Slunj – KA 0004
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
PU SISAČKO – MOSLAVAČKA
Broj __511-10-04/04-V-532/95.
Datum __10.08.1995. godine.
VOJNOM DRŽAVNOM ODVJETNIKU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- BRKIĆ NIKOLA , zvani ____ _________,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Petar i majka _Ranka_ , rođene __Matijević_ ,
(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)
rođen dana 11.01.1953. u Gejkovci općina _________
R Hrvatska , stanuje u __Gejkovac_, ulica _ _____,
broj 12 , općina Vojnić__, narodnost _ __, državljanin ___
zanimanje vozač , obiteljske prilike oženjen, dvoje djece,
završio je osnovnu školu, vojsku služio 1972./73.
z b o g krivičnog djela _služba u neprijateljskoj vojsci iz čl. 108. st. 1. OKZ-a RH.
Postoje osnovane sumnje da je prijavljeni počinio krivično djelo službe u
neprijateljskoj vojsci, čija su obilježja sadržana u čl. 108 st. 1 OKZ-a RH.
Prijavljeni Brkić Nikola se neutvrđenog dana u tijeku 1991. g. priključio nelegalnim paravojnim oružanim postrojbama tzv. Republike Srpske Krajine, obučen u SNB uniformu i naoružan automatskom puškom.
U tijeku 1991. g. bio je raspoređen u seoske straže u selu 1992. g. raspoređen je u drugu jedinicu koja je dana Grabovac. U 1. mjesecu držala stražu na Bosanskoj granici kod mjesta Rudnik, do kraja a. mj. 92. gdje na položaj odlazi ponovo 1993. g. u mjesto Ruševac u sastavu minobacački vod 2. bataljona. Na minobacaču je bio donosioc i pomoćni nišandjija. Na ovom položaju je bio mjesec dana. Dana 30.07.1995. g. mobiliziran je u 2. četu 1. bataljona , 13 brigade, do 07.08.1995. na položaje u mjestu Primošlje .
Do dana 07.08.1995. g. kada je zarobljen od pripadnika HV-a prijavljeni je bio u sastavu nelegalnih oružanih formacija tzv- Republike Srpske Krajine.
U prilogu kaznene prijave dostavljamo vam službenu bilješku o obavljenom informativnom razgovoru s Brkić Nikolom.
Prilog: kao u tekstu,
NAČELNIK:
Milanković Vladimir
Broj: Kio-58/95-2
Zapisnik o ispitivanju okrivljenog
od 11. kolovoza 1995.
sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu
Prisutni od suda: Krivični predmet protiv okrivljenog
Sudac: Mladen Kosijer Brkić Nikole
Zapisničar: Blaženka Čurjak Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZ RH
za VT. Anton Stanković Moćan
Početak u 16,20 sati.
Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:
- Porodično i rođeno ime, nadimak: BRKIĆ NIKOLA
- Porodično i rođeno ime roditelja i
djevojačko porodično ime majke: Brkić Petar i Ranka rođ. Matijević
- Mjesto prebivališta ili boravišta,
narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Gejkovac 12, Vojnić
- Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,
narodnost i državljanstvo: 11.1.1953., Gejkovac, Srbin, drž. RH
- Zanimanje, položaj u zanimanju,
gdje je zaposlen: vozač, nije zaposlen
- Porodične prilike (bračno stanje,
broj i starost djece): oženjen Bosiljkom, dvoje djece/jedno mlt./
- Da li je pismen i kakve je škole završio: da, kvalifikacija za vozača i 8. raz. OŠ
- Imovinske prilike, gdje i kakovu
imovinu posjeduje: kuća i zemlja u Gejkovcu
- Gdje i kada je služio vojsku, čin i
gdje se vodi u vojnoj evidenciji: Nikšić, 1972.g., VE Vojnić
- Da li je odlikovan: –
- Da li je kad i zašto osuđivan: –
- Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne
- DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: –
- Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije
Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:
Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. ZKP-a: brani se:
Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac broj KT-289/95 od 11.8.1995. da nisam.dužan, iznositi svoju obranu, niti odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji .
Upućen sam da u toku cjelog postupka mogu imati ,branitelja, koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.
Razumijem zašto se okrivljujem,branitelja neću uzimati, a obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.
Radio sam u 1991.g. kao vozač u “Saniteks”Vel. Kladuša i vozio sam sve negdje do 15.11.1991. g. dok je pio slobodan prolaz. Tu su me zaustavili u Širokoj Rijeci odnosno u
u Gejkovcu LUKIĆ LJUBAN i LUKIĆ NEBOJŠA su bili začetnici i organizatori pobune kao vođe SDS-a. Isti su raspoređivali ljude na seoske straže tako da sam ja negdje u I mj.1992.g.
dobio od vojske AP sa 150 kom.streljiva, a SMB uni formu imao sam od ranije. U toj jedinici bili su ljudi iz okolnih sela i zadatak je bio držanje straže na bosanskoj granici kod mjesta Rudnik. Tu sam bio negdje do kraja a 2 .mj. a potom otišao u Srbiju da bih nakon povratka bio,optužen da sam dezerter i od tada su me lišili oružja. Tu sam kod kuće bio negdje do 1993.g. kada sam ponovno mobiliziran i bio raspoređen na mjesto Ruševicu na granicu sa BiH. ‘Tu .sam ponovno zadužio PAP i to je moglo biti negdje 2.mj.1993.g. te sam raspoređivan u samostalni minobacački vod II bataljuna. Tu su bila raspoređena dva minobacača od 82 mm, a u vodu je bilo pet osoba i to POPOVIĆ MILAN, zapovjednik voda, VULETIĆ NIKOLA, DEJANOVIĆ MILAN, RIBIĆ MILE i ja. Ja sam bio donosioc na minobacača.
Mi nismo borbeno djelovali niti pucali iz minobacača ili pušaka. Nakon jedno mjesec dana otišao sam kući te sam ponovno mobiliziran 30.7.1995.g.u II četu,I bataljuna 13.brigade vojske “SAO Krajine”. Bio sam raspoređen na položaj u Primšlje. Na položaju u Primišlju bio sam do subote 5.8.1995.g. te sam napustio položaj i otišao kući te ni sam nisam znao da li da krenem traktorom ili da čekam dolazak HV-e.
Napominjem da je već u subotu milicija počela tjerati ljude da se sklanjaju pa sam tako i ja bio prisiljen da idem sporednim putevima da se sklonio od HV-e. Upravo tako ja sam se u ponedjeljak 7.8.1995. negdje u jutro kada sam susreo hrvatske vojnike istima se dobrovoljno predao i to bez oružja odnosno htio bih reći da sam odmah hrvatskom vojniku predao PAP kojom sam bio zadužen i nisam imao nikakovih poteškoća.
Također napominjem da sam bolestan na bubrege i da sam stoga bio ograničeno sposoban. Inače nisam služio nikakovu uniformu, a kad sam se predao bio sam u civilu. Jedino od ranije sam imao staru SMB uni formu i to od bivše JNA.
To je sve što imam za iskazati.
Upozoren u smislu čl.77 ZKP-a, zapisnik nije čitan.
Dovršeno u 16,40 sati.
Istražni sudac: Zapisničar: Okrivljenik:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT-289/95
Karlovac, 28. kolovoza 1995. godine.
CZ/GK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
BRKIĆ NIKOLE, sin Petra i Ranke rod. Matijević, rod. 11.1.1953.
u Gejkovcu gdje i prebiva na kbr. 12 općina Vojnić, Srbin,
drž. RH, u pritvoru Okružnog zatvora Karlovac od 7.8.1995. godine
da je:
i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Primišlja općina Slunj bio pripadnik 21.
kordunaškog korpusa, 13. brigade II čete I bataljuna paravojske tzv. “RSK”, sa svrhom
sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave mi
tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te se je u odori i sa oružjem borio se protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.
