Slunj – KA 0005

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Policijska stanica Slunj

 

Broj 511-05-41/1-12-13.1992.

Datum 13.02.1992.godine.

 

 

 

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽITELJSTVU

K A R L O V A C

 

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

1. TRBOJEVIĆ MANE       , zvani ________________________________,

(ime i prezime)                                                                            (nadimak ako ga ima)

otac  Nikola i majka _______________, rođene _____________________,

(ime i prezime)                                                (ime i prezime)                                 (djevojačko por.ime)

rođen dana   04.06.1944. u   Novoj Kršlji općina  __Slunj__,

 

R Hrvatska____,    stanuje u Slunju ulica __XV. Kordunaške Brigade____, broj bb__,

 

općina  Slunj narodnost  ___Srbin__________, zanimanje __Penzioner___,

 

porodične prilike oženjen, otac dvoje djece, , ne zna pisati, vojsku služio  ___Da____.

 

U vojnoj evidenciji se  vodi u Slunju._

 

 

 

sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je____________________________,

 

z b o g   krivičnog djela iz članka 236 F KZ-a RH- oružana pobuna.

 

Na način što je nakon prestanka radnog odnosa na osobni zahtjev u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj stanici Slunj na poslovima i radnim zadacima Komandira tadašnjeg SUP-a Slunj, dobrovoljno pristupio neprijateljskim nelegalnim formacijama tzv. „Teritorijalne obrane Slunj“ u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

Prijavljeni Trbojević Mane je bio zaposlen u tadašnjem SUP-a i bio je Komandir stanice milicije. Zbog nastalih političkih situacija prijavljeni podnosi molbu radi raskida radnog odnosa i u sedmom mjesecu 1990.godine odlazi u mirovinu. Prijavljeni često odlazi na područje Grabovca, Sadilovca i drugim mjestima te prisustvovanje čestim sastancima SDS u Grabovcu. Negdje u devetom mjesecu 1991. godine prijavljeni pristupa tzv. „Teritorijalnoj obrani Slunj“.

Nešto ranije na stranu neprijatelja je prešao njegov brat Dane pa je k njemu pristupio i Mane, te su oba aktivno učestvovala kod napada na Drežnik Grad, Grabovac, Rakovicu, Brajdić Selo, Slunj i druga sela. Čak se sumnja da je prijavljeni bio učesnik prilikom paljenja kuća i drugih gospodarskim objekata u Brajdić Selu kada je poginuo Brajdić Marko.

Inače prijavljeni je aktivno surađivao s časnicima V.P. 7260 Slunj, Bjelobrk Milenkom, Rasimom, Zgonjanin Cvijom i ostalima, pa je često išao i u lov s navedenim u vojni poligon gdje je inače lov za civile zabranjen.

Nakon pada Slunja prijavljeni odlazi sa Radaković Mirkom potpukovnikom, Bjelobrk Milenkom i još nekim u Šturlić gdje održavaju sastanak s mještanima iz Slunjskih sela koji su izbjegli u Bosnu da se vrate kuće ih nagovaraju da im se neće ništa dogoditi. Neke osobe kao Rendulić Mate i njegova supruga Jelena su poslušale Trbojevića i ostale i došli su u Slunj, ali su maltretirani bili, zavarani i jedva su se izvukli iz Slunja.

Također se raspolaže s nekim podacima da je Trbojević Mane dana 18.11.1992. godine bio u Ključu zajedno s Krnić Simom i Novaković Milom te da su pokazivali mještane iz Slunja i okolice koji su pripadnici MUP i ZNG i da su po njihovim podacima bile neke osobe skinjene i odvedene u zarobljeništvo. Zavedena je kriminalistička obrada i sve se provjerava pa o rezultatima provjere ćete biti naknadno obavješteni.

Na osnovu opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Trbojević Mane počinio krivično djelo iz čl. 236 F KZ RH-a oružana pobuna.

Prednje Vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

P r i l o g:

 

ZAPOVJEDNIK:

Ivan Panić

---

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Sastavljena u PU Karlovac u ime PS Slunj po krim. inspektoru xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, a u vezi prikupljena podataka za Trbojević Manu.

TRBOJEVIĆ MANE sin Nikole rođen 04.06.1944. godine u Novoj Kršlji SO Slunj, sa stalnim prebivalištem u Slunju ul. XV. Kordunaške Brigade bb bio je zaposlen u SUP-a Slunj u svojstvu komandira stanice i prije 2 godine je otišao u mirovinu i čitavo vrijeme živi u Slunju i stalno odlazi u Sadilovac gdje mu živi otac i u Grabovac gdje ima vikendicu.

U Grabovcu prisustvuje čestim sastancima SDS kojoj je predsjednik Bajić Božo iz Lipovače SO Slunj. Sastanci se održavaju često ali su se mjesta sastančenja mjenjala. Najviše se sastanaka održavalo u stanu Trkulja Mile iz Grabovca privatnog automehaničara, Muškinja Branka iz Grabovca i na drugim mjestima. Na sastanku je dolazilo i pravoslavni proto iz Slunja Sančanin Braco. Kada su počeli nemiri na području Grabovca, Drežnika i drugim mjestima. Trbojević se često družio sa srpskim ekspermistima Kovačević Milom iz Grabovca, Muškinja Brankom trgovcem iz Grabovca, Gojkom Rakićem iz Grabovca, Bjelobrk Slobodanom iz Grabovca, Ovuka Mićom iz D. Selišta, Šarić Milisavom zv. Srbinom iz Rakovice i drugim vodećim osobama SDS na području Rakovice.

Brat od Mane po imenu Dane je bio zaposlen u KIM farma muznih krava Sadilovac i prešao je na stranu neprijatelja u  Sadilovcu i poslije k njemu otišao i Mane, te je Mane učestovao kod napada na Drežnik Grad, Grabovac, Rakovicu i vjerovatno Slunja. Trbojević Mane je bio učesnik paljenja kuće u Brajačić Selu SO Slunj, kada je s njim u društvu bio Ćuić Miloš zv. Lešo iz Broćanca, Borovica Mirko, Borovica Branko oba iz Rakovice i tom prilikom je ubijen Brajdić Marko, otac Brajdić Đuke iz Brajdić Sela SO Slunj. Za ubojstvo Brajdić Marka opširnije raspolaže s podacima Brajdić Đuka šef mjesnog ureda Rakovica SO Slunj a sada živi na području Zaprešića, a njegovu adresu zna njegov brat Brajdić Stjepan direktor poduzeća „Konteks“ iz Karlovca.

Nakon pada Slunja Trbojević Mane se vraća u Slunj gdje prema nekim saznanjima zamjenik Načelnika policije u Slunju. Zajedno sa podpukovnikom Radaković Mirkom, koji je komandant tenkovske jedinice iz Luščića došao je s jedinicom u Sadilovac i Mašvinu i koji je prema mojoj ocjeni glavni organizator napada na Slunj, zatim starijim vodnikom Bjelobrk Milenkom koji je s tenkom dana 16.11.1991. godine viđen u Dubrava SO Slunj a da je Bjelobrk vozio tenk vidio ga je Obajdin Ivan zv. Ćaće iz Slunja, Trbojević Mane dolazi u Šturlić na sastanak te nagovaraju mještane Slunja i okolnih sela, da se vrate svojim kućama jer im se neće ništa dogoditi. Neke osobe i to njih par su povjerovali i vratile su se u Slunj, gdje su maltretirane pritvorene i jedva su otišle iz Slunja. Na Manin nagovor u Slunj su izišli Rendulić Mate i njegova supruga Jelena oboje iz G. Taborišta bb. SO Slunj, ali su bili pritvoreni i maltretirani da bi nakon nekoliko sati zadržavanja bili kasno u noć pušteni kući odnosno za Bosnu.

Trbojević Mane se nalazio zajedno sa Krnić Simom i Milom Novakovićem u Ključu dana 18.11.1991. godine kada je iz konvoja skinjeno više policajaca pripadnika ZNG i mještana Slunja i okolice i odvedeno u Staru Gradišku. Sumnja se da su Trbojević i Krnić imali spisak policajaca iz PS Slunja i drugih osoba, te su samo signalom pokazivali miliciji iz Ključa koje osobe su policajci ili gardisti.

Trbojević se i sada nalazi u Slunj gdje obavlja dužnost pomoćnika Načelnika tamošnje milicije „SAO Krajine“.

U koliko dođem do novih saznanja za Trojevića slijedi nadopuna.

Ovl. služ. osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxx

---

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-13 1992.god.

Datum: 26.05.1992.godine

 

 

V O J N O M JAVNOM TUŽIOCU 

K A R L O V A C

 

Veza: naša krivična prijava – poseban izvještaj od 13.02.1992.godine.

Veza: vaš broj KT-54/1992. od 14.05.1992.godine.

