Slunj – KA 0008 – REG 094
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
Broj : 511-05-02/2-9 K-235/92.
Datum : 14.02.1992.
OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- MILOŠ PAIĆ, rođen dana 03.12.1954. u Slavko Polje, općina Vrginmost, SR Hrvatska, stanuje u Vojniću, ulica Omladinska broj bb, općina Vojnić, narodnost Srbin, zanimanje policajac, ml. insp.
Zbog krivičnog djela iz člana 236 F KZH – oružane pobune
Na način što kao djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske PU Karlovac, PS Vojnić obavlja poslove operativnog radnika za suzbijanje kriminaliteta. Isti je dan 31.07.1991. godine sa kompletnim naoružanjem i opremom dobrovoljno pristupio u tzv. ”Miliciju SAO Krajine” u namjeravanju Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.
P r i l o g :
- osobni karton radnika – matični broj 257
Opis činjeničnog stanja :
Iz osobnog kartona radnika broj 0312954341005, vidljivo je da je prijavljeni djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske os 01.05.1990. godine obavlja poslove više stručne spreme operativnog radnika za suzbijanje kriminaliteta u zvanju mlađeg inspektora (prilog broj : 1 – osobni karton radnika)
Dana 31.07.1991. godine svi djelatnici zaposleni u PS Vojnić dobrovoljno pristupaju u redove nelegalne neprijateljske formacije tzv. ”Milicije SAO Krajine”, među kojima se nalazi i prijavljeni Miloš Paić.
Činom postupanja u redove neprijateljske formacije, a osim toga i prisvajanjem kompletnog zaduženog naoružanja, opreme i službene legitimacije istom je prestao trajati radni odnos u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u PU Karlovac, PS Vojnić.
Prema postojećim operativnim saznanjima dobivenih od građana kao i putem službe UKV veze prijavljeni i dalje radi pripadnik tzv. ”Milicije SAO krajine” u Vojniću.
Na osnovu naprijed opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je isti počinio kriv. djelo iz člana 236 F KZH – oružana pobuna.
Nakon utvrđivanja tržne vrijednosti nerazduženog naoružanja i opreme koju je prijavljeni samovoljno prisvojio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je isti počinio kriv. djelo iz člana 229 KZH – pronevjera obavijestiti ćemo vas kao i o svim naknadno prikupljenim saznanjima putem posebnog izvješća.
Prednje Vam se dostavlja u daljnju nadležnost.
PRILOG : 1.
NAČELNIK
POLICIJSKE UPRAVE
Mr. Ivan Štajduhar
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj : 511-05-41/1-60/1992.-
Datum : 22.05.1992. godine.-
VOJNOM JAVNOM TUŽIOCU
KARLOVAC
Veza : naša krivična prijava – poseban izvještaj od
Veza : vaš broj KT-340/1992.-
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
POSEBAN IZVJEŠTAJ
Kao dopuna krivične prijave koju je podnijela PU Karlovačka protiv Pajić Miloša.
Protiv PAIĆ MILOŠA sina Slavka, rođenog dana 03.12.1954. godine u Slavskom Polju SO Vrginmost, sa prebivalištem u Vojniću ul. Omladinska bb, policajcu PS Vojnić podnešena je krivična prijava pod brojem K-235/92.
Nakon pada Slunja dana 16.11.1991. Paić Miloš je došao u Slunj gdje je bio Načelnik Policijske stanice u Slunju, pa se xxxxxxxxxxxxx iz Gornjeg Ladjevca kbr. SO Slunj bio u Slunju dana 26. 12.1991. godine i dobio od policajca Jančić Miladina potvrdu o kretanju, pa u potpisu potvrde Paić Miloš, a potvrda ovjerena s pečatom milicije ”SAO Krajine” Prilog :(Službena zabilješka s objavljenim razgovorom sa xxxxxxxxxxxxxx i to na kraju četvrte strane zabilješke je naveden Paić Miloš).
Paić Miloš više nije načelnik Policijske stanice u Slunju nego je otišao navodno u Vojnić, a načelnik je Škorić Ljuban, a njega ćemo posebno obraditi.-
Prilog : 2 kom.-
ZAPOVJEDNIK PS :
Mirko Obajdin
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UPRAVE KARLOVAC
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj : 511- 05-41/1-K-60/1992.
Datum : 20.05.1992. godine.-
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin Rakinić Gojko, zanimanje Automehaničar, rođen 05.05.1936. godine boravište – prebivalište Slunj , ulica Nikole Kukića broj 15, je dana 20.05.1992. godine u Prostoriji Istražnog zatvora Okružnog u Karlovcu.- dao ovlaštenoj osobi PS Slunj
Slijedeće obavijesti :
Sa Rakinić Gojkom je dana 07.05.1992. godine obavljen informativni razgovor i sačinjena službena zabilješka u kojoj je sve opširno navedeno. Međutim smatralo se potrebnim na neke okolnosti obaviti ponovo razgovor, pa u Istražni zatvor dana 20.05.1992. godine uz odobrenje vojnog suda Matan Zvonka odilaze djelatnici PS Slunj, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Rakinić Gojko navodi slijedeće :
Peta armijska oblast iz Zagreba se preselila na vojni poligon V.P 7260 Slunj u Zbijegu. Tada je bio komandant pete armijske oblasti general Amramović Života zv. ”Ledeni” koji je zbog bolesti otišao s poligona a zamijenio ga je dana 05.11.1991. godine general Praščević Dobroslav koji je na poligon došao iz Zagreba, a ja sam znao da je Crnogorac. Sve akcije o napadu slunjske općine vodio je Praščević preko pukovnika Bulata Rade i potpukovnika Mirka Radakovića.
Kada je bio napad na samo mjesto Slunj dana 16.11.1991. godine naredbe o napadu je Bulatu i Radakoviću izdavao Praščević, koji u vrijeme napada se nalazio smješten u Markovici kog Prijedora gdje se s vojnog poligona Zbijega preselila cijela peta armijska oblast. Svim akcijama je rukovodio Praščević preko Bulata i Radakovića.
Na vojnom poligonu u Zbijegu je komandant svih jedinica JNA na terenu općine Slunj pukovnik Bulat Rade, a potpukovnik Radaković Mirko je komandant III Kordunaške Brigade.
U štabu Komande JNA su slijedeći :
– Potpukovnik Radaković Mirko, koji je rođen u Koranskom Lugu SO Slunj koji je komandant štaba.-
– Simo Krnić koji je prije bio načelnik SUP-a Slunj, koji je po činu kapetan I klase, obučen u Vojnu SMB uniformu, naoružan s kratkim i dugim naoružanjem, a došao je na vojni poligon dana 15.12.1991. godine. Krnić je oficir bezbednosti, a prije se nalazio na području Veljuna, gdje se sam bio unaprijedio u čin majora. Krnić je prvi uz Radakovića
– Lazo Pekač iz Ruševice SO Slunj, koji je nastavnik bio u Cetingradu, a prije je bio i predsjednik SO Slunj. Lazo je isto obučen u vojnu uniformu, naoružan sa dugim i kratkim naoružanjem. Ima čin kapetana I klase, a na vojni pologon je došao poslije pada Slunja, a do tada se nalazi negdje na području Ruševice i Cetingrada
– Višnjić Milan rodom iz Kremena SO Slunj, koji ima obiteljsku kuću u Slunju po zanimanju je nastavnik zaposlen u Kremenu. Obučen je u vojničku uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem a po činu je kapetan I klase. Višnjić je također došao poslije pada Slunja na vojni poligon.
Sva naprijed navedena četvorica govore svima vojnicima, rezervistima, građanskim osobama u službi JNA da se nitko živ ne da u ruke Ustaša koga uhvate, da ih kolju, na živo odsjeku ruke, noge i slično, tako da su ubjedili sve na poligonu kako postupaju pripadnici policije, HV i drugi kada uhvate osobu srpske nacionalnosti.-
Također pri komandi JNA štabu su pripadali na vojnom poligonu u Zbijegu slijedeći koje sam ja vidio Ribić Ratko, sin Nikole koji je bio direktor Narodnog sveučilišta u Slunju, obučen u vojnu uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetana I klase.
– Tepavac Miljenko sin Dušana, koji je prije radio u RIZ Pogon TV Slunj obučen u u vojničku uniformu SMB s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I klase, koji je neko vrijeme počeo raditi u Slunju u ”TO Slunj” kod Egić Dragića, ali je otišao od Egića i prešao kod Radakovića, jer se Egić i Radaković ne slažu u nekim pitanjima.
– Veon Bogdan sin Ilija Iz Grabovca koji je bio prodavač na benzinskoj stanici u Grabovcu ”INA” Karlovac, benzinska crpka Grabovac SO Slunj, obučen u vojničku SMB uniformu, po činu kapetana I klase, koji je vrlo neugodan i s njim imaju problema u samom štabu.
– Ilija Dunović iz Primišlja koji je bio rukovodilac pogona ”Vrbenka” u Primišlju po činu kapetan I klase, obučen u vojnu SMB uniformu, s kratkim i dugim naoružanjem, bio neko vrijeme na vojnom poligonu u Zbijegu i poslije je otišao za Primišlje.-
Teritorijalna obrana SO Slunj smještena je u zgradi bivše narodne obrane u Slunju, a komandant TO Slunj sa sjedištem u Slunju je Dragić Egić koji je rodom iz Grabovca SO Slunj, a prije je radio u Narodnoj obrani Slunj, pa je samovoljno napustio posao, odvezao službeno vozilo na vojni poligon u Zbijeg, te odvezao odvezao još nekih veza i drugih materijala iz narodne obrane iz Slunja i sve odvezao na vojni poligon. U štab ”TO Slunj su još koliko je meni poznato slijedeći :
– Jezdić Janko iz Broćanca SO Slunj, koji je i prije radio zajedno sa Egićem u Narodnoj obrani u Slunju.-
– Spasić Miomir iz Slunja, koji je prije radio u V.P. 7260 Slunj po činu zastavnik, koji je prije nekoliko godina penzionisan.