Stoga
p r e d l a ž e m
1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,
2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik Brkić Nikola.
3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode (list 3 ),
4) da se temeljem članka 182 stavak 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika Brkić Nikole produži pritvor.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska uprava Sisačko-Moslavačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Brkić Nikolu, te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH, jer je uhićen od strane hrvatske vojske u akciji “Oluja”
Protiv okrivljenika provedena je istraga i određen pritvor.
U svojoj obrani imenovani navodi da je točno da je u navedenoj postrojbi paravojske tzv. “RSK” bio i nakon 10. svibnja 1995. godine, ali tvrdi da je bio mobiliziran, da nije pucao, te da se je dobrovoljno predao. Na položaju u Primišiju se nalazio do 5.8. 1995.kada je isti napustio i otišao kući. Policija tzv. “RSK” je tjerala pučanstvo da se sklanja tako da je i on morao otići iz svoje kuće i sporednim putevima se kretao sve do 7.8.1995. kada se predao hrvatskoj vojsci.
Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Okrivljenik je, a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja, i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.
Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano s oružjem sudjelovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim time smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1 KZ RH.
Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi, a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne, to smatramo da je itekako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti djelo, te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.
Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana
i na zakonu osnovana.
VOJNI TUŽITELJ
Zdravko Car
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
BROJ: K-253/95-10
P R E S U D A
U
IME REPUBLIKE HRVATSKE
Vojni sud u Karlovcu u vijeću u sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimir Matana kao predsjednika vijeća, te Boljkovac Juraja i Janjac Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Kodrić, u kriv. predmetu protiv BRKIĆ NIKOLE, zbog kriv. djela iz čl.235. st.l. KZRH, nakon provedene glavne javne prave zakazane povodom optužnice VT Klc. na br. Kt-289/95 dovršene dana 19. prosinca 1995. u prisutnosti zamj. VT Stanković Moćan Antona, opt. osobno i njegovog branitelja Žunac Nikole odvj. iz Jastrebarskog,
p r e s u d i o j e:
OPT. BRKIĆ NIKOLA, sin Petra i Ranke r. Matijević, r. 11.1.1953. u Gejkovcu
br. 12, gdje stalno i boravi, Opće Vojnić, radnik, Srbin,
drže RH,
k r i v je:
što je:
od 30. srpnja do 7. kolovoza 1995. na području Primišlja općina Slunj bio pripadnik 21. korudnaškog korpusa 13 brigade 2. čete il bataljun paravojske tzv. “RSK” sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga RH na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka RH, te sa oružjem držao položaje protiv HV i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka RH,
čime je počinio kriv. djelo protiv RH – oružanom pobunom -označeno u čl.235. st.l. KZRH, pa se po istom zakonskom propisu
o s u d j u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
Temeljem čl. 45. OKZRH u izdržavanje izrečene kazne uračuna će mu se vrijeme provedeno u pritvoru počevši od 7.8.1995. pa nadalje.
Oslobađa se dužnosti snašanja troškova postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
VT Karlovac podiglo je kod suda optužnicu protiv BRKIĆ NIKOLE kojom mu stavlja na teret kriv. djelo oružane pobune iz čl.235. st.l. KZRH time, da je činjenični opis djela bio nešto drugačiji nego u izreci ovog presude.
Optuženi u obrani priznaje svoje sudjelovanje makar i u najkraćem vremenu u pobunjeničkoj paravojsci, ali poriče da bi time počinio kriv. djelo koje mu se stavlja na teret.