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

 

kao dopuna krivične prijave  koju smo Vam podnijeli protiv Trbojević Mane.

 

Pod našim brojem K-13/92 podnijeli smo krivičnu prijavu protiv Trbojević Mane iz Slunja ul. XV. Kordunaške Brigade bb, zbog osnovane sumnje da je počinio kriv. djelo iz čl. 236. F. KZH-a.

Naknadno smo obavili informativni razgovor sa xxxxxxx, njegovom suprugom xxxxxxxxxxxxx i Rakinić Gojkom, pa njihove izjave dostavljamo na daljnje korištenje.

Iz zabilješki se vidi da Trbojević Mane poslije pada Slunja 16.11.1991. godine obavlja dužnost pomoćnika Načelnika SM u Slunju dok je prije mjesec i pol dana Načelnik SM bio Pajić Miloš a sada je Pajića zamjenio Škorić Ljuban iz Kremena.

P r i l o g:  2 kom.

ZAPOVJEDNIK:

Mirko Obajdin

---

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K- 13 1992.god.

Datum: 24.05.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxsa

 

rođen xxxxxxxxxxx.godine  Boravište – prebivalište Slunj , ulica xxxxxxxxx

 

broj  _xxe  dana 24.05.1992.godine u xxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

u vezi boravka na području Slunja nakon okupacije poslije 16.11.1991. godine kada je Slunj pao.

 

 

Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

Noću 16.11.1991 godine oko 02,00 sati sa svojim putničkim automobilom i suprugom   sam napustio mjesto prebivališta, Gornje Taborište i otišao sam u Šturlić.Dana 16.11.1991 godine bio je jak artiljerijski napad na Slunj i tada. je Slunj s ostalim mjestima pao

u ruke agresora. Ja i supruga   smo se smjestili u Šturliću i duže vrijeme sam bio u Šturliću.

Ne mogu se točno sjetiti datuma ali mislim da je bilo početkom 12 mjeseca, kada je zakazan sastanak u u Raštelima SO Cazin,.a koji sastanak su došli potpukovnik RadakovićMirko.i Bjelobrk Milenko vojno lice. iz Slunja i još neke osobe.Taj sastanak je zakazan između predstavnika Izvršnog vjeća SO Cazin i vlastio “SAO Krajine-” s područja Slunja na čelu s potpukovnikom Radaković Mirkom. Sastanku su bili prisutni predstavnici evropske misije.Na sastanku je Radaković.rekao da zašto.je stanovništvo izbjeglo iz Slunja i da se slobodno mogu svi vratiti u svoje mjesto prebivališta.Na sastanku se još nalazila od poznatih iz Slunja Gračan Rozalija zv.Beba, Gračan Vesna; i još nešto mještana.Taj puta ništa.o povratku nije dogovoreno,.a u vezi vođenja sastanka.pisan je zapisnik koji postoji u,IV SO Cazin čiji je predsjednik sa situacijom na područja.Slunja upoznat.

Drugi. sastanak je održan oko ‘16.12.1991 godine u Raštelima i na sastanak su došli iz Slunja: Radaković Mirko, Bjelobrk Milenko i još jedan s njima meni nepoznat,a mislim da je taj nepoznat mladić i Bjelobrk tjelohranitelji od Radakovića. Zatim.su sastanku prisustvovali Graora zv. profesor koji je rodom iz Kordunskog Ljeskovca, oženjen od  Devrnja iz Koranskog Luga, a navodno je predavao ,u..školi. MUP-s: RH u Zagrebu,Pajić Miloš Načelnik SUP-a Slunj, Mane Trbojević pomoćnik načelnika Pajića, Bosnić Miloš Predsjednik SO Slunj, Ćosić Bogdan nastavnik iz Kruškovače, koji je u štabu TO Kordunski Ljeskovac,Mirčić Pero iz Primišlja koji je upravnik zatvora u mjestu Slunju.

Na tom sastanku prisutnima se obratio Pjevac Jovo zv.Skoblar iz Kordunskog Ljeskovca, te govorio daje on s jedinicom na položaju, a da je u njegovu gostionicu došao Graora Rade sin Milana naoružan s puškomitraljezom i pucao po cjeloj gostionici, uništio inventar i oštetio namještaj, pa je Jovo plakao da nezna što će učiniti s Graorom jer da on njemu ne može ništa. Taj isti Graora je došao i u Šturlić i pravio nered, pa se tada ustao Prica koji je prije bio u miliciji u Raštelima i rekao da u koliko još Graora bude pravio nereda u Raštelima da će ga srbi srediti. Na tom”sastanku je dogovoreno da će u Šturlić doći autobus iz Slunja, pa da se mještani Slunja

i drugih sela mogu vratiti u Slunj po neke stvari ili ako hoće ostati u Slunju.

Mislim da je bilo poslije 17.12.1991 godine kada je došao u Šturlić autobus i oko 20 mještana sela Furjan i drugih sela je ušlo u autobus. S autobusom je upravljao vozač Blanuša Nikola, koji je sa mnom radio u poduzeću ”Saobraćaj ” Slunj .Popis putnika koji su putovali za ,

Furjan, Slunj i druga mjesta izvršila je evropska misija.

Tada je Načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš još na sastanku prestavio Zahirović Zarifa mesara iz Šturlića koji ima mesnicu u Slunju kao svog prijatelja i rekao Zarifu,da zašto ne ide slobodno u Slunj obići radnju, pa je s autobusom putovao i Zahirović.Zarif u Slunj.

Kada smo bili u Furjanu vidio ,sam ja teretni kamion-stočar vl.”Agroproizvoda ” Slunj s kojim je upravljao vozač poduzeća “Saobraćaj”,Slunj Mane Katić iz Slušnice a s njim u kabini je sjedio Jure Jurašin iz Slunja, Đuro Kuzmanović iz Slušnice koji je, radio u hotelu ”Slunjčica” Slunj i još jedan meni nepoznat mladić. Mani je s navedenima išao u selo Furjan, Sastavak i druga sela te su kupili napuštanu stoku.

Do koranskog mosta u Slunju samo s Blanušom smo došli ja i moja supruga   i mesar,Zarif, pa smo ja i supruga izišli napolje i preko mosta otišli prema kući a u centar Slunja, je otišao Blanuša vozač i s njim samo mesar Zarif.Mene ,je Blanuša pozvao da ja i supruga idemo s njim u DZ Slunj da će dobiti ručak jer smo u Slunj stigli poslije 12 sati. Ja i supruge. smo došli kući zatekli još svoje svinje žive, pa smo nahranili svinje uzeli neke stvari iz kuće i prema dogovoru smo došli kod mosta na rijeci ,Korani u Slunju oko 15,00 sati kada se autobus vraćao iz Slunja, ,za Šturlić. Autobusom. je upravljao Blanuša Nikola, a u autobusu se nalazio mesar Zarif, zatim se u pratnji autobusa nalazio vozač autobusa ”Saobraćaj” Slunj Muškinja Dena koji ima kod sebe,puškomitraljez i obučen je u šarenu uniformu pa je tada Dane imao ulogu policajca u, pratnji s njim je bio još jedan također naoružan i uniformi rodom iz Kordunskog Ljeskovca kojega ja poznajem po viđenju.

U autobus smo zašli, ja supruga Jelena i putovali smo prema Lađevcu.Kod kuće Žgela Ivice u Popovcu stavljena je limena tabla s natpisom ”SAO Krajina” i tu tablu nitko ne smije maknuti.Mate Vukošić iz Popovca i Žgela Ivica su pribijali srpske zastave na zidove kuća i ogradu ispred kuća, kao neka obilježja da se ti objekti ne diraju pošto je Žgelina kćerka udata za Srbina u Vrginmostu, pa Žgela uopće nije otišao od kuće kao i Vukošić Mate već sarađuju s četnicima i vojskom.

Isto tako je ostao u mjestu prebivališta Pleš Ivica koji je radio kao osigurant u Slunju. O surađuje s vojskom jer kod njega odilaze oficiri. Ostao je. također u Camerovcu Pleš Slavko; koji je bio predsjednik MZ u Lađevcu, koji također surađuje s vojskom i neprijateljem.

Kada smo se vraćali nazad iz Slunja:, također su se vraćale žene i ljudi koji su izišli u Furjanu, Salopek Selu i drugim mjestima i skoro svi smo se vraćali nazad za Šturlić. Kada smo došli na most u Bogovolji, gdje je granica i gdje se nalazi stražario sam Tepavac Nikolu sina Milana, koji je bio kondukter u poduzeću”Saobraćaj” Slunj u uniformi i naoružan, jer je navodno Tepavac komandir graničnog prelaza u Bogovolji prema Bosni.Inače je Tepavac nakon pada Slunja poslije 16.11.1991 godine sa suprugom Micom viđavan svaki dan u Šturliću, Cazinu,

Pjanićima gdje nešto izviđa, interesira se od izbjeglica iz Slunja i dr. mjesta kuda putuju, zdravio se s nekima, čak unostio stvari u autobus, a poslije je sve odkucao vjerovatno “Martićevoj” policiji kuda je koji autobus otišao. Još dok se Tepavac nalazio u Slunju, sumnjalo se na njega, da kontrolira-prati kretanje putnika na autobusnoj stanici u Slunju i javlja u Veljun, pa je njegovom zaslugom puno mještana Slunja skinjeno u Veljunu, maltretirano, tečeno i odvedeno u zatvor u Vojnić.

