih koje oni obnašaju u toj SAO Krajini, a posebno uzimajući u obzir da je došlo do smrti, za sada dokazano trinaest osoba, ovaj sud ocjenjuje da su ispunjeni svi elementi bića krivičnog djela koje je svojim optuženim aktom VDO specificiralo. Činjenica je naime da su oba optužena preuzela uloge nekih istaknutih organa vlasti u Slunju, da su ljudi hrvatske nacionalnosti maltretirani zatvarani, fizički povređivani, da su neki od Hrvata i ubijeni pa nije pod znakom pitanja da su ispunjene sve pretpostavke sa osuđujuću presudu.
Prilikom odmjeravanja kazni sud nije našao olakšavajućih okolnosti za oba optužena, nije prihvaćena tvrda njihovog branitelja kako ne postoje dokazi da su oni izvršili djelo koje im se stavlja na teret, a bez obzira na njihov obiteljski status odnosno da imaju djecu nije se moglo samo ta okolnost uzeti kao olakšavajuća obzirom na težinu djela.
Sud je dakle ocijenio da se u svakom slučaju radi i krivičnom djelu oružane pobune iz čl. 236-f. st. 1 i 2. a da se također radi o najtežem obliku tog krivičnog djela (čl. 236-o KZ RH) pa je upravo zbog toga što se radi o najtežem obliku izrečena kazna predviđena zakonom.
Što se tiče troškova krivičnog postupka obzirom na trenutnu nedostupnost optuženih riješeno je da se trošak podmiri iz proračunskih sredstava suda.
U Karlovcu, 4. veljače 1993.godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak, v.r. Marijan Janjac v.r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovoga suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
DOSTAVLJENO:
- VDO Klc. na KT-382/92
- I i II opt. – ogl. ploča suda
- Odvj. Davor Popović, Klc.
- Predsjedništvo ovog suda
Za točnost otpravka – ovl. radnik:
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 215/1993-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Kocijančić Erike, Gudelj Milana i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Bosnić Mile i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. i 2. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 4. veljače 1993. K-82/92, u sjednici održanoj 21. travnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske Maračić Ivana,
P r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. Bosnić Mile i opt. Matijević Milovana kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Vojni sud u Karlovcu pobijanom presudom oglasio je krivima opt. Bosnić Milu i opt. Matijević Milovana zbog krivičnih djela iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZRH u svezi s čl. 236.o.
- 1. KZRH, pa su temeljem čl. 236.o. st. 1. KZRH osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina.
Protiv te presude žale se optuženici putem branitelja Popović Davora odvjetnika iz Karlovca zbog: pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, te predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i njima izrekne blaža kazna.
Izjašnjavajući se, temeljem čl. 370. st. 2. ZKP, javni tužitelj Hrvatske predložio je da se žalba odbije kao neosnovana, kod kojeg prijedloga je zamjenik javnog tužitelja Hrvatske ostao i u sjednici vijeća.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP, prije razmatranja žalbenih razloga je li počinjena neka od bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1.,5.,6.,8. do 11. ZKP ovaj sud je utvrdio da te postupovne povrede nisu počinjene.
Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je, izvedenim dokazima te njihovom svestranom, pažljivom i kritičkom analizom i ocjenom, sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio. Za svoja stajališta i zaključke dao je u svemu valjane i prihvatljive razloge.
Iskazima brojnih saslušanih svjedoka (prognanika iz općine Slunj) sud prvog stupnja
je na posve pouzdan i nedvojben način utvrdio koje su dužnosti u općini Slunj optuženici tempore criminis obavljali (opt. Bosnić Mile bio je predsjednik općine, a opt. Matijević Milovan obnašao je dužnost predsjednika izvršnog vijeća općine Slunj). Zato je neosnovan prigovor žalitelja da te činjenice nisu na pouzdan način utvrđene.
Svjedoci saslušani u istrazi i na glavnoj raspravi, a njihovi su iskazi detaljni,
okolnosni i objektivni pa se zapravo ni žalbom ne dovode u pitanje, potvrdili su i sve druge okolnosti -činjenične navode iz izreke presude. Tako je iskazima saslušanih svjedoka, odnosno izvedenim dokazima, nedvojbeno utvrđeno da su, za vrijeme dok su optuženici obnašali navedene funkcije u općini Slunj, Hrvati na slunjskom području imali tzv. radne obaveze, da su zatvarani bez naloga ili valjanog akta, da su fizički i psihički maltretirani, da su u izvršavanju ranije spomenutog sudjelovale osobe obučene u SNB uniforme (bivše JNA), da su Hrvati na tom području bili prisiljeni nositi bijele trake na rukavu ili isticati na svojim kućama bijelu zastavu odnosno bijelu plahtu, da je ubijeno 13 Hrvata, da se pljačkala imovina Hrvata, odnosno iz hrvatskih kuća, a da su nakon pljačke kuće bile zapaljene, da su pripadnici hrvatske narodnosti morali pribavljati propusnice zbog dolaska iz svojih sela u centar, odnosno u Slunj i sl. Zato nema potrebe da se u tom pravcu izvode i drugi dokazi, odnosno sasluša svjedok Jurčević Janko čije se saslušanje predlaže u žalbi.
Nije zato osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kada je sud prvog stupnja iz utvrđenog stanja stvari zaključio da su optuženici kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje U stavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske sa posljedicom smrti više osoba, zakonito je postupio kada je takovo njihovo djelovanje pravno označio kao krivično djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. i 2. KZRH a u svezi s čl. 236.o. st. 1. KZRH, pa je time i krivični zakon pravilno primijenjen.
Nije osnovana žalba niti zbog odluke o kazni.
Imajući u vidu izuzetno teške posljedice radnji optuženika (opisane u izreci presude), te njihove motive kriminalnog ponašanja, a time i vrlo veliku društvenu opasnost optuženika i njihovog kaznenog djela, a što je sud prvog stupnja pravilno uzeo u obzir kod odmjeravanja kazni, uz istovremeno konstatiranje da ne nalazi olakotnih okolnosti, a one na koje se ukazuje
u žalbi nisu utvrđene, onda su izrečene kazne (15 godina zatvora svakom optuženiku) primjerene i odgovaraju težini počinjenog djela i stupnju krivično-pravne odgovornosti optuženika. Upravo zato je žalba optuženika i zbog odluke o kazni neosnovana.
Iz navedenih razloga valjalo je žalbu odbiti i temeljem čl. 384. ZKP presuditi kao u Izreci.
U Zagrebu, 21. travnja 1993.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r. Dr. Novoselec Petar v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši stručni referent:
(Vladimir Vuletin)
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U KARLOVCU
Broj: Su Ik-48/93-3
R J E Š E N J E
I
NAREDBA
Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi
čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 19. studenog 1996.g.
r i j e š i o j e
- O b u s t a v l j a seizvršenje kazne zatvora prema osuđenikuBOSNIĆ MILI.
- Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Bosnić Mile, koja je . izdana kod ovoga suda 24.6.1993..g. , pod brojem Sulk-48/93-2.
Obrazloženje
Osuđenik Bosnić Mile, odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 -f (235) st. 1, u svezi čl. 236 -o (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.
Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st.l u svezi čl. 236-o (244) st. 1 KZ RH,
Dana 24.6.1993..g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem
SuIk-48/93-2 protiv okr. Bosnić Mile, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom
naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.
Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.
U Karlovcu, 19. studeni 1996.g.
PREDSJEDNIK SUDA.
Ante Ujević
DOSTAVITI:
- okr. Bosnić Mile, putem oglasne ploče suda
- Vojnom tužiteljstvu na broj KT- 382/92
- Vojni sud u Karlovcu, na spis K-82/92
- PU Karlovačka po pravomoćnosti
- u izvršni spis
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U KARLOVCU
Broj: Su Ik-49/93-3
R J E Š E N J E
I
NAREDBA
Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi
čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 12. studenog 1996.g.
r i j e š i o j e
- O b u s t a v l j a seizvršenje kazne zatvora prema osuđenikuMILOVANU MATIJEVIĆU.
- Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Milovana Matijevića, koja je izdana kod ovoga suda 24.6.1993..g. , pod brojem Sulk-49/93-2.
O b r a z l o ž e n j e
Osuđenik Milovan Matijević, presudom Vojnog suda u Karlovcu broj K-82/92-38 pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 -f (235) st. 1, u svezi čl. 236 -o st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.
Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f st.l u svezi čl. 236-o st. 1 KZ RH,
Dana 24.6.1993..g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem
SuIk-47/96-19 protiv osuđenika Steve Mandića, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.
Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.
U Karlovcu, 12. studeni 1996.g.
PREDSJEDNIK SUDA.
Ante Ujević
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD KARLOVAC
N A R E D B A
Općinski sud u Karlovcu u krivičnom predmetu protiv osuđenog Matijević Milovana radi kaznenog djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – iz članka 236-f. st. 1. i 2. u svezi čl. 236-o st. 1 KZ Republike Hrvatske,
n a r e d i o j e
I Temeljem članka 97. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela privredne prijestupe i prekršaje, o d r e đ u j e s e i z d a v a n j e t j e r a l i c e protiv osuđenog MATIJEVIĆ MILOVANA sin Milana rođen 10.2.1949. godine u Petrovoj Poljani, Općina Vojnić, sa posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, ul. Marina Držića br. 9., sada na nepoznatoj adresi i sudu nedostupan.
II Nalaže se Policijskoj upravi u Karlovcu da osuđenog Bosnić Milu na osnovu izdate tjeralice pronađe, uhiti ga te ga privede u ovaj sud, ili u Okružni zatvor u Karlovcu, odnosno u najbližu kazneno-popravnu ustanovu mjesta gdje bude uhićen, jer mu sud ne može uručiti poziv za nastup na izvršenje kazne zatvora od 15 (petnaest) godina, na koju kaznu je osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu od 4. veljače 1993. godine broj: K-82/92., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 1993. godine broj: I Kž-215/1993-3.
Kada osuđenog uhitite potrebno je odmah obavijestiti ovaj sud pozivom na gornji broj, pa će biti prepraćen na izdržavanje kazne.
U Karlovcu, dna 24.6.1993.g.
Predsjednik suda:
Vladimir Brkić
Dostavljeno: 1. Policijskoj upravi u Karlovcu (dva primjerka)
- Na spis Vojnom sudu u Karlovcu K-82/92.
- Okružni zatvor u Karlovcu.
- Spis – o v d j e –
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD KARLOVAC
N A R E D B A
Općinski sud u Karlovcu u krivičnom predmetu protiv osuđenog Bosnić Mile radi kaznenog djela protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – iz članka 236-f. st. 1. i 2. u svezi čl. 236-o st. 1 KZ Republike Hrvatske,
n a r e d i o j e
I Temeljem članka 97. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela privredne prijestupe i prekršaje, o d r e đ u j e s e i z d a v a n j e t j e r a l i c e protiv osuđenog BOSNIĆ MILE, sin Milivoja i Milene rođene Kovačević, rođen 30.10.1958. godine u Virovitici, sa posljednjim poznatim prebivalištem u Velikoj Kladuši, Trnovačka ulica broj 2, zvani ”Miloš”, sada na nepoznatoj adresi, sudu nedostupan.
II Nalaže se Policijskoj upravi u Karlovcu da osuđenog Bosnić Milu na osnovu izdate tjeralice pronađe, uhiti ga te ga privede u ovaj sud, odnosno u Okružni zatvor u Karlovcu, ili u najbližu kazneno-popravnu ustanovu mjesta gdje bude uhićen, jer mu sud ne može uručiti poziv za nastup na izvršenje kazne zatvora od 15 (petnaest) godina, na koju kaznu je osuđen presudom Vojnog suda u Karlovcu od 4. veljače 1993. godine broj: K-82/92-38, a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 1993. godine broj: I Kž-215/1993-3.
Kada osuđenog uhitite potrebno je odmah obavijestiti ovaj sud pozivom na gornji broj, pa će biti prepraćen na izdržavanje kazne.
U Karlovcu, dna 24.6.1993.g.
Predsjednik suda:
Vladimir Brkić
Dostavljeno: 1. Policijskoj upravi u Karlovcu (dva primjerka)
- Na spis Vojnom sudu u Karlovcu K-82/92.
- Okružni zatvor u Karlovcu.
- Spis – o v d j e –
Broj K – 82/92-13
Z A P I S N I K
od 4. veljače 1993.
o glavnoj raspravi kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet:
Marijan Janjac Tužilac: VDO Karlovac
(predsjednik vijeća – sudac)
Zvonimir Matan Okrivljeni Mile Bosnić i dr.
Juraj Boljkovac Zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2. KZ RH
(član vijeća)
Blaženka Čurjak Broj VDO KT- 382/92
(zapisničar)
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 09,30 sati i objavljuje predmet glavne rasprave. Utvrđuje se da su pristupili:
- VDO Tužilac Zdravko Car
- Oštećeni __________________________
- Okrivljeni:nitko, branitelj po službenoj dužnosti odvj. Davor Popović iz Karlovca
4.Svjedoci: Josip Bosanac, Tomo Ugarković, Josip Cindrić, Franjo Moćan, Tomo Ugarković i Dane Burić
Nisu pristupili za danas pozvani svjedoci Ivan Cindrić te Slavo Flanjak.