– Jedan zastavnik koji se također nalazi u penziji, po prezimenu mi se čini preziva Ergarac a ime mu ne znam samo mi je poznato da je prije radio u ”Automehanici” u Karlovcu u vezi s vojnim vozilima.-
Napominjem da su svi članovi ”TO Slunj” obučeni u vojne SMB uniforme s kratkim naoružanjem, a Komandant Egić Dragiuć je po činu major.-
Načelnik SM u Slunju bio je neki Pajić Mile ili Miloš jer ga ne poznajem samo sam čuo da je nedavno s područja Vojnića. Taj Pajić je malog rasta zdepast, debeo i težak preko 100 kilograma ali više Pajić nije načelnik nego Škorić Ljuban navodno rodom iz Miljevca SO Slunj.
Također u miliciji se nalazi Trbojević Mane, koji je prije bio Načelnik PS Slunj, koji nosi staru milicajsku uniformu s njegovim oznakama, samostalnog inspektora. Nije poznato koju Mane obavlja, a vjerojatno je pomoćnik Škorić Ljubana.
Još u miliciji radi Bošnjak Duško sin Rade, a neko vrijeme je radio Drljača Nikola iz Slunja, koji je radio i bio obučen u milicijsku uniformu oko 20 dana i poslije se skinuo.
Također je obukao u milicijsku uniformu i Polovina Milan koji je bio u policiju u Rijeci, pa je otišao u mirovinu i Polovina je radio oko mjesec dana i skinuo se i nije mi poznato gdje se sada nalazi.
Bio je obučen u uniformu milicije i Cimeša Milan iz Slunja koji je ranije radio u SUP-a Slunja koji je ranije radio u SUP Slunj, pa je otišao u mirovinu, te se ponovo obukao radio oko mjesec dana i skinuo se.
Sadašnju vlast u Slunju koliko je meni poznato koliko je meni poznato drže dvojica ljudi, a to je neki Bosnić Mile koji obavlja funkciju Predsjednika Izvršnog vijeća SO Slunj obavlja Milovan Matijević koji je kako sam prije saznao radio neko vrijeme u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj. Njihov rad je samoinicijativan i za svoje postupke ne odgovaraju nikom. Nikome da je Matijević došao za predsjednika Izvršnog vijeća negdje u trećem mjesecu 1992. a navodno je do tada bio Mlađan Mile zv. Šilota koji je izdavao potvrdu mještanima za opljačkanu robu, vozila i traktore, pa se bavio švercom i izbacili su ga van iz općine.
U Slunju samo radi osnovna škola i ima nekoliko učenika, a nastavu drži Bjelobrk Milka supruga Milenka Bjelobrka zastupnika V.P. 7260Slunj, Radomilović Draga i njezin suprug Dragan.
Rade Bjelivuk koji je prije bio poslovođa Poduzeća za Ceste Karlovac RJ Slunj, sada je rukovodilac grupe za saniranje objekata, gdje radi Milutin Tepavac, Slavo i Lovro Flanjak, Marijan Ivišić, Marijan Ivšić i još neke meni nepoznate osobe.
U mjestu Slunju sam u vojnoj uniformi s naoružanjem vidio jednog vojnog poručnika, pa sam pitao koji je to mladić jer ga ne poznajem, pa su mi ostali rekli da je to Čokeša Miloš sin Mane Čokeše, Miloš je bio policajac prije u PU Karlovac kao i njegov otac Mane, kojeg dobro poznajem, a Mane je bio inspektor.
Prilikom napada na Slunj dana 16.11.1991. godine s tenkovima su upravljali od pravca Debele Glave Kunić Milan rodom iz Primišlja koji je vozio prije autobus u poduzeću ”Agroproizvod” Slunj koji je bio vođa tenkovske jedinice, zatim Vlado Vučković vozač iz komunalca. Još sam na poligonu vidio sina Mile Bande iz Slunja, ali ne znam dali je stariji ili mlađi.
Od građanskih lica koje rade u JNA kao i ja ostali su još na poligonu moj sin Predrag, zatim :
– Polovina Rade, sin Mane iz Slunja koji je električar u V.P. 7260 Slunj.
– Mandić Miloš zv. Lošo koji je rodom iz Furjana koji je zidar i više kućni majstor
– Smrzlić Nenad iz Kremena, koji je vodoinstalater
– Zdravko Rodić koji puni akumulatore na poligonu
– Mara Boca koja je radila u računovodstvu, a uskoro će otići za Kragujevac sa suprugom
Tihomirom koji je oficir
– Nikola Milošević iz Broćanca, koji je vojni sud sin Pere koji je vojni vozač pod
ugovorom
Prije napada na Slunj su vojsku napustili Pero Žgela oružar koji je otišao u SR Njemačku, Jure Perković, zatim Dragan Sabljak koji je navodno negdje u Karlovcu.
Zaboravio sam još se na vojnom poligonu nalazi lovočuvar Barać Đuro rođen 1935 godine u Zbijegu SO Slunj, a radio je više u vojnom restrestoranu ”Crvena zvijezda” u Zbijegu.
Bivši policajac PS Slunj, Vorkapić Dušan je otišao na vojni poligon V.P. 7260 Slunj, negdje početkom sedmog mjeseca 1991 godine i najprije je bio kao vojno lice jer je navodno trebao s vojskom potpisati ugovor, ali se nakon pada Slunja pošto su me srušili četnici i vojska kuću u Slunju Vorkapić skinuo iz vojske prešao u miliciju u Slunju gdje je bio svega 15 dana ili nešto više i bacio uniformu i sada radi u svojoj gostionici u Zeče Varošu zajedno sa Milošević Desankom, a konobarica im je Sijerić Gordana kćerka Vladimira i Mije Sijerića iz Slunja.
Koliko je meni poznato Vorkapić Duško je bio zajedno s Manom Čokešom i Cekinović Brankom član štaba ”TO Primišlje”.
U Primišlju se nalazi Duško Grubor koji je itedant i pokriva područje Perjasice, a vozio se u putničkom automobilu marke ”Renol 18” crvene boje, a koji je navodno mobiliziran za potrebe ”TO Primišlja”. Kasnije sam čuo da je to vozilo negdje oteto, a navodno je vlaništvo poduzeća ”Agroproizvod” iz Slunja.
Iz Slunja je tada bila otvorena autobusna linija za Beograd, autobuse po dvojica su vozili vozači : Mišković Rade iz Begovog Brda SO Slunj, Blanuša Nikola rodom iz Bogovolje SO Slunj, sa preivalištem u Slunju, Majstorović Milan rodom iz Vrginmosta, sa prebivalištem u Slunju i Butko Valent rodom iz Zagorja, a prebiva u Slunju, koji je radio kao instruktor u AMD Slunju. Autobus iz Slunja polazi u 7,00 sati i vraća se u 21,00 sati. Voze po dva vozača na autobusu. Relacija im je slijedeća :
Slunj – Vojnić – Vrginmost – Glina – Dvor na Uni – Bosanski Bovi – Prijedor – Banja Luka – Tuzla – Bjeljina – Kuzmunici – Mitrovica – Pazova – Ruma – Beograd. Autobus iz Slunja polazi ponedjeljkom, a vraća se utorkom, srijedom za Beograd, vraća se četvrtkom, petkom za Beograd vraća se Subotom, a nedjelja je slobodna.
Za sada se više ništa ne mogu sjetiti, pa ukoliko još nešto bude trebalo možete naknadno doći i opet ćemo razgovarati
Ovl. služ. osoba : Mirko (nečitko)
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLIIJSKA STANICA SLUNJ
Broj : 511-05-41/1-K-60/1992.-
Datum : 16.03.1992. godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je dana 16.03.1992. godine u Prostoriji PU Karlovac u vezi s boravkom u mjestu prebivališta od dana 16.11.1991. godine po dolasku u Karlovac dao ovlaštenoj osobi PS Slunj slijedeće obavijesti :
Nakon pada Slunja, koji je bio dana 16.11.1991. godine ja sam ostao kod kuće u Gornjem Lađevcu SO Slunj. Još je ostao kod kuće moj susjed xxxxxxxxxxxxxx i xxxxxxxxxxxxx iz Gornjeg Lađevca. Kada bi naišla vojska ili četnici mi smo se skrivali ispred njih. Dana 18.11.1991. godine kroz Lađevac su prošli tenkovi, zatim oklopna vozila koji su došli iz pravca Furjana i otišli su prema Slunju. Bilo je oko 12,00 sati kada je naišla vojska s četnicima u Lađevcu, pa su palili sjenike i kuće Hrvata koji su otišli od kuće, a uz cestu su se nalazili parkirani autobusi i to dva autobusa poduzeća ”Saobraćaj” Slunj, pa je vojska s tenkovima oštetila autobuse.
Istog dana oko 14,30 sati u mjestu Lađevac su došli rezervisti sa teretnim automobilom te su stali kod kuće Vuković Jure, pa su rezervisti izašli iz vozila i počeli pljačkati kuće naših mještana Hrvata koji su napustili mjesto i svoje ognjište.
Rezervisti su išli po kućama od centra prema Donjem Lađevcu i sve su odnosili iz Lađevca, najprije su odvozili putnička vozila, zatim traktore, televizore u boji, radio kazetofone, hladnjake i svu tehničku robu iz kuće a poslije pljačke su neke kuće zapalili. Sve su to odvezli iz Lađevca ali meni nije poznato u kom pravcu.
Dana 10.12.1991. godine nedaleko kuće su me uhvatili četnici i vojska i također su uhvatili i xxxxxxxxxxxx, pa su nas odvezli u Slunj, gdje je počelo ispitivanje. Ispitivao nas je BJELJAC BRANKO, koji je rastom nizak, dosta debeo i ima brkove i ima čin mlađeg inspektora, a obučen je u staru policijsku uniformu.
Također nas je ispitivao jedan milicioner iz Kremena SO Slunj Škorić Ljuban koji je prije radio kao policajac u Zgrebu, a kojemu je brat bio ubijen i zakopan na luci rijeke Korane. Ispitivali su nas dali imamo oružje, gdje skrivamo oružje, zatim dali smo bili gdje na položajima, zatim su rekli da će oni saznati gdje je naše oružje. Mi smo rekli da nemamo nikakvog oružja, te da nismo bili nigdje na položajima, pa me je tada Škorić Ljuban tri puta udario šakom u glavu s leđa iza vrata. xxxxxxxxxx su nakon ispitivanja pustili, a mene su odvezli na vojni poligon više Slunja. Vozili su me iz Slunja nepoznata policija ”SAO Krajine” i na poligonu su me odvezli oko 17,00 sati. Mene su zatvorili u jednu sobu i tamo se još nalazio zatvoren jedan dečko po imenu Jozo.
