Slunj – KA 0008
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAČKA
ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE
Broj __511-05-04/2-K-272/95.
Datum __10.08.1995. godine.
VOJNOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU
VOJNOM ISTRAŽNOM SUCU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- SVETOZAR TEPŠIĆ , zvani ____ _________,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Mile i majka _Anđelija rođene Rakinić rođen dana 16.12.1955.
u Mala Trepča općina _Vrginmost_ ,R Hrvatska , stanuje u __Slunju_,
ulica _Milošinčićeva , broj 26 , općina Slunj_, narodnost _ Srbin __,
državljanin _RH__ ,zanimanje soboslikar, obiteljske prilike oženjen, dvoje djece
završio je SSS,
istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu.
z b o g krivičnog djela _iz čl. 235. st. 1. KZ RH-a oružana pobuna.
Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni TEPŠIĆ SVETOZAR počinio kazneno djelo Oružane pobune, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1 KZRH.
Prijavljeni je dana 06.08.1995. g. oko 18,00 sati zarobljen u vojnoj operaciji Hrvatske vojske u mjestu Slunj, kojom prilikom je zatečen u odori paravojnih postrojbi tzv. vojske SAO Krajine a tom prilikom od njega je oduzeta automatska puška sa bojevim streljivom, sa kojim je bio zadužen kao pripadnik III. čete, XIII. brigade, od 08.mj.1992.g.
Nadalje, prijavljeni je u vremenskom periodu od 08.mj.1992. do 08. mj. 1995. g. kao pripadnik III. čete, XIII. brigade, odnosno oružanih paravojnih postrojbi tzv. vojske SAO Krajine izvršavao vojne zadatke na način što je na slunjskom poligonu obnašao stražarsku dužnost, čuvajući skladišta streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava, Kozara i Atomsko sklonište.
DOKAZI:
- Sa osumnjičenim je obavljen obavijesni razgovor o čemu je sastavljena Službena bilješka (prilog 1).
OSTALE PRIKUPLJENE OBAVIJESTI:
- Potvrda o izvršenom liječničkom pregledu (prilog 2).
Prilozi uz ovu Krivičnu prijavu od 1 – 2 .
N A Č E L N I K
Pavo Vidović
Broj: Kio-51/95-2
Zapisnik o ispitivanju okrivljenog
od 11. kolovoza 1995.
sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet protiv okrivljenog
Sudac: Zvonimir Matan , Tepšić Svetozar
Zapisničar: Ivana Kodrić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZ RH
Zamj. VT Stanković A.
Početak u 12,30 sati.
Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:
- Porodično i rođeno ime, nadimak: Tepšić Svetozar
- Porodično i rođeno ime roditelja i
djevojačko porodično ime majke: otac Mile, majka Anđelija r. Roknić
- Mjesto prebivališta ili boravišta,
narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Miločinčiševa 26, Slunj, opć. Slunj
- Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,
narodnost i državljanstvo: 16.12.1955. u Vrginmost, Srbin, drž.RH
- Zanimanje, položaj u zanimanju,
gdje je zaposlen: moler, radio u ”Krašu”
- Porodične prilike (bračno stanje,
broj i starost djece): oženjen sa Zorkom, dvoje djece punoljetne
- Da li je pismen i kakve je škole završio: trgovačku školu
- Imovinske prilike, gdje i kakovu
imovinu posjeduje: bez imovine
- Gdje i kada je služio vojsku, čin i
gdje se vodi u vojnoj evidenciji: Sarajevo 1977/78
- Da li je odlikovan: –
- Da li je kad i zašto osuđivan: –
- Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne
- DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: –
- Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije
Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:
Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:
Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za
provođenje istrage VT Karlovac broj Kt-281/95 od 11.8.1995., te da nisam dužan iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.
Upućen sam da u toku cijelog postupka mogu imati branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju. Branitelja neće uzimati.