Svjedoci se upućuju van sudnice do poziva.
Prije početka gl. rasprave VDO Klc. izjavljuje da mijenja činjenični i pravni opis optužnice kako slijedi:
da su:
krajem studenoga 1991. godine u Slunju, nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane
tzv. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih jedinica, u cilju odcjepljenja tog dijela teritorija Republike Hrvatske, prihvatili i to I okr. Bosnić Mile dužnost predsjednika Općine Slunj, a II okr. Milan Matijević dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Općine Slunj, te su u tom svojstvu organizirali ratno rukovodstvo i druge organe okupatorske vlasti, organizirali tu vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva te da se spriječi povratak izbjeglica, a njima podređeni organi su na području općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo – bez razloga ga lišavali slobode i uskraćivali bilo kakva prava, zbog čega su se skoro svi preostali stanovnici hrvatske nacionalnosti iselili, a pojedini su bili i ubijeni pa je tako 24.12.1991. ubijen liječnik Krušić Dragutin u Slunju dok su u selu Dubravi ubijeni Barić Marija, Barić Roza, Mrgan Kata i Šajfar Franjo, dok su u Lađevačkom Selištu ubijeni Potnar Zora, Radočaj Mile, Radočaj Bara, Radočaj Ive, Radočaj Roza i Valentić Jure,
dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnoga i društvenoga ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,
pa da su time počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f. st. 1. i 2. u svezi čl. 236-o st. 1. KZ RH, a kažnjivo po čl. 236-o st. 1. KZ RH.
Branitelj okr. izjavljuje da je primio na znanje prekvalifikaciju optužbe.
Utvrđuje se da se rasprava vodi u odsutnosti I i II okr. temeljem pravomoćnog rješenja.
Obzirom na protek vremena rasprava počinje iznova.
Utvrđuje se identitet okr.
I okr. MILE BOSNIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
II okr. MILOVAN MATIJEVIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
DOKAZNI POSTUPAK
Svjedok JOSO CINDRIĆ – sin Ivana, star 49. godina, trgovac,
Zrinjskog 4, Karlovac, nije u rodu, nije u svađi,
upozoren po čl. 325 preuz. ZKP izjavljuje:
Ja živim inače u selu Kremen oko 5 km udaljenom od Slunja. Poznato mi je u vezi čega se uvodi ovaj postupak i prema pričanju imam saznanje da je Mile Bosnić bio izabran za predsjednika Općine Slunj nakon izbijanja ovog rata, a Milan Matijević odnosno Milovan u koliko se rati o onom Matijeviću koji je inače u Karlovcu radio u ”Autotransportu” bio je izabran za predsjednika Izvršnog vijeća općine Slunj, međutim ja te osobe ne poznajem. Ja sam bio u Slunju odnosno u selu Kremen do 1.6.1992.g. Prije rata bio sam zaposlen u poduzeću ”Kordun” i to u onom pogonu koji je u Slunju. Naglašavam da sam ja zaposlen u trgovačkom poduzeću ”Kordun” Slunj. Ja o aktivnosti I i II okr. ništa konkretno osim da su na tim funkcijama ne znam.
Ništa konkretno ne znam o nekim hapšenjem ljudi hrvatske nacionalnosti, ali znam da je u to vrijeme i otprilike u 1. mj. 1991.g. poginulo desetak ljudi. Pod time poginulo smatram da je poginulo desetak ljudi, odnosno pobijeno. Poznato mi je da su u Lađevačkom Selištu ubijeni Radočaji i to njih 5, da je ubijen Jure Valentić, da je ubijen jedan bračni par koji su susjedi Radočaja ali im neznam prezime. Ja pretpostavljam da su to učinili četnici, leševe nisam vidio, vidio sam da kuće tih ljudi gore i to oko podne jednog dana, a slijedećeg dana sam čuo da su oni poklani.Ja sam to čuo od Perić Miće koji je moj susjed u selu Kremen, ima ženu Hrvaticu, a tom prilikom je poginula teta od njegove žene a znam da se teta od njegove žene zove Zora a dopuštam da je prezime Potnar.
Mićo Perić od kojeg sam to čuo i sada živi tamo. Pretežni dio stanovnika hrvatske nacionalnosti iz Slunja je otišao do pada Slunja i na sam dan pada 15. studenog 1991.g., a mi preostali snalazili smo se kako znamo, a npr. u mojem selu ostalo nas je šestorica time da smo dobivali zadatak da čuvamo blago, pokapamo uginule pse i sl. , a jedan od nas šestorice radio je u ”Elektri” i to Tomo Ugarković. On je svakodnevno išao na posao. Ja sam se iz Slunja izvukao ilegalno a ne preko Unprofora ili da bi me tamošnja vlast pustila.
Od ljudi koji nisu uspjeli pobjeći do dana pada Slunja po mojoj procjeni, a zaključujući i iz razgovora sa ostalim Slunjanima u Karlovcu procjenjujem da na području čitave Općine Slunj ima oko stotinjak ljudi hrvatske nacionalnosti, međutim to je samo moja procjena.
Naime oni koji nisu uspjeli pobjeći tokom 1991.g. do dana pada Slunja kao i oni koji još danas žive tamo ukupno čine taj broj od oko 100 ljudi koje sam spomenuo.
Da budem precizan, nakon samog pada Slunja ukupno je na području Općine ostalo 400-500 Hrvata, dio njih je na razne načine bježao na slobodni teritorij i to krajem 1991. i 1992. g., a sada bi ih tamo po mojoj procjeni bilo još oko 100.
Konkretnu obavezu da čuvam i hranim stoku dali su mi Novaković Mile koji je i prije rata i tada bio veterinar te Končar Milan, sanitarni inspektor. Ja sam konkretno imao tu radnu obavezu da hranim stoku i da pokapam pse. Kad ne bih radio to mogao bih se kretati po njivi jedini ako bih ja ocijenio da je to sigurno međutim moje je kretanje bilo ograničeno jer su nas kontrolirali i čuvali njihovi i to u SMB uniformama sa zvijezdom na kapi a kasnije su unosili šarene uniforme, a jedanput mjesečno mogao bih odlaziti u Slunj ali bih od njihove ”SAO milicije” dobivao dozvolu – propusnicu koju bi oni pisali pola na ćirilici, a pola na latinici jer dobro nisu znali ćirilicu, dakle, mene i ostale građane hrvatske narodnosti nakon okupacije Slunja i stvaranje te nove okupatorske vlasti nitko konkretno nije protjerivao u smislu da bi mi naredio da moram napustiti područje Slunja, ali je opća klima bila takva da je život građana hrvatske narodnosti bio nemoguć kako sam to rekao, kretati smo se mogli samo uz posebne dozvole milicije, imali smo određene radne obaveze i neprestano su nas obilazili i kontrolirali, na nas pazili naoružani pripadnici neprijateljskih formacija.
Naoružane osobe u SMB uniformama bivše JNA bili su pripadnici njihove TO.
Ja sam poznavao dr. Krušić Dragutina i znam da je mrtav jer sam čuo od Ugarković Tome, ali pod kojim je okolnostima stradao nije mi poznato.
Svjedok potražuje naime putnog troška za autobusnu kartu od Skradnika do Karlovca i natrag 2.800.-HRD što mu se obređuje i isplata nalaže računovodstvu.
Svjedok TOMO UGARKOVIĆ, sin Mile, Miroslava Krleže 25,
Karlovac, star 41. godinu, VKV elektroinstalater, nije u rodu,
nije u svađi, opomenut po čl. 325. preuz. ZKP, iskazuje:
Što se tiče I okr. Mile Bosnića poznam ga iz viđenja i znam da je bio postavljen za predsjednika općine Slunj i to u toj njihovoj novoj vladi, a to mi je poznato iz razgovora sa četvoricom Srbina s kojima sam radio u ”Elektri”. Isto tako poznato mi je da je Milovan Matijević u istoj toj njihovoj vladi postavljen za predsjednika Izvršnog vijeća. Nakon pada Slunja 16.11.1991.g.ja r još četvorica Hrvata uhićeno smo i smješteni u zatvor gdje smo bili 8 dana a uhitio nas je njihov milicajac Duduković koji je imao oznaku ”milicije SAO Krajine”, tukli su nas, maltretirali, tražili da priznamo i pokažemo gdje imamo oružje koje nismo imali. Nakon što sam pušten iz zatvora prisilno sam morao raditi u “Elektri” na održavanju el.mreže te postavljanju i razvlačenju te mreže u njihove kancelarije i sl. moje stručne poslove. Kad sam viđavao I i II okr. oba su bili u civilu.
Dobivali smo mi hrvatske nacionalnosti mjesečne propusnice za dolazak u Slunj, a Hrvati, ja s1učajno ne morali su neko vrijeme nositi i oko rukava bijelu traku koja je označavala da se radi o pripadnicima hrvatske nacionalnosti. Budući da sam ja radio u “Elektri” i bio sam im kroz taj posao dosta poznat Vjerovatno nisam dobio tu traku a drugi Hrvati koji bi dolazili sa sela dobivali bi tu bijelu traku oko ruke.
Grupa nas hrvatske nacionalnosti bila je uhićena bez ikakvog rješenja o uhićenju a nismo ni znali zbog čega nas se stavlja u zatvor, a poznato mi je da su i druge Hrvate hapsili bez ikakvog rješenja i naloga i da su bili maltretirali. Oni Hrvati koji bi i bili u svojim kućama na selu također su bili izvrgnuti maltretiranju od strane njihove SAO milicije i kako su oni, zvali njihovih rezervista ili TO, a koji su se pojavljivali u SMB uniformama bivše JNA, sa zvijezdom petokrakom. Svi su dolazili naoružani.
Bio sam u Slunju do 2.6.’92. a do Karlovca sam se probio ilegalno bez znanja njihovih vlasti i bez pomoći Unprofora.
Mene konkretno nitko nije tjerao iz Slunja međutim obzirom a mi je život bio u opasnosti zbog cjelokupne klime kao i ostalim stanovnicima hrvatske nacionalnosti pobjegli
smo ilegalno. Od dana pada Slunja a to je l6.11.1991.g.. pa do danas oni građani koji nisu uspjeli pobjeći do pada Slunja’ pobjegli su nakon pada na ilegalan način a po mojoj procjeni danas ih ima na području Općine Slunj najviše do 200.
Poznato mi je iz osobnog opažanja da je dr. Krušić Dragutin ubijen jer sam jednom prilikom, bio je snijeg i mislim da je bilo u l.mj.1992.g. odlazeći na posao .Vidio ga na jednom stepeništu u selu Taborište mrtvog. Na poslu sam tog dana čuo da je ubij en a u vezi njegove smrti spominjali su se Škorić Ljuban, inspektor milicije u njihovom SUP-u, Butko Valentin, vozač u općini i neki dr.Zinajić kojem ne znam ime. Isto tako čuo sam da je u selu Ladjevačkom Selištu ubijeno deset Hrvata odnosno devet Hrvata da je ubijeno, a to je bilo otprilike u 2.ili 3.mj.1992.g. Iz osobnog opažanja znam da je pljačka bila svakodnevna pojava i to od strane
njihovih uniformiranih ljudi,a vidio sam da se odvoze osobni automobili, traktori, kamioni, građa, elek. aparati kućanski dok ih je bilo i sl.Viđao sam također da se pale hrvatske kuće međutim radilo se to većinom noću ali ne znam. konkretno tko je palio te kuće.
Također sam čuo a pričalo se to po Slunju da je u vrijeme milicijskog sata ubijen jedan čovjek koji se zove Ivo, Hrvat je, ne znam mu prezime, a ubio ga je Tepavac Đuro, a to je bilo negdje otprilike oko N.godine ili u 1.mj.1992. u vrijeme kolinja prasaca. Također mi je poznato po pričanju da je ubijen neki Raužan iz Cvitovića i to u vrijeme kad su mu dolazili opljačkati kuću a on se usprotivio.
Propusnice su bile mjesečne i naprimjer ako bi neko iz sela blizu Slunja htio u Slunj dolazio bi sa propusnicom koja ističe pa bi dobio novu a odnosila se samo na određenu relaciju i bila je ograničena na neko mjesto ili selo. Ja sam npr. u“Elektri” za svoj rad dobivao naknadu, a ljudi koji bi radili na selu oko čuvanja stoke i sl. nisu dobivali ništa već im je to bila ta radna obaveza.
Što se tiče Lađevačkog Selišta poznato mi je da su ubijeni o to Potnar Zora, Radočaj Mile, Radočaj Bara,Radočaj Ive, Radočaj Roza i Valentić Jure, a što se tiče.sela Dubrava znam da je spaljeno a ne znam da li je to ubijen.