Naime, u obrani navodi da je već 1991.g. doduše bio na kraće vrijeme mobiliziran u sastav pobunjeničke paravojske, ali je onda bio otpušten pa je otišo u Srbiju da bi kao tezueter bio vraćen i ponovno uključen u tu paravojsku na položaj u mjestu Ruševica na granici BiH. Nije nikada učestvovao u borbenim akcijama , da bi konačno 30. 7.1995.g. bio ponovno mobiliziran u istu vojsku i u pućen na položaj u Primišlje gdje je i dočekao početak akcije HV “Oluja”. Već idući dan 5.8.1995. je otišao kući gdje je i ostao odlučivši da nikuda neide ali kada su svi stanovnici odlučili da krenu nakon što su im to narediti pripadnici te paravojske on j konačno krenuo zajedno s majkom, supruga i 2 djece su inče od ranije u Beogradu, te je sa kolonom stigao do mjesta zv. “Bioni” između Topuskog i Gline kada se čulo da je presjekla kolonu pa se nije moglo dalje. Tu je ostao na cesti do ponedjeljka 7.8.995. kada je tu stiglo nekoliko hrvatskih
vojnika kojima se praktički i predao time, da ga oni nisu odmah zadržali nego uputili do jedne gostionice gdje je došla hrvatska policija koja je uzela njegove podatke i ispitala ga i ps proveden u sabirni centar Sisak.
Istakao je posebno da je išao na liječničke preglede u Beograd gdje je pribavio nalaze iz kojih je proizlazilo da je čak 80% posto nesposoban za službu u vojsci, a što je učinio zato kako bi se oslobodio dužnosti služenja u toj pobunjeničkoj vojsci. Također je istakao da je on praktički pod prisilom krenuo od kuće u zbijeg prema BiH zajedno sa majkom ali ipak s namjerom da se što prije vrati kući. I sada bi u slučaju izlaska na slobodu otišao kući u Gejkovac i potrudio se da vrati i majku koja je u međuvremenu stigla u Beograd gdje se nalazi sa njegovom suprugom i 2 djece kod njegovog tasta i punice.
U dokaznom postupku sud je izvršio samo uvid u izvješće o lišavanju slobode i privođenju, a druge dokaze stranke nisu niti predložile.
Na osnovu provedenog dokaza i obrane opt. te njihove ocijene sud je utvrdio da je opt. izvršio djelo za koje se optužuje.
Naime, iako je opt. u obrani tvrdi da je u pobunjeničku vojsku mobiliziran, a što bi značilo da nije dobrovoljno isti pristupio i da se prema tome nije želio niti boriti za ciljeve koje je trebalo ostvariti ta paravojska, a koji su inače notorno poznati i koje ne treba posebno obrazlagati. Međutim stoji nesporna činjenica da je nakon te mobilizacije u toj vojsci i ostao sve do početak ofenzive HV u 8.mj.1995.g.
Prema tome po ocijeni suda proizlazi da je opt. bio pripadnik pobunjeničke paravojske pa makar i u kraćem periodu od svega nekoliko dana kako je to i opisano u izreci ove presude. Budući je bio pripadnik te vojske učinjen, sastavu se nalazio i na položaju premda položajima HV-a sve do početka akcije “Oluja” ostvario je time objektivi učin djela oružane pobune.
Kako upravo u tom kratkom periodu nije ništa poduzimao da bi izbjegao službu u pobunjeničkoj paravojsci proizlazi da je on pristao da bude njen pripadnik, da se bori za ostvarenje njenih ciljeva, a time je ostvario i subjektivni elemenat djela koje mu se stavlja na teret.
Proizlazi da je dakle, ostvario sva bitna obilježja kriv. djela oružane pobune pa ga je stoga sud oglasio krivim. i izrekao mu kaznu.
Kod izricanja kazne sud je opt. uzeo u obzir kao olakotno činjenicu da barem priznaje faktičku pripadnost pobunjeničkim postrojbama, relativno kratko vrijeme provedeno u toj paravojsci, činjenicu da je dužan za uzdržava 2 mldb. djece, a i to da borbeno nije djelovao, dok otežavajućih nije našao, pa ocijenjuje da će se i minimalnom kaznom u konkretnom slučaju ostvariti sve svrhe kažnjavanja.