Tepavac je ” Glavni obavještajac za cjelu SAO Krajinu” jer je nekima pokazivao iskaznicu.

Kada sam se nalazio na sastanku u Raštlima ja sam rekao Predsjedniku SO Slunj Milošu Bosniću slijedeće: Što ne pokupite po selima svinje, stoku, da stoka i svinje ne ugibaju, da uginula stoka stvara zarazu, pa mi je Bosnić rekao da sada za to nemaju vremena ali će uskoro i to učiniti. Kada je drugi put bio na sastanku Bosnić Miloš predsjednik SO Slunj, rekao je prisutnima da se ne daju u ruke Ustašama, jer da je on bio u rukama Ustaša i da zna što oni čine i

da od tada uvjek sa sobom nosi bombu i da bez bombe neće nikuda i neće živ u ruke Ustaša da pane.Tada je jedan bosanac Bosnića upitao dali ima i sada u sebe bombu, ali je Bosnić odgovorio da nema.

Na tom sastanku je Načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš rekao kako i koliko su Ustaše podli da su izvezli iz Slunja doktora Krušića i ubili ga u Taborištu pošto je liječio Srbe u Slunju.Zatim je dodao da su Ustaše u Slunju same srušile crkvu, kako bi prikazali evropskim posmatračima kako su četnici srušili katoličku crkva..

Do tog sastanka potpukovnik Radaković Mirko je govorio stalno o slunjanima kao Hrvatima ali na tom sastanku više nije spominjao Hrvate nego samo u svakoj riječi Ustaše iz Slunja i okolice.

Također je Pajić Miloš rekao na sastanku da im više ne treba evropska misija da dolazi na njihove sastanke, jer da su oni izdajice, jer su nosile novac Ustaši Vladi Katiću koji je bio zapovjednik ZNG u Slunju. Tada su se pobunili Bosanci i govorili Pajiću da njegovo nije da odlučuje tko će prisustvovati sastanku i da evropska misija posmatrači rade svoj posao i da se nitko u njihov posao ne mješa ali je Pajić stalno ponavljao da su oni nepoželjni.

Pero Mirčić upravnik zatvora u Slunju je na sastanku rekao:Da se mi ne bi zavaravali u Slunju i drugim selima nema Hrvatske nego je to sve “SAO Krajina” na što su se Bosanci protivili i rekli da je Slunj s okolicom za njih uvjek Hrvatska koja je od svijeta priznata

a ne “SAO Krajina”

Dana 24.12.1991 godine ja sam nakon tih sastanaka i ubjeđivanja odlučio sa suprugom i svojim putničkim automobilom ići u Slunj kod kuće, jer mi je obećao Zamjenik Pajić Miloša, Trbojević Mane; s kojim sam uvjek u dobrim odnosima i rekao. xxxxxxxxxxx ja tebi ,i supruzi garantiram

siguran prolaz kući a ako se bojim da dođem kod njega, da će dati propusnicu i kaže mi smo ljudi.Na osnovu garancije Zamjenika ili pomoćnika Pajića, Trbojević Mane ja sam odlučio ići u Slunj dana 24.12.1991 godine.

Kada sam došao na most rijeke Korane u Bogovolji na straži sam zatekao Milošević Milu sina Sime koji ima vojničku uniformu, s naoružanjem pa je meni Milošević rekao. da je moj teretni automobil marke “TAM” odvezao navodno Mlađan Mile prema Cvijanović Brdu, a

da je to njemu rekla njegova snaja Bara, supruga od brata Ilije.Na mostu sam još vidio u uniformi s dugim kratkim naoružanjem Dušana Topića koji je cestar i radio u poduzeću za ceste Karlovac RJ Slunj,Đurić Spasu iz Broćanca koji je bio čuvar u poduzeću “Saobraćaj” Slunj, Spasića sina.od zastavnika- iz Slunja. Pošto u Bogovolji nismo ja i supruga dobili propusnice, a više se ne izdaju u Furjanu trebali smo ići po propusnicu u Koranski Lug, ali sam bio nesiguran pa je sa mnom išao i Spasić koji je dobar i on je išao kao pratnja. U Koranski Lug smo došli ja, supruga Jelena i Spasić i tražio sam propusnicu, koju sam dobio od Bogdana Ćosića a u potpisu stoji

da je Komadant Bošnjak Branko iz Slunja. Propusnica nema pečata pa sam rekao zašto nema pečata, pa je Bošnjak rekao da ne treba i da neću imati problema, samo da kažem tko mi je izdao propusnicu.

Kada sam čekao propusnicu došao je kamion pun rezervista iz Srbije i bilo mi je neugodno jer kako se govori da su rezervisti opasni.Vidio sam tu gdje sam dizao propusnicu Modrušan Dragu suprugu od Dragana Modrušana gdje ima kod sebe neke kante i s njom je razgovarala moja supruga  . Također se meni javio Cvjetičanin Stevo iz Nove Kršlje koji je također obučen u SMB uniformu, naoružan i ima neki veći čin i Stevo me je pitao za sina ………..

Došao sam iz Kornaskog Luga u Furjan kod stare škole gdje se nalazi rampa i na rampi sam zaustavljen i tu sam vidio Karamarković Milorada zv.Karo iz Slunja, koji je radio kao automehaničar u poduzeću “Saobraćaj” Slunj a Milorad je obučen u vojničku uniformu s naoružanjem, a pokraj njega je stajao Šima Salopek iz Salopek Sela i ima je na ruci bjelu traku. Malo dalje od Karmarkovića stajao je Vujčić Milan koji je radio u skladištu trgovačkog poduzeća “Kordun” Slunj i Vujčić je obučen u SMB uniformu s dugim naoružanjem.

Prošli smo ja i supruga   i došli kući u Gornje Taborište xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Dok sam kupio neke stvari oko kuće često pokraj RIZ pogon TV Slunj vozao se Mlađan Mile zv.”Šilota” iz Stojmerića koji je prije radio na RIZ kao portir a s njim se vozao Končar Mile koji je radio na tiberčetu kod Šumarije a supruga mu Dušanka bila konobarica kod Svete Dragojevića u Srpskom Blagaju. Njih dvojica su mene i suprugu vidjeli kod kuće, pa su nas vjerovatno

i prijavili u SM u Slunju. Pošto je propusnica bila izdana do 18,00 sati ja i supruga smo se trebali vratiti nazad do 18,00 pa sam sakupio nešto stvari i krenuli smo nazad za Šturlić.

Kada sam došao u Popovac blizu kuće Jure Požege zaustavljen sam od strane tzv.

“Martićeve” milicije .Milicija njih dvojica su izišli iz vozila marke “Zastava 101″ sive boje zagrebačke registracije i s uperenim automatima meni naredili da izađem napolje o Ja sam njih slušao i jedan policajac koji je radio u miliciji u Karlovcu je mene pitao za Milu Delača i njegovog šurjaka, te govorio da je njemu Mile Delač srušio kuću koju posjeduje u Karlovcu na Švarči. Tada su mene i suprugu provocirali, gađali psa ili puške te govorili daje bolje ubiti Ustašu nego psa, zatim su pokazivali jedan.karabin, te su govorili da su ubili jednog Ustašu i oteli mu karabin. Meni i supruzi je bio strah, pa je tada došao putnički automobil marke” Mercedes” reg.oznake JNA pa su izišli vojnici iz vozila i meni rekli” To je taj Slunjan što bježi, a jedan od njih je rekao da sam ja pucaou njih.

Ja sam sa svojim vozilom išao u SUP-a Slunj koji je smješten u hotelu “PARK” u Slunju i tu sam vidio Bošnjak Duška sina Rade,  koji ima veliku bradu koji je samo klimnuo glavom u znak pozdrava.

Kada sam došao u SUP-a u Slunj ja sam dao svoju putnu ispravu a supruga nije imala”dokumenata, pa su se oni između sebe dogovarali što će činiti s nama, pa je jedan od njih predložio da im vode mene i suprugu kod komandira Pajić Miloša. Kada. smo bili u

hotelu “Park iz pravca: zgrade bivšeg komiteta nailazio je Mlađan Mile zv.Šilota:, koji je gledao i okretao leđa, jer je on vjerovatno i prijavio da smo ja i supruga kod kuće, jer nas je vidio kada

se vozao pokraj moje kuce.