Svjedok TOMO UGARKOVIĆ sin Ante,:, star 33 godine,
zidar iz Josipdola, hotel Josipdola, nije u rodu, nije u svađi,
upozoren po čl.325 preuz.ZKP iskazuje:
Ja osobno ne poznajem I niti II okr. međutim znam da su preuzeli funkcije i to I okr.
predsjednika Općine Slunj a II okr. predsjednika Izvršnog vijeća. To mi je poznao po pričanju jer se o tom pričalo po Slunju i po selima. 27.11. 199E.g. uhvaćen sam i odveden u zatvor i to sam uhvaćen u G.Kremenu u mojem selu time da su me uhitili jedan u šarenoj maskirnoj uniformi a jedan u uniformi bivše JNA a radi se o Duduković Slobodanu i Duduković Milošu kojeg od prije poznajem. Oni su inače sa Veljuna i osobno ih poznajem. U zatvoru su me zadržali do 4.12.1991.g. Ispitivali su me o aktivnosti HDZ-a ogranak u Slunju, o tome da li imamo oružje, pretukli su me.time da sam imao 6 povreda na glavi, prijelom ključne kosti, povredu kičme. Tada je sa mnom bio Tomo Ugarković sin Mile. U to vrijeme bilo je još 17 uhićenih također
hrvatske nacionalnosti. Neki su pušteni kada i mi, a neki su ostali i duže; a neki građani zatvarani
su i kasnije. Nakon što sam pušten otišao sam u svoje selo i dali su mi u zadatak da čuvamo i hranimo stoku. Prilikom lišavanja slobode niti ja niti ostali nismo dobivali nikakvo rješenje o razlozima lišenja slobode niti o vremenu koliko smo proveli u zatvoru.Poznato mi je da je bilo pljački i paljevine, pa. tako npr. u mojem selu spaljene su dvije kuće i dva sjenika, pljačkala su se.i odvozila vozila, poljopr.strojevi, bijela tehnika i sve je ovima koji su odvozili trebalo. Osobe koje su to radile bile su uniformirane i u uniformama bivše JNA ili u uniformi njihove tzv.milicje. Npr.međutim osobama prepoznao sam VIŠNJIĆ NIKOLU iz D.Kremena koji je konkretno odveo dva vola i kravu koje smo mi čuvali i hranili a ti su volovi i krava bili, vlasništvo Cindrić Nikole, zatim sam prepoznao SMRZLIĆ PERU koji je također iz D.Kremena, a on je u stvari zajedno sa Višnjićem odveo te volove i kravu. Npr. PERIĆ DUŠAN i PERIĆ MILOVAN odnosno MILORAD odvezli su odnosno odnijeli vodovodne cijevi vlasništvo također jednog Cindrić Nikole ali ne onog kojeg sam prethodno spomenuo. Većina ti koji su pljačkali i odnosili imovinu Hrvata bili su mi poznati ali bilo je i meni nepoznatih osoba.
Smrzlić Pero pripadnik njihove TO ili rezervista u SMB uniformi biše JNA rekao je nekolicini. nas Hrvata i to u l.mj.1992.g. da ne možemo ovdje ostati, da ćemo biti ubijeni.
Ja osobno nisam vidio tko je od naših ljudi pobijeni međutim znam da je ubijen odnosno čuo sam pa po tome znam daje ubijen Stefanac, Macan i njegova žena, dr. Kruščić Dragutin, a u Lađevačkom Selištu da je ubijeno devetero ljudi ii to moja dva ujaka Radočaj Ivo i supruga Radočaj Roza,Radočaj Mile i njegova supruga Bara i njihov sin Ante i jedan čovjek zvan “Moro” te supruga od “More” i jedna žena zvana Zora. Sve je to bilo u prvoj. polovici 1992.g.
Pretežni dio stanovnika Općine Slunj hrvatske nacionalnosti pobjeglo je do pada Slunja a nakon toga ih je na ovaj ili onaj način uspjelo napustiti Slunj najviše do pedesetak bilo ilegalno bilo uz pomoć Unprofora. Po mojoj procjeni ostalo ih je na području cijele Općine Slunj par stotina. Napominjem još da sam viđao ali isključivo Hrvate.te da su morali nositi oko ruke bijele trake.
Svjedok ne traži trošak.
Svjedok JOSIP BOSANAC sin Ivice, star 44 godine, vozač, iz Kamenice,
Domobranska pukovnije XIV,mješovita protuoklopna baterija – Kamenica,
nije u rodu, nije u svađi, opomenut po čl.325 preuz. ZKP, iskazuje:
Ja sam iz viđenja poznavao i I i II okr. Nakon pada Slunja mi Hrvati koji smo preostali bili smo pozvani na jedan sastanak na kojem nam se I okr. Mile Bosnić predstavio kao predstavnik vlasti i objasnio nam je da sada to više nije RH već da je to SAO Krajina,.da moramo poštivati takvu vlast da oćemo u koliko budemo lojalni građani biti sigurni. Rečeno nam je
da na svoje kuće izvjesimo bijele krpe i da te kuće neće biti dirane. Kasnije sam čuo da je Mile Bosnić predsjednik SO Slunj, a Milovan Matijević da je predsjednik IV općine Slunj, i to u sastavu SAO Krajine.
Ja sam sve do našeg bijega 1.6.l992.g. imao. kao radnu obavezu u prvo vrijeme sklanjanje i pokapanje strvina, kasnije sam bio raspoređen na građev. radovima na prostorima koji su
toj njihovoj vladi trebali a poslije dam bio 4 mj.raspoređen kao mlinar. na Rastokama.. Za tu radnu obavezu dobivao sam naknadu za osnovne potrebe.Kretali smo se samo sa propusnicom koju je izdavao taj njihov tzv.krizni štab a potvrđivala je ta milicija SAO Krajine.
Poznato mi je npr. iz osobnog saznanja da su ZORIĆ MILE, RIBIĆ NIKOLA, ČAČIĆ nadimkom BRACO iz .Rastoka iz hrvat.kuća jer tamo .žive samo .Hrvati .odnosili stvari i to Čačić kamionom. Odvozili su u prvo vrijeme prvenstveno kućanske aparate i bijelu tehniku i ostale stvari, a kasnije ono što je preostalo. To se zbivalo krajem 1991.g. i.u prvoj polovici 1992.g. Pojavljivali su se u uniformama.-‘bivše JNA, TO naoružani ali bez pratnje milicije. Osim spomenutih dolazili su i drugi meni nepoznati ljudi, a koji su također bili uniformirani kao i oni prethodno spomenuti i pljačkali te kuće. Oni su dolazili samovoljno a milicija ih nije sprečavala. Poznato mi je da su mnogi Hrvati bili zatvarani i maltretirani a nakon. što bi bili pušteni iz -zatvora da su bili na prisilnom radu ali u tom slučaju uz stražu odnosno radili su uz stražu za vrijeme dok su bili zatvoreni. Ja npr.. nisam radio uz stražu niti sam bio zatvaran. Znam da je npr. bio zatvoren i radio pod stražnom Radočaj Marko i Ugarković Tomo, a ostale koji su zatvoreni bili i radili pod stražnom ne znam im ime i prezime ali se radi o ljudima Hrvatima.
Znam iz osobnog saznanja jer sam vidio da su su i po samom Slunju i po okolici palile kuće hrvatskih stanovnika a najviše se palilo nakon pada Slunja tj. l7.i 18. studenog 1991.g., a palilo se i kasnije. Konkretno ne znam tko je to radio. Znam npr. da je u Cvitoviću selu ubijen jedan čovjek Raužan i to kad su Srbi pljačkali i palili i samo su ga pokosili. To znam po pričanju a rekli su mi to Srbi sa kojima sam radio.
Također mi je poznato po pričanju da je ubijen i dr. Kruščić Dragutin, a po pričanju ubijen je mecima ali je navodno na čelu imao i .neke oznake kao slovo U ali to tvrdim samo po pričanju jer ja nisam bio prisutan niti na sahrani. Isto tako govore da je ranije bio privođen i ispitivan od te tzv.vlasti jer da je navodno sanitetskim vozilima omogućio bijeg nekih ljudi iz Slunja. Također sam čuo da je nakon toga ubijen Milan Kovačević i njegova supruga u samom Slunju. Ja njihova tijela nisam vidio međutim za njih konkretno kopao sam grobove. To se dogodilo otprilike polovicom l.mj .1992. g. u samom Slunju ubijen je kasnije Ivo Štefanac, a po pričanju ubio ga je Đuro Tepavac.
Svjedok potražuje za putni trošak 2.800 HRD što se obređuje a isplata se nalaže računovodstvu suda.
Svjedok FRANJO MOĆAN sin Josipa, star 46 godina,
radnik, iz Karlovca, A.Hebranga 17, nije u rodu, nije u svađi,
opomenut po čl.325 preuz.ZKP, iskazuje:
Ja osobno ne poznajem niti Milu Bosnića niti Milovana Matijevića međutim po pričanju zaključujem da je I okr. postao predsjednik Općine Slunj a za II okr. ne znam što je bio.Nakon pada Slunja bilo je od strane tih novih vlasti mnogo maltretiranja ljudi hrv. nacionalnosti pa sam i ja npr. bio odveden u zatvor gdje sam bio četiri dana i gdje sam bio pretučen-a ispitivali su me da li imam oružja, gdje se oružje nalazi, gdje su naši ljudi i sl . Kasnije sam pušten i otišao sam opet na selo Lumbardenik gdje imam kuću i živim od poljoprivrede.
Dolazili su mi i u kuću te je na selu bilo maltretiranje. Bili su uniformirani i to ili u milicijske uniforme sa oznakom “SAO Krajina” ili stare uniforme SMB. U našem selu
je od strane istih bilo pljačkanja i paljena kuća pa su tako npr. spaljene kuće Magdić Bože,
Spelkić Zvonka i Magdić Kate. Moje selo inače ima oko 60 kuća i radi se isključivo 6 hrvat.kućama,a.prilikom pljačke i ,odvoženja tih stvari odvozilo se sve vrednije kao npr. traktori, poljop. alatke,kućanski aparati, ormari, odvožena je stoka međutim ja nisam vidio točno tko je to učinio. Bili su to svi meni nepoznate uniformirane osobe.
U Karlovac sam došao s ovom grupom 1.6.l992.g. i to ilegalno.Čuo sam da je u Slunju ubijen Kovčević Milan zv. “Macan” i njegova supruga Ana međutim nisam čuo tko ga je ubio.To je bilo otprilike da je ubijen u 1.mj.1992.g. Također sam čuo da je otprilike u isto vrijeme ubijen Štefanac Ivan u Slunju a da ga je ubio Tepavac Đuro. Tepavac Đuro koliko sam čuo bio je pripadnik njihove tzv. “milicije SAO Krajine” .Tepavac Đuru poznajem a bio je prisutan i u zatvoru kad sam. ja bio zatvoren ona četiri dana i to u svojstvu milicije SAO Krajine u uniformi. Ja sam također čuo da je više naših ljudi ubijeno u okolnim selima oko Slunja i to sam čuo za mjesto Selište, Furjan i Dubrave.
| t |
Svakog mjeseca morao sam ići po propusnicu odnosno dozvolu za kretanje koja se odnosila samo za kretanje po mojem selu odnosno do moje kuće do Slunja.
Na kuću sam. stavio bijelu plahtu jer mi je npr. Žgela Ivica, moj susjed, rekao da je to dobro staviti budući da se vidi da u toj kući netko živi.
Kad sam rekao da su mi ti uni formi rani ljudi dolazili kći i maltretirali me, radilo se o tome da su me više puta ispitivali gdje su npr. moja žena ‘i djeca, udarali me kundakom ili cijevi puške i sl.
Po mojoj procjeni većina ljudi hrvat. nacionalnosti je iselila iz Općine Slunj prije okupacije, bilo poslije, a danas ih može biti najviše par stotina koji još žive tamo.
Svjedok trošak ne traži.
Svjedok DANE BURIĆ sin Stjepana, star 40 godina, brijač, iz P.Miškine 1,
Karlovac, nije u rodu, nije u zavadnji, opomenut
po čl.325 preuz.ZKP, iskazuje:
Prilikom raketiranja tvornice RIZ bio sam “ranjen te odvežen u Bihać u bolnicu a kad sam se vratio istoga dana a to je bilo 11.11.1991.g.smjestio sam se u selo Podmelnica s obzirom da je moja žena rodom iz tog sela. ’16.l1.1991.g. kada je pao Slunj nisam. mogao sa ostalima zbog povrede otići u šumu i pobjeći već sam bio zatvoren od strane njihove tzv.milicije SAO Krajine odnosno prvo od strane četnika i odvezen sam bio na vojni poligon u Slunju a istog dana sam bio odvezen po toj njihovoj policiji, u stvari četnici su me tog dana odvezli ,na poligon, isto večer vratili kući, a zatim isto veče došla je po mene njihova milicija te me odvela u zatvor gdje sam ostao negdje do l0.12.1991.g. U zatvoru sam bio pretučen i dobio sam toliko batina da se više ne sjećam zbog toga datuma kada sam pušten. Dobio sam naredbu da se svakog jutra nakon što sam pušten iz zatvora moram javljati u jutro do devet sati radi radne obaveze. Radna obaveza sastojala se u tome da čistimo grad i obavljamo druge poslove koje su nam dali u zadatak i nakon nekoliko dana bio sam sa ostalim. Hrvatima a i dijelom Srba civila na jedan sastanak sam pozvan na kojem sam u stvari prvi puta bolje upoznao ali ne osobno I ok:r.Bosnića koji nam .je držao govor. Predstavio se zajedno sa jednim Krmar Željkom kao predstavnik zakona i vlasti i rekao nam izriči to da ovo više nije RH već da je to SAO Krajina. Rekao nam je da se ovdje sada službeno upotrebljava ćirilica te da nam naglasio da su on tj. I ok:r. Bosnić i taj Krmar bili maltretirani od strane hrvat. vlasti a da će maltretiranja biti i sada u koliko se ne budu poštivali propisi Krajine odnosno u koliko ne budemo lojalni.
