Slunj – KA 0019
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA SISAČKO-MOSLAVAČKA
Broj: 511-10-04/04-K-592/95
Datum: 11.08.1995.g.
VOJNOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU
KARLOVAC
Na osnovi člana _151__. stav _6_ Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- NIKOLE PEURAČA , zvani __ __,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Gojko i majka _Dragica rođene Kumić rođen dana _10.01.1948.
u Gornje Budačko općina _Karlovac ,R Hrvatska , stanuje u _Gornji Budački,
ulica _ broj 15 , općina Karlovac , narodnost Srbin, državljanin RH
zanimanje automehaničar, obiteljske prilike oženjen, 4 djece
završio je SSS ne-zna pisati, vojsku služio JNA 1967./68. u Karlovcu / Skopju
istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu dana __________.
z b o g krivičnog djela ORUŽANA POBUNA iz čl.235. KZ-a RH.
Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni počinio krivično djelo ORUŽANA POBUNA opisano u čl. 235. KZ-a RH.
Prijavljeni NIKOLA PEURAČA se 21.08.1991. godine priključio nelegalnim oružanim formacijama tzv. “REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE” te od samog početka ‘obnašao dužnost KOMANDIRA 3. ČETE u odredu Debela kosa, koja je pod njegovim zapovjedništvom brojala 103 vojaka, tri voda pješadijska od kojih je svaki vod imao po jedan puškomitraljez M 53, a vojaci su bili naoružani pješadijskim naoružanjem tj. PAP i AP te u SNB uniformama. Navedena četa držala položaje na prvoj liniji kod rijeke KORANE u mjestima KORANSKI BRIJEG, KOSIRSKO SELO, MALI KOZINEC i DONJI SKRAD. Nakon toga osniva se 2. BRIGADA (kasnije dobila naziv 11. BRIGADA) u okviru koje je postavljen za ZAMJENIKA KOMANDANTA 2. BATALJUNA, koja je držala položaje od ušća RADONJE u KORANU do sela LUČICE. Navedeni BATALJUN je imao u sastavu tri čete, sastavljene od 4300 ljudi.
Navedena BRIGADA je borbeno djelovala iz pješadijskog naoružanja i minobacača po MARTIŠĆAKU, DONJEM VELIMERIĆU, BARILOVIĆU. Dužnost ZAMJENIKA KOMANDIRA 2. BATALJUNA prijavljeni obnaša do 01.09.1994. godine, kada je postavljen za ZAMJENIKA KOMANDANTA 75. INŽINJERIJSKOG BATALJUNA, koji je bio stacioniran u VRGINMOSTU. Isto obavlja do 10.06.1995. godine kada raspoređen za ZAMJENIKA KOMANDIRA SAMOSTALNE ČETE u okviru SPECIJALNOG KORPUSA stacioniranog na poligonu u SLUNJU.
U navedenim nelegalnim oružanim formacijama tzv. “RSK” koje su privremeno okupirale dio teritorija RH je sudjelovao u borbama protiv legalnih oružanih formacija RH.
Na navedeni način prijavljeni je svjesno poduzeo radnje koje su upravljene na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnoga i društvenoga ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, čime se narušava cjelovitost RH kao međunarodno priznate države.
Dana 07.08.1995. godine je zarobljen od strane pripadnika HV-a.
U prilogu ove krivične prijave vam dostavljamo službenu bilješku o obavljenom informativnom razgovoru sa prijavljenim NIKOLOM PEURAČA kao i Iz list iz AOP-a sa podacima za navedenog.
Prilog:
– kao u tekstu
N A Č E L N I K
Vladimir Milenković
Broj: Kio-86/95-2
Zapisnik o ispitivanju okrivljenoga
od 12. kolovoza 1995.
sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet protiv okrivljenog
Sudac: Mladen Kosijer Peurača Nikole
Zapisničar: Blaženka Čurjak Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZ RH
Početak u 14,00 sati.
Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:
- Porodično i rođeno ime, nadimak: PEURAČA NIKOLA
- Porodično i rođeno ime roditelja i
djevojačko porodično ime majke: Peurača Gojko i Dragica rođ. Kumić
- Mjesto prebivališta ili boravišta,
narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Gornji Budački kbr. 15
- Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,
narodnost i državljanstvo: 10.1.1948. , G. Budački, Klc., Srbin, drž. RH
- Zanimanje, položaj u zanimanju,
gdje je zaposlen: automehaničar
- Porodične prilike (bračno stanje,
broj i starost djece): oženjen Milkom, četvero djece (1 pun)
- Da li je pismen i kakve je škole završio: da, SSS
- Imovinske prilike, gdje i kakovu
imovinu posjeduje: kuću i zemlja u G. Budačkom
- Gdje i kada je služio vojsku, čin i
gdje se vodi u vojnoj evidenciji: Skopje, 1967/68., VE Karlovac
- Da li je odlikovan: –
- Da li je kad i zašto osuđivan: –
- Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne
- DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: –
- Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije
Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:
Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:
Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac broj KT-337/95 od 12.08.1995., te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.
Upućen sam da u toku cijelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.
Razumio sam zašto se okrivljujem. Branitelja za sada neću uzimati, a obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.
Do 01.10.1990. g. radio sam u GP ”Novotehna” u Karlovcu, a potom otvorio privatnu trgovinu u kući u G. Budačkom. Dana 21.08.1991. g. mobiliziran sam od strane vojnih organa tzv. ”SAO Krajine” i postavljen za komandira III čete u odredu Debela Kosa. Četa je brojala oko 103 vojnika, tri voda pješadijska naoružani pješadijskim naoružanjem, PAP i AP a svaki vod je imao po jedan puškomitraljez. Tu nismo imali artiljer. oružja a svi vojnici su nosili SMB uniforme bivše ”JNA” bez oznaka i činova. Položaje smo držali kod rijeke Korane prema mjestima Koranski Brijeg, Kosijersko Selo, Mali Kozinac i Donji Skrad. Tu smo bili do 1.11.1991.g. a potom je osnovana II brigada koja je kasnije dobila naziv 11 brigada a onda sam postavljen zamjenika komandanta II bataljuna kojim je zapovjedao MRKIĆ DUŠAN. Bataljun je držao položaje od ušća Radonja u Koranu do sela Lučice. Imao je tri čete i oko 400 ljudi, a tu je bila mješovita baterija minobacača. Komandant III bataljuna bio je BIJELIĆ DUŠAN. Svi vojnici 11. brigade bili su sa područja Krnjaka i iz Vojnića.
Povremeno je dolazilo do borbenih djelovanja i napucavanja i sa jedne i sa druge strane i to Martinšćaku, Donjem Velemeriću i Bariloviću. Naređenje za borbeno djelovanje izdavao je komandant brigade KOVAČIĆ DRAGAN na zahtjev komandira čete. Položaje kod ušća Radonje napustio sam 7.1.1992. g. po dolasku UNPROFOR-a. Kako se smanjio broj ljudi u brigadi to sam od tog razdoblja, a u okviru vojske postao komandir Stanice milicije posebne namjene u Krnjaku, a gdje sam bio do 21.1.1993. Tada smo patrolirali po I liniji do položaja UNPROFOR-a, a 21.1.1993.g. provedena je mobilizacija i ponovno se formira 11. brigada te sam postao komandant II bataljuna sa zadatkom držanja položaja na ušću i rijeke Radonje, do Lučice. Povremeno je dolazilo do pucanja s obje strane, ali položaje nismo mijenjali kao niti hrvatska strana. Obzirom da nismo imali dovoljno granata na zahtjev komandi a četa koji su bili na I linijama naredbe za djelovanje izdavao sam osobno, ali uz odobrenje komandanta brigade. Kao komandat II bataljuna bio sam do 1.9.1994.g. i tada po naredbi komandanta 21. korpusa BOSANAC VELJKA postavljen sam za zamjenika komandanta 75. inženjerijskog bataljuna, a koji je bio stacioniran u Vrginmostu. Na tom mjestu bio sam do 10.06.1995.g. te po naredbi komandanta 21. korpusa raspoređen za zamjenika komandira samostalne čete u okviru specijalnog korpusa inženjerijske čete koji je bio stacioniran na poligonu u Slunju, a zadaća je bila sređivanja puteva i skloništa. Tu sam bio do 6.8.1995.g. kada sam samovoljno napustio jedinicu i otišao kući, a potom sa drugim osobama otišao u zbjeg gdje sam bio do 7.8.1995. kada sam zarobljen po pripadnicima HV-a. Prilikom zarobljavanja ja sam bio u civilu i nisam imao oružje koje sam ostavio u prikolici kod žene i djece koja je ostala u koloni.