Zatim se brani:
Prije rata sam živio i stanovao u Karlovcu sa svojom porodicom sa ženom i 2 kćeri i radio sam u ”Krašu” koje poduzeće početkom rata prestalo sa radom, pa sam ostao bez sredstava za život, i onda sam negdje u 8 ili 9 mj. 1992. otišao ustvari preko Bosne do Rume gdje sam bio 3 dana kada me tamošnja vojna policija pronašla i potjerala da odem na Kordun pa sam tako došao na vojni poligon u Slunju. Tu sam odmah mobiliziran u 13. brigadu dobio sam uniformu SMB i pušku AP i okviru te jedinice čuvao sam skloništa i municije i naoružanja. Tu sam ostao sve do zarobljavanja, naime ja sam bolesna osoba što se tamo uočavalo u toliko da sam ostao u pravo u jedinici na poligonu koja je vršila samo stražarsku službu. Kad je 4.8.1995. započeo napad HV i kada smo to saznali ja i još 4 vojnika napustili smo službu u i to mjesto te sam ja otišao u Slunj gdje sam imao stan i tu sam dočekao dolazak hrvatske vojske kojoj sam se predao dana 6.8.1995. g. od tuda sam prebačen u Ozalj a zatim sam ovamo u Karlovac.
Na posebno pitanje dodajem da sam za vrijeme boravka u Slunju čuo za Zakon o oprostu ali što mi vrijedi kada nisam nikuda mogao odande otići tako da sam zaključio da ću ostati u Slunju i tamo živjeti. Nikada nisam izvan Slunja išao na borbene akcije upravo zbog slabog zdravstvenog stanja a tamo se nisu vodile borbe.
To je sve što imam za izjaviti.
Upozoren u smislu da imam pravo pročitati zapisnik i izjavljuje da sam pratio diktat i ne tražim da ga čitam.
Dovršeno u 12,45 sati.
ISTRAŽNI SUDAC: ZAPISNIČAR: OSUMNJIČENI:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-281/95
Karlovac, 28. kolovoza 1995. godine.
CZ/GK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
TEPŠIĆ SVETOZARA sin Mile iAnđelije rod. Roknić,
rođ. 16.12.1955. u Vrginmostu, prebiva u Slunju,
Milašinćićeva 26, srbin, drž. RH, u pritvoru Okružnog zatvora
Karlovac od 10.8.1995.
da je:
i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Slunjskog poligona općina Slunj, bio
pripadnik 21. kordunaškog korpusa 13. brigada paravojske tzv. “RSK”, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te se je u odori i sa oružjem borio se protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.
Stoga
p r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,
2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Tepšić Svetozar
3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju za okr. (5),
4) da se temeljem članka 182 stavak 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika Tepšić Svetozara produži pritvor.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Karlovačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Tepšić Svetozara, te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH, jer je uhićen od strane hrvatske vojske, s oružjem i u odori.srbočetničkih formacija paravojske tzv. “RSK”
Protiv Tepšić Svetozara provedena je istraga i određen pritvor.
U svojoj obrani imenovani navodi da je točno da je u navedenoj postrojbi paravojske tzv. “RSK” bio i nakon 10. svibnja 1995. godine, ali tvrdi daje bio mobiliziran, unatoč tome što je bolesna osoba, da nije pucao, te da se je dobrovoljno predao. Tvrdi da je za vrijeme dok se nalazio u redovima paravojnih formacija srbočetnika samo držao straže ali nije bojno djelovao.Dana 4.8.1995. kada je počeo napad HV-a, zajedno s još 4 napustio je položaje, otišao u Slunj i čekao dolazak HV-a te se predao. Za zakon o oprostu je čuo ali nije mogao postupiti po istom jer iz Slunja nije mogao izići.
Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo daje okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Okrivljenik je, a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.
Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano s oružjem sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.
Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne, to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti djelo, te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.
Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
VOJNI TUŽITELJ
Zdravko Car
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
Broj:III K-249/95-8
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Janjac Marijana kao predsjednika vijeća, te Boljkovac Juraja, predsjednika suda i Kosijer Mladena kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u kriv. predmetu protiv okr. TepšićSvetozara, zbog kriv.djela iz čl.235 st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac, br. KT-281/95, od 28.8.1995.g,dovršene u prisutnosti vojnog tužitelja Car Zdravka, okr. osobno uz branitelja Oreščanin Rajka, odvjetnika u Zagrebu, dana 5. listopada 1995. godine
pre s u d i o j e
Okr. TEPŠIĆ SVETOZAR sin Mile i Anđelije rodj. Roknić,
rodj.16.12.1955.g.u Vrginmostu, s prebivalištem u Slunju,
Milašinčićeva kbr.26,Srbin, drž.RH, soboslikar
k r i v j e
što je:
u vremenskom razdoblju od 10. svibnja pa do 6.kolovoza 1995. godine kao pripadnik 13. brigade 21. kordunaš kog korpusa vojske tzv.”Republike srpske krajine”, na području slunjskog poligona, općina Slunj, koje je područje bilo privremeno okupirano od strane paravojnih srbočetničkih postrojbi, sa ciljem sprečavanja ulaska Hrvatske vojske na to područje i uspostave hrvatske vlasti, naoružan držao straže kod skladišta streljiva i naoružanja sve do akcije “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,
čime je počini kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235 st. 1 KZRH, pa se po istom zakonskom propisu
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 5 /pet/ godina.