Poznato mi je da su i drugi stanovnici hrvat. nacionalnost i bili zatvarani, tučeni, maltretirani, o tome se nikakva potvrda ili rješenje nije izdavalo i ostali su imali radnu obavezu,a dobivali smo neku simboličku naknadu u novcu.
Bio sam raspoređen po radnoj obavezi u ”Komunalcu” i poznato mi je da se preko jednog Grubješića dovozila građa koja je potjecala od hrvat. kuća. Ja sam konkretno sa još jednim kolegom radio na izradi mrtvačkih sanduka i kad bi nam iskrcali građu potrebnu za izradu određene količine tih sanduka ostatak bi odvozili međutim ne znam kuda ali su nam pričali kao za neke mostove i sl. Mi smo inače sudjelovali i prilikom utovara te građe pa po tome znam da ona potječe baš ih hrvat. kuća jer dok bismo mi radili’oni bi obilazili te ostale hrvat. kuće odnosno švrljali po tim hrvat. kućama. Policijski sat je za nas važio od 18 sati do 7 sati
u jutro slijedećeg dana.
Na spomenutom sastanku I okr. Bosnić rekao nam je da, u koliko bi bilo nekih problema da se obratimo izravno njemu preko tog Krmar Željka.
Bio sam npr. prisutan u hrvat. selu Rastoke gdje je zapaljena kuća Vučeta Ivana i demoliran njegov traktor međutim nisam vidio tko je to učinio. Paljene su kuće Hrvata po okolnim selima međutim obzirom da sam imao propusnicu za kretanje samo po Slunju vidio sam samo dim od tih paljevina.
Čuo sam da je u Slunju ubijen Štefanac Ivan a da ga je ubio Tepavac Đuro, a istovremeno da je ubijen i neki Srbin a bilo je to otprilike nešto poslije N.godine tj. u 1.mj.1992.g. Također sam čuo da je ubijen i dr. Kruščić Dragutin otprilike u isto vrijeme i to na putu za Kladušu u selu Kremen. Otprilike u to vrijeme, prema pričanju, ubijen je i Kovačević Milan i njegova supruga Ana također u Slunju. Čuo sam nadalje da je u selu Furjan ubijeno šestero ljudi od kojih se imena sjećam Žgela Vid, Šegavac Vid i Žgela Mara. Za ove ubijene u selu Furjani pričali su u “Komunalcu” Srbi međusobnom, da su to učinile ustaše pa da bi se to pripisalo Srbima.
Uhvatili su me prvo Gojko Grubor i jedan Majstorović a to su.osobe koje su me vodile na poligon i koje sam nazvao četnicima a od oznaka su imali pločicu sa srpskom zastavom. Gojko Grubor me je i tukao, a tukao me je i Cimeša Đuro. on je imao oznake milicije SAO Krajina. Prisutan je bio i Mile Tepavac u vojničkoj uniformi njihove TO a bio je prisutan i Grković Dane te Ljilja Grubović odnosno Grković zapravo Tepavac koja je prisustvovala razgovoru što će sa mnom pa je čak govorila da me treba prvo nahraniti.
Svjedok potražuje trošak u iznosu od 2.800 HRD jer je doputovao iz Skradnika što se svjedoku obređuje a bit će mu isplaćeno preko računovodstva Okružnog suda.
(Čitaju se iskazi svjedoka)
Vijeće donosi
r j e š e n j e
u nastavku dokaznog postupka pročitat će se iskazi svjedoka koji su ranije ispitani.
Čita se iskaz svjedoka Gojka Rakinića (list 19).
Čita se iskaz svjedoka Mile Rendulića (list 19 i 20).
Čita se iskaz svjedokinje Jelene Rendu1ić(list 20).
Daljnjih dokaz. prijedloga nema.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.
Pred. vijeća daje riječ strankama.
VDO Klc. nadopunjuje činjenični opis djela tako da isti. glasi:
– time da u 12. redu optužnice iza riječi hrvatsko stanovništvo treba da stoji: pljačkali njegovu imovinu, palili kuće, bez razloga lišavali slobode civile hrvatske nacionalnosti te ih u zatvoru fizički maltretira1i i uskraćivali im bilo kakova prava, zbog čega su se skoro svi preostali Hrvati iselili sa područja Općine Slunj, a pojedinci su bili i ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni Kruščić dr. Dragutin, Kovačević Milan, Kovačević Ana, Štefanac Ivan, u selu Furjani su.ubijeni Žgela Vid, Šegavac Vid i Žgela Mara,a u Lađvačkom Selištu ubijeni Potnar Zora, Radočaj Mile” Radočaj Bara, Radočaj Ive, Radočaj Roza. i Valentić Jure.. dok pravna kvalifikacija. ostaje neizmijenjena.
VDO izjavljuje da u cijelosti ostaje kod ovako izmijenjene optužnice smatrajući da je u toku postupka utvrđeno da. su I i II ok. bili glavni organizatori okupatorske vlas ati na području Općine Slunja, i da su. po njihovim naredbama njima podređene osobe proganjale i istjerivale hrvatsko stanovništvo, a sve to je rezultiralo kako fizičkim maltretiranjima, pljačkom tako i ubijanjem civila. Zbog svega predlažem da im se izreknu maksimalne kazne zatvora.
Branitelj optuženika naprotiv izjavljuje da smatra da nije dokazano da bi baš optuženici osobno izdavali naređenja ili upute za postupanje na način kojim. se optužnicom inkriminira.
Kako upravo istaknuto nije dokazano predlažem da ih sud oslobodi optužbe.
RASPRAVA DOVRŠENA.
Vijeću se povlači na vijećanje i glasanje, nakon toga predsjednik vijeća javno izriče slijedeću
PRESUDU
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
I opt. MILE BOSNIĆ
II opt.MILOVAN MATIJEVIĆ
k r i v i s u
što su:
krajem studenoga 1991. godine u Slunju nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane tzv. JNA i drugih srbočetničkih paravojnih jedinica u cilju odcjepljenja tog dijela teritorija Republike Hrvatske prihvatili i to I okr. Bosnić Mile dužnost predsjednika Općine-Slunj, a II okr. Milovan Matijević dužnost predsjednika izvršenog vijeća Općine Slunj, te su u tom svojstvu organizirali ratno rukovodstvo i druge organe okupatorske vlasti, organizirali tu vlast na način da se onemogući bilo kakav otpor preostalog hrvatskog stanovništva. te da se spriječi povratak izbjeglica, a njima podređeni organi su na području općine Slunj sistematski proganjali hrvatsko stanovništvo, pljačkali njegovu imovinu, palili kuće, bez razloga lišavali slobode ljude hrvatske nacionalnosti te ih u zatvoru fizički maltretirali i uskraćivali im bilo kakova prava, zbog čega
su se skoro svi preostali Hrvati iselili sa područja SO Slunj, a pojedinci su bil i ubijeni pa su tako u Slunju ubijeni Kruščić dr. Dragutin, Kovačević Mili, Kovačević Ana, Štefanac Ivan, u selu Furjani su ubijeni Žgela Vid, Šegavac Vid, i Žgela Mara, a u Lađevačkom Selištu ubijeni su Potnar Zora, Radočaj Miele, Radočaj Bara, Radočaj Ive, Radočaj Roza i Valentić Jure,
dakle, kao organizatori sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga ustrojstva Republike Hrvatske, a posljedica toga je smrt više osoba,
čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f st. 1 i 2 u svezi čl. 236-D st. 1 KZ RH, pa se po čl. 236-0 st. 1 KZ RH
o s u d j u j u
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 15/petnaest/ godina. Svaki.
Troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Dovršeno u 13,30 sati.
Predsjednik vijeća: Marijan Janjac
Zapisničar: Blaženka Čurjak
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja VT Karlovac može uložiti žalbu u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DOSTAVLJENO:
- VT Klc. na KT-382/92
- Mile Bosnić,
- Milovan Matijević, ogl. ploča suda,
- Odvj. Davor Popović, Klc.
- Uprava Okr. zatvora Klc-Odjel III
- PU Klc.
- Predsjedništvo ovog suda.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-8
Kv-261/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjca i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u krivičnom predmetu protiv opt. Bosnić Mile, i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1. i 2. KZ RH, postupajući po službenoj dužnosti, u sjednici vijeća održanoj dana 9.studenog 1992. godine,
r i j e š i o j e
I Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv opt. MILE BOSNIĆA, i MILOVANA MATIJEVIĆA o b u s t a v l j a s e.
II Rješenje ovog suda od 5. lipnja 1992. godine broj K-82/92-2, kojim je određen pritvor nad Milom Bosnićem i Milovanom Matijević, stavlja se van snage,
III Naredba ovog suda od 5. lipnja 1992. godine, pod brojem K-82/92-3 kojom je naređeno izdavanje tjeralice protiv Mile Bosnića i Milovana Matijevića, p o v l a č i s e.
IV Rješenje ovog suda od 1. srpnja 1992. godine, pod brojem K-82/92-4, kojim je riješeno da će se Mili Bosniću i Milovanu Matijeviću suditi u odsutnosti, stavlja se van snage.
Obrazloženje
VT Karlovac pod brojem KT-382/92 optužilo je Milu Bosnića i Milovana Matijevića da su počinili krivično djelo iz čl. 236-f st. 1. i 2. KZ RH, pobliže opisano u optužnici.
Tokom postupka sudac je odredio pritvor protiv imenovanih, naredio izdavanje tjeralice, te riješio da će im se suditi u odsutnosti, obzirom da trenutno nisu dostupni sudu.
Primjenjujući Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske i to po čl. 1. st. 2. Zakona, vijeće ovog suda ocijenilo je da se postupak treba obustaviti.
Obzirom na takvu odluku valjalo je staviti van snage i rješenje kojim je određen pritvor, povući naredbu o izdavanju tjeralice kao i staviti van snage rješenje kojim je određeno suđenje u odsutnosti kao bespredmetna.
Stoga je riješeno kao u izreci.
Karlovac, 9. studenog 1992.godine.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Zvonimir Matan
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-40/1-215/1992.
VOJNOM TUŽITELJSTVU OPERATIVNE ZONE
K A R L O V A C
Izvješćujemo Vas da je iz okupiranog Slunja i dr. sela koja se još nalaze pod okupacijom došlo do 8 mještana, koji su od 16.11.1991.godine pa sve do 01.06.1992. godine bili na području Slunja. Došle su niže navedene osobe:
- UGARKOVIĆ TOMO, sin Mile, električar zaposlen u Elektri Karlovac, stanuje u
Karlovcu, Banija br. 4. telefon 23-828.
- UGARKOVIĆ TOMO, sin Ante nalazi se u HV Slunjska bojna Oštarije.
- BURIĆ DANE (Brijač) nalazi se u HV Slunjska bojna Oštarija a stanuje u Karlovcu,
Štrosmajerov Trg br. 2.,
- BOSANAC JOSO, sin Ivice, nalazi se u HV Slunjska Bojna Oštarije, a inače stanuje u
Karlovcu kod Bosanac Roze ul. Bartola Kašića br.10.
- MOĆAN FRANJO, stanuje u Karlovcu ul. A. Hebranga br. 11.,
- CINDRIĆ JOSO, zv. Joža i ”Vuk” trgovac nalazi u HV logistička baza Karlovac,
telefon 28-983.
- CINDRIĆ IVAN iz Kremena ali nam momentalno nije poznato gdje se nalazi.
- FLANJAK SLAVO sin Slave, nalazi se u DZ Ogulin, jer je ranjen.
Broj telefona HV ”Slunjske bojne” u Oštarijama je: 0401-84-167.
U koliko budete slali pozive za navedene, možete ih poslati na vrijeme za Policijsku
stanicu Slunj, pa ćemo ih mi pronaći i uručiti pozive.
ZAPOVJEDNIK PS:
Mirko Obajdin
Broj K – 82/92-6
Z A P I S N I K
od 16. srpnja 1993.
o glavnoj raspravi kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet:
Nina Bubaš Tužilac: VT Karlovac
(predsjednik vijeća – sudac)
Juraj Boljkovac Okrivljeni I. okr. Mile Bosnić i dr.