Oko 18,30 sati sam izašao na ispitivanje na poligonu kad jednog potpukovnika ali mu ne znam ime niti prezime s njim su bila dva poručnika, a jedan je naravno poručnik, ali meni nisu poznati. Njih tri su me ispitivali gdje sam bio na položaju, zatim dali posjedujem oružje, gdje se nalazi stanovništvo Lađevca, Slunja i drugih mjesta pa sam im odgovorio da su otišli za Bosnu. Njih trojica su se čudili zašto je stanovništvo otišlo, da oni misli na vojsku nisu četnici, da oni ne kolju i ne ubijaju narod i tada me na poligonu nije nitko tukao. Morao sam čistiti prostorije, a vojska je tada gledala televiziju i malo su me maltretirali ali me nisu tukli.
Kad sam išao na vojni polgon na vojnoj rampi sam vidio poznate iz Slunja Bakiša mislim da mu je ime Nedeljko, koji je tada bio u civilnom odjelu s bradom. Ja sam prenoćio na vojnom poligonu i drugi dan oko 11,00 sati sam bio pušten s vojnog poligona, to jest bio sam dovezen do Rastoka u Slunju, gdje su me ostavili i ja sam pješice otišao iz Rastoka u Slunju, gdje su me ostavili i ja sam pješice otišao iz Rastoke za Lađevac.
Samnom do Rastoka je dovezen i zatvorenik iz Saborskog po imenu Joso, kojeg su dovezli iz Nikšića, jer navodno Joso ima neke poznanike u Nikšiću. Meni je na poligonu dao potpukovnik potvrdu da sam bio priveden i ispitivan. Kada sam došao kući mojih krava više nije bilo kod kuće i saznao sam dok sam ja bio zatvoren da su mi krave odvezene u Sadilovcu SO Slunj, gdje je inače bila farma krava ”KIM” Karlovac. Kad sam bio na vojnom poligonu rekli su mi da se ne smijem od kuće dalje od 100 metara. Našao sam u selu xxxxxxxxx susjeda i xxxxxxxxxx i bili smo zajedno sve do 21.12.1991. godine. Dana 21.12.1991. godine ja sam bio kod xxxxxxxxxx na kavi, pa je xxxxxxxx ostao spremati nešto za jelo, a ja sam otišao kući po kruh. Kod mene je došao xxxxxxxx o oko 11,15 sati se kod xxxxxxxxxx kuće čuo cijeli rafal, pa smo ja i xxxxxxxxx pošli prema xxxxxxxxx kući, pa smo ispred Jurine kuće vidjeli dva vojnika u bjeloj maskirnoj uniformi i još se njih nekoliko nalazili malo dalje, kod sjenika, pa ja i xxxxxxxxxx nismo smjeli ići kod Jure nego smo se dali u bijeg da i nas ne bi poubijali, jer smo zaklučili da su vojnici ubili Vuković Juru.
xxxxxxxxxxx je bježao prema kući Medved Jure u Gornjem Lađevcu zv. Mulac, a ja sam bježao prema selu Čamerovcu i nađemo se ponovo u Arapovcu. Pošto je bio snijeg vidio se trag, pa su za nama pošli vojnici u bijelom njih oko 15 ali nas nisu uhvatili jer smo mi otišli u Lađevačko Selište i bježali pred njima da bi se opet nakon bježanja vratili nazad kućama. Oko 15,30 sati su nas opet uhvatili kod kuće pa je jedan vojnik izvadio bajunetu i počeo me klati i zabio je vrh bajonete oko 1 centimetar meni u vrat, pa mi je počela teći krv. Jedan je bio visok crn sa naočalama, a drugi niži, pa su mene i xxxxxxxxx s rukama na leđima priveli u Lađevac i tamo sam našao poručnika crnogorca koji je mene prepoznao i pitao mene što sam napravio, pa sam rekao da sam samo bježao od kuće, pa sam pokazao potvrdi od ispitivanja pa me pustili u Lađevcu kući, a xxxxxxxx su odvezli u Slunj. xxxxxxxxx su odvezli u na vojni poligon i tamo je xxxxxxx našao Pleš Slavka. Još prije smo ja xxxxxxxxx zavukli u kući Vuković Juru, koji je ubijen po vojnicima da ga psi ne razvlače. Dana 22.12.1991. godine ja sam zakopao susjeda Vuković Juru u voćnjaku nedaleko od njegove kuće. Kada sam kopao raku u voćnjaku prolazila je patrola među kojima sam prepoznao Mandić Milu, kovača iz Sastavka i s njim su išla koš dvojica i prolazili su pored mene i gledali gdje ja kopam raku i otišli su prema kući Medved Jure zv. Mulca u Gornji Lađevac.
Kad su se vraćali ja sam Vukovića stavio u Jamu, pa su oni opet Juru pogledali i rekli da je Jure na njih bacao bombe, a zatim da je išao na martićevu miliciju s roguljama, pa su ga oni iz tih razloga ubili. Kada sam zakopao Vukovića Juru nalazio sam se i dalje kod kuće i otišao sam kod Klobučar Ante u Srapovac i tamo sam razgovarao sa Antom.
Dana 25.12.1991. godine Klobučar Ante, Jandrić Pave, Pleš Mile, Vuković Mile, Vuković Ivan i Jure Vuković su išli radi potvrde o kretanju u Furjan ali nisu dobili u Furjanu potvrdu o kretanju pa su si navedeni drugi dan 26.12.1991. godine išli po potvrdu u Slunj pa sam s njima u Slunju išao i ja. Kada smo bili u Slunju išli smo na ispitivanje kod inspektora Bjeljac Ranka, pa su svi pušteni kući, a mene je Bjeljac zadržao jer je netko od njih rekao da ja imam oružje. Bjeljac Ranko je mene tukao sam sam ja tad priznao da imam karbin kod kuće. Nazivali su me ”ustašom” i tukli me u njihovoj miliiji. Tada je došao policajac Kotur Milan kojeg dobro poznajem, jer je prije radio u SUP-a Slunj koji je obučen u staru policijsku uniformu, pa me je Kotur pitao ”Kako pjevam pjesmu”, a ja sam mu odgovorio da se ne sjećam gdje sam pjevao i kakovu pjesmu, pa mi je Kotur rekao da ću se sjetiti da ću se sjetiti. Kotur je otišao kod Bjeljac Ranka pa su njih dvojica razgovarali s još jednim starijim čovjekom koji ima sijedu kosu, a prije radio u SUP-u Slunj i sada se nalazi u penziji. Češlja se na stranu, pa po opisu se vjerojatno radi o Čokeša Mani koji je bio inspektor u SUP-u Slunj, zatim u SUP-u Karlovac, a u posljednje vrijeme je živio u Primišlju
Mane Čokeša, Bjeljac i Kotur su mene pnovo zvali u kancelariju, pa mi je Bjelja rekao da ja njemu nisam sve rekao, pa me je Bjeljac pitao gdje mi se nalazi sestra, zatim xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, zatim je rekao za xxxxxxxxxxx da je on najveći ”ustaša” da je koljač i da jedva čeka da se on i xxxxxxxxxxxxxxx sastanu da će obaviti razgovor. Pitao me Bjeljac dali imam još što reći i udario me sa šakom u glavu i tada me je Škorić odveo u zatvor da se još nešto sjetim što im nisam rekao Nakon sat vremena provedenog u zatvoru, opet su me pozvali kod sebe Bjeljac i Škorić. Opet su me ispitivali, tukli, maltretirali govorili mi da imam karabin i još oružja i opet su me zatvorili.
Ujutro su me vozili kući u Lađevac i sa mnom je išlo 11 Martićevaca. Dvojica Martićevaca su ostala kod kuće a ostali su išli sa mnom do mjesta gdje sam sakrio karabin i municiju, i sve predao martićevcima. Tada su mi govorili da me ”Jebo Tuđman da ja čuvam stražu”. Tada su me opet odvezli u Slunj gdje sam zadržan 2 sata i opet su me vodili na vojni poligon na razgovor. Opet sam bio na razgovoru kod potpukovnika koji je mene i prije ispitivao, pa mi je govorio zašto sam prije lagao i koga imam u miliciji. Zatim mi je potpukovnik zaprijetio, da ukoliko se još jednom sretnu da će me poslati u Glinu u zatvor. Na poligonu sam čistio prespavao i ujutro su me opet odvezli do Rastoka i pustili me kući.
Iz rastoka prema Lađevcu sam išao kroz jelvik jer sam se bojao ići cestom.
Nalazio sam se par dana kod kuće i iz pravca Furjana je naišao Rade Mandić koji je prije radio u Zagrebu, koji je na sebi imao šarenu uniformu sa petokrakom na kapi, a imao je dugo i kratko naoružanje, a sa Mandićem su došli Milan Pašić zv. ”Beli” iz Broćanca i Đuro Smoljanović također iz Broćanca, koji su naoružani i obučeni u SMB uniforme. Njih trojica sa traktorom i prikolicom odvozili sjeno od Vuković Jose i Vuković Mile, a ja sam im morao tovariti sjeno. Sa mnom je tovario sjeno i xxxxxxxxxxx, a Smoljanović je odvezao tri puta sjeno od Vukovića, a nama su naredili da im pokupimo sve svinje po selu i zatvorimo u jedan sjenik. Ja i xxxxxxxxxxxx smo izvrnuli kukuruzane sa kukuruzom pa su se svinje okupile oko kukuruzane, te smo ih tada pohvatali i zatvorili u sjenik, pa je ujutro došao Smoljanović, Pašić i Mudrić s traktorom i prikolicom i odvezli sve pokraj crkve prema Videkić Selu za Broćanac. Tako smo za Smoljanovića sakupljali i krave, koje su oni odvozili u Broćancu.
Ujutro 12.01.1992. godine mene je na spavanju zatekao Kotur Jovan koji je visok, plav rudlaste kose i predstavljao se kao Joža, a ja ga poznajem da je iz Jamarja. Bio je u civilu, a od naoružanja je imao kod sebe puškomitraljez. Rekao je meni da na vratima urežem oznaku ”4 S” i da me nitko neće dirati, mene ni kuću, a ja sam rekao da ne znam to napraviti, pa mi je on s nožem na vratima urezao navedenu oznaku. Pili smo nas dvojica rakiju, pa mi je Kotur rekao da ukoliko pogine jedan Srbin da odmah bježim od kuće, jer bi i mene mogli ubiti. Kotur je otišao od mene prema Lađevcu i tada su došli Smoljanović Đuro, Pašić starija osoba oko 60 godina, te naredili da ja i xxxxxxxxxx njima kukuruz u traktorsku prikolicu, zatim da skupljamo stoku za njih i tada su u više navrata Smoljanović i drugi odvozili s traktorom iz Lađevca za Broćanac kukuruz, zob, tehničku robu i druge predmete, a sve za njih smo prikupljali ja i xxxxxxxxxxx.