Moj automobil su pretresli izvadili sve stvari iz vozila a glavni kod pretresa je bio Škorić Ljuban sin Nikola, koji je mene pitao dali je automobil prepisan, na što sam ja odgovorio da nije i da,nema prijašnjeg vlasnika, na što mi je Škorić odgovorio da.će biti.vlasnika, te sa mnom drsko postupao  bacao sve moje stvari iz vozila.

Priveden sam na saslušanje i ispitivao me je jedan meni nepoznat čovjek, a uz njega je bio Čokeša Mane iz Primišlja'” kojega dobro poznajem i s kojim sam puno puta bio u

društvu. Čokeša me pitao gdje se sada nalazi moj sin  , ali sam ja odgovorio da neznam, pa je on izvadio neki popis i rekao da mi je sin   bio u rezervnom sastavu policije i poslije podnesao molbu za prijem u stalni radni odnos što odgovara istini, ali ja nisam htio priznati. Dalje mi je govorio za moju kćerku gdje se nalazi, a ja sam rekao da mi nije.poznato pa mi je rekao da je u ZNG u Slunj i na listi upisana kod njega “četvrta po redu što odgovara istini,. jer mi kćerka radi u ZNG. Dalje je Čokeša meni predočio neke palete od vojnog lica neku municiju i rekao mi je da je sve našao u mojoj kući, a ja sam odgovorio da mi nije to poznato, ali sam poslije razgovarao sa sinom   koji je rekao; da su ti predmeti bili u njegovoj sobi. Znači Čokeša Mane je sve “znao o mojoj djeci i sve je predočio onom čovjeku koji me je ispitivao.

Dok se: xxxxxxxxxxxx nalazio u zgradi narodne obrane na ispitivanje ispred zgrade je stajala njegova supruga xxxxxxxxxxxx, koju je čuvao stražar pa pošto je bio kraj radnog vremena iz zgrade narodne obrane su izlazili s xxxxxxxxxxxx se zdravili slijedeći:Janko Jezdić, njegova kćerka Butko

Rajka, Ana Dragojević iz Veljuna, Čedo Miljković iz Slunja, Blitva Mile, Ćuić Miloš,  zatim sam vidjela maloga od Milje Rokvićke gdje nosi drva to je navela xxxxxxxxx supruga od xxxxxxxxxx.

Svi muškarci su bili u uniformi. Također je xxxxxxxxxx vidjela Cimeša Milana koji je prije radio u PS

Slunj,i Krnić Radu trgovca iz Slunja, koji je radio u TP „Kordun“ Slunj.

Nakon ispitivanja i maltretiranja pošto se bližilo l8 00 sati Mate i Jelena su pušteni i sa svojim vozilom su otišli za Šturlić.

Podpunoma identičnu izjavu kao xxxxxxxxxx dala je i njegova supruga xxxxxxxx kći xxxxxxxxx rođena xxxxxxxxxx godine. sa stalnim prebivalištem u xxxxxxxxxxx Slunj.

Ovl. služ. osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

---

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K- 13 1992.god.

Datum: 20.05.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin Rakinić Gojko  , zanimanje Automehaničara__________,

 

rođen 05.05.1936.godine  Boravište – prebivalište Slunj , ulica Nikole Kukiće

 

broj  _15 je  dana 20.05.1992.godine u Prostoriji Istražnog zatvora Okružnog u Karlovcu.

 

Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

Sa Rakinić Gojkom je dana 07.05.1992.godine obavljen informativni razgovor i sačinjena službena zabilješka u kojoj je sve opširno navedeno. Međutim smatralo se potrebnim na neke okolnosti obaviti ponovno razgovor, pa u Istražni zatvor dana 20.05.1992. godine uz odobrenje vojnog suca Matan Zvonka odilaze djelatnici PS Slunj, Obajdin Mirko i Kotić Tomislav. Rakinić Gojko navodi slijedeće:

Peta armijska oblast iz Zagreba se preselila na vojni poligon V.P 7260 Slunj u Zbijegu. Tada je komandant pete armijske oblasti general Amramović Života zv. ”Ledeni” koji je zbog bolesti otišao s poligona a zamjenio ga je dana 05.11.1991. godine general Praščević Dobroslav koji je na poligon došao iz Zagreba, a ja samo znam da je crnogorac. Sve akcije o napadu slunjske općine vodio je Prapčević preko pukovnika Bulata Rade i potpukovnika Mirka Radakovića.

Kada je bio napad na samo mjesto Slunj dana 16.11.1991. godine naredbe o napadu je Bulatu i Radakoviću izdavao Praščević, koji u vrijeme napada se nalazio smješten u Mrakovici kod Prijedora, gdje se s vojnog poligona iz Zbijega preselila cijela peta armijska oblast. Svim akcijama je rukovodio Praščević preko Bulata i Radakovića.

Na vojnom poligonu u Zbijegu je komandant svih jedinica JNA na terenu općine Slunj pukovnik Bulat Rade, a potpukovnik Radaković Mirko je komandant III Kordunaške Brigade.

U štabu Komande JNA su slijedeći:

– Podpukovnik Radaković Mirko, koji je rođen u Koranskom Lugu SO Slunj koji je komandant štaba.

– Simo Krnić koji je prije bio načelnik SUP-a Slunj, koji

je po činu kapetan I klase, obučen u vojnu SMB uniformu naoružan s kratkim i dugim naoružanjem a došao je na vojni poligon dana 15.12.1991 godine. Krnić je oficir bezbednosti, a prije se nalazio na području, ”Veljuna” gdje se sam bio unaprijedio u čin majora. Krnić je prvi uz Radakovića.

-Lazo Pekeč rodom iz Ruševice SO Slunj, koji je,nastavnik bio u Cetingradu a prije je bio i Predsjednik SO Slunj.Lazo je isto obučen u vojnu SMB uniformu, naoružan s dugim i kratkim naoružanjem. Ima čin kapetana I klase a na vojni poligon je došao poslije pada Slunja, a do tada se nalazi negdje na području Ruševice i Cetingrada.

– Višnjić Milan rodom iz Kremena SO Slunj,koji ima obiteljsku kuću u Slunju, po zanimanju je nastavnik,  zaposlen, u Kremenu. Obučen je u vojničku uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem a po činu je kapetan I. klase . Višnjić je također došao poslije pada Slunja na vojni poligon.

Sva napred navedena četvorica govore  svima vojnicima, rezervistima, građanskim osobama u službi JNA. da se nitko živ neda u ruke Ustaša, jer Ustaše koga uhvate, da ih kolju,

na živo odsjecaju ruke, noge i slično,  tako da su.ubjedili sve na poligonu kako postupaju pripadnici policije,HV i drugi kada uhvate: osobu srpske nacionalnosti.

Također pri komandi JNA štabu. su pripadali na vojnom polgonu uZbijegu, slijedeći koje sam ja vidio: Ribić Ratko sin Nikole koji je bio direktor Narodnog sveučilišta u Slunju, obučen u vojnu uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase.

–        Tepavac Miljenko sin Dušana, koji je prije radio u RIZ Pogon TV Slunj obučen u

vojničku uniformu SMB s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase, koji je neko vrijeme počeo raditi u Slunju „TO Slunj“ kod Egić Dragića, ali je otišo od Egića i prešao kod Radakovića, jer se Egić i Radaković ne slažu u nekim pitanjima.

–        Vein Bogdan sin Ilije iz Grabovca koji je bio prodavač na benzinskoj stanici u

Grabovcu „INA“ Karlovac, benzinska crpka Grabovac SO Slunj, obučen u vojničku SMB uniformu, po činu kapetan I. klase, koji vrlo neugodan i s njim imaju problema u samom štabu.

– Ilija Dunović iz Primišlja koji je bio rukovodioc pogona „Vrbenka“ u Primišlju po činu

kapetan I. klase, obučen u vojnu SMB uniformu s kratkim i dugim naoružanjem, bio neko vrijeme na vojnom poligonu u Zbijegu i poslije je otišao za Primišlje.

Teritorijalna obrana SO Slunj smještena je u zgradi bivše Narodne obrane u Slunju, a komandant TO Slunj sa sjedištem u Slunju je Dragić Egić koji je rodom iz Grabovca SO Slunja, a prije je radio u Narodnoj obrani u Slunju, pa je samovoljno napustio posao, odvezao službeno vozilo na vojni poligon uz Zbijeg, te odvezo još nekih veza i drugih materijala iz narodne obrane iz Slunja i sve odvezao na vojni poligon. U štabu „TO Slunj“ su još koliko je meni poznato slijedeći:

Jezdić Janko iz Broćanca SO Slunj, koji je i prije radio zajedno sa Egićem u Narodnoj obrani u Slunju.

– Spasić Miomir iz Slunja koji je prije radio u V.P.7260 Slunj po činu zastavnik, koji je prije nekoliko godina penzionisan.