To je sve što imam za iskazati.
Upozoren po čl. 77. ZKP-a, zapisnik nije čitan.
Dovršeno u 14,20 sati.
Istražni sudac: Zapisničar: Okrivljenik:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-337/95
Karlovac, 4. listopada 1995. godine.
ASM/KŠ
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
PEURAČA NIKOLE sina Gojka i Dragice rođen Humić
rođ. 10.1. 1948. u Gornjem Budačkom gdje i prebiva kbr. 15,
općina karlovac, Srbin drž. RH, sada u pritvoru kod Okružnog
zatvora u Karlovcu od 7.8.1995. godine
da je:
i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Slunja, bio pripadnik samostalne čete u okviru specijalnog korpusa inženjerijske čete paravojske tzv. “RSK”, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te se je u odori i sa oružjem borio se protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.
Stoga
p r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,
2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Peurača Nikola
3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode (list 4 ), izvod iz jedinstvenog registra osoba (5)
4) da se temeljem članka 182 stavak 2. toč. 1 i 3. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika Peurača Nikole produži pritvor.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Sisačko-Moslavačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Peurača Nikolu te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH, jer je uhićen dana 7.8.1995. po pripadnicima HV.
Protiv Peurača Nikole provedena je istraga i određen pritvor.
Okr. Peurača Nikola priznaje izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. U svojoj obrani navodi da je točno da je u navedenoj postrojbi paravojske tzv. “RSK” bio i nakon 10. svibnja 1995. godine, ali tvrdi da je bio mobiliziran, da nije pucao, te da je zarobljen po pripadnicima HV 7.8.1995. godine a tada da je bio u civilu i bez oružja.
Zadnju funkciju i to od 10.6.1995. godine da je obnašao kao zamjenik komandira samostalne čete u okviru specijalnog korpusa inženjerijske čete koja je bila stacionirana na poligonu u Slunju a zadaća je bila sređivanje puteva i skloništa. Na tom položaju da je bio do 6.8.1995. godine kada je samovoljno napustio jedinicu otišao kući a potom s drugim osobama otišao u zbijeg.
Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Okrivljenik je, a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.
Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano s oružjem sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.
Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne, to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti
opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti djelo, te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.
Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković-Moćan
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
BROJ: K-307/95-7
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimir Matana kao predsjednika vijeća, te Juraja Boljkovac i Mladena Janjac, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv PEURAČA NIKOLE zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Klc. na Kt-337/95. dovršene dana 23. listopada 1995. u prisutnosti zvan. VT Stankov-Moćan Antona, optuženika osobno i njegovog branitelja Radišić Dražena odvj. iz Karlovca,
p r e s u d i o j e:
Opt. PEURAČA NIKOLA sina Gojka i Dragice rođen Humić
rođ. 10.1. 1948. u Gornjem Budačkom gdje i prebiva kbr. 15,
općina Karlovac, Srbin drž. RH, sada u pritvoru kod Okružnog
zatvora u Karlovcu od 7.8.1995. godine
k r i v j e:
što je:
i nakon 10. svibnja 1995. pa do 7.8.1995. na području Slunja, kao zamjenik zapovjednik samostalne inženjerijske čete – po činu kapetan prve klase – u sastavu 21. kordunaškog korpusa tzv. vojske ”RSK” u odori i sa oružjem sudjelovao u borbi protiv oružanih i redarstvenih snaga RH sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga RH i uspostave ustavno pravnog poretka RH na tom području,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka RH,
čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235. st. 1. KZRH, pa je po istom zakonskom propisu
O S U Đ U J E
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.
Temeljem čl. 45. OKZRH u izdržavanje izrečene kazne uračunat će mu se vrijeme provedeno u pritvoru od 7.8.1995. pa dalje.
Trošak postupka pada na teret prorač. sredstava suda.
Obrazloženje
VT Karlovac podiglo je protiv PEURAČA NIKOLE optužnicu kojom mu stavlja na teret kriv. djela oružane pobune, ali se nešto činjeničnim opisom koji je sud na osnovu rezultata provedenog postupka izmijenio tako da sada glasi kao u izreci ove presude.