Kako se opt. nalazi u pritvoru valjalo mu je u izdržavanje izrečene kazne uračunati i to vrijeme.
Iz istog razloga s obzirom da ne ostvaruje nikakav dohodak sud je opt. oslobodio dužnosti da snosi troškove postupka te je riješio da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
Karlovac, 19 prosinca 1995.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Ivana Kodrić Zvonimir Matan
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu RH u roku od ?. Žalba se podnosi u 3 istovj. primjerka putem ?.
DNA
N E Č I T K O
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broi: I Kž 3/1996-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
I
RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Šibl Neve, Garačić Ane i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Brkić Nikole zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 19. prosinca 1995. br. K-253/95, u sjednici održanoj 10. siječnja 1996., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Turk Vladimira,
presudio je i riješio:
I. U povodu žalbe opt. Brkić Nikole, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja, te se, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP, protiv
opt. BRKIĆ NIKOLE (osobni podaci kao u presudi suda prvog stupnja)
o d b i ja o p t u ž b a
da bi od 30. srpnja do 7. kolovoza 1995. godine na području Primišlja, općina Slunj,
bio pripadnik 21. kordunaškog korpusa 13. brigade II. čete I. bataljuna paravojske tzv.
“RSK” sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te s oružjem držao položaje protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,
čime bi počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235. st. 1. KZRH.
Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP, troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.
Uslijed gornje odluke žalba opt. Brkić Nikole postala je bespredmetna.
II. Uslijed odluke pod 1., ukida se rješenje suda prvog stupnja o produljenju pritvora protiv opt. Brkić Nikole od 19. prosinca 1995. godine br. K-253/95.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Brkić Nikola zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je, na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. kolovoza 1995. godine, pa dalje.
Ujedno je odlučeno da će se troškovi krivičnog postupka isplatiti iz proračunskih sredstava.
Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju Žunac Nikoli, odvjetniku iz Jastrebarskog, zbog, kako navodi, “svih žalbenih razloga”, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, odnosno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredio da se prvostupnjevna presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je, nakon uvida u spis na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio da se žalba optuženika odbije, a presuda u cijelosti potvrdi.
Žalba optuženika je bespredmetna.
Ispitujući presudu suda prvog stupnja po služenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. ZKP, ovaj Vrhovni sud je našao da postoji povreda krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 3. ZKP na štetu optuženika.
Naime, na temelju čl. 98. podstavak 5. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Zakona o pomilovanju, Predsjednik Republike Hrvatske je dana 30. prosinca 1995. godine donio Odluku o pomilovanju oslobođenjem od kaznenog progona u odnosu na opt. Brkić Nikolu zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, koje je ovdje predmetom postupka.
Kako iz činjeničnog opisa inkriminiranog krivičnog djela proizlazi da je optuženik u razdoblju od 30. srpnja do 7. kolovoza 1995. godine na području Primišlja, općina Slunj, sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, a optuženik je za takovo djelovanje, odnosno krivično djelo oružane pobune, pomilovan citiranom Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske, to postoji apsolutna smetnja za daljnje vođenje krivičnog postupka protiv njega, pa je u smislu čl. 355. toč. 3. u vezi čl. 339. toč. 6. ZKP, optužbu za predmetno krivično djelo protiv njega trebalo odbiti.
Slijedom izloženog proizlazi da je žalba optuženika postala bespredmetna, dok je
rješenje suda prvog stupnja o produljenju pritvora protiv optuženika, na temelju čl. 377. st. 3. ZKP, trebalo ukinuti.
Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude, odnosno rješenja.
U Zagrebu, 10. siječnja 1996.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Vinja Ileana v.r. Potrebica Ante v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
Štefica Klepac