Dana 19.01.1992. godine u selo Radočaje u Lađevačkom Selištu upali su nepoznati Srbi-četnici i počeli paliti i ubijati, pa sam čuo da je tada poubijano sedam osoba, da su zapalili kuće Potnar Mare i drugih, pa su u Slunj slučaj išli prijaviti Franjo Magdić, Joso Lončar, Tomo Hrvojević zv. Klokmač, ali se nisu niti oni vratili iz Slunja pa je nastala panika među mještanima koji su ostali u Selištima i drugim selima. Pošto je ubijeno sedmero osoba u Selištu, čulo se po pričanju da su četnici u Polju ubili Šajfar Franju i njegovu suprugu dana 24. (nečitko) 1992. godine oko 18,00 sati koristeći mrak, iz Selišta za Šturlić smo krenuli ja, Pleš Mile, Vuković Jure, Vuković Mare, Ante Ante i Nina Ugarković, Lončar Ivan, njegova majka Milka, a ostali su prema pričanju u Arapovcu Jandrić Pave njegova supruga Mande, Pleš Janko kovač i Pleš Janja dok su ostali otišli za Šturlić.
Napominjem da kada sam se dana 26.12.1991. godine nalazio u Slunju i tražio potvrdu o kretanju, našao sam milicionera Jančić Miladina koji je prije radio u SUP-u Slunj na porti, a kancelarija milicije se nalazila u recesiji restorana ”Park” u Slunju, pa sam razgovarao sa Jančićem koji me je pitao gdje se nalazi gdje se nalazi moj zet xxxxxxxxxxxxxxx, zašto su svi pobjegli. Zatim je Jančić kraj sebe imao litru konjaka pa me počastio s konjakom i dao mi tri cigarete. Jančić se tada nalazio obučen u staroj milicijskoj uniformi s naoružanjem. Dobio sam potvrdu od Jančića, u potpisu stoji da je načelnik tzv. milicije ”SAO Krajine” Pajić Mile i ovjerena je potvrda s pečatom ”SAO Krajine”.
Također navodim da je xxxxxxxxxxxxx imao u Lađevcu nepokretnu majku, pa ne znam što se s njom dogodilo jer je navodno ostao zbog majke u Lađevcu. Nakon dužeg boravka na području Bosne došao sam u Karlovac gdje se i sada nalazim.
U svezi navedenog više za sada ne bi imao što izjaviti.
Ovl. služ. osoba :
Mirko Obajdin
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj : KT – 340/92.
Karlovac, 25. svibnja 1992. godine
DN/AB
VOJNI SUD
KARLOVAC
Na osnovicu članka 45. stavak 2. točka 3. preuzetog zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) i članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91. i 25/92) podižem
O P T U Ž N I C U
Protiv : MILOŠA PAIĆA, rođ. 03.12.1954. godine u
Slavonskom Polju, općina Vrginmost, s posljednjim poznatim prebivalištem u Vojniću, Omladinska ulica bb.
Da je :
Krajem 1991. godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a nakon osvajanja područja Općine Slunj od strane tzv. JNA i paravojnih srpskih jedinica, prihvatio dužnost rukovoditelja milicijske stanice Slunj, u sklopu tzv. ”MUP Krajina”, a zatim s ciljem da se hrvatsko stanovništvo ustraši i onemogući bilo kakav otpor okupatoru da se Hrvati bez ikakvog osnova zatvaraju, te da ih se prilikom ispitivanja zlostavlja i tuče, a što su njemu podređene osobe izvršavale, uslijed čega su građani Općine Slunj hrvatske narodnosti neprekidno bili uznemiravani i proganjani
Dakle, kao organizator sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljana na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,
Pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u članku 236-f stavak 1. i 2. KZ RH, a kažnjivo po stavku 2. istog zakonskog propisa
Stoga
P r e d l a ž e m
- da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava
- da se okrivljeniku sudi u odsutnosti (članak 300. stavak 3. i 4. preuzetog zakona o krivičnom postupku),
- da se glavnu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci Gojko Rakinić (4) i xxxxxxxxx (6) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u osobni karton radnika (2).
O b r a z l o ž e nj e
Policijska uprava Karlovac – Policijska stanica Slunj podnijela je krivični prijavu protiv Miloša Paića da se kao djelatnik policijske stanice Vojnić, koja se nalazi sastavu Policijske uprave Karlovac, izjasnio da otkazuje poslušnost Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, te da s kompletnim naoružanjem i opremom dobrovoljno pristupa u tzv. ”Miliciju SAO Krajine”.
Nakon toga Policijska stanica Slunj podnijela je poseban izvještaj iz kojeg je vidljivo da je imenovani nakon priključenja oružanoj pobuni preuzeo dužnost zapovjednika milicijske stanice Slunj u Slunju, a koja je osnovana nakon što su neprijateljske snage osvojile općinu Slunj i protjerale legalne organe vlasti.
Iz izjave Gojka Rakinića, aktivnog pripadnika tzv. JNA, koji se nalazi u zatvoru u Karlovcu i protiv kojeg se vodi istraga zbog krivičnog djela iz članka 119. preuzetog Krivičnog zakona proizlazi da je imenovanom, kao osobi koja je stalno živjela u Slunju, poznata situacija u Slunju, pa je ovaj svjedok među ostalima iskazao da je načelnik stanice milicije u Slunju bio neki Mile Paić ili Miloš, za kojeg je čuo da je s područja Vojnića, da je taj Paić malog rasta, zdepast debeo i težak preko stotinu kilograma, ali da Paić više nije načelnik nego Ljuban Škorić, rodom iz Miljevaca, općina Slunj.
Saslušan kao svjedok xxxxxxxxx iskazao je veoma opširno što se njemu događalo nakon pada Slunja, 16. studenog 1991. godine. Ovaj svjedok ostao je kod kuće u Gornjem Lađevcu, Općina Slunj s još nekoliko susjeda, te je dana 10.12.1991. godine bio uhvaćen strane četnika i odveden na ispitivanje u Slunj, gdje ga je najprije ispitivao Ranko Bjelac čin mlađeg inspektora i bio je obučen u staru milicijsku uniformu. Također ga je ispitivao i jedan milicionar Kremena, koji je prije radio kao policajac u Zagrebu, a ispitivali su ga na okolnost da li ima skriveno oružje, pa kad je rekao da nema da ga je Ljuban Škorić 3 puta udario šakom u glavu. Svjedok zatim veoma detaljno ispričao što se događalo njemu i njegovim susjedima, posebno je iskazao da je više puta uhićivan, a dana 25.12.1991. godine da je s drugim mještanima išao u Slunj po potvrdu, gdje su ga ponovo lišili slobode i ispitivali, i to inspektor Ranko Bjeljac, koji ga je tukao, pa je bio prisiljen priznati da ima karabin kod kuće. Prisutni milicajci nazivali su ga ustašom, tukli su ga u ”njihovoj miliciji”, tukao ga je Milan Kotur kojeg dobro poznaje, a vjerojatno je tome svemu prisustvovao i Mane Čorkeša za kojega svjedok zna da je prije radio u SUP-u Slunj. Svjedok je veoma detaljno ispričao što mu se je taj dan događalo, premlaćivan i maltretiran, sve do trenutka kada je bio pušten. Svjedok je posebno iskazao da dok se nalazio u Slunju i tražio potvrdu o kretanju da je vidio više milicionera, da je posebno bio s Janjčić Miladinom, koji je prije radio u SUP-u Slunj na porti, da su razgovarali, i da je tada dobio od Jančića potvrdu o kretanju u kojoj je u potpisu stajalo da je načelnik tzv. ”Milicije SAO Krajina” Paić Mile, a potvrda je bila ovjerena pečatom ”SAO Krajine”.
Iz osobnog kartona radnika vidljivo je da Paić Miloš bio policajac u policijskoj stanici Slunj, od kuda je otišao i priključio se miliciji ”SAO Krajine”.
Na osnovu gore iznesenog potpuno je nedvojbeno utvrđeno da je Miloš Paić obnašao dužnost zapovjednika milicijske stanice u Slunju, a nakon što je Slunj osvojen od strane neprijateljske vojske.
Kako je, dakle, Miloš Paić očevidno bio jedan od organizatora i prvi zapovjednik novooformljene milicijske stanice Slunj, koja je u sastavu tzv. ”MUP-a Krajina”, očigledno je samim time počinio krivično djelo iz članka 236-f stavka 1. i 2. KZ RH. Imajući u vidu da je pod njegovim rukovođenjem vršeno proganjanje Hrvata, da su Hrvati bili diskriminirani i imali podređeni status u odnosu na druge građane, jer su morali imati posebne dozvole za kretanje, napose da su bili premlaćivani i bez razloga uhićivani smatramo da se radi o takvom doprinosu oružanoj pobuni koje prelazi okvire običnog učešća.
Okolnost da je okrivljeni Miloš Paić bio zapovjednik milicijske stanice u Slunju, da se prihvatio te dužnosti nakon što su oružjem otjerani legalni organi vlasti, da je na toj dužnosti prvenstveno organizirao progon Hrvata, njihovo premlaćivanje i batinanje je takova okolnost koja ukazuje da u konkretnom slučaju postoje izuzetno važni razlozi da se okrivljenom sudi iako je odsutan.
S obzirom na općenito poznate činjenice o borbama na području Općine Slunj, te priložene izjave u konkretnom slučaju smatramo da je nije potrebno provoditi istragu, te je temeljem članka 7. stavak 2. Uredbe o primjeni zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske podignuta ova neposredna optužnica koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
VOJNI TUŽITELJ
DRAGAN NOVOSEL
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj : III K-67/92-2
Kv-64/92
R J E Š E NJ E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u kriv. predmetu protiv okr. Miloša Pajića, zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, temeljem čl. 265. u vezi čl. 191 st. 2 t. 1 preuzetog ZKP (NN br. 53/91), 5. lipnja 1992. godine
R i j e š i o j e
O d r e đ u j e s e p r i t v o r protiv okr. MLADENA PAIĆA iz Vojnića, Omladinska bb, optuženog zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, optužnicom broj KT-340/92.-
Pritvor će se računati od dana lišenja slobode.-
Obrazloženje
VT Karlovac optužilo optužilo je okr. Miloša Pajića zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1. i 2. KZ RH.
Kako okr. prebiva u Vojniću, odnosno sa zadnjim poznatim prebivalištem u Vojniću, odnosno sa zadnjim poznatim prebivalištem u Vojniću – područje koje trenutno nije pod kontrolom vlasti Republike Hrvatske, očito je da se krije tj. da je u bijegu. Stoga je ostvaren uvjet za određivanje pritvora predviđen u čl. 191 st. 2. t. 1 ZKP, te je tako riješeno kao u izreci.-
U Karlovcu, 5. lipnja 1992. godine.-
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
Blaženka Čurjak Zvonimir Matan
PRAVNA POUKA :
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
DOSTAVLJENO :
- VT Karlovac na KT-340/92
- PU Karlovac
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj : III K-67/92-3
N A R E D B A
Vojni sud u Karlovcu, po sucu Nini Bubaš kao predsjedniku vijeća, u kriv. predmetu protiv okr. Miloša Pajića, zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, temeljem čl. 5551 st. 1 preuzetog ZKP, 5. listopada 1992. g.
n a r e d i o j e
Naređuje se izdavanje tjeralice protiv okr. MILOŠA PAJIĆA, rođ. 03.12.1954. u Slavskom Polju, općina Vrginmost, s posljednjim poznatim prebivalištem u Vojniću, Omladinska ulica bb, protiv kojeg je podignuta optužnica zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1. i 2 KZ RH i određen pritvor rješenjem ovog suda broj K-67/92-2 od 5. lipnja 1992. godine.
Ovu naredbu izvršit će PU Karlovac.-
U Karlovcu, 5. lipnja 1992.-
PREDSJEDNIK VIJEĆA :
Nina Bubaš
DOSTAVLJENO :
- PU Karlovac
– 2 primjerka
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj : 511-05-41/1-2-60/1992.-
Datum : 26.05.1992. godine
VOJNOM JAVNOM TUŽIOCU
K A R L O V A C
Veza : naša krivična prijava – poseban izvještaj
Veza : vaš broj KT-340/1992.-
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
POSEBAN PRIJAVA
Kao dopuna krivične prijave koju je podnijela PU Karlovac protiv Pajić Miloša
Protiv Pajić Miloša sina Slavka, sa prebivalištem u Vojniću ul. Omladinska bb, policijska uprava Karlovac je podnijela krivičnu prijavu pod brojem K-235/92.-
Nakon pada Slunja poslije 16.11.1991. godine Pajić obavljao dužnost Načelnika SM u Slunju, a pomoćnik mu je bio Trbojević Mane pa je unazad mjesec i pol dana Pajić smijenjen, navodno otišao je u Vojnić, a sada je Načelnik Škorić Ljuban.
Naknadno smo obavili informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxx i njegovom suprugom xxxxxxxxxxx, pa u svojoj izjavi navode često Pajić Miloša, pa njihovu izjavu dostavljamo na korištenje.-
P r i l o g : 1 kom.
ZAPOVJEDNIK PS :
Mirko Obajdin
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLINJ
Broj : 511-05-41/1-K-60/1992.
Datum 24.05.1992. godine .-
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u vezi boravka na području Slunja nakon okupacije poslije 16.11.1991. godine kada je Slunj pao.- dao ovlaštenoj osobi PS Slunj
Slijedeće obavjesti :
Noću 16.111992. godine oko 02,00 sati sa svojim putničkim automobilom i suprugom xxxxxxxxxxx sam napustio mjesto prebivališta, Gornje Taborište i otišao sam u Štrulić. 16.11.1991. godine bio je jak artiljerijski napad na Slunj i tada je Slunj s ostalim mjestima pao u ruke agresora. Ja i supruga xxxxxxxxx samo smo se smjestili u Štruliću i duže vrijeme sam bio u Štruliću.
Ne mogu se točno sjetiti datuma ali mislim da je bio početak 12 mjeseca, kada zakazan sastanak u Raštelima SO Cazin, a koji sastanak su došli potpukovnik Radaković Mirko i Bjelobrk Milenko vojno lice iz Slunja i još neke osobe. Taj sastanak je zakazan i između predstavnika Izvršnog vijeća SO Cazin i vlasti ”SAO Krajine” s područja Slunja na čelu sa potpukovnikom Radaković Mirkom. Sastanku su bili prisutni su bili predstavnici europske misije. Na sastanku je Radaković rekao da zašto je stanovništvo izbjeglo iz Slunja i da se slobodno mogu svi vratiti u svoje mjesto prebivališta. Na sastanku se još nalazila od poznatih iz Slunja Gračan Rozalija zv. Beba, Gračan Vesna i još nešto mještana. Taj put ništa o povratku nije dogovoreno, a u svezi vođenja sastanka pisan je zapisnik koji postoji u IV SO Cazin čiji je predsjednik sa situacijom na području Slunja upoznat.
Drugi sastanak je održan 16.12.1991 godine u Raštelima i na sastanak su došli iz Slunja : Radaković Mirko, Bjelobrk Milenko i još jedan s njima meni nepoznat, a mislim da je taj nepoznat mladić i Bjelobrk tjelohranitelj od Radakovića. Zatim su sastanku prisustvovali Graora zv. Profesor koji je rodom iz Kordunskog Ljeskovca oženjen, od Devrnja iz Koranskog luga, a navodno je predavao u školi MUP-a RH u Zagrebu, Pajić Miloš Načelnik SUP-a Slunj, Ćosić Bogdan nastavnik iz Kruškovače, koji je u štabu TO Kordunski Ljeskovac, Mirčić Pero iz Primišlja koji je upravnik zatvora u mjestu Slunju.ž
Na tom sastanku prisutnima se obratio Pjevac Jovo zv. Skoblar iz Kordunskog Ljeskovca, te govorio da je on s jedinicom na položaju, a da je u njegovu gostionicu došao Graora Rade sin Milana naoružan s puškomitraljezom i pucao po cjeloj gostionici, uništio inventar i oštetio namještaj, pa je Jovo plakao da ne zna što će učiniti sa Graorom jer da on njemu ne može ništa. Taj isti Graora je došao i u Šturlić i pravio nered, pa se tada ustao Prica koji je prije bio u miliciji u Raštelima da ukoliko još Graora bude pravio nered U Raštelima da će ga Srbi srediti. Na tom sastanku je dogovoreno da će u Štrulić doći autobus iz Slunja, pa da se mještani Slunja i drugih sela mogu vratiti u Slunj po neke stvari ili ako oće ostati u Slunju.
Mislim da je bilo poslije 17.12.1991. godine kada je došao u Šturlić autobus i oko 20 mještana sela Furjan i drugih sela je ušlo u autobus. S autobusom upravljao vozač Blanuša Nikola, koji je samnom radio u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj Popis putnika koji su putovali za Furjan, Slunj i druga mjesta izvršila je europska misija.
Tada je načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš još na sastanku predstavio Zahirović Zarifa mesara iz Štrulića koji ima mesnicu u Slunju kao svog prijatelja Zarifa, da zašto ne ide slobodno u Slunj obići radnju, pa je sa autobusom putovao i Zahirović Zarif u Slunj.
Kada smo bili u Furjanu vidio sam ja teretni kamion – stočar vl. ”Agroproizvoda” Slunj s kojim je upravljao vozač poduzeća ”Saobraćaj” Slunj Mane Katić iz Slušnice, a s njim u kabini je sjedio Jure Jurašin iz Slunja, Đuro Kuzmanović iz Slušnice koji jer radio u Hotelu ”Slušnjčica” i još jedan meni nepoznat mladić. Mani je s navedenim išao u selo Furjan, Sastavak i druga sela te su kupili napuštanu stoku.
Do koranskog mosta u Slunju samo s Blanušom smo došli ja i moja supruga Jelena i mesar Zarif, pa smo ja i supruga izašli napolje i preko mosta otišli kući, a u centar Slunja je otišao Blanuša vozač i s njim samo mesar Zarif. Mene je Blanuša pozvao da ja i supruga idemo s njim u DZ Slunj da ćemo dobiti ručak jer smo iz Slunja stigli poslije 12 sati. Ja i supruga smo došli kući zatekli smo još svoje svinje žive, pa smo nahranili svinje uzeli neke stvari iz kuće i prema dogovoru smo došli kod mosta na rijeci Korani u Slunju oko 15,00 sati kad se autobus vraćao iz Slunja za Šturlić. Autobusom je upravljao Blanuša Nikola, a u autobusu se nalazio mesar Zarif, zatim se u pratnji autobusa nalazio vozač autobusa ”Saobraćaj” Slunj Muškinja Dane koji ima kod sebe puškomitraljez i obučen je u šarenu uniformu pa da je tada Dane imao ulogu policajaca u pratnji i s njim je bio još jedan također naoružan i uniformi rodom iz Kordunskog Ljeskovca kojega ja poznajem po viđenju.
U autobus smo zašli, ja supruga xxxxxxxxxxxx i putovali i putovali smo prema Ladjevcu. Kod kuće Žgela Ivice u Popovcu stavljena limena tabla s natpisom ”SAO Krajina” i tu tablu nitko ne smije maknuti. Mate Vukošić iz Popovca i Žgela Ivica su pribijali srpske zastave na zidove kuća i ograde ispred kuća, kao neka obilježja da se ti objekti ne diraju pošto je Žgelina kćerka udata za Srbina u Vrginmostu, pa Žgela uopće nije otišao od kuće kao i Vukošić Mate već sarađuje s četnicima i vojskom.
Isto tako je ostao u mjestu prebivališta Pleš Ivica koji je radio kao osigurant u Slunju. On surađuje sa vojskom jer kod njega odlaze oficiri. Ostao je također u Čamerovcu Pleš Slavko koji je bio predsjednik MZ u Ladjevcu, koji također surađuje s vojskom i neprijateljem.
Kada smo se vraćali nazad u Slunj, također su se vraćale žene i ljudi koji su izišli u Furjanu, Salopek Selu i drugim mjestima i skoro svi smo se vraćali nazad za Štrulić. Kada smo došli na most u Bogovlji, gdje je granica i gdje se nalazi straža vidio sam Tepavac Nikole sina Milana, koji je bio kondukter u poduzeću ”Saobraćaj” u uniformi i naoružan, jer je navodno Tepavac komandir graničnog prelaza u Bogovolji prema Bosni. Inače je Tepavac prije pada Slunja poslije 16.11.1191. godine sa suprugom Micom viđavan svaki dan u Šturliću, Cazinu, Pjanićima gdje nešto izvđa, interesirao se od izbjeglica iz Slunja i dr. mjesta kuda putuju, zdravio se s nekim čak unosio stvari u autobus, a poslije sve otkucao vjerojatno ”Martićevoj” policiji kuda je koji autobus otišao. Još dok se Tepavac nalazio u Slunju, sumnjalo se na njega, da kontrolira – prati kretanje putnika na autobusnoj stanici u Slunju i javlja u Veljun, pa je njegovom zaslugom puno mještana Slunja skinuto u Veljunu, maltretirano, tučeno i odvedeno u zatvor u Vojnić.
Tepavac je ”Glavni obavještao za cijelu SAO Krajinu jer je nekima pokazivao iskaznicu.
Kada sam se nalazio na sastanku u Raštelima jer sam rekao predsjedniku SO Slunj Milošu Bosniću slijedeće : Što ne pokupite po selima svinje, stoku, da stoka i svinje ne ugibaju, da uginula stoka stvara zarazu, pa mi je Bosnić rakao da sada za to nemaju vremena, ali će uskoro i to učiniti. Kada je drugi put bio na sastanku Bosnić Miloš predsjednik SO Slunja rekao je prisutnima da se ne daju u ruke Ustašama, jer da je on bio u rukama Ustaša i da zna što oni čine i da od tada uvijek sa sobom nosi bombu i da bez bombe neće nikuda i neće živ u ruke Ustaša da padne. Tada je jedan Bosanac Bosnića pitao dali ima i sada u sebe bombu, ali je Bosnić odgovorio da nema.
Na tom sastanku je Načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš rekao kako i koliko su Ustaše podli da su izvezli iz Slunja doktora Krušića i ubili ga u Taborištu pošto je liječio Srbe u Slunju. Zatim je dodao da se ustaše u Slunju same srušile crkvu, kako bi prikazali europskim posmatračima kako su četnici srušili katoličku crkvu.
Do tog sastanka potpukovnik Radeković Mirko je govorio stalno o slunjanima kao Hrvatima ali na tom sastanku više nije spominjao Hrvate nego samo u svakoj riječi Ustaše iz Slunja i okolice.
Također je Pajić Miloš rekao na sastanku da im više ne treba europska misija da dolazi na njihove sastanke, jer da su oni izdajice, jer su nosile novac Ustaši Vladi Katiću koji je bio zapovjednik ZNG u Slunju. Tada su se pobunili Bosanci i govorili Pajiću da njegovo nije da odlučuje tko će prisustvovati sastanku i da europska misija posmatrači rade svoj posao i da se nitko u njihov posao ne miješa ali je Pajić stalno ponavljao da su oni ne poželjni.
Pero Mirčić upravnik zatvora u Slunju je na sastanku rekao : Da se mi ne bi zavaravali u Slunju i drugim selima nema Hrvatske nego je to sve SAO Krajna na što su se Bosanci protivili i rekli da je Slunj s okolicom za njih uvijek Hrvatska koja je od svijeta priznata, a ne SAO Krajina.
Dana 24.12.1991. godine ja sam nakon tih sastanaka i ubjeđivanja odlučio sa suprugom i svojim putničkim automobilom ići u Slunj kod kuće, jer mi je obećao Zamjenik Pajić Miloša, Trbojević Mane s kojim sam uvijek u dobrim odnosima i rekao. xxxxxxxxxxxx ja tebi i supruzi garantiram siguran prolaz kući, a ako se bojim da dođem do njega da će dati propusnicu i kaže mi smo ljudi. Na osnovu garancije Zamjenika ili pomoćnika Pajića, Trbojević Mane i ja smo odlučili ići u Slunj dana 24.12.1991. godine.
Kada sam došao na most rijeke Korane u Bogovolji na straži sam zatekao Milošević Milu sin Sime koji ima vojničku uniformu, s naoružanjem, pa je meni Milošević rekao da je moj teretni automobil marke ”TAM” odvezao navodno Mlađan Mile prema Cvijanović Brdu, a da je to njemu rekla njegova snaja Bara, supruga od brata Ilije. Na mostu sam još vidio u uniformi s dugim i kratkim naoružanjem Dušana Topića, koji je cestar i radio u poduzeću za za ceste Karlovac RJ Slunj, Đurić Spasu iz Broćanca koji je bio čuvar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj, Spasića sina od zastavnika iz Slunja. Pošto u Bogovlji nismo ja i supruga dobili propusnice, a više se ne izdaju u Furjanu trebali smo ići po propusnicu u Koranski Lug, ali sam bio nesiguran pa je samnom išao i Spasić koji je dobar i od je išao kao pratnja. U Koranski Lug smo došli je, supruga Jelena i Spasić i tražio sam propusnicu, koju sam dobio od Bogdana Ćosića, a u potpisu stoji da je komandant Bošnjak Branko iz Slunja. Propusnica nema pečat pa sam rekao zašto nema pečat, pa je Bošnjak rekao da ne treba i da neću imati problema, samo da kažem tko mi je izdao propusnicu.
Kada sam čekao propusnicu došao je kamion pun rezervista iz Srbije i bilo mi je neugodno jer kako se govori da su rezervisti opasni. Vidio sam tu gdje sam dizao propusnicu Modrušan Dragu suprugu od Dragana Modrušana gdje ima kod sebe neke kante i s njom je razgovarala moja supruga . Također se meni javio Cvjetičanin Stevo iz Nove Kršlje koji je također obučen u SMB uniformu, naoružan i ima neki veći čin i Stevo me pitao za sina xxxxx.
Došao iz Koranskog Luga u Furjan kod stare škole gdje se nalazi rampa i na rampi sam zaustavljen i tu sam vidio Karamarković Milorada zv. Karo iz Slunja, koji je radio kao automehaničar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj, a Milorad je obučen u vojničku uniformu i naoružanjem, a pokraj njega je stajao Šima Galokap iz Salopek Sela i imao je na ruci bijelu traku. Malo dalje od Karamarkovića stajao je Vujčić Milan koji je radio u skladištu trgovačkog poduzeća ”Kordun” Slunj i Vujčić je obučen u SMB uniformu s dugim naoružanjem.
Prošli smo ja i supruga Jelena Furjan i došli kući u Gornje Taborište kod tvornice televizora RIZ pogon TV Slunj, jer mi se kuća nalazi nasuprot kapije kako se ulazi u tvorniu. Dok sam kupio stvari oko kuće pokraj RIZ pogon TV Slunj vozao se Mlađan Mile zv. ”Šilota” iz Stojmerića koji je prije radio na RIZ kao portir a s njime s vozao Končar Mile koji je radiona na tiberčetu kod Šumarije, a supruga mu Dušanka bila konobarica kod Svete Dragojevića u Srpskom Blagaju. Njih dvojica su mene i suprugu vidjeli kod kuće, pa su nas vjerojatno i prijavili u SM u Slunju. Pošto je propusnica bila izdana do 18,00 sati ja i supruga smo se trebali vratiti nazad do 18,00 pa sam sakupio nešto stvari i krenuli smo nazad za Štrulić.
Kada sam došao u Popovac blizu kuće Joze Požege zaustavljen sam od strane tzv. ”Martićeve” milicije. Milicija njih dvojica su izašli iz vozila marke ”Zastava 101”sive boje zagrebačke registracije i sa uperenim automatima meni naredili da izađem napolje. Ja sam njih slušao i jedan policajac koji radio u miliciji u Karlovcu je mene pitao za Milu Delača i njegovog šurjaka, te govorio da je njemu Mile Delač srušio kuću koju posjeduje u Karlovcu na Švarči. Tada su mene i suprugu provocirali, gađali psa iz puške te govorili da je bolje ubiti Ustašu nego psa, zatim su pokazivali jedan karabin, te su govorili da su ubili jednog ustašu i oteli mu karabin. Mene i suprugu je bilo strah, pa je tada došao putnički automobil marke ”Mercedes” reg. oznaka JNA pa su izašli vojnici iz vozila i meni rekli ”To je taj Slunjanin što bježi”, a jedan od njih je rekao da sam ja pucao u njih.
Ja sam sa svojim vozilom išao u SUP-a Slunj, koji je smješten u hotelu ”PARK” u Slunju i tu sam vidio Bošnjak Duška sina Rade koji ima veliku bradu koji samo klimnuo glavom u znak pozdrava.
Kad sam došao u SIP-a u Slunj ja sam dao svoju putnu ispravu, a supruga nije imala dokumenata, pa su se oni između sebe dogovorili što će učiniti s nama, pa jedan od njih predložio da ih vode mene i suprugu kod komandira Pajić Miloša. Kad smo bili u hotelu ”Park” iz pravca zgrade bivšeg komiteta nailazio je Mlađan Mile zv. Šilota, koji je gledao i okretao leđa, jer je on vjerojatno i prijavio da smo ja i supruga kod kuće, jer nas je vidio kad se vozao pokraj moje kuće.
Moj automobil su pretresali, izvadili sve stvari iz vozila, a glavni kod pretresa je bio Škorić Ljuban sin Nikole, koji je mene pitao da li je automobil prepisan, na što sam ja odgovorio da nije i da nema prijašnjeg vlasnika, na što mi je Škorić odgovorio da će biti vlasnika, te sa mnom drsko postupao i bacao sve moje stvari iz vozila.
Priveden sam na saslušanje i ispitivao me je jedan meni nepoznat čovjek, a uz njega je bio Čokeša Mane iz Primišlja, kojeg dobro poznajem i s njim sam puno puta bio u društvu. Čokeša me pitao gdje se sada nalazi moj sin xxxxxx, ali sam ja odgovorio da ne znam, pa je on izvadio neki popis i rekao da mi je sin xxxxxxxx bio u rezervnom sastavu policije i poslije podnesao molbu za prijem u stalni radni odnos što odgovara istini, ali ja nisam htio priznat. Dalje mi je govorio za moju kćerku gdje se nalazi, a ja sam rekao da mi nije poznato xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Dalje je Ćokeša meni predočio neke palete od vojnog lica neku municiju i rekao mi je da je sve našao u mojoj kući, a ja sam odgovorio da mi nije to poznato, ali sam poslije razgovarao sa sinom xxxxxxxxxxxxxx koji rekao da su ti predmeti bili u njegovoj sobi. Znači Čokeša Mane je sve znao o mojoj djeci i sve je predočio onom čovjeku koji me je ispitivao.
Dok se xxxxxxxxxx nalazio u zgradi narodne obrane na ispitivanje ispred zgrade je stajala njegova supruga xxxxxxxxxxx, koju je čuvao stražar pa pošto je bio kraj radnog vremena iz zgrade narodne obrane su izlazili s xxxxxxxx zdravili slijedeći : Janko Jezdić, njegova kćerka (nečitko) Rajka, Ana Dragojević iz Veljuna, Čedo Miljković iz Slunja, Blitva Mile, Čuić Miloš, zatim sam vidjela malog od Mile Rokvićke gdje nosi drva to je navela xxxxxxxx supruga od xxxxxxxxx. Svi muškarci su bili u uniformi. Također je xxxxxxxxx vidjela Cimeša Milana koji je prije radio u PS Slunj i Krnić Radu trgovca iz Slunja, koji je radio u TP ”Kordun” Slunj.
Nakon ispitivanja i maltretiranja pošto se bližilo 18,00 sati xxxxxxxxx i xxxxxxxx su pušteni i sa svojim vozilom su otišli za Sturlić.
Podpunoma identičnu izjavu kao xxxxxxxx dala je i njegova supruga Jxxxxxxxxxxxxxxxx SO Slunj. –
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj : III K-67/92-5
Kv-94/92
R J E Š E NJ E
Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak predmetu protiv okr. Miloša Pajića, zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, temeljem čl. 300 preuzetog ZKP (NN br. 53/91), 1. srpnja 1992. godine
R i j e š i o j e
Okr. MILOŠU PAJIĆU iz Vojnića, Omladinska bb, sudit će se u odsutnosti zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, za koje je optužen optužnicom VT Karlovac, broj KT- 340/92.
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Obrazloženje
VT Karlovac optužilo je okr. zbog kriv. jela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH.
Okr. prebiva u vojniću, dakle na području koje nije pod kontrolom državnih organa RH, kojima dakle nije dostupan, a što potvrđuje i činjenica da ni nakon raspisivanja tjeralice i određivanja pritvora nije pronađen. Osim toga priroda i težina kriv. djela za koje se tereti predstavljaju osobito važne razloge da mu ne sudi iako je odsutan, pa je stoga riješeno kao u izreci, a po prijedlogu VT Karlovac.
U Karlovcu, 1. srpnja 1992. godine.-
ZAPISNIČAR : PREDSJEDNIK VIJEĆA :
Blaženka Čurjak Zvonimir Matan
Pravna pouka :
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kog ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DOSTAVLJENO :
- VT Karlovac na KT – 340/92
- Branitelj uz rješenje o pos. bran.
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC
Predsjedništvo
Broj : 14 – Su – 14/92-69
Klc. 13. studeni 1992.
R J E Š E NJ E
Vojni sud Karlovac, po predsjednik suda Juraj Boljkovac u kriv. predmetu protiv okr. Paić Miloša, zbog. kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 i 2 KZ RH
R j e š e nj e
Okr. PAIĆ MILOŠU postavlja se branitelj po službenoj dužnosti u osobi PAVLOVIĆ NIKOLE, odvjetnika iz Karlovca.
O b r a z l o ž e nj e
Vojno tužiteljstvo Karlovac, podiglo je optužnicu protiv okrivljenog, zbog gore navedenog kriv. djela, za koje je obrana pred sudom obavezna, a kako optuženi sam nije izabrao branitelja valjalo je istog postaviti po službenoj dužnosti u smislu čl. 70. st. 1 ZKP-a.
Predsjednik suda :
Juraj Boljkovac
Z A P I S N I K
Od 30 srpnja 1992. o glavnoj raspravi Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda : Krivični predmet :
Nina Bubaš Tužilac : VT Karlovac
Zvonimir Matan Okrivljeni : Miloš Paić
Mladen Kosijer Zbog kriv. djela iz čl. : 236-f KZ RH
Blaženka Čurjak Broj javnog tužilaštva : KT-340/92
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 9 sati i objavljuje predmet glavne rasprave.
Utvrđuje se da su pristupili :
- Vojni tužilac Dragan Novosel
- Oštećeni
- Okrivljeni : branitelj Nikola Pavlović odvj. u Klc
- Svjedoci : xxxxxxxxxxxxxxxx
Utvrđuje se da nije pristupio svjedok Gojko Rakinić, dostavnica ne prileži spisu.
Vijeće donosi
r j e š e nj e
današnje će se ročište održati, a o potrebi saslušanja svjedoka xxxxxxxxxxxxxx odlučit će se naknadno.
Utvrđuje se identitet okr.
Okr. MILOŠ PAIĆ – podaci kao na listu 9 spisa.
Svjedok upućen izvan sudnice.
Gl. rasprava je javna i počinje čitanjem optužnice.
DOKAZNI POSTUPAK
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx – upozoren po čl. 325 preuz. ZKP, pripadnik 110. brig. HV, nije u rodu, nije u svađi, iskazuje :
Ja sam inače živio u G. Ladjevcu SO Slunj gdje su me četnici uhvatili 15.12.1991. g. a nakon čega su me odveli na saslušanje u zgradi vojnog odsjeka, gdje je bila smještena njihova policijska stanica, s obzirom da je zgrada gdje je prije bila MS izgorjela. Ispitivali su me najviše u vezi oružja. U početku nisam priznao da imam bilo kakvo oružje, ali s obzirom prilikom ispitivanja upotrebljavali batine, tukli su me rukama, palicom, kablovima ipak sam im priznao da imam pušku M-48, kao i municiju, a što sam im i predao. Ispitivali su me Bjeljac Ranko i Škorić Ljuban. Bio sam zadržan 3 dana, nakon čega sam pušten uz potvrdu koju su mi dali, a kojom su mi dozvoljavali da se mogu kretati na relaciji Ladjevac – Slunj. Na toj potvrdi bio je potpisan Miloš Paić, odnosno navedeno je njegovo ime. Njega osobno ne poznajem niti znam bilo što pobliže o njemu osim ovog što sam naveo. Također mi je poznato da su i drugi uhvaćeni prošli slično kao i ja, dakle da su bili privedeni i Vuković Jure i Ivo, Jandrić Pave i dr.
Na pitanje VT odgovara da su u dva dana četnici u susjednom selu poklali sedmero ljudi, te da je to jedan od razloga što je napustio svoje selo. Milicija koja je tamo bila nas je uvjeravala da nam neće biti ništa, međutim ništa nisu poduzimali da bi nas zaštitili od stvari koje sam prethodno naveo.
Svjedok traži potvrdu radi opravdanja izostanka s posla, a što mu se određuje.
VT prilaže u spis propusnicu od 16.01.1992. g. i 02.12.1991. u kojoj se vrši uvid te predlaže da se izvrši uvid u spis broj K-, protiv okr. Bosnić Mile u kojem je ispitana svjedokinja Rendulić Jelena, a na okolnost da je hrvatsko stanovništvo iz Slunja proganjano na način na koji se prema njemu postupalo. Ujedno odustajem od saslušanja ostalih predloženih svjedoka, dakle, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.
Vrši se uvid u spis ovog suda broj K- 82/92, vrši se uvid u osobni karton na listu br. 2 spisa.
Daljnjih dokaz. prijedloga nema.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.-
Riječ stranaka.-
VT – smatram na osnovu provedbenog dokaz. Postupka da je utvrđeno da je okr. počinio kriv. djelo koje mu se stavlja na teret pa stoga predlažem da se proglasi krivim i osudi po zakonu.
Branitelj okr. – nažalost smatram dokazanim da je moj branjenik počinio kriv. djelo koje mu se stavlja na teret, a kod kriv. sankcija bilo bi dobro da sud raspolaže podacima o njegovim porodičnim prilikama.
Daljnjih izjava nema.
GLAVNA RASPRAVA DOVRŠENA.-
Vijeće se povlači na vijećanje i glasanje, donosi, a pred. vijeća izriče slijedeću
P R E S U D U
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Okr. MILOŠ PAIĆ
k r i v j e
što je :
krajem 1991. godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva RH, a nakon usvajanja područja općine Slunj od strane tzv. JNA i paravojnih srpskih jedinica pihvatio dužnost načelnika SJB Slunj u sklopu tzv. MUP Krajina, a zatim s ciljem da se hrvatsko stanovništvo ustraši i onemogući bilo kakav otpor okupatoru naredio da se Hrvati bez ikakvog osnova zatvaraju, te da ih se prilikom ispitivanja zlostavlja i tuče, a što su njemu podređene osobe izvršavale, uslijed čega su građani općine Slunj hrvatske narodnosti neprekidno bile uznemiravani i proganjani,
dakle, kao organizator sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH,
čime je počinio kriv. djelo protiv RH – oružanom pobunom – označeno u čl. 236 -f st. 1 i 2 KZ RH, pa se temeljem čl. 236 st. 2 KZ RH
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 15 /petnaest/ godina.-
Temeljem čl. 98 st. 4 preuzetog ZKP TKP padaju na teret budžetskih sredstava suda.-
Dovršeno u 9,40 sati.-
Predsjednik vijeća : Nina Bubaš
Zapisničar : Blaženka Čurjak
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj : III K- 67/92-10
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Nine Bubaš ka predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Miloša Paića, zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, na glavnoj i javnoj raspravi zakazanoj povodom optužnice VT Karlovac, broj KT-340/92, zaprimljene 27. svibnja 1992. godine, dovršenoj 30. srpnja 1992. godine, u prisutnosti VT Karlovac Dragana Novosela, branitelja Nikolu Pavlovića odvjetnika iz Karlovca, a u odsutnosti okr.
P r e s u d i o j e
Okr. MILOŠ PAJIĆ, rođ, 03.121954. u Slavskom Polju, SO Vrginmost, s
posljednjim poznatim prebivalištem u Vojniću, Omladinska bb.
k r i v j e
što je :
krajem 1991. godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a nakon osvajanja područja općine Slunj od strane tzv. i paravojnih srpskih jedinica prihvatio dužnost načelnika SJB Slunj u sklopu tzv. MUP Krajina, a zatim s ciljem da se hrvatsko stanovništvo ustraši onemogući bilo kakav otpor okupatoru naredio da se Hrvati bez ikakvog osnova zatvaraju, te da ih se prilikom ispitivanja zlostavlja i tuče, a što su njemu podređene osobe izvršavale, uslijed čega su građani općine Slunj hrvatske narodnosti neprekidno bili uznemiravani i proganjani,
dakle, kao organizator sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog ustrojstva Republike Hrvatske,
čime je počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, pa se temeljem čl. 236-f st. 2 KZ RH
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 15 /petnaest/ godine.-
Temeljem čl. 98 st. 4 Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1 Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (NN br. 53/91) kao Zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu ZKP) troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.-
O b r a z l o ž e nj e
VT Karlovac optužilo je okr. zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH.-
- srpnja 1992. godine doneseno je rješenje o suđenju okr. u odsutnosti .-
U dokaznom postupku saslušan je svjedok xxxxxxxxxxxx, izvršen je uvid u spis Vojnog suda Karlovac br. K-82/92, u kojem je saslušana svjedokinja xxxxxxxxxxxxxx, izvršen je uvid u osobni karton okrivljenika i propusnice ”SAO Krajine SO Slunj” od 02.12.1991. g. i 16.1.1992. g.
Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je okr. kriv za utuženo kriv. djelo.-
VT Karlovac odustalo je od saslušanja svjedoka Gojka Rakinića, xxxxxxxxxxxxxxxxx.-, a sud po službenoj dužnosti također nije smatrao potrebnim izvođenje ovih dokaza smatrajući da je na osnovu provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.-
Svjedok xxxxxxxxxxxxxx iskazao je da je inače živio u G. Lađevcu SO Slunj gdje su ga četnici uhvatili 15.12.1991. a potom odveli na saslušanje u zgradu vojnog odsjeka gdje je tada bila smještena njihova milicijska stanica. Ispitivali su ga u vezi oružja, upotrijebivši pri tom batine, tukući ga rukama, palicom i kablovima, pa im je stoga priznao da ima pušku M-48 sa municijom koju im je i predao, ispitivali su ga Bjeljac Ranko i Škorić Ljuban. Zadržali su ga tri dana, a nakon toga su mu dopustili uz odgovarajuću potvrdu kojokm su dozvoljavali kretanje na relaciji Ladjevac – Slunj, a na kojoj potvrdi je bilo navedeno ime Miloša Pajića. Poznato mu je da su i drugi ljudi prošli poput njega tako da su ispitivani bili u zatvoru, npr. Trumbić Joso, Lobučar Ante Vuković Jure i Ive, Jandrić Pave i dr. Također je naveo da su četnici u selu pored njegovog poklali sedmero ljudi pa su ljudi iz toga razloga napustili svoje selo. Tamošnja milicija nije ih zaštićivala od takvih postupaka.-
Uvidom u spis ovog suda broj K-82/92 utvrđeno je da je u istom saslušana svjedokinja xxxxxxxxxxxx koja je iskazala da je iz Slunja izbjegla 15.11.1992. g., te da se nakon sastanka u selu Raštele kojeg su organizirale tamošnje vlasti vratila kući zajedno sa suprugom ali samo da bi uzela neke svoje stvari ne namjeravajući dakle tamo ostati živjeti zbog nesigurne situacije. Tom prilikom Martićeva policija ih je zaustavila i privela na ispitivanje. Dodala je da je iz Slunja izbjegla zbog napada na njen grad kao i većina ostalih građana hrvatske nacionalnosti. Također je iskazala i da je razgovarala sa grupom Hrvata koji su naknadno izbjegli iz Slunja, konkretno sa xxxxxxxxx, koji joj je ispričao da ga je tukao jedan policajac, da su morali raditi poslove koje bi im dodijelili itd.-
Uvidom u osobni karton okr. navedeni su njegovi osobni podaci, navedeno je da je obavljao djelatnost mlađeg inspektora te da je obavljao poslove operativnog radnika za suzbijanje kriminaliteta.-
Uvidom u propusnicu od 02.12.1991. g. utvrđeno je se xxxxxxxxxxxxxx odobrava kretanje na području grada Slunja radi obavljanja određenih poslova u vrijeme od 02.12. do 10.12.1991. g. Kao načelnik SJB navodno je ime Pajić Miloša, no na propusnici se ne nalazi njegov potpis već potpis dežurnoga u navedenoj stanici.-
Uvidom u propusnicu od 16.01.1992. g. br. 38728 utvrđeno je da je xxxxxxxxxx odobreno kretanje od 7 – 18 h na području grada Slunja radi obavljanja određenih poslova. Ova propusnica označena je kao stalna, kao načelnik SJB naveden je Pajić Miloš, koji je na njoj i potpisan sa odgovarajućim žigom.-
Naporna je i opće poznata činjenica da je sredinom studenog 1991. g. grad Slunj osvojen od strane tzv. JNA i paravojnih srpskih jedinica. Provedenim dokaznim postupkom – uvidom u propusnice, a i iskazom svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx u ovoj okolnosti također je nesporno utvrđeno da je u periodu nakon spomenutog osvajanja Slunja, dakle krajem 1991. g., dužnost načelnika SJB Slunj obavljao okr., koji je kako to proizlazi iz njegovog osobnog kartona bio bivši radnik MUP-a RH. Također iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxx proizlazi, a o čemu je iskazivao na osnovu vlastitog iskustva, a i nabrajajući njemu osobno poznate druge osobe koje su prošle poput njega, da su građani hrvatske nacionalnosti nakon uhićenja bili ispitivani u spomenutoj stanici naravno na fizičko zlostavljanje pri tome. Ove okolnosti spominje svjedokinja xxxxxxxxxxx u spisu K-82/92. Sigurno je da se radnici SJB Slunj nisu samoinicijativno obavljali sve navedene aktivnosti, već uz znanje, odnosno po naredbi okr. kao njihova pretpostavljenog, a isto tako nesporna je i cilj svih tih aktivnosti – nasilno obaranje društvenog i državnog ustrojstva RH, uz onemogućavanje otpora hrvatskog stanovništva. Okr. je dakle kao organizator sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva RH, pa se u njegovom ponašanju stiču svi bitni elementi kriv. djelaiz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, za koje je stoga proglašen krivim i osuđen po zakonu.
Kod odluke kriv. sankcija sud je okr. unatoč njegovim porodičnim prilikama s obzirom da je otac jednog djeteta kako to proizlazi iz njegova osobna kartona izrekao zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina, imajući u vidu težinu počinjenog kriv. djela i smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja predviđena u zakonu.-
Temeljem propisa cit. U izreci presude odlučeno je da troškovi postupka padnu na teret budžetskih sredstava.-
U Karlovcu, 30. srpnja 1992. godine.-
ZAPISNIČAR : PREDSJEDNIK VIJEĆA :
Blaženka Čurjak Nina Bubaš
PRAVNA POUKA :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.
DOSTAVLJENO :
- VT Klc. na KT-340/92
- Odvj. Nikola Pavlović, Klc,
- Miloš Pajić
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U KARLOVCU Broj : Su Ik – 116/96-3
R J E Š E NJ E
I
NAREDBA
Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (NN 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP-a dana 19. studenog 1996. g.
r i j e š i o j e
I Obustavlja se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku PAJIĆ MILOŠU
II Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Pajić Miloša, koja je izdana kod ovog suda 02.11.1992. g., pod brojem SuIk – 116/96-2.
Obrazloženje
Osuđenik Pajić Miloš, odlukom vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236-f (235) st. 1, u svezi čl. 236 (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.
Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavka 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka, između ostalog predviđa, da se oprost odnosi na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st. 1 u svezi čl. 236-o (244) KZ RH.
Dana 21.11.1992. g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem SuIk – 116/96-2 protiv okr. Pajić Miloša, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu, ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijema istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu
U Karlovcu, 19 studenog 1996. g.
PREDSJEDNIK SUDA
Ante Ujević
DOSTAVITI :
- okr. Pajić Miloš, putem oglasne ploče
- vojnom tužiteljstvu na broj KT -340/92
- Vojni sud u Karlovcu, na spis K – 67/92
- PU Karlovačka, po pravomoćnosti
- u izvršni spis
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U KARLOVCU Broj : K-67/92 – 15 (VS)
N A R E D B A
Županijski sud u Karlovcu po predsjedniku vijeća Jasminki Jerinić Mušnjak, u kriv. predmetu protiv Miloša Pajića, zbog kaznenog djela iz čl. 236-f (235) st. 1 u svezi čl. 236-o (244) st. 1 KZ RH.
n a r e d i o j e
I. Temeljem čl. 540 ZKP protiv :
MILOŠA PAJIĆA sina Slavka, rođ. 3.12.1954. g. u Slavskom Polju, Vrginmost, s prebivalištem u Vojniću, Omladinska bb, Srbina,
N a r e đ u j e s e p o v l a č e nj e t j e r a l i c e
Čije izdavanje je naređeno naredbom Vojnog suda u Karlovcu od 5. lipnja 1992.g. broj K-67/92-3
II. Kako je na gore navedenu osobu primijenjen Zakon o općem oprostu i obustavljen krivični postupak, to je i naredba o raspisivanju tjeralice postala bespredmetna pa ju je valjalo i povući.
III. Temeljem čl. 541 ZKP ovu naredbu izvršit će PU Karlovačka.
U Karlovcu, 21. ožujka 1997. godine.-
PREDSJEDNIK VIJEĆA :
Jasminka Jerinić – Mušnjak
DOSTAVLJENO :
PU KARLOVAČKA
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj : K-67/92-12
R J E Š E NJ E
Nalaže se računovodstvu Okružnog suda Karlovac, (nečitko) u kriv. predmetu protiv okr. Miloša Pajića, zbog kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 i 2 KZ RH, branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku NIKOLI PAVLOVIĆU iz Karlovca, izvrši isplatu za zastupanje u iznosu
Od 4.500.- HRD
Na žiro-račun odvjetnika koji se nalazi u računovodstvu suda.
Karlovac, 10. rujna 1992. godine.-
PREDSJEDNIK VIJEĆA :
Nina Bubaš
DOSTAVLJENO :
- Računovodstvo Okr. suda
- Odvj. NIKOLA PAVLOVIĆ, Klc.