Zvonimir Matan Zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2. KZ RH
(član vijeća)
Blaženka Čurjak Broj VDO KT- 382/92
(zapisničar)
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u _____ sati i objavljuje predmet glavne rasprave. Utvrđuje se da su pristupili:
- VDO Tužilac Drago Novosel
- Oštećeni __________________________
- Okrivljeni:branitelj, Davor Popović odvj. iz Klc.
4.Svjedoci: Gojko Rakinić, Rendulić Mato i Jelena
Utvrđuje se da su pristupile pravne osobe.
Utvrđuje se identitet okr.
I okr. MILE BOSNIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
II okr. MILOVAN MATIJEVIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.
Pred. vijeća otvara zasjedanje, objavljuje predmet gl. rasprave i sastav vijeća na koji nema primjedbi.
Utvrđuje se da je rješenje o suđenju o odsutnosti pravomoćno.
Svjedoci upućeni izvan sudnice.
Gl. rasprava je javna i počinje čitanjem optužnice.
DOKAZNI POSTUPAK
Svjedok GOJKO RAKINIĆ – upozoren po čl. 325. preuzet. ZKP, sin Milovana, star 56 godina, automehaničar iz Slunja, Ogulinska 15, nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:
Inače u Slunju živim od 1949. g. pa sve do kada sam uhićen ove godine. I. okr. Milu Bosnića osobno ne poznajem od ljudi sa kojima sam radio čuo sam da je u periodu oko N. godine postavljen na dužnost predsjednika SO Slunj, a također sam ga i čuo kako u tom svojstvu govori preko radia. II. okr. Milovana Matijevića sam osobno poznavao pa tako znam da je dugo godina bio direktor jednog prometnog poduzeća, te da je u periodu kada i I. okr. postavljen na dužnost predsjednika IV općine Slunj. Ja ne znam kako su I i II okr., postavljeni na te funkcije niti mi je bilo što poznato o njihovim konkretnim aktivnostima koje su obavljali kao nosioci tih funkcija. Tako ja ne znam da li su oni organizirali neke organe vlasti, ali pretpostavljam da jesu. No nije mi poznato da li je hrvatsko stanovništvo pružalo otpor vlasti u Slunju i kako je dakle ta vlast reagirala u slučaju da bi joj se pružao otpor. Ne znam da li je tamošnja vlast sprječavala povratak izbjeglica iz Slunja, da li je proganjala hrvatsko stanovništvo, lišavala ga slobode i uskraćivala mu prava. U travnju 1992.godine preko radia Novi Sad čuo sam I. okr. Bosnića da poziva sve ljude koji su iselili sa područja gdje je prije bio vojni poligon da se vrate svaki na svoje imanje. Ne sijećam se da bi još nešto tom prilikom rekao.
Na svjedoka nema daljnjih pitanja.
Svjedok Mile RENDULIĆ – upozorena po čl. 325. preuzet. ZKP,
sin Mile, star 55 godina, iz Karlovca, vozača, B. Kačića 4,
nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:
Ja sam inače dugi niz godina živio u Slunju a izbjegao sam 15.11.1991.g. 16.12.1991.g. ako sam na sastanku u selu Raštele kojeg je organizirala tamošnja vlast iz Slunja kao i vlast iz Cazina, a na kojem sastanku je između ostaloga bilo ? i po ? izbjeglica. Čovjek koji je vodio taj sastanak a koji se poziva Čović između ostalih prisutnih koji su bili predstavnici spomenutih vlasti predstavio je i I okr. Milu Bosnića koji je bio predsjednik Skupštine općine Slunj i kakav takav predstavljen. Upravo taj Mile Bosnić nam je rekao da se možemo vratiti, da čak možemo odvesti svoju pokretnu imovinu, odnosno da oni koji to žele mogu dobiti dnevnu dozvolu da bi dakle uzeli neke svoje stvari i vratili se u mjesta u koja su izbjegli. Upravo takvu dnevnu dozvolu sam i ja dobio pa sam par dana nakon sastanka uzeo stvari koje sam želio i vratio se u Karlovac odnosno u Šturlić, iako sam od tamošnjih vlasti bio zaustavljen i odveden na ispitivanje u zatvor u Slunju, ali sam na kraju ipak pušten. Ne znam tko je bio na funkciji predsjednika SO Slunj prije I okr. Mile Bosnića, ali u svakom slučaju bio je netko drugi iako mu ne znam ime odnosno to je bio Štrk. Ne znam ništa o organizaciji nove vlasti nakon što je na dužnost predsjednika općine postavljen I okr. s obzirom da sam izbjegao kao i većina Hrvata prije nego je ta vlast postavljena. Ja nemam saznanja na koji način se sadašnja vlast u Slunju odnosno ona koja je egzistirala krajem studenog na dalje odnosi prema stanovništvu hrvatske nacionalnosti jer sa njima nemam kontakta.
Iako sam II okr. Milovana Matijevića poznavao u periodu dok sam živio u Slunju ne znam ništa o njegovoj aktivnosti u inkriminiranom periodu, odnosno nakon okupacije Slunja. Poznato mi je da je on živio u Karlovcu, a da je nakon pada Slunja otišao u Slunj, ali ne znam dakle na koju funkciju. Ja sam razgovarao sa Ugarković Tomom koji je izbjegao iz Slunja otprilike mjesec dana, točnije oko 1. lipnja 1992. i koji mi je rekao da su njega kao i ostale Hrvate koji su u tom periodu ostali u Slunju tukli i maltretirali, da su se morali javljati, da se nisu smjeli sastajati, da su neosnovano optuživani, da su npr. imali radio-stanice i da su na taj način kontaktirali sa ustašama, pa bi ih radi toga privodili u PS, tukli, a potom ponovno pustili itd.
Na svjedoka nema daljnjih pitanja.
Svjedok traži potvrdu za refundaciju CD-a što mu se i određuje.
Na pitanje VT odgovara da na njegovoj dnevnoj dozvoli nije bilo odgovarajućeg pečata, da je u svezi s tim imao problema kada je zaustavljen od stane martićeve policije koja nije poznavala dozvolu koju je predočio i koja policija ga je pod prijetnjom oružja odvezla u PS.
Svjedokinja JELENA RENDULIĆ – upozorena po čl. 325 preuz. ZKP, kći Požega ?, star 49.godina, službenica iz Karlovca, B. Kašića 4, nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:
Ja sam iz Slunja izbjegla 15.11.1991.g. Prije tog perioda niz godina sam živjela u Slunju. U 12.mj. 1991.g. tamošnje vlasti u Slunju organizirale su jedan sastanak u selu Raštele na kojemu se između ostaloga razgovara, a i o našem povratku u Slunj. Upravo sa tog sastanka ja poznajem I. okr. Milu Bosnića, kojeg inače nisam poznavala. On se predstavio kao predsjednik općine Slunj, te nas je nagovarao da se tamo vratimo. No ja se ipak nisam mislila vratiti u Slunj, neosjećajući se dovoljno sigurnom. Naime na tom sastanku sve predstavnici tamošnje vlasti a i vojna lica koja su bila oko zgrade u kojoj se održavao sastanak bili su naoružani. S obzirom da sam dakle izbjegla iz Slunja 15.11.1991.g. ne mogu se izjasniti o funkcioniranju vlasti u Slunju nakon tog perioda. Poznato mi je da je prije nekog perioda iz Slunja izbjegla jedna grupa Hrvata no sa njima nisam detaljnije razgovarala o njihovu načinu života u Slunju u tom periodu. No Burić Dane mi je rekao da su ga tukli i to konkretno da ga je tukao jedan policajac, da su Hrvati morali raditi za tamošnje vlasti poslove koji su im bili dodjeljeni, nisam detaljnije s njim razgovarala. II. okr. Milovana Matijevića sam osobna poznavala s obzirom da je radio s mojom suprugom. Čula sam da je u periodu od pada Slunja na dalje on u Slunju ali ne znam koji posao tamo obavlja.
Na pitanje člana vijeća odgovara da je nakon sastanka u Raštelama otišla po neke svoje stvari kući, ali da se nije usudila tamo nastaviti živjeti unatoč pozivu koji im je bio upućen na sastanku jer im opće politička klima i situacija u Slunju nije garantirala siguran život tamo. Mogu još dodati da smo imali dozvolu da uzmemo stvari ali samo iz svoje kuće. Nisam se dakle mogla nigdje drugdje kretati osim do svoje kuće niti sa bilo kim kontaktirati.
Na pitanje VT odgovara: nakon sastanka u Raštelama bila sam kod svoje kuće ali da ju je tamošnja policija Martićeva zaustavila, te da su ih priveli na ispitivanje u zgradu zatvora u Slunju, gdje su bili i zatvoreni odnosno pritvoreni ali i pušteni istog dana. Naravno da je policija koja nas je privela imala kod sebe oružje. Iz Slunja smo izbjegli pred napadima JNA i kišom granata koja je bila srušena na naš grad. Moja kuća bila je mitraljizirana prije no što smo izbjegli iz Slunja a naravno da nitko iz naše kuće nije dao povoda za to pucanje ili bilo čim drugim.
Pitanja na svjedoka nema.
VT predlaže da se od Povjereništva općine Slunj zatraže podaci koliko je Hrvata ostalo u Slunju nakon pada Slunja, koliko ih je ukupno izbjeglo i koliko ih je ubijeno, podatak o tome do kog perioda je funkcionirala vlast i to hrvatska vlast u Slunju, da se sasluša svjedok TOMO UGARKOVIĆ radnik ”elektre” Karlovac, izbjeglica iz Slunja i DANE BURIĆ zvani Brico sa područja Kamenice a čije adrese može dati Obajdin Mirko, te izjavljuje da će dostaviti imena svjedoka koje će naknadno predložiti.
Vijeće donosi
R j e š e n j e
Prihvaća se prijedlog VT pa se današnje ročište odlaže, a slijedeće zakazuje odnosno zakazat će se pismenim putem.
Dovršeno u 11,15 sati.
Predsjednik vijeća: Nina Bubaš
Zapisničar: Blaženka Čurjak
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Predsjedništvo
Broj: l4-Su-14/92-68
Klc. 13. srpnja 1992.
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Juraju Boljkovac u kriv. predmetu protiv okr. Bosnić Mile i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2 KZ RH
r i j e š i o j e
Okr. BOSNIĆ MILI i dr., postavlja se branitelj po službenoj dužnosti u osobi POPOVIĆ DAVORA, odvjetnika iz KIc.
Obrazloženje
Vojno tužiteljstvo Karlovac, podiglo je optužnicu protiv okrivljenih, zbog gore navedenog kriv. djela, za koje je obrana pred sudom obavezna , .kako optuženi
nisu sami izabrali branitelja valjalo je istog postaviti po službenoj dužnosti
u smislu čl. 70. st. 1. ZKP-a.
Predsjednik suda:
Juraj Boljkovac
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-4
Kv-96/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca
Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Mile Bosnića i dr., zbog krivičnog v djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KIZ RH, temeljem čl. 300 preuzetog ZKP(NN br.53/91), na sjednici vijeća održanoj l.srpnja 1992. godine
r i j e š i o j e
I okr.MILI BOSNIĆU s posljednjim poznatim prebivalištem u
Velikoj Kladuši, Trnovačka kbr.2,
II okr. MILOVANU MATIJEVIĆU s posljednjim prebivalištem u Karlovcu,
Marina Držića kbr.9
s u d i t ć e s e u o d s u t n o s t i zbog kriv.djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH za koje su optuženi optužnicom VT Karlovac, broj KT-382/92.
Obrazloženje
VT Karlovac optužilo je II i I okr. zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, te je ujendo predložilo da im se sudi u odsutnosti.
Okrivljenici se trenutno nalaze na području koje nije pod kontrolom legalnih organa RH – u Slunju, kako to proizlazi iz stanja spisa, pa tim organima nisu dostupni, a što potvrđuje i činjenica da ni nakon raspisivanja tjeralice i određivanja pritvora nisu pronađeni. Osim toga priroda i težina kriv. djela za koja se terete predstavlja osobito važan razlog da im se sudi, iako su odsutni, pa je stoga prihvaćen prijedlog VT Karlovac i riješeno je da im se sudi u odsutnosti.
U Karlovcu, 1. srpnja 1992. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Zvonimir Matan
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmenog na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
DOSTAVLJENO:
- VT Karlovac na KT-382/92
- Branitelj uz rj.o post.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-3
N A R E D B A
Vojni sud u Karlovcu, po sucu Nini Bubaš kao predsjedniku vijeća, u kriv. predmetu protiv okr. Mile Bosnića i dr., zbog kriv.- djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, temeljem čl. 551 st. 1 preuzetog ZKP, 5. lipnja 1992. godine
n a r e d i o j e
Naređuje se izdavanje tjeralice protiv:
I okr. MILE BOSNIĆA zv. Miloš, sina Milivoja i Milene, rođ. Kovačević, rođenog 30.10.1958. u Virovitici, s posljednjim poznatim prebivalištem u Vele Kladuši, Trnovačka kbr.2,
II okr. MILOVANA MATIJEVIĆA sina Milana, rođenog 10.2.1949. u Petrovoj Poljani općina Vojnić, s posljednjim poznatim prebivalištem u Karlovcu, Marina Držića kbr. 9,
protiv kojih je podignuta optužnica zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, i određen pritvor rješenjem ovoga suda broj III K-82/92-2, od 5. lipnja 1992.god.