–        Jedan zastavnik koji se također nalazi u penziji, po prezimenu mi se čini preziva

Ergarac a ime mu neznam samo mi je poznato da je prije radio u ”Automehanici” u Karlovcu u vezi s vojnim vozilima.

Napominjem da su svi članovi ”TO Slunj ”obučeni u vojne SMB uniforme s kratkim naoružanjem a Komadant Egić Dragić je po činu major.

Načelnik SM u Slunju bio je neki Pajić Mile ili Miloš jer ga nepoznajem samo sam čuo da je navodno s područja Vojnića. Taj Pajić je malog rasta zdepast, debeo i težak preko 100 kilograma ali više Pajić nije načelnik nego Škorić Ljuban navodno rodom iz Miljevca SO Slunj.

Također u miliciji se nalazi Trbojević Mane, koji je prije bio Načelnik PS Slunj, koji nosi staru milicijsku uniformu s njegovim oznakama, samostalnog inspektora.Nije mi poznato koju funkciju Mane obavlja a vjerovatno je pomoćnik Škorić Ljubanu.

Još u miliciji radi Bošnjak Duško sin Rade, a neko vrijeme je radio Drljača Nikola iz Slunja, koji je radio i bio obučen u milicijsku uniformu oko 20 dana i poslije se skinuo.

Takodjer je obukao u milicijsku uniformu i Polovina Milan koji je bio u policiji u Rijeci, pa je otišao u mirovinu i Polovina je radio oko mjesec dana i skinuo se i nije mi poznato gdje se sada nalazi.

Bio je obučen u uniformu milicije i Cimeša Milan iz Slunja koji je ranije radio u SUP-a Slunj, pa ie otišao u mirovinu, te se ponovo obukao radio oko mjesec dana i skinuo se.

Sadašnju vlast u Slunju koliko je meni poznato drže dvojica ljudi, a to je neki Bosnić Mile koji obavlja funkciju Predsjednika SO Slunj, a funkciju Predsjednika Izvršnog Vijeća SO Slunj obavlja Milovan Matijević koji je kako sam. prije saznao radio neko vrijeme u poduzeću ”Saobraćaj”  Slunj. Njihov rad je samoinicijativan i za svoje postupke neodgovaraju nikome napominjem da je Matijević došao za predsjednika Izvršnog vijeća negdje u trećem mjesecu 1992 godine a navodno je do tada bio Mlađan Mile zv.Šilot, koji je izdavao potvrda mještanima za opljačkanu robu, vozila i traktore, pa se bavio sa švercom i izbacili su ga van iz općine.

U Slunju samo radi osnovna škola i ima nekoliko učenika a nastavu drži Bjelobrk Milka supruga Milenka Bjelobrka zastavnika V.P. 7260 Slunj,Radomilović Draga i njezin suprug Dragan.

Rade Bjelivuk goji je prije bio poslovođa Poduzeća za Ceste Karlovac RJ Slunj, sada je rukovodilac grupe za saniranje objekata, gdje radi Milutin Tepavac,Slavo i Lovro Flanjak, Marjan Ivšić i jos neke meni nepoznate osobe.

U mjestu Slunju sam u vojnoj uniformi s naoružanjem vidio jednog vojnog poručnika, pa sam pitao koji je to mladić jer ga nepoznajem, pa su mi ostali rekli da je to Čokeša Miloš sin Mane Čokeše, Miloš je bio policajac prije u PU Karlovac kao i njegov otac Mane, kojega dobro poznajem, a Mane je bio inspektor.

Prilikom napada na Slunj dana 16011.1991 godine s tenkovima su upravljali od pravca Debele Glave Kunić Milan rodom iz Primišlja koji je vozio prije autobus u poduzeću ”Saobraćaj Slunj”,Opačić Đuro iz Primišlja koji je bio mesar u poduzeću ”Agroproizvod” Slunj koji je bio vođa tenkovske jedinice zatim Vlado Vučković vozač iz Komunalca. Još sam na poligonu vidio sina Mile Bande iz Slunja, ali neznam dali je stariji ili mlađi.

Od građanskih lica koje rade u JNA kao i ja ostali su još na poligonu moj sin Predrag, zatim:

– Polovina Rade sin Mane iz Slunja koji je električar u V.P.7260 Slunj.

– Mandić Miloš zv.Lošo koji je rodom iz Furjana, koji je zidar i više kućni-majstor.

– Smrzlić Nenad iz Kremena, koji je vodoinstalater.

– Zdravo Rodić koji puni akumulatore na poligonu.

– Mara Boca koja je radila u računovodstvu, a uskoro će otići za Kragujevac sa suprugom Tihomirom koji je oficir.

-Nikola Milošević iz Broćanca sin Pere, koji je vojni vozač pod ugovorom.

Prije napada na Slunj su vojsku napustili Pero Žgela oružan koji je otišao u SR Njemačku,

Jure Perković, zatim Dragan Sabljak koji je navodno negdje u Karlovcu.

Zaboravio sam još se na vojnom poligonu nalazi lovočuvar Barać đuro rođen 1935 godine u Zbijegu SO Slunj, koji ima kuću i obitelj u Plaskom a vojni stan u Slunju, a radio je više u vojnom restoranu” Crvena zvjezda” u Zbijegu.

Bivši policajac PS Slunj, Vorkapić Dušan je otišao na vojni poligon V.P 7260 Slunj negdje početkom sedmog mjeseca 1991 godine i najprije je bio kao vojno lice jer je navodno trebao s vojskom potpisati ugovor, ali se nakon pada Slunja pošto su mu srušili Četnici i vojska kuću u Slunj Vorkapić skinuo iz vojske, prešao u milici ju u Slunju gdje je bio svega 15 dana ili nešto više i bacio uniformu i sada radi u svojoj gostionici u Zeče Varošu zajedno sa Milošević Desankom, a konobarica im je Sijerić Gordana kćerka Vladimira i Milje Sijerić iz Slunja.

Koliko je meni poznato Vorkapić Duško je bio zajedno s ManomČokešom i Cekinović Brankom član štaba “TO Primišlje”.

U Primišlju se nalazi Duško Grubor koji je itedant i snabdjeva područje Perjasice, a vozio se u putničkom automobilu marke” Renol 18″ crvene boje, a koji je navodno mobiliziran za potrebe “TO Primišlja”. Kasnije sam čuo da je to vozilo negdje oteto, a navodno je vlasništvo poduzeća “Agroproizvod” iz Slunja.

Iz Slunja je tada bila otvorena autobusna linije za Beograd a autobus po dvojica su vozili vozači: Mišković Rade: iz Begovog Brda SO Slunj, prebivalište Slunj,Blanuša Nikola rodom iz Bogovolje SO Slunj, sa prebivalištem u Slunju,Majstorović Milan rodom iz Vrginmosta, sa prebivalištem u Slunju i Butko Valent .rodom iz Zagorja.a prebiva u Slunju, koji je radio kao instruktor u AMD Slunj. Autobus iz Slunja polazi u 07,00 sati i vraća se; u 21,00 sati.Voze po

dva vozača na autobusu. Relacija im je slijedeća:

Slunj-Vojnić-Vrginmost-Glina-Dvor Na Uni-Bosanski Novi-Prijedor-Banja Luka-Tuzla-Bjeljina-Kuzminici-Mitrovica-Pazova- Ruma-Beograd. Autobus iz Slunja polazi ponedjeljkom,vraća se utorkom,srijedom za Beograd, vraća se četvrtkom, petkom za Beograd vraća se subotom a nedjelja je slobodna.

Za sada se više ništa ne mogu sjetiti, pa u koliko još nešto bude trebalo možete naknadno doći, opet ćemo razgovarati

Ovl. služ. osoba:

Mirko Obajdin

---

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

BROJ: KT-54/92

 

Karlovac, 2. lipnja 1992.godine

ZC/MS

 

 

 

VOJNOM SUDU

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 preuzetog ZKP (NN.53/91), i članak 7 stavak 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja iz neposredne ugroženosti neovisnosti jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN. 73/91 i 25/92), podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

protiv

MANE TRBOJEVIĆ, sin Nikole r. 4.6.1944. u Slunju,

gdje i prebiva 15. kordunaške brigade bb, umirovljenik,

oženjen, Srbin, drž. Republike Hrvatske

da je:

 

U rujnu 199I. godine u Slunju, u cilju nasilnog rušenja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske, te u namjeri da oružjem stvara nemirr i nesigurnost života i imovine građana Republike hrvatske, u uvjetima oružanih akcija tzv. ”JNA” i drugih nelegalnih srbočetničkih formacije. koje su akcije upravljene na ocjepljenje djelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. SAO Krajine, dobrovoljno pristupio srbočetničkim oružanim formacijama te stupio u tzv. “Teritorijalnu obranu ;’Slunja” i aktivno sudjelovao u akcijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, pa je tako sudjelovao u  oružanim napadima na Drežnik grad, Grabovac, Rakovicu, Brajdić Selo i Slunj, gdje živi pretežno pučanstvo hrvatske nacionalnosti, koja mjesta su zbog toga okupirane i van kontrole legalnih snaga Republike Hrvatske,  nakon čega je preuzeo i funkciju pomoćnika načelnika Stanice milicije u Slunju,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog. i društvenoga ustrojstva ili sigurnosti :Republike hrvatske,

pa da je time počinio krivične djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članu 236-f stavak 1 KZRH.