Optuženik izvršenje djela praktički priznaje.
Navodi u obrani da je do 1.10.1990. radio u ”Karlovcu” u građ. poduzeću ”Novotehna”, a onda je otvorio privatnu trgovinu u svojoj kući u Gornjem Budačkom. Dana 21.08.1991.g. bio je mobiliziran od vojnih vlasti SAO Krajine” i postavljen za komandira 3. čete u odredu ”Debela Kosa” koji je brojio preko 100 ljudi koji su bili naoružani PAP i AP i svaki vod je imao i puškomitraljez. Držali su položaje kod rijeke Korane prema mjestima Koranski Brijeg, Kosijersko Selo, Mali Kozinac i Donji Skrad, pa su ostali do 1.11.1991., kada je ta postrojba postala 11. brigada i preška da drži položaje kod sela Lučice gdje Rijeka Radonja utiče u Koranu. U okviru te postrojbe je postavljen za zamjenik komadanta 2. bataljuna.
Pri tome je napomenuo da je on služeći redovni vojni rok završio školu rezervnih oficira, pa je sada u ratu imao čin kapetana prve klase. Po dolasku UNPROFOR-a početkom 1992.godine postao je komandir stanice milicije posebne namjene u Kranjsku gdje je ostao 21.1.1993., a tada je ponovno mobiliziran u paravojne postrojbe u 11. brigadu i opet se nalazio na položaju u mjestu Lučica. Tu je povremeno dolazilo do pucanja s obje strane ali niti jedna nije mijenjala svoj položaj. Osobno je uz odobrenje komadanta davao naređenje za otvaranje vatre. Tu je ostao sve do 1.9.1994. kada je po naredbi komadanta 21. korpusa krajičke vojske postavljen za zamjenika komadanta 75. inženjerijskog bataljuna koja postrojba je bila stacionirana u Vrginmostu. Tu je i ostao sve do 10.06.1995. kada je po naredbi istog komadanta postavljen za zamjenika zapovjednika samostalne inženjerijske čete, a taj postrojba bila stacionirana na poligonu u Slunju dok je bio zadatak sređivanje puta a i skloništa. Tu je u toj postrojbi i ostao sve do 6.8.1995. kada je napustio istu te otišao kući, a potom krenuo u zbijeg da bi 7.8.1995. bio zarobljen.
Zarobljen je u civilnoj odjeći i bez naoružanja jer je sve to ostavio time da mu je puška ostala u traktorskoj prikolici jer je napustio kolonu ocijenivši da bi se moglo dogoditi neželjene stvari i njemu i porodici obzirom da je bilo pojedinaca koji su tražili da se oni koji su imali oružje organiziraju i pruže otpor HV, a što je on htio izbjeći radi čega je kolonu i napustio. Istakao je u više navrata da je on bio mobiliziran u tu pobunjeničku vojsku, a nije u nju pristupio svojom voljom, te obrazložio, da je živio u etničkoj sredini, te svoje protivljene pobuni i učešću u njoj nije smio nikome kazati jer bi ga sigurno zatekle odgovarajuće sankcije od tamošnjih vlasti.
Sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u izvješće o lišavanju slobode i prevođenju te u izvod iz jedinstvenog registra osoba, a druge dokaze stranke nisu niti predložile.
Na osnovu provedenih dokaza i barem djelomičnog priznanja opt. te njihove ocijene sud je utvrdio da je opt. počinio djelo za koje je oglašen krivim.
Tako, prije svega, iz izvješća o lišavanju slobode i privođenju posve sigurno proizlazi da je opt. zarobljen i lišen slobode upravo kao pripadnik pobunjeničkih paravojnih formacija, a to isto proizlazi i iz njegove vlastite obrane, pa se ta činjenica po svemu smatra nedvojbeno utvrđenom.