Naredbu će izvršiti PU Karlovac.
U Karlovcu, 5. lipnja 1992. godine.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Nina Bubaš
Dostavljeno:
- PU Karlovac
– 2 primjerka
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Broj: III K-82/92-2
Broj: III K-82/92-2
Kv-67/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanaspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivič. predmetu protiv okr. Mile Bosnića i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, temeljem čl. 265 preuzetog ZKP u vezi čl. 191 st. 2 t. 1 ZKP, na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 1992. godine
R i j e š i o j e
O d r e đ u j e s e p r i t v o r protiv:
I okr. MILE BOSNIĆA zv. Miloš, s posljednjim poznatim prebivalištem u
Vel. Kladuši, Trnovačka 2,
II okr. MILOVANA MATIJEVIĆA, s posljednjim poznatim prebivalištem Karlovac, Marina Držića kbr. 9,
optuženim zbog kriv. djela iz čl. 236-fst. 1 i 2 KZ RH, optužnicom VT Karlovac broj KT-382/92.
Pritvor se računa od dana lišenja slobode.
Obrazloženje
VT Karlovac optužilo je I i II okr. zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH. I i II okr. su prema podacima u optužnici u inkriminirano vrijeme boravili u Slunju, području koje trenutno nije pod kontrolom legalnih vlasti RH, pa je očito da se kriju tj. da su u bijegu. Time je ostvaren uvjet za određivanje pritvora predviđen u čl. 191st.2 t. 1 preuzetog ZKP, te je stoga riješeno kao u izreci.
U Karlovcu, 5. lipnja 1992. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Zvonimir Matan
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DOSTAVLJENO:
- VT Karlovac na KT-382/92
- PU Karlovac
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
P o l i c i j s k a u p r a v a K a r l o v a c
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-41/1-K-177/1992.
Datum: 24.05.1992. godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin __RENDULIĆ MATE sin Mile__, zanimanje __vozač autobusa__,
rođen __03.03.1937. godine, boravište-prebivalište __Slunj__, ulica __Gornje Taborište__,
broj __bb__, je dana __24.05.1992.godine. u __svom stanu u Karlovcu, ul. Bartola Kašića br.
- u vezi boravka na području Slunja nakon okupacije poslije 16.11.1991. godine kada je
Slunj pao_
dao ovlaštenoj osobi _ PS Slunj__
Slijedeće obavijesti:
Noću 16.11.1991.godine oko 02,00 sati sa svojim putničkim automobilom i suprugom Jelenom sam napustio mjesto prebivališta, Gornje Taborište i otišao sam u Šturlić. Dana 16.11.1991. godine bio je jak artiljerijski napad na Slunj i tada je Slunj s ostalim mjestima pao u ruke agresora. Ja i supruga Jelena smo se smjestili u Šturliću i duže vrijeme sam bio u Šturliću.
Ne mogu se točno sjetiti datuma ali mislim da je bilo početkom 12 mjeseca, kada je zakazan sastanak u Raštelima SO Cazin, a koji sastanak su došli podpukovnik Radaković Mirko i Bjelobrk Milenko vojno lice iz Slunja i još neke osobe. Taj sastanak je zakazan između predstavnika Izvršnog vijeća SO Cazin i vlastio ”’SAO Krajine” s područja Slunja na čelu s podpukovnikom Radaković Mirkom. Sastanku su bili prisutni predstavnici evropske misije. Na sastanku je Radaković rekao da zašto je stanovništvo izbjeglo iz Slunja i da se slobodno mogu svi vratiti u svoje mjesto prebivališta. Na sastanku se još nalazila od poznatih iz Slunja Gračan Rozalija zv. Beba, Gračan Vesna i još nešto mještana. Taj puta ništa o povratku nije dogovoreno, a u vezi vođenja sastanka pisan je zapisnik koji postoji u IV SO Cazin čiji je predsjednik sa situacijom na području Slunja upoznat.
Drugi sastanak je održan oko 16.12.1991.godine u Raštelima i na sastanak su došli iz Slunja: Radaković Mirko, Bjelobrk Milenko i još jedan s njima meni nepoznat, a mislim da je taj nepoznat mladić i Bjelobrd tjelohranitelji od Radakovića. Zatim su sastanku prisustvovali Graora zv. Profesor koji je rodom iz Kordunskog Ljeskovca, oženjen od Devrnja iz Koranskog Luga, a navodno je predavao u školi MUP-a RH u Zagrebu, Pajić Miloš Načelnik SUP-a Slunj, Mane Trbojević pomoćnik načelnika Pajića, Bosnić Miloš Predsjednik SO Slunj, Ćosić Bogdana nastavnik iz Kuškovače, koji je u štabu TO Kordunski Ljeskovac, Mirčić Pero iz Primišlja koji je upravnik zatvora u mjestu Slunju.
Na tom sastanku prisutnima se obratio Pjevac Jovo zv. Skoblar iz Kordunskog Ljeskovca, te govorio da je on s jedinicom na položaju, a da je u njegovu gostionicu došao Graora Rade sin Milana naoružan s puškomitraljezom i pucao po cjeloj gostionici, uništio inventar i oštetio namještaj, pa je Jovo plakao da ne zna što će učiniti s Graorom jer da on njemu nemože ništa. Taj isti Graora je došao i u Šturlić i pravio nered, pa se sada ustao Prica koji je prije bio u miliciji u Raštelima i rekao da u koliko još Graora bude pravio nereda u Raštelima da će ga Srbi srediti. Na tom sastanku je dogovoreno da će u Šturlić doći autobus iz Slunja, pa da se mještani Slunja i drugih sela mogu vratiti u Slunj po neke stvari ili ako hoće ostati u Slunju.
Mislim da je bilo poslije 17.12.1991.godine kada je došao u Šturlić autobus i oko 20 mještana sela Furjan i drugih sela je ušlo u autobus. S autobusom je upravljao vozač Blanuša Nikola, koji je sa mnom radio u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj. Popis putnika koji su putovali za Furjan, Slunj i druga mjesta izvršila je evropska misija.
Tada je načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš još na sastanku predstavio Zahirović Zarifa mesara iz Šturlića koji ima mesnicu u Slunju kao svog prijatelja i rekao Zarifu, da zašto ne ide slobodno u Slunj obići radnju, pa je s autobusom putovao i Zahirović Zarif u Slunj.
Kada smo bili u Furjanu vidio sam ja teretni kamion-stočar vl. ”Agroproizvoda” Slunj s kojim je upravljao vozač poduzeća ”Saobraćaj” Slunj Mane Katić i z Slušnice, a s njim u kabini je sjedio Jure Jurašin iz Slunja, Đuro Kuzmanović iz Slušnice koji je radio u hotelu ”Slunjčica” Slunj i još jedan meni nepoznat mladić. Mani je s navedenima išao u selo Furjan, Sastavak i druga sela te su kupili napuštenu stoku.
Do koranskog mosta u Slunju samo s Blanušom smo došli ja i moja supruga Jelena i mesar Zarif, pa smo ja i supruga izišli napolje i preko mosta otišli prema kući a u centar Slunja je otišao Blanuša vozač i s njim samo mesar Zarif. Mene je Blanuša pozvao da ja i supruga idemo s njim u DZ Slunj da će dobiti ručak jer smo u Slunj stigli poslije 12 sati. Ja i supruga smo došli kući zatekli još svoje svinje žive, pa smo nahranili svinje uzeli neke stvari iz kuće i prema dogovoru smo došli kod mosta na rijeci Korani u Slunju oko 15,00 sati kada se autobus vraćao iz Slunja za Šturlić. Autobusom je upravljao Blanuša Nikola, a u autobusu se nalazio mesar Zarif, zatim se u pratnji autobusa nalazio vozač autobusa ”Saobraćaj” Slunj Muškinja Dena koji ima kod sebe puškomitraljez i obučen je u šarenu uniformu pa je tada Dane imao ulogu policajca u pratnji i s njim je bio još jedan također naoružan i uniformi rodom iz Kordunskog Ljeskovca kojega ja poznajem po viđenju.
U autobus smo zašli, ja supruga Jelena i putovali smo prema Lađevcu. Kod kuće Žgela Ivice u Popovcu stavljena je limena tabla s natpisom ”SAO Krajina” i tu tablu niko ne smije maknuti. Mate Vukošić iz Popovca i Žgela Ivica su pribijali srpske zastave na zidove kuća i ograde ispred kuća, kao neka obilježja da se ti objekti ne diraju pošto je Žgelina kćerka udata za Srbina u Vrginmostu, pa Žgela uopće nije otišao od kuće kao i Vukošić Mate već sarađuju s četnicima i vojskom.
Isto tako je ostao u mjestu prebivališta Pleš Ivica koji je radio kao osigurant u Slunju O surađuje s vojskom jer kod njega odlaze oficiri. Ostao je također u Čamerovcu Pleš Slavko koji je bio predsjednik MZ u Lađevcu, koji također surađuje s vojskom i neprijateljem.
Kada smo se vraćali nazad iz Slunja, također su se vraćale žene i ljudi koji su izišli u Furjanu, Salopek Selu i drugim mjestima i skoro svi smo se vraćali nazad za Šturlić. Kada smo došli na most u Bogovolji, gdje je granica i gdje se nalazi stražario sam Tepavac Nikolu sina Milana, koji je bio kondukter u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj u uniformi i naoružan, jer je navodno Tepavac komandir graničnog prelaza u Bogovolji prema Bosni. Inače je Tepavac nakon pada Slunja poslije 16.11.1991. godine sa suprugom Micom viđavan svaki dan u Šturliću, Cazinu, Pjanićima gdje nešto izviđa, interesira se od izbjeglica iz Slunja i dr. mjesta kuda putuju, zdavio se s nekima, čak unosio stvari u autobus, a poslije je sve odkucao vjerovatno ”Martićevoj” policiji kuda je koji autobus otišao. Još dok se Tepavac nalazio u Slunju, sumnjalo se na njega, da kontrolira-prati kretanje putnika na autobusnoj stanici u Slunju i javlja u Veljun, pa je njegovom zaslugom puno mještana Slunja skinjeno u Veljunu, maltretirano, tečeno i odvedno u zatvor u Vojnić.
Tepavac je ”Glavni obavještavac za cijelu SAO Krajinu” jer je nekima pokazivao iskaznicu”.
Kada sam se nalazio na sastanku u Raštelima ja sam rekao Predsjedniku SO Slunj Milošu Bosniću slijedeće: Što ne pokupite po selima svinje, stoku, da stoka i svinje ne ugibaju, da uginula stoka stvara zarazu, pa mi je Bosnić rekao da sada za to nemaju vremena ali će uskoro i to učiniti. Kada je drugi put bio na sastanku Bosnić Miloš predsjednik SO Slunj, rekao je prisutnima da se ne daju u ruke Ustašama, jer da je on bio u rukama Ustaša i da zna što oni čine i da od tada uvjek sa sobom nosi bombu i da bez bombe neće nikuda i neće živ u ruke Ustaša da pane. Tada je jedan bosanac Bosnića upitao da li ima i sada u sebe bombu, ali je Bosnić odgovorio da nema.
Na tom sastanku je Načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš rekao kako i koliko su Ustaše podli da su izvezli iz Slunja doktora Krušića i ubili ga u Taborištu pošto je liječio Srbe u Slunju. Zatim je dodao da su Ustaše u Slunju same srušile crkvu, kako bi prikazali evropskim posmatračima kako su četnici srušili katoličku crkvu.
Do tog sastanka podpukovnik Radaković Mirko je govorio stalno o slunjanima kao Hrvatima ali na tom sastanku više nije spominjao Hrvate nego samo u svakoj riječi Ustaše iz Slunja i okolice.
Također je Pajić Miloš rekao na sastanku da im više ne treba evropska misija da dolazi na njihove sastanke, jer da su oni izdajice, jer su nosile novac Ustaši Vladi Katiću koji je bio zapovjednik ZNG u Slunju. Tada su se pobunili Bosanci i govorili Pajiću da njegovo nije da odlučuje tko će prisustvovati sastanku i da evropska misija posmatrači rade svoj posao i da se nitko u njihov posao ne mješa ali je Pajić stalno ponavljao da su oni nepoželjni.
Pero Mirčić upravnik zatvora u Slunju je na sastanku rekao: Da se mi ne bi zavaravali u Slunju i drugim selima nema Hrvatske nego je to sve ”SAO Krajina” na što su se Bosanci protivili i rekli da je Slunj s okolicom za njih uvjek Hrvatska koja je od svijeta priznata a ne ”SAO Krajina”.
Dana 24.12.1991. godine ja sam nakon tih sastanaka i ubjeđivanja odlučio sa suprugom i svojim putničkim automobilom ići u Slunj kod kuće, jer mi je obećao Zamjenik Pajić Miloša, Trbojević Mane s kojim sam uvjek u dobrim odnosima i rekao. Mate ja tebi i supruzi garantiram siguran prolaz kući a ako se bojim da dođem kod njega, da će dati propusnicu i kaže mi smo ljudi. Na osnovu garancije Zamjenika ili pomoćnika Pajića, Trbojević Mane ja sam odlučio ići u Slunj dana 24.12.1991.god.