Temeljem čl. 45 st. 1 OKZRH okr. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10.kolovoza 1995.godine pa nadalje.
Temeljem čl.90 st. 4 ZKP okr. se oslobađa dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.
O b r a z l o ž e n j e
VT u Karlovcu stavlja svojom optužnicom pod brojem KT-281/95, od 28.8.l995.g. okr. na teret da je počinio kriv.djelo oružane pobune iz čl. 235 st. 1 KZRH, pObliže opisano u izreci.
Okr.je obranu dao i u istrazi i na glavnoj raspravi list 8 i 19/.
U obrani okr. navodi da je prije početka rata stanovao sa svojom obitelji u Karlovcu i bio zaposlen u tvornici “Josip Kraš” , da je poduzeće prestalo raditi te je ostao bez sredstava za život, a u 8. ili 9.mj.1992.g. da je otišao preko Bosne u Rumu gdje ga je pronašla tamošnja srbijanska vojna policija i potjerala da se vrati na Kordun i to u Slunj. Tvrdi da je u Rumu otišao kod tete i to prvenstveno kod supruge koja se boji granatiranja, ali da nije imao namjeru trajno napustiti Hrvatsku i kad je već iz Rume krenuo ponovno u Karlovac da ga je u autobusu presrela tamošnja vojna policija. Stigavši u Slunj dočekala ga je vojna policija vojske tzv.”RSK” te je mobiliziran. Tvrdi da iz te vojske “RSK” više nije mogao prijeći na slobodno područje RH osim eventualno da je bio na prvoj crti. Navodi da je zadužio SMB odoru i automatsku puškU/AP/ te streljivo i njegova je zadaća bila čuvati skladišta streljiva i naoružanja. Nadalje navodi da je 4.8.1995.g.kada je započela akcija “Oluja” zajedno sa još četiri vojnika napustio vojni poligon u Slunju te otišao u Slunj gdje ima stan,odnosno radi se o stanu od ženinog bratića i bez ikakvog otpora dočekao dolazak hrvatske policije. Tvrdi da je vojnička plaća bila 26 “krajinskih dinara”, a za vrijeme bolovanja nešto manja.
U dokaznom postupku izvršen je uvid u liječničku dokumentaciju vezanu za pregled nakon zarobljavanja.
Ocjenjujući obranu okr., te provedene dokaze, sud je utvrdio da je okr.počinio kriv.djelo koje mu se stavlja na teret. Nesporna je činjenica da je okr.dužio oružje pobunjeničke vojske, da je nosio i njihovu vojnu odoru,prima o je vojničku plaću čak i za vrijeme bolovanja, čuvao je skladišta streljiva te vojske na slunjskom poligonu te time dao doprinos djelovanjima paravojske koja je sprečavala ulazak legalnih snaga RH na privremeno zauzeto područje. Time je ostvario bitne elemente bića krivičnog djela oružane pobune.