Posebno iz obrane I opt. proizlazi da on u paravojne postrojbe pristupio već početkom nametnutog rata i ostao tokom 1991.g. mijenjao je postrojbe, a kao rezervni oficir vršio je i zapovjedničke dužnosti u raznim postrojbama da bi i nakon 10.05.1995. bio zamjenik zapovjednika, jedne od takvih postrojbi. Iako je s tom postrojbom bio u pozadini i radi se o inženjerijskoj jedinici čijoj značaj u funkcioniranju vojne organizacije kao jednog ”ratnog stroja” nema potrebe posebno obrezlagati jer je značaj notorno poznat. Kod toga se ističe da je upravo u tako značajnoj postrojbi vršio dužnost zamjenika zapovjednika. Također se napominje da je u ranijem periodu rata učestvovao u borbenim djelovanjima svoje postrojbe u odnosu na pripadnike HV. Kako je kroz čitavo vrijeme rata tamo ostao otišao je i prihvatio tu vojsku kao svoju i u njenim redovima se trudio da se ostvare i ciljevi za koje se ta paravojska borila.
Stoga sud smatra utvrđenim da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret i da je svojim postupcima ostvario sva bitna obilježja tog djela, pa ga je i oglasio krivim i izrekao mu i kaznenu sankciju.
Kod izricanja sankcije posebno je sud cijenio težinu djela koje je opt. počinio, te njegovu ulogu u toj pobunjeničkoj paravojsci dok mu kao olakotno cijenio djelomično priznanje te iz dosadašnju neosuđivanost i smatra da je upravo izrečena kazna primjerena spomenutoj težini djelca i njegovoj kriv. odgovornosti i da je prikladna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.
Budući se optuženik nalazi u pritvoru valjalo mu je u izdržavanje kazne uračunati i vrijeme koje je do sada u pritvoru proveo.
Upravo stoga što se opt. nalazi u pritvoru i neostvaruj nikakav prihod riješeno je troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
Karlovac, 23. listopada 1995.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Ivana Kodrić, v.r. Zvonimir Matan, v.r.
PRAVNA POUKA
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu RH u roku od 8 dana. Žalba se podnosi u 3. istovj. primjerka putem ovog suda.
DNA
- VT na Kt-337/95
- Peurača Nikola, Okružni zatvor Zgb.
- Radišić Dražen, odvj. iz Klc.
Za točnost otpravka ovl. djelatnik:
M. Kirin
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broi: I Kž 828/1995-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić, Senke Klarić-Baranović, Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Nikole Peurača zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnoga suda u Karlovcu od 23. listopada 1995. godine br. K-307/95, u sjednici održanoj 8. veljače 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,
presudio je:
I . U povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja i izriče:
protiv opt. Nikole Peurača (ostali podaci kao u presudi suda prvoga stupnja),
na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP
OPTUŽBA SE ODBIJA
da bi:
i nakon 10. svibnja 1995. godine pa do 7. kolovoza 1995. godine na području Slunja,
kao zamjenik zapovjednika samostalne inženjerijske čete – po činu kapetan prve klase – u sastavu 21. kordunaškog korpusa tzv. vojske “RSK” u odori i s oružjem sudjelovao u borbi protiv oružanih i redarstvenih snaga Republike Hrvatske sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske i uspostave ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske na tome području,
dakle, da bi sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje U stavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,
pa da bi time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom -označeno u čl. 235. st. 1. KZRH.
Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do
5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci njegovoga branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. Nikole Peurača postala je bespredmetna.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. Nikolu Peurača zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. kolovoza 1995. godine pa nadalje.
Protiv te presude optuženik je podnio žalbu po svome branitelju Draženu Radišiću, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnoga zakona i odluke o kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Postupajući u smislu čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se postupak protiv optuženika obustavi jer je obuhvaćen pomilovanjem Odlukom Predsjednika Republike.
Žalba je bespredmetna.
Naime, kako je Odlukom o pomilovanju Predsjednika Republike Hrvatske Ur.br. 95-2526/1 od 30. prosinca 1995. godine opt. Nikola Peurača oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela oružane pobune, zbog kojeg je nepravomoćnom presudom suda prvoga stupnja bio oglašen krivim, trebalo je temeljem čl. 377. st. 1. ZKP u vezi s čl. 339. toč. 6. ZKP, u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačiti presudu suda prvoga stupnja i donijeti presudu kojom se optužba odbija, te je stoga presuđeno kao pod toč. I. izreke.
S obzirom da je donesena odbijajuća presuda, trebalo je u skladu s odredbom čl. 91. st. 1. ZKP odlučiti o troškovima krivičnog postupka.
U Zagrebu, 8. veljače 1996.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, V.r. Katica Jelić v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
Štefica Klepac