Kada sam došao na most rijeke Korane u Bogovolji na straži sam zatekao Milošević Milu sina Sime koji ima vojničku uniformu, s naoružanjem pa je meni Milošević rekao da je moj teretni automobil marke ”TAM” odvezao navodno Mlađan Mile prema Cvijanović Brdu, a da je to njemu rekla njegova snaja Bara supruga od brata Ilije. Na mostu sam još vidio u uniformi s dugim i kratkim naoružanjem Dušana Topića koji je cestar i radio u poduzeću za ceste Karlovac RJ Slunj, Đurić Spasu iz Broćanca koji je bio čuvao u poduzeću ”Saobraćaj”, Slunj, Spasića sina od zastavnika iz Slunja.Pošto u Bogovolji nismo ja i supruga dobili propusnice, a više se ne izdaju u Furjanu trebali smo ići po propusnicu u Koranski Lug, ali sam bio nesiguran pa je sa mnom išao i Spasić koji je dobar i on je išao kao pratnja. U Koranski Lug smo došli ja, supruga Jelena i Spasić i tražio sam propusnicu, koju sam dobio od Bogdana Ćosića a u potpisu stoji da je Komandant Bošnjak Branko iz Slunja. Propusnica nema pečata pa sam rekao zašto nema pečata, pa je Bošnjak rekao da ne treba i da neću imati problema, samo da kažem tko mi je izdao propusnicu.
Kada sam čekao propusnicu došao je kamion pun rezervista iz Srbije i bilo mi je neugodno jer kako se govori da su rezervisti opasni. Vidio sam tu gdje sam dizao propusnicu Modrušan Dragu suprugu od Dragana Modrušana gdje ima kod sebe neke kante i s njoj je razgovarala moja supruga Jelena. Također se meni javio Cvjetičanin Stevo iz Nove Kršlje koji je također obučen u SMB uniformu, naoružan i ima neki veći čin i Stevo me je pitao za sina Marija, jer s njih dvojica zajedno radili na Plitvicama.
Došao sam iz Koranskog Luga u Furjan kod stare škole gdje se nalazi rampa i na rampi sam zaustavljen i tu sam vidio Karamarković Milorada zv. Karo iz Slunja, koji je radio kao automehaničar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj a Milorad je obučen u vojničku uniformu s naoružanjem, a pokraj njega je stajao Šima Salopek iz Salopek Sela i ima je na ruci bjelu traku. Malo dalje od Karamarkovića stajao je Vujčić Milan koji je radio u skladištu trgovačkog poduzeća ”Kordun” Slunj i Vujčić je obučen u SMB uniformu s dugim naoružanjem.
Prošli smo ja i supruga Jelena Furjan i došli kući u Gornje Taborište kod tvornice televizora RIZ pogon TV Slunj, jer mi se kuća nalazi nasuprot kapije kako se ulazi u tvornicu. Dok sam kupio neke stvari oko kuće često pokraj RIZ pogon TV Slunj vozao se Mlađan Mile zv. ”Šilota” iz Stojmerića koji je prije radio na RIZ kao portir a s njima se vozao Končar Mile koji je radio na tiberčetu kod Šumarije a supruga mu Dušanka bila konobarica kod Svete Dragojevića u Srpskom Blagaju. Njih dvojica su mene i suprugu vidjeli kod kuće, pa su nas vjerovatno i prijavili u SM u Slunju. Pošto je propusnica bila izdana do 18,00 sati ja i supruga smo se trebali vratiti nazad do 18,00 pa sam skupio nešto stvari i krenuli smo nazad za Šturlić.
Kada sam došao u Popovac blizu kuće Jure Požege zaustavljen sam od strane tzv. ”Martićeve policije”. Milicija njih dvojica su izišli iz vozila marke ”Zastava 101” sive boje zagrebačke registracije i s uperenim automatima meni naredili da izađem napolje. Ja sam njih slušao i jedan policajac koji je radio u miliciji u Karlovcu je mene pitao za Milu Delača i njegovog šurjaka, te govorio da je njemu Mile Delač srušio kuću koju posjeduje u Karlovcu na Švarči. Tada su mene i suprugu provocirali, gađali psa ili puške, te govorili da je bolje ubiti Ustašu nego psa, zatim su pokazivali jedan karabin, te su govorili da su ubili jednog Ustašu i oteli mu karabin. Meni i supruzi je bio strah, pa je tada došao putnički automobil marke ”Mercedes” reg. oznake JNA pa su izišli vojnici iz vozila i meni rekli ”TO je taj Slunjanin što bježi, a jedan od njih je rekao da sam ja pucao u njih”.
Ja sam sa svojim vozilom išao u SUP-a Slunj, koji je smješten u hotelu ”PARK” u Slunju i tu sam vidio Bošnjak Duška sina Rade koji ima veliku bradu koji je samo klimnuo glavom u znak pozdrava.
Kada sam došao u SUP-a u Slunj ja sam dao svoju putnu ispravu a supruga nije imala dokumenta, pa su oni između sebe dogovarali što će činiti s nama, pa je jedan od njih predložio da vode mene i kod komandira Pajić Miloša. Kada smo bili u hotelu ”Park” iz pravca zgrade bivšeg komiteta nailazio je Mlađan Mile zv. Šilota, koji je gledao i okretao leđa, jer je on vjerovatno i prijavio da smo ja i supruga kod kuće, jer nas je vidio kada se vozao pokraj moje kuće.
Moj automobil su pretresli, izvadili sve stvari iz vozila a glavni kod pretresa je bio Škorić Ljuban sin Nikole, koji je mene pitao da li je automobil prepisan, na što sam ja odgovorio da nije i da nema prijašnjeg vlasnika, na što mi je Škorić odgovorio da će biti vlasnika, te sa mnom postupao i bacao sve moje stvari iz vozila.
Priveden sam na saslušanje i ispitivao me je jedan meni nepoznat čovjek, a uz njega je bio Čokeša Mane iz Primišlja, kojega dobro poznajem i s kojim sam puno puta bio u društvu. Čokeša me pitao gdje se sada nalazi moj sin Mario, ali sam ja odgovorio da neznam, pa je on izvadio neki popis i rekao da mi je sin Mario bio u rezervnom sastavu policije i poslije podnesao molbu za prijem u stalni radni odnos što odgovara istini, ali ja nisam htio priznati. Dalje mi je govorio za moju kćerku gdje se nalazi, a ja sam rekao da mi nije poznato pa mi je rekao da je u ZNG u Slunj i na listi upisana kod njega četvrta po redu što odgovara istini jer mi kćerka radi u ZNG. Dalje je Čokeša meni predočio neke palete od vojnog lica neku municiju i rekao mi je da je sve našao u mojoj kući, a ja sam odgovorio da mi nije to poznato, ali sam poslije razgovarao sa sinom Mario koji je rekao da su ti predmeti bili u njegovoj sobi. Znači Čokeša Mane je sve znao o mojoj djeci i sve je predočio onom čovjeku koji me je ispitivao.
Dok se Mate nalazio u zgradi narodne obrane na ispitivanje ispred zgrade je stajala njegova supruga Jelena, koju je čuvao stražar pa pošto je bio kraj radnog vremena iz zgrade narodne obrane su izlazili s Jelenom se zdravili slijedeći: Janko Jezdić, njegova kćerka Butko Rajka Ana Dragojević iz Veljuna, Čedo Miljković iz Slunja, Blitva Mile, Ćuić Miloš, zatim sam vidjeli malog od Milje Rokviće gdje nosi drva to je navela Jelena supruga od Mate. Svi muškarci su bili u uniformi. Također je Jelena vidjela Cimeša Milana koji je prije radio u PS Slunj i Krnić Radu trgovca iz Slunja, koji je radio u TP ”Kordun” Slunj.
Nakon ispitivanja i maltretiranja pošto se bližilo 18,00 sati Mate i Jelena su pušteni i sa svojim vozilom su otišli za Šturlić.
Podpunu identičnu izjavu kao Mate dala je i njegova supruga Jelena kći Pave rođena 26.12.1943. godine sa stalnim prebivalištem u Gornjem Taborištu bb. SO Slunj.
Ovl. službena osoba:
Mirko Obajdin
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj 511-05-41/ 1-K-177
Datum 27.05.1992.
V O J N O M JAVNOM TUŽIOCU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- BOSNIĆ MILE , zvani ____”Miloš”_____,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Milivoj i majka ___Milena ______, rođene _____Kovačević _______,
(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)
rođen dana 30.10.1958.g. u Virovitici općina __Virovitica__,
SR Hrvatska, stanuje u __Velikoj Kladuši __, ulica ___Trnovačka ,
broj 2 , općina Velika Kladuša____, narodnost __Srbin __, zanimanje _službenik__
porodične prilike ___oženjen, otac dvoje djece__, završio je __Fakultet političkih nauka__,
ne zna pisati , vojsku služio __Da__.
sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je____________________________,
z b o g krivičnog djela iz članka 236 F st. 1. i 2. KZ RH-a oružana pobuna
- MILOVAN MATIJEVIĆ sin Milana rođen 10.02.1949. godine u
Petrovoj Poljani SO Vojnić, sa prebivalištem u Karlovcu ul Marina Držića br. 9, po narodnosti Srbin, po zanimanju Ing. Mašinski, oženjen.
Dana 01.04.1991.godine na Plitvicama je bila oružana pobuna gdje je bila i intervencija pripadnika MUP-a RH.
Istog dana oko 15,00 sati na magistralnoj cesti koja povezuje Karlovac-Plitvice u Donjem Taborištu zaustavljen je putnički automobil marke ”Zastava 101” reg. oznake KA 101-110 s kojim je upravljao Krmar Željko iz Cetingrada SO Slunj, inače Predsjednik općinskog odbora SDS za područje Slunja. U vozilu pored Krmara nalazio se je Lazić Momir, Dragičević Lazo i Bosnić Mile zv. Miloš. Prilikom pretresa vozila pronađena je jedna radio stanica i još nekog pročetničkog materijala, pa su sva četvorica privedeni u PS Slunj, zatim u PU Karlovac gdje su bili na kriminalističkoj obradi i protiv sve četvorice PU Karlovac je podnijela krivičnu prijavu Okružnom javnom tužilaštvu Karlovac dana 03.04.1991.godine.
Tada je prijavljeni Bosnić Mile bio član Regionalnog odbora SDS za Kordun. U toku cjele godine Bosnić Mile surađuje s Krmar Željkom i priprema srpsko stanovništvo na ustanak.
Poslije pada Slunja dana 16.11.1991.godine Bosnić Mile je postavljen za Predsjednika Skupštine općine Slunj, koju dužnost i sada obavlja. Bosnić je išao na sastanak u Šturlić na kojemu sastanku su se razmatrali odnosi između muslimana i Srba iz tzv. ”SAO Krajine” pa je Bosnić zajedno s ostalima pozivao izbjeglo stanovništvo s područja Slunja da se vrati kućama da im oni garantiraju sigurnost.
U Raštelima je s Bosnićem razgovarao lično izbjeglica Rendulić Mate iz Slunja G. Taborišta bb. SO Slunj, pa je uzeta izjava od Rendulić Mate i njegove supruge Jelene, koju izjavu prilažemo na korištenje. Također u svojoj izjavi Rakinić Gojko navodi da je Predsjednik općine Bosnić Mile, pa i Gojkovu izjavu dostavljamo na korištenje.
II prijavljeni Milovan Matijević je prije nekoliko godina radio u poduzeću ”Saobraćaj Slunj ” i bio je komercijalni direktor. Poslije je otišao iz Slunja za Karlovac i bio je direktor Poduzeća za ceste Karlovac. Napustio je posao i otišao u mjesto rođenja, te pristupio nelegalnim neprijateljskim srbočetničkim terorističkim formacijama ”TO Vojnić” i vjerovatno pošto je prije radio u Slunju, negdje u trećem mjesecu ? Matijević je preuzeo dužnost Predsjednika Izvršnog vijeća ? na kojoj dužnosti se Matijević sada nalazi. Prema izjavi Rakinić s kojim je obavljen informativni razgovor, radi prijavljenih Bosića i Matijevića je samoincijativan i za svoj rad nikome neodgovaraju.
S prijavljenima iz opravdanih razloga za sada se još obavio informativni razgovor jer nisu prisutni djelatnicima ove policijske stanice.
– Simo Krnić koji je prije bio načelnik SUP-a Slunj, koji je po činu kapetan I klase,
obučen u vojnu SMB uniformu, naoružan s dugim i kratkim naoružanjem. Ima čin kapetana I klase a na vojni poligon je došao poslije pada Slunja, a do tada se nalazi negdje na području Ruševice i Cetingrada.