Sud se je prilikom utvrđivanja bitnih činjenica ograničio samo na utvrđivanje da li je bio pripadnik te paravojske, a što je i utvrđeno da je bio, da li je dužio oružje i opremu, da li je primao vojničku plaću, a što je sve utvrđeno pa je jasno da je okr.bio svjestan dao svojim djelovanjem doprinosi otporu kojeg je ta nelegalna vojska pružala legalnim organima vlasti RH.Sud se nije upustio u razmatranje da li je okr. htio i mogao napustiti to privremeno zauzeto područje, te njegov eventualni nedostatak osobne hrabrosti da to možda i učini u sklopu utvrđenih činjenica i nije bitan za utvrđenje da li je djelo počinjeno. Ne može se zanemariti niti okolnost da je okr.ipak do 1992.g. živio i radio u Karlovcu gdje je imao stan, i da je Karlovac napustio odlazeći u Srbiju baš u vrijeme primirja kada nije bilo nikakvih vojnih djelovanja, pa ne stoji tvrdnja da je zbog straha od granatiranja otišao u Srbiju. Isto tako morao je biti svjestan, a i bio je svjestan, jer su svi mediji o tome izvješćivali da i u Srbiji mobiliziraju vojne obveznike iz tzv.”SAO Krajine!” koji se zateknu u Srbiji, a to se konačno i dogodilo. Upravo o tim činjenicama tj. da je imao,stan,”kakav-takav posao” u Karlovcu,vodio je sud računa prilikom odmjeravanja visine kazne koju je izrekao okr. nakon što gaa je proglasio krivim iz prethodno opisanih razloga. Naime sud bi prilikom izricanja kazne bio skloniji najmanjoj mjeri zapriječene kazne da je ovaj tj. okr.,imao u vrijeme izbijanja rata stalno boravište na tada okupiranom području, a svojim ponašanjem baš i nije pokazao da bježi od eventualne mobilizacije u neprijateljske postrojbe. Stoga je sud uvjerenja da će ovako izrečena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u odnosu na osobu okr., tako i generalno.
Stoga je suđeno kao u izreci, a po čl.45 st. 1 OKZRH u izrečenu kaznu valjalo je uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru.
Obzirom da je okr. sada bez redovnih primanja, po čl. 90 st. 4 ZKP oslobođen je dužnosti plaćanja troškova postupka, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.
Pritvor protiv okr.je produljen po čl.343 st.l ZKP, dakle obavezno jer je osuđen na kaznu zatvora od pet godina, a posebno rješenje o tome okr. je već uručeno.
Karlovac, 5. listopada 1995. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak Marijan Janjac
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
DOSTAVLJENO:
1. VT KIc. na KT-281/95
2. TEPŠIĆ SVETOZAR, za Karlovac
3. Branitelj Oreščanin Rajko, Zagreb,
Idrijska kbr.46
4. Predsjedništvo suda
– N
I
– Presuda nepravomoćna
II- Vidi upisnik “K”
III – Dostavi kao gore
IV- Kalendar 8 dana
Karlovac, 10.10.1995.
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Broj: I Kž 763/1995-3
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
I
RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Šibl Neve, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Tepšić Svetozara zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 5. listopada 1995. K-249/95, u sjednici održanoj 9. siječnja 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dujmić Tomislava,
presudio i riješio je:
I. U povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja i izriče:
Protiv opt. Tepšić Svetozara (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja),
na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi
u vremenskom razdoblju od 10. svibnja do 6. kolovoza 1995. godine kao pripadnik 13. brigade 21. kordunaškog korpusa vojske tzv. “Republike srpske krajine”, na području slunjskog poligona, općina Slunj, koje je područje bilo privremeno okupirano od strane paravojnih srbočetničkih postrojbi, sa ciljem sprečavanja ulaska Hrvatske vojske na to područje i uspostave hrvatske vlasti, naoružan držao straže kod skladišta streljiva i naoružanja sve do akcije “Oluja”,
pa da bi time počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.
Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. Tepšić Svetozara postala je bespredmetna.
III. Ukida se rješenje o određivanju pritvora od 11. kolovoza 1995. Kio-51/95 i rješenje o produljenju pritvora optuženiku od 5. listopada 1995. K-249/95.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Tepšić Svetozar zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 1995. pa nadalje.
Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Postupajući u smislu čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.
Žalba je bespredmetna.
Kako je, naime, Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske Ur. br. 95-2526/1 od 30. prosinca 1995. godine opt. Tepšić Svetozar pomilovan na način daje oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja bio oglašen krivim, trebalo je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP u svezi s čl. 339. toč. 6. ZKP, u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti preinačiti presudu suda prvog stupnja i donijeti presudu kojom se optužba odbija, te je stoga presuđeno kao pod toč. I. izreke ove presude.
S obzirom daje donesena odbijajuća presuda trebalo je na temelju čl. 91. st. 1. ZKP odlučiti da troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Uslijed te odluke žalba opt. Tepšić Svetozara postala je bespredmetna.
Kako su nastupile okolnosti koje isključuju daljnji kazneni progon optuženika, trebalo je protiv optuženika ukinuti i pritvor, odnosno rješenje o produljenju tog pritvora, te je stoga riješeno kao pod toč. III.
U Zagrebu, 9. siječnja 1996.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata V.r Zmajević mr. Branko v.r..
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)