Stoga

P r e d l a ž e m

1) da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna i javna rasprava,

2) da se na raspravu pozove okr MANE TRBOJEVIĆ, te da se provede dokaz saslušanjem xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i RAKINIĆ GOJKA kao svjedoka,

3) da se nad okrivljenikom temeljem članka 191 stavak 2 preuzetog ZKP (NN. 53/91) odredi pritvor,

4) da se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP (NN. 53/91), okrivljeniku sudu u odsutnosti..

Obrazloženje

 

Policijska stanica Slunj je podnijela prijavu protiv TRBOJEVIĆ MANE, radi krivičnog djela pobliže opisanog u izreci optužnice.

Iz izjava xxxxxxxxxxxxxxxxxx i Rakinić Gojka proizlazi da je u toku 9. mjeseca okrivljeni Trbojević Mane napustio Slunj te se dobrovoljno pridružio srbočetničkim formacijama koje su djelovale protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, radi rušenja legalno izabrane vlasti i njenog državnog i društvenog ustrojstva. Okrivljenik je sudjelovao u napadima neprijateljskih nelegalnih formacija na Drežnik grad, Grabovac, Rakovicu i Slunj, a nakon okupacije Slunja preuzeo je funkciju pomoćnika načelnika Stanice milicije u Slunju. Osim toga okrivljenik je nakon okupacije mjesta u kojima pretežno živi hrvatsko pučanstvo nagovarao stanovništvo da se vrati svojim kućama jer im se ništa neće dogoditi a osobe koje su im povjerovali i vratili se na područje Slunja su nakon toga maltretirane, protupravno pritvarane i na različite načine mučene. Inače je okrivljenik Trbojević Mane bio poznat na području Slunja kao osoba koja se često druži sa srpskim ekstremistima Kovačević Milom, Muškinja Brankom, Rakić Gojkom, Bjelobrk Slobodanom, Sarić Mirislavom, i drugim vodećim osobama SDS na području Rakovice.

S obzirom na sve navedeno smatram da je okrivljenik Trbojević Mane ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 stavak 1 KZRH. U toku 9. mjeseca 1991.

godine dobrovoljno je napustio Slunj te se pridružio srbočetničkim oružanim nelegalnim formacijama koje su vodile akciju protiv legalnih snaga Republike Hrvatske, u cilju ocjepljenja djelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranje tzv. SAO Krajine te nasilnog rušenja državnoga i društvenoga ustrojstva Republike Hrvatske. Okrivljenik je prema izjavama xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i Rakinić Gojka aktivno sudjelovao u napadima na mjesta gdje pretežno živi hrvatsko pučanstvo i to Drežnik-grad, Grabovac, Rakovicu, Brajdić Selo i Slunj, koja su mjesta okupirana i nisu pod kontrolom legalnih snaga Republike Hrvatske. Osim toga, nakon

okupacije mjesta Slunj, okrivljenik je preuzeo dužnost pomoćnika

Stanice milicije u Slunju, što je još jedan dokaz da aktivno sudjeluje u neprijateljskim oružanim formacijama protiv legalnih snaga Republike Hrvatske. Zbog ovakovih akcija kojima

je prisustvovao i okrivljenik navedena mjesta su okupirana i nisu od kontrolom Republike Hrvatske, a ne tom teritoriju se vrši svakodnevno proganjanje i maltretiranje hrvatskog

pučanstva,kako bi se taj dio teritorija etnički očistio i prikazalo da je to čisti teritorij tzv. SAO Krajine.

Zbog svega navedenoga valjalo je podići ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana a također i zbog toga. što okrivljeni zasada nije dostupan legalnim pravosudnim

organima Republike Hrvatske, valjalo je predložiti određivanje pritvora  te suđenje u odsutnosti jer smatramo da zbog karaktera ovog krivičnog djela postoje razlozi da se suđenje održi.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

---

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             Broj: K 90/92-8

 

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeću, te Nine Bubaš i Mladena Kosijera kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivana Kodrić u kriv. predmetu protiv opt. TRBOJEVIĆ MANE, zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. KZRH, nakon provedene javne i glavne rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 54/92, dovršene dana 25. lipnja 1992., u prisutnosti zamj. VT Car Zdravka, zamjenika branitelja po sl. dužnosti Orebić Mirjane, odvjetnika iz Karlovca, a uz odsutnosti optuženika.

 

 

P r e s u d i o   j e:

 

Opt. TRBOJEVIĆ MANE, sin Nikole, rođ. 4.6.1944.g. u Slunju, gdje i boravi,

Ul. XV. Kordunaške brigade bb, umirovljenik, Srbin, drž. RH

 

 

k r i v  je:

 

što je:

 

u rujnu 1991.g. u Slunju u cilju nasilnog rušenja državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske u namjeri da oružjem stvara nemir i nesigurnost života i imovine građana Republike Hrvatske, u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i drugih nelegalnih oružanih formacija koje akcije su bile upravljene na otcijepljenje djelova teritorija RH i stvaranju tzv. „SAO Krajine“, dobrovoljno pristupio srbo-četničkim oružanim formacijama, pa je nakon okupacije Drežnik grada, Grabovca, Rakovica, Brajdić Sela i Slunja koja su mjesta pretežno na stanjena pućanstvom Hrvatske nacionalnosti, preuzeo i funkciju pomoćnika načelnika stanice milicije u Slunju,

 

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 236 f. st. 1. KZ RH,

pa je po istom zakonskom propisu

 

 

 

OSUĐUJE

 

Na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstvima suda.

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac je podiglo optužnicu protiv TRBOJEVIĆ MANE stavljajući mu na teret krivično djelo oružane pobune, time da je tokom postupka djelomično i izmjenilo činjenični opis kako je sada naveden u izreci ove presude. Predloženo je da se postupak provede u odsutnosti optuženog pa je sud tako postupio temeljem odredbe čl. 300. st. 3. i 4. ZKP, jer smatra da je provođenje postupka u konkretnom slučaju potrebno izvršiti zbog i tekako važnih razloga, a to naročito s obzirom na činjenicu koju funkciju sada optuženi obnaša.

 

S obzirom da je postupak proveden u odsutnosti optuženog isti nije iznosio obranu.

Sud je proveo dokazni postupak u kojem je saslušao svjedoka Rakinić Gojka, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Na osnovu ocijene provedenih dokaza sud je utvrdio da je optuženi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

 

To naime, proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, pa je tako Rakinić Gojko iskazao da je u 2.mj. ove godine kada je sa vojnog poligona Slunj došao u sam grad Slunj na ulici sreo optuženog, kojeg inače od ranije poznaje, kao radnika milicije i kojeg je tada sreo iako je ranije otišao u mirovinu u milicijskoj uniformi kakovu je i ranije imao pri čemu je zamijetio da ovaj nije naoružan. xxxxxxxxxxx je pak sa svojom porodicom 15.11.1991.g. izbjegao niz Slunja u mjesto Šturlić, pa dok je tamo boravio predstavnici vlasti iz općine Cazin i Slunj su se upravo tu susretali i vodili razgovore o povratku izbjeglih Slunjana, te na jednom takvom sastanku vidio da je pristala i optuženi u milicijskoj uniformi a osoba koja je predstavljala prisutne je navela da optuženi tu prisustvuje u ulozi zamjenika načelnika milicije u Slunju. Optuženi tada nije bio naoružan. Inače optuženog od ranije poznaje.

xxxxxxxxxxxxxx je dugogodišnji radnik u ranijoj stanici milicije odnosno PS Slunj pa osobno poznaje optuženika koji je dio vremena sa njim radio i poznato mu je da je ovaj optuženi otišao u mirovinu nakon demokratskih izbora. Poznato mu je da je optuženi negdje do 10.mj.1991.g. boravio u Slunju pa je otišao navodno u rodno mjesto Sadilovac, kasnije ga nije vidio u Slunju pa niti nigdje drugdje, ali je prilikom bijega Hrvata iz Slunja u Ključu u BiH što da se među osobama koje su pregledavali autobuse nalazio i optuženi a te su osobe sa autobusa skidale pripadnike MUP i ZNG i odvodili u nepoznatom pravcu. Od velikog broja ljudi je to čuo ali ga on lično nije vidio, kao niti oni koji su mu to u razgovoru kazali. I sada svjedok radi u PS Slunju, ali sa sjedištem u Karlovcu i upravo obrađuje slične predmete u svojstvu inspektora policije, pa je obavio razgovore sa velikim brojem izbjeglica iz Slunja, te je u više tih razgovora bio čuo da optuženi sada vrši dužnost zamjenika načelnika milicijske stanice u Slunju, navodno sada milicija SAO Krajine.