– Višnjić Milan rodom iz Kremena SO Slunj, koji ima obiteljsku kuću u Slunju, po
zanimanju je nastavnik zaposlen u Kremenu. Obučen u vojničku uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem a po činu je kapetan I klase. Višnjić je također došao poslije pada Slunja na vojni poligon.
Sva napred navedena četvorica govore svima vojnicima, rezervistima, građanskim osobama u službi JNA da se nitko živ ne da u ruke Ustaša, jer Ustaše koga uhvate, da ih kolju, na živo odsjecaju ruke, noge i slično, tako da su ih ubjedili sve na poligonu kako postupaju pripadnici policije, HV i drugi kada uhvate osobu srpske nacionalnosti.
Također pri komandi JNA štabu su pripadali na vojnom poligonu u Zbijegu slijedeći koje sam ja vidio: Ribić Ratko sin Nikole koji je bio direktor Narodnog sveučilišta u Slunju, obučen u vojnu uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase.
– Tepavac Miljenko sin Dušana, koji je prije radio u RIZ Pogon TV Slunj obučen u
vojničku uniformu SMB s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase, koji je neko vrijeme počeo raditi u Slunju u ”TO Slunj” kod Egić Dragića, ali je otišao od Egića i prešao kod Radakovića, jer se Egić i Radaković ne slažu u nekim pitanjima.
– Vein Bogdan sin Ilije iz Grabovca koji je bio prodavač na benzinskoj stanici u
Grabovcu ”INA” Karlovac, benzinska crpka Grabovac SO Slunj, obučen u vojničku SMB uniformu, po činu kapetan I. klase, koji je vrlo neugodan i s njim imaju problema u samom štabu.
– Ilija Dunović iz Primišlja koji je bio rukovodioc pogona ”Vrbenka” u Primišlju po
činu kapetan I. klase, obučen u vojnu SMB uniformu s kratkim i dugim naoružanjem, bio neko vrijeme na vojnom poligonu u Zbijegu i poslije je otišao za Primišlje.
Teritorijalna obrana SO Slunj smještena je u zgradi bivše Narodne obrane u Slunju, a komandant TO Slunj sa sjedištem u Slunju je Dragić Egić koji je rodom iz Grabovca SO Slunj, a prije je radio u Narodnoj obrani u Slunju, pa je samovoljno napustio posao, odvezao službeno vozilo na vojni poligon u Zbijeg, te odvezao još nekih veza i drugih materijala iz narodne obrane iz Slunja i sve odvezao na vojni poligon. U štabu ”TO Slunj” su još koliko je meni poznato slijedeći:
– Jezdić Janko iz Broćanca SO Slunj, koji je i prije radio zajedno sa Egićem u Narodnoj
obrani u Slunju.
– Spasić Miomir iz Slunja koji je prije radio u V.P. 7260 Slunj po činu zastavnik, koji je
prije nekoliko godina penionisan.
– Jedan zastavnik koji se također nalazi u penziji, po prezimenu mi se čini preziva
Ergarac a ime mu neznam samo mi je poznato da je prije radio u ”Automehanici” u Karlovcu u vezi s vojnim vozilima.
Napominjem da su svi članovi ”TO Slunj” obučeni u vojne SMB uniforme s kratkim naoružanjem a Komandant Egić Dragić je po činu major.
Načelnik SM u Slunju bio je neki Pajić Mile ili Miloš jer ga nepoznajem samo sam čuo da je navodno s područja Vojnića. Taj Pajić je malog rasta zdepast, debeo i težak preko 100 kilograma ali više Pajić nije načelnik nego Škorić Ljuban navodno rodom iz Miljevca SO Slunj.
Također u miliciji se nalazi Trbojević Mane, koji je prije bio Načelnik PS Slunj, koji nosi staru milicijsku uniformu s njegovim oznakama, samostalnog inspektora. Nije mi poznato koju funkciju Mane obavlja a vjerovatno je pomoćnik Škorić Ljubanu.
Još u miliciji radi Bošnjak Duško sin Rade, a neko vrijeme je radio Drljača Nikola iz Slunja, koji je radio i bio obučen u milicijsku uniformu oko 20 dana i poslije se skinuo.
Također je obukao u milicijsku uniformu i Polovina Milan koji je bio u policiji u Rijeci, pa je otišao u mirovinu i Polovina je radio oko mjesec dana i skinuo se i nije mi poznato gdje se sada nalazi.
Bio je obučen u uniformu milicije i Cimeša Milan iz Slunja koji je ranije radio u SUP-a Slunj, pa je otišao u mirovinu, te se ponovno obukao radio oko mjesec dana i skinuo se.
Sadašnju vlast u Slunju koliko je meni poznato drže dvojica ljudi, a to je neki Bosnić Mile koji obavlja funkciju Predsjednika SO Slunj, a funkciju Predsjednika Izvršnog Vijeća SO Slunj obavlja Milovan Matijević koji je kako sam prije saznao radio neko vrijeme u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj. Njihov rad je samoincijativan i za svoje postupke neodgovaraju nikome. Napominjem da je Matijević došao za predsjednika Izvršnog vijeća negdje u trećem mjesecu 1992. godine a navodno je do tada bio Mlađan Mile zv. Šilota koji je izdavao potvrde mještana za opljačkanu robu, vozila i traktore, pa se bavio sa švercom i izbacili su ga van i općine.
U Slunju samo radi osnovna škola i ima nekoliko učenika a nastavu drži Bjelobrk Milka supruga Milenka Bjelobrka zastavnika V.P. 7260 Slunj, Radomilović Draga i njezin suprug Dragan.
Rade Bjelivuk koji je prije bio poslovođa Poduzeća za Ceste Karlovac RJ Slunj, sada je rukovodilac grupe za saniranje objekata, gdje radi Milutin Tepavac, Slavo i Lovro Flanjak, Marjan Ivšić i još neke meni nepoznate osobe.
U mjestu Slunju sam u vojnoj uniformi s naoružanjem vidio jednog vojnog poručnika pa sam pitao koji je to mladić jer ga nepoznajem, pa su mi ostali rekli da je to Čokeša Miloš sin Mane Čokeše, Miloš je bio policajac prije u PU Karlovac kao i njegov otac Mane, kojega dobro poznajem, a Mane je bio inspektor.
Prilikom napada na Slunj dana 16.11.1991. godine s tenkovima su upravljali od pravca Debele Glave Kunić Milan rodom iz Primišlja koji je vozio prije autobus u poduzeću ”Saobraćaj Slunj”, Opačić Đuro iz Primišlja koji je bio mesar u poduzeću ”Agroproizvod” Slunj koji je bio vođa tenkovske jedinice, zatim Vlado Vučković vozač iz Komunalca. Još sam na poligonu vidio sina Mile Bande iz Slunja, ali ne znam da li je stariji ili mlađi.
Od građanskih lica koje rade u JNA kao i ja ostali su još na poligonu moj sin Predrag, zatim:
– Polovina Rade sin Mane iz Slunja koji je električar u V.P. 7260 Slunj
– Mandić Miloš zv. Lošo koji je rodom iz Furjana, koji je zidar i više kućni majstor
– Smrzlić Nenad iz Kremena, koji je vodoinstalater.
– Zdravo Rodić koji puni akumulatore na poligonu.
– Mara Boca koja je radila u računovodstvu, a uskoro će otići za Kragujevac sa suprugom Tihomirom koji je oficir.
– Nikola Milošević iz Broćanca sin Pere, koji je vojni vozač pod ugovorom.
Prije napada na Slunj su vojsku napustili Pero Žgela oružan koji je otišao u SR Njemačku,
Jure Perković, zatim Dragan Sabljak koji je navodno negdje u Karlovcu.
Zaboravio sam još se na vojnom poligonu nalazi lovočuvar Barać Đuro rođen 1935. godine u Zbijegu SO Slunj, koji ima kuću i obitelj u Plaškom a vojni stan u Slunju, a radio je više u vojnom restoranu ”Crvena zvijezda” u Zbijegu.
Bivši policajac PS Slunj, Vorkapić Dušan je otišao na vojni poligon V.P. 7260 Slunj negdje početkom sedmog mjeseca 1991.godine. i najprije je bio kao vojno lice jer je navodno trebao s vojskom potpisati ugovor, ali se nakon pada Slunja pošto su mu srušili četnici i vojska kuću u Slunj Vorkapić sinuo iz vojske i prešao u miliciju u Slunju gdje je bio svega 15 dana ili nešto više i bacio uniformu i sada radi u svojoj gostionici u Zeče Varošu zajedno sa Milošević Desankom, a konobarica im je Sijerić Gordana kćerka Vladimira i Milje Sijerić iz Slunja.
Koliko je meni poznato Vorkapić Duško je bio zajedno sa Manom Čokešom i Cekinović Brankom član štaba ”TO Primišlje”.
U Primišlju se nalazi Duško Grubor koji je itendant i snadbjeva područje Perjasice, a vozio se u putničkom automobilu marke ”Renol 18” crvene boje, a koji je navodno mobiliziran za potrebe ”TO Primišlje”. Kasnije sam čuo da je to vozilo negdje oteto, a navodno je vlasništvo poduzeća ”Agroproizvod” iz Slunja.
Iz Slunja je tada bila otvorena autobusa linije za Beograd a autobuse po dvojica su vozili vozači: Mišković Rade iz Begovog Brda SO Slunj, prebivalište Slunj, Blanuša Nikola rodom iz Bogovolje SO Slunj, sa prebivalištem u Slunju, Majstorović Milan rodom iz Vrginmosta, sa prebivalištem u Slunju i Butko Valent rodom iz Zagorja a prebiva u Slunju, koji je radio kao instruktor u AMD Slunj. Autobus iz Slunja polazi u 07,00 sati i vraća se u 21,00 sati. Voze po dva vozača na autobusu. Relacija im je slijedeća:
Slunj-Vojnić-Vrginmost-Glina-Dvor na Uni-Bosanski Novi-Prijedor-Banja Luka-Tuzla-Bjeljina-Kuzminci-Mitrovica-Pazova-Ruma-Beograd. Autobus iz Slunja polazi ponedjeljkom, vraća se utorkom, srijedom za Beograd, vraća se četvrtkom, petkom za Beograd vraća se subotom a nedjelja je slobodna.
Za sada se više ništa nemogu sjetiti, pa ukoliko još nešto bude trebalo možete naknadno doći i opet ćemo razgovarati.
Ovl. služb.osoba:
Mirko Obajdin
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
P o l i c i j s k a u p r a v a K a r l o v a c
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-41/1-K-177/1992.
Datum: 20.05.1992. godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin __Rakinić Gojko __, zanimanje __automehaničar__,
rođen __05.05.1936. . godine, boravište-prebivalište __Slunj__, ulica __Nikole Kukiće__,
broj __15__, je dana __20.05.1992.godine. u __Prostoriji Istražnog zatvora Okružnog u
Karlovcu.
dao ovlaštenoj osobi _ PS Slunj__
Slijedeće obavijesti:
Sa Rakinić Gojkom je dana 07.05.1992. godine obavljen informativni razgovor i sačinjena službena zabilješka u kojoj je sve opširno navedeno. Međutim smatralo se potrebnim na neke okolnosti obaviti ponovo razgovor, pa u Istražni zatvor dana 20.05.1992. godine uz odobrenje vojnog sudca Matan Zvonka odlaze djelatnici PS Slunj, Obajdin Mirko i Kotić Tomislav, Rakinić Gojko navodi slijedeće:
Peta armijska oblast iz Zagreba se preselila na vojni poligon V.P. 7260 Slunj u Zbijegu. Tada je bio Komandant pete armijske oblasti general Amramović Života zv. ”Ledeni” koji je zbog bolesti otišao s poligona a zamijenio ga je dana 05.11.1991.godine general Praščević Dobroslav koji je na poligon došao iz Zagreba a ja samo znam da je crnogorac. Sve akcije o napadu slunjske općine vodio je Praščević preko pukovnika Bulata Rade i podpukovnika Mirka Radakovića.
Kada je bio napad samo na mjesto Slunj dana 16.11.1991.godine naredbe o napadu je Bulatu i Radakoviću izdavao Praščević, koji u vrijeme napad se nalazio smješten u Mrakovici kod Prijedora gdje se s vojnog poligona iz Zbijega preselila cjela peta armijska oblast. Svim akcijama je rukovodio Praščević preko Bulata i Radakovića.
Na vojnom poligonu u Zbijegu je komandant svih jedinica JNA na terenu općine Slunj pukovnik Bulat Rade a podpukovnik Radaković Mirko je komandant III Kordunaške Brigade.
U štabu Komande JNA su slijedeći:
– Podpukovnik Radaković Mirko, koji je rođen u Koranskom Lugu SO Slunj koji je
komandant štaba.
Na osnovu napred opisanog i utvrđenog osnovano se sumnja da su prijavljeni Bosnić Mile i Matijević Milovan počinili kriv. djelo iz čl. 236. f. st. 1. i 2. KZH-a –oružana pobuna-.
U koliko dođemo do novih saznanja biti ćete obaviješteni naknadno posebnim izvještajem.
Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.
P r i l o g: 2 kom.-
ZAPOVJEDNIK PS:
Mirko Obajdin