Prema tome ocijenivši iskaze kao istinite sud SMATRA utvrđenim činjenicu da je optuženi stupio u službu u „Martičevsku miliciju! I to više da sada obnaša dužnost zamjenika načelnika milicijske stanice Slunj. Dalje se smatra utvrđenim da je on upravo stoga što je u početku druge polovine 1991.g. još uvijek na području općine Slunj bila u funkciji legalna vlast RH na pustio to općinsko središte i otišao u navodno rodno mjesto. Očigledno otišao je u mjesto gdje pretežno živi srpsko pučanstvo, gdje legalni orani RH već u to vrijeme nisu mogli u potpunosti djelovati. Svrha odlaska, po ocijeni ovog suda je jasna a proizlazi upravo iz činjenice da je optuženi nakon okupacije Slunja osnovano stupio u službu u okupacijskoj oružane formacije, drugim riječima najprije napustio Slunj a da bi se zatim vratio a sve to sa ciljem da se najprije izazove nesigurnost kod građana svih nacionalnosti posebno hrvatske, sve to se događalo u vrijeme kada se već jedinice tzv. JNA i druge nelegalne oružane formacije vršilo okupaciju pojedinih dijelova teritorija na području općine Slunj pa i šire kada su vršeni čak i oružani napadi a opet sve to sa ciljem da se pojedini dijelovi teritorije RH otcijepe i pripaje tzv. „SAO Krajine“. Konačno notorna je činjenica da je samo mjesto Slunj kao i čitavo područje te općine na kraju 1991.g. okupirano od strane spomenutih oružanih formacija, pa da je tisuće ljudi odatle izbjeglo i protjerano i da više na tom teritoriju za sada ne djeluju legalni organi države. U takvoj osiguraciji optuženi je preuzeo i funkciju načelnika stanice milicije u Slunju koji i dalje obnaša.

Dakle, optuženi je svjesno postupao sa namjerom stvaranja nesigurnosti kod građana, organiziranja odnosno djelovanja nelegalnih oružanih formacija te konačno otcijepljenja pojedinih djelvoa teritorija, drugim riječima postupao je sa umišljajem da se ostvare navedeni ciljevi a time je ostvario bitni subjektivni elementi kriv. djela oružane pobune.

Kako je utvrđeno da je on stvarno pristupio upravo oružanim nelegalnim formacijama koje su protjerale legalne organe vlasti RH sa svim posljedicama koje su već opisane, proizlazi, da je time ostvario i objektivne bitne elemente istog krivičnog djela.

Stoga je optuženog proglasio krivim i izrekao mu sankciju koju smatra s jedne strane odgovarajućom stupnju krivične odgovornosti optuženika i  njegovom stvarnom djelovanju u okviru ratnih događanja i političkih prodiranja na dijelovima teritorije RH, a isto tako odgovarajućom da bi se sa takvom sancijom ostvarila svrha kažnjavanja.

U pogledu troškova sud je odlučio da isti padaju na teret budžetskih sredstava jer je suđenje provedeno u odsutnosti i za sada naplata troškova nije moguća.

 

Karlovac, 25. lipnja 1992.

 

 

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:

Ivana Kodrić, v.r.                                                                                            Zvonimir Matan, v.r.

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u rodu od 8 dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 3 istovjetna primjerka ili usmeno na sud. Zapisnik, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

 

DNA

1. VT Klc. na br. Kt 54/92
2. Rožman Stanislav, odvj. iz Karlovca
3. Mane Trbojević, putem oglasne ploče suda.

 

 

 

---

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

Broj: KT-54/92

Karlovac, 21. srpnja 1992. godine

 

ZC/MR

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Protiv presude Vojnog suda u Karlovcu, broj: K-90/92, od 25. lipnja 1992. godine, u krivičnom predmetu protiv kr. Trbojević Mane, radi krivičnog djela iz članka 236 f stavak 1 KZ RH, podnosim

 

Ž A L B U

– zbog odluke o kazni (čl.367

st.l  preuzet og ZKP-a NN 53/91)

 

Pobijanom presudom okr. Trbojević Mane, oglašen je krivim radi krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 f stavak 1 KZ RH, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude, te mu je za to djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

U obrazloženju bezuvjetne kazne zatvora, prvostepeni sud je naveo da ovakvu sankciju smatra odgovarajućom stupnju krivične odgovornosti okrivljenika i njegovom stvarnom djelovanju u okviru ratnih događanja i političkih previranja na djelovima teritorija Republike Hrvatske i da takvu kaznu smatra odgovarajućom u smislu da će se njom ostvari ti . svrha kažnjavanja propisana zakonom.

Izrečenu kaznu zatvora smatramo preblagom.

Okrivljenik Trbojević Mane je aktivno sudjelovao u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, na strani srba-četničkih oružanih formacija, a nakon okupacije područja Slunja, Brajdić Sela, Drežnik Grada, Grabovca, Rakovice, okrivljenik je preuzeo jednu od glavnih funkcija Milicije, tj. mjesto pomoćnika načelnika. Na takvoj funkciji, okrivljenik je jedan od nosioca protjerivanja Hrvata sa njihovog ognjišta, i etničkog čišćenja prostora u cilju stvaranja čistog Srpskog teritorija radi pripajanja tzv. “SAO Krajini” sa krajnjim ciljem stvaranja tzv. “Velike Srbije”. Te okolnosti prvostepeni sud prilikom izbora vrste i visine krivične sankcije nije po našem mišljenju dovoljno cijenio, što je uzrokovalo ovakvom kaznom zatvora.

Imajući nadalje u vidu opća pravila o odmjeravanju kazne iz članka 41 stavak 1 preuzetog Krivičnog Zakona (NN 53191), izrečena zatvorska kazna je nedovoljna. Na to ukazuje stupanj krivične odgovornosti pobude iz kojih je ovo krivično djelo učinjeno, jakost ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti uz koje djelo je učinio, i njegovo drž.,je prilikom izvršenja djela, i sve ostale okolnosti koje se odnose na okrivljenikovu ličnost. Ovo krivično djelo oružane pobune, je u viskom postotku zastupljeno kod pripadnika Srpske nacionalnosti u Republici Hrvatskoj, i zbog njegovog karaktera je u smislu generalne i specijalne prevencije neophodno

Izreći daleko oštriju bezuvjetnu kaznu zatvora. Samo dugim bezuvjetnima kaznama zatvora mole se postići svrha smanjenja broja počinilaca ovog krivičnog djela, a također i odgojno djelovati na počinitelje oružane pobune da se ubuduće ponašaju u skladu sa zakonskim propisima države čiji su građani. te da poštuju njene legalno izabrane organe vlasti i državno i društveno ustrojstvo.

Zbog svega navedenog

 

 

P r e d l a ž e m

 

 

da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači te da okrivljeniku Trbojević Mani izrekne odgovarajuću dužu bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car

---

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Protiv presude Naslovnog suda br. K-90/92 od 25. lipnja 1992.god. opt. Trbojević Mane, kome se sudi u odsutnosti, po svom branitelju postavljenom po službenoj dužnosti Stanislavu Rožmanu, odvjetniku iz Karlovca podnosi slijedeću

 

 

Ž A L B U

Na broj: K-90/92

 

Sudu 4*

 

 

Protiv uvodno citirane presude Naslovnog suda optuženi izjavljuje žalbu

–        zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka

–        zbog povrede krivičnog zakona

–        zbog pogreške i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

1. Bitnu povredu odredaba krivičnog postupka optuženi vidi u tome, što je njemu onemogućena

obrana, tj. što nije primio optužnicu, niti je pozvan na glavnu i javnu raspravu. U konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za suđenje u odsutnosti, jer dostava optuženom nije niti pokušana. Bilo je potrebno izdati prethodno tjeralicu, pa ako ova ne bi dala rezultata, tek bi se onda moglo reći da optuženi nije dostupan organima vlasti i suditi mu u odsutnosti. No čak i tada bi to bilo dvojbeno, jer se optuženi očito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske. Krivični zakon, kao i propisani postupak predviđeni su za normalnu situaciju, kada pravni poredak funkcionira na čitavom teritoriju konkretne države, pa nemogućnost dostave ne može biti razlogom za kršenje jednog od osnovnih načela – prava na obranu.

Osim toga počinjena je i bitna povreda nedostatka razloga pobijane presude. Pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama za donošenje odluke kakova je donesena.

Prema tome pobijana presuda je počinila barem dvije bitne povrede postupka i to iz toč. 3 i 11 stavka 1. člana 364 ZKP.

2. Krivični zakon je povrijeđen u toliko što nema elemenata krivičnog djela koje se optužbom stavlja na teret.

3. Pobijana presuda je pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje, kada je konstatirala da je optuženi sudjelovao u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske.

Sama činjenica obnašanja dužnosti pomoćnika načelnika Stanice milicije u Slunju ne znači da je optuženi sudjelovao u organiziranju pobune protiv Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske. Naime, tijekom provedenog dokaznog postupka niti jedan od preslušanih svjedoka nije iznio niti jednu konkretnu činjenicu, koja bi govorila u tom pravcu.

Posebno nema nikakovih direktnih dokaza, već se sve svodi na to da su ga neki treći vidjeli u milicijskoj uniformi ili da su čuli od nekih neimenovanih trećih osoba da je sudjelovao u pregledu osoba koje su putovale autobusom i sl.

Takove se izjave nikako ne mogu smatrati dokazom da bi optuženi počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, te da bi bio osuđen na tako tešku kaznu.

Obrana predlaže da Vrhovni sud RH uvažavajući ovu žalbu pobijenu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

 

Karlovac, 21.07.1992.god.

Trbojević Mane

---

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI ? KARLOVAC                                                                                               Broj K 90/92-14

Kv 257/92

 

 

R J E ŠE N J E

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Kosijer kao predsjednik vijeća te Zvonimira Matana i Marijana Janjca kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv TRBOJEVIĆ MANE, zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. KZRH, postupajući po službenoj dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 6. studeni 1992.

 

 

R i j e š i o  j e:

 

I           Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske krivični postupak protiv opt. Trbojević Mane se obustavlja.

II          Rješenje ovog suda od 5.6.1992.g. br. K 90/92-2 stavlja se van snage.

III        Naredba o raspisivanju potjernice koju je izdao ovaj sud 5.6.1992.g. br. K 90/92-3 povlači se.

IV        Temeljem čl. 99. st. 1. preuzetog ZKP troškovi kriv. postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

 

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac pod br. Kt 54/92 podiglo je optužnicu protiv Trbojević Mane optužujući ga da je izvršio kriv. djelo iz čl. 236. f. st. 1. KZRH. Povodom te optužnice i prijedloga u istoj ovaj sud je rješenjem citiranim u toč. II, izreke ovog rješenja protiv okr. odredio pritvor a istog dana izdana i naredba citirana u toč. III ovog rješenja, kojom je određeno raspisivanje potjernice.

Nakon toga je 25.6.1992.g. provedena glavna rasprava na kojoj je donesena i presuda kojom je optuženi oglašen krivim i izrečena mu je krivična sankcija.

Protiv te presude žalbu je uložio VT Karlovac i branitelj optuženika po službenoj dužnosti, a povodom kojih je žalbi taj predmet dostavljen Vrhovnom sudu RH.

Vrhovni sud međutim nije donio svoju odluku povodom žalbi već je spis vraćen time da ovaj sud ispita da li postoji zakonski uvjeti za primjenu Zakona o oprostu.

Vijeće ovog suda je na svojoj sjednici razmotrilo predmet i došlo do stava da se taj Zakona na konkretnom slučaju po odredbama Zakona po službenoj dužnosti postupak obustaviti, pa je tako i vijeće rješeno u toč. I. izreke.

No, kako je postupak obustavljen valjalo je sukladno tome rješenje o određivanju pritvora staviti van snage i povući naredbu o raspisivanju tjeralice.

Konačnom, obzirom da je postupak obustavljen valjalo je rješiti da troškovi padaju na teret budžetskih sredstava suda.

 

Karlovac, 6. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Mladen Kosijer

 

 

PRAVNA POUKA

 

Protiv ovog rješenja VT ima pravo na žalbu u roku od 24 sata od primitka otpravka pismenog ovog rješenja, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

 

 

DNA

 

1. VT Klc. br Kt 54/92
2. Trbojević Mane oglasna ploča suda
3. Rožman Stanislav, odvj. iz Klc.
4. Uprava Okružnog zatvora Klc.
5. PU Klc.
6. Predsjedništvo Vojnog suda Klc.

 

 

 

---

 

 

Broj:  K-90/92-5

ZAPISNIK

od 18. lipnja 1992.

 

o glavnoj raspravi kod    ___ Vojnog suda u ___Karlovcu________

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet:

Zvonimir Matan Tužilac:VT Karlovac

(predsjednik vijeća-sudac)

 

Nina Bubaš Okrivljeni       TRBOJEVIĆ MANE

 

Mladen Kosijer zbog kriv.djela iz čl.   236.f.  st. 1.___

(članovi vijeća)

 

Ivana Kodrić Br.Voj.  tužilaštva      KT – 54/92

(zapisničar)

 

 

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 9,00 sati objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

 

1. Vojni. Tužilac  Car Zdravko
2. Oštećeni:  ________________________
3. Okrivljeni: branitelj Rožman Stanislav odvj. iz Klc.
4. Svjedoci:  Rakinić Gojko

 

 

Utvrđuje se da nisu pristupili xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, dostava nije iskazana.

 

Svjedok RAKINIĆ GOJKO, upozoren u smislu 235. ZKP propisno iskazuje Pred. vijeća otvara gl. raspravu objavljuje predmet gl rasprave, te sastav vijeća na koji strane nemaju prigovora.

 

Utvrđuje se identitet okrivljenika.

 

Opt. MANE TRBOJEVIĆ, ostali podaci kao na lsitu br. 12. spisa.

Vojni tužitelj čita optužnicu.

 

DOKAZNI POSTUPAK

 

Svjedok RAKINIĆ GOJKO, sin Milovana, 56godina, automehaničar, Slunj,

Ogulinska 15, nije u zavadnji, nije u rodu,

propisno upozoren iskazuje:

 

Ja opt. Trbojević Manu poznam već više godina, on je naime, u Slunju ranije radio u miliciji razne dužnosti među ostalima bio je koliko ja znam i inspektor. Više sam ga sretao i poznavao kao lovca jer smo bili članovi istog lovačkog društva. On je kao radnik milicije u Slunju bio otišao u mirovinu, neznam točno kada, ali ocijenjujem da je to bilo oko godinu dana prije početka ovog rata.

U ovim ratnim događajima ja njega uopće nisam vidio sve do II. mj. ove godine. Ja sam naime, od polovine prošle godine nadalje uglavnom boravio na vojnom poligonu gdje sam bio mobiliziran pa sam u Slunj rijetko dolazio, to sam išao kao nešto kupiti. Tako sam u Slunj, došao u 2.mj. o.g. i na ulici sreo slučajno Trbojevća i odmah sam vidio da je bio u milicijskoj uniformi pa kako se poznajemo pozdravili smo se i pitao sam ga, kako to da je opet u miliciji, on mi je odgovorio moram sam, nije obrazložio zbog čega je morao. U tom kratkom susretu mi još nije kazao da od te nove vlasti koja je tada uspostavljana u Slunju nema ništa, da od velike Srbije u Hrvatskoj nema ništa a kada sam ga pitao o tome gdje mu je porodica, rekao je da su mu supruga i sin u Zagrebu.

Ja sam samo čuo od ljudi a to je već bilo kasnije nakon pada Slunja da je na čelu milicije bio neki Škorić, dapače i za njega imam poziv za drugu raspravu pa sam iz poziva saznao da mu je ime Ljuban. Inače ga ja, smatram, i ne poznam, da ga eventualno vidim možda bi ga prepoznao.

Ja neznam gdje je bio optuženi Trbojević u vrijeme napada na Drežnikgrad  i druga mjesta o kojima pišete, jer sam se ja praktički čitavo vrijeme nalazio na vojnom poligonu a u vremenskom periodu od 8. do 19.11.1991.god. bio sam na liječenju u VEA u Beogradu, pa u vrijeme napada na Slunj uopće nisam bio tu.

Nisam čuo ni od koga da bi Trbojević Mane učestvovao u nekim borbenim akcijama. Od susreta koji sam spomenuo ja ga više nisam vidio pa ne znam gdje se nalazi može biti da je još uvijek u Slunju.

Mislim da je Trbojević prilikom našeg susreta imao pištolj nisam u to sto posto sigurna.

Daljnjih pitanja na svjedoka nema.

Vijeće donosi

R j e š e n j e

 

 

Radi saslušanja svjedoka xxxxxxxxxxxxxx rasprava se odgađa, nova se zakazuje za 25.6.1992. u 11,00 sati, pa to VT  i branitelj primaju na znanje i obvezuju se da će doći bez poziva a svjedoci će se pozvati pismenim putem pismenim putem.

 

 

Dovršeno.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar: