- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Slunj – KA 0004 – REG 091

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

 

 

Broj 511-05-02/2-8-k-205 1992.

 

 

Datum 12.02.1992.godine.

 

 

 

 

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽITELJSTVU
K A R L O V A C

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

KRIVIČNA PRIJAVA

  1. RANKO BJELJAC       , zvani ________________________________,
(ime i prezime)                                                                            (nadimak ako ga ima)
otac  Milan i majka _______Draga_________, rođene _____Božić________,
(ime i prezime)                                                (ime i prezime)                                 (djevojačko por.ime)
rođen dana   14.03.1958. u   Koranskom lugu , općina  __Slunj__,
Hrvatska____,    stanuje u Karlovcu, ulica __Naselje Gaza____, broj 14__, općina
Karlovac narodnost  ___Srbin__________, zanimanje __operativni djelatnik___,
završio je __SSS____.
sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je____________________________,

z b o g   krivičnog djela iz članka 236 F KZ RH- oružana pobuna.
N a   n a č i n  što je nakon prestanka radnog odnosa na osobni zahtjev u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske – Policijskoj upravi Karlovac na poslovima i radnim zadacima operativnog djelatnika – voditelj operativnog dežurstva, dobrovoljno pristupio neprijateljskim redovima u tzv. „miliciju – SAO Krajine“ u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.
P r i l o z i:
  1. Rješenje o primanju na rad i raspoređivanje u Policijsku upravu Karlovac broj: III/1-
29764/1-1978. izdano u Zagrebu dana 22.01.1979.godine.
  1. Rješenje o prestanku radnog odnosa u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike
Hrvatske – Policijskoj upravi Karlovac, broj 511-05-05/1-4-5613/1/191. od 31.07.1991. godine.
  1. Službena zabilješka o obavljenom informativnom razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx od dana
06.02.1992.godine.
Opis činjeničnog stanja:

Iz Rješenja o primanju na rad broj: III/1-29764/1-1978. izdanog u Zagrebu dana 22.01.1979.godine, vidljivo je da je prijavljeni Ranko Bjeljac radio u Policijskoj upravi Karlovac ( Prilog broj: 1 – Rješenje ).
Na osobni zahtjev prijavljenoga dana 31.07.1991.godine prestao mu je radni odnos u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske – Policijskoj upravi Karlovac, na radnom mjestu voditelj operativnog dežurstva ( Prilog broj: 2 – Rješenje ).
Operativnim saznanjima utvrđeno je da je prijavljeni Rano Bjeljac prijetio putem službene UKV veze. ( Prilog broj: 3 – Službena zabilješka ).
Na osnovu naprijed utvrđenog i opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Ranko Bjeljac počinio krivično djelo iz članka 236. F KZ RH-a – oružana pobuna.
O svim eventualnim naknadnim saznanjima biti će pravovremeno obaviješteni putem posebnog izvješća.
Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.
PRILOG: 3
N A Č E L N I K
POLICIJSKE UPRAVE
mr. Ivan Štajduhar

REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE
Broj: III/1-29764/1-1978.
Zagreb, 22.1.1979.
Na temelju člana 73. Zakona o organima unutrašnjih poslova („Narodne novine“ br. 11/77), donosim
R J E Š E N J E

  1. BJELJAC Ranko iz Koranskog Luga, općina Slunj, PRIMA SE u miliciju za
pripravnika – milicionara i RASPOREĐUJE u Gradski sekretarijat za unutrašnje poslove Zagreb s danom 8.prosinca 1979.godine.
  1. Stručni ispit dužan je položiti u toku pripravničkog staža.
  2. Osobni dohodak odredit će organ u koji je raspoređen u skladu s Pravilnikom o
osobnim dohocima.
O b r a z l o ž e n j e

Iz podnijetih dokumenta ustanovljeno je da Bjeljac Ranko ispunjava uvjete za prijem u miliciju iz člana 68. i 72. Zakona o organima unutrašnjih poslova, što dokazuje:
  1. uvidom u osobnu kartu br. 16584 da je državljanin SFRJ,
  2. izvodom iz matične knjige rođenih br. 101 da nije stariji od 25 godina života,
  3. uvjerenjem da nije pod krivičnim postupkom br. 111 od 26.7.1978.godine,
  4. uvjerenjem o psihofizičkoj sposobnosti izdanim od DNZ RSUP os 6.12.1978.godine,
  5. uvjerenjem o reguliranju vojne obaveze br. 559 od 31.7.1978.godine,
  6. svjedodžbom o završnoj školi učenika u privredi u Zagrebu br. 383 od 21.6.1976. godine.
Prema izloženom imenovani je ispunio uvjete za prijem u miliciju, pa je stoga na osnovi člana
68. i 72. Zakona o organima unutrašnjih poslova riješeno kao u dispozitivu.
Za ovaj prijem postoji slobodno radno mjesto u gradskom sekretarijatu za unutrašnje poslove
Zagreb utvrđeno Pravilnikom o sistematizaciji.
Dostaviti: PODSEKRETAR:
1. Bjeljac Ranko,                                                                                            Ante Pedišić
2. GSUP Zagreb (2)

REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
Broj: 511-05-05/1-4-5613/1/91
Karlovac, 31.07.1991.
Na temelju čl. 378 st. 3. Zakona o upravi („Narodne novine RH“ broj: 16/78, 50/78, 29/85 i 17/86) i točke V alinea 8. Rješenja MUP-a RH o ovlaštenjima za potpisivanje akata, dokumenata i drugog pisanog materijala, donosim
R J E Š E N J E

BJELJAC RANKO, rođen 14.03.1958. u Koranskom Lugu , općina Slunj,
Radnik ove Policijske uprave, raspoređen na poslove i radne zadatke
op. radnik – voditelj operativnog dežurstva u PU Karlovac.
P r e s t a j e  radni odnos u MUP-a RH, Policijskoj upravi Karlovac
s danom 31.07.1991.godine.
o b r a z l o ž e n j e
Bjeljac Ranko , radnik ove Policijske uprave, raspoređen na poslove i radne zadatke
Op. radnik – voditelj operativnog dežurstva podnio je dana 31.07.1991. zahtjev za prestanak radnog odnosa, a iz razloga što ne želi više raditi u organima unutarnjih poslova.
Uvidom u personalni dosje radnika utvrđeno je da isti nema obveza prema ovoj Policijskoj upravi, te je obzirom na to odlučeno da se udovolji zahtjevu radnika.
Imajući u vidu gore navedeno, a primjenom čl. 75. st. 1. točka 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa („Sl. list SFRJ“ broj: 60/89), valjalo je donijeti rješenje kao dispozitivu.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja radnik može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana primitka rješenja.
DOSTAVITI:
  1. Radniku
  2. Računovodstvu, ovdje                                                                NAČELNIK
  3. Dosije radnika, ovdje                                                        POLICIJSKE UPRAVE
  4. Arhiva, ovdje                                                                          mr. Ivan Štajduhar

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

Sastavljena dana 06.02.1992. godine u prostorijama Policijske uprave Karlovac, a u vezi prikupljanja saznanja o bivšim pripadnicima PU Karlovac koji se nalaze na protivničkoj strani. Informirani razgovor obavljen sa policajcem xxxxxxxxxxxxx, rođen xxxxxxxxxxx. godine, sinom xxxxxxxxxxx sa prebivalištem na adresi xxxxxxxxxxxxxxxxx

Isti je izjavio da je preko veze čuo Ranka Bjeljca koji je radio u dežurani kako je prijetio da će doći u Karlovac te nas sve pobiti i osvetiti se, ali točnog datuma kada je to bilo isti se ne može sjetiti. Za Bandu Dušana isti je izjavio da je čuo da je glavni operator na Veljunu. Za Tarbuk Milu daje u Vukmaniću pokazivao koga sve treba zaklati, a više saznanja vezao za Tarbuka da se može dobiti od taksiste xxxxxxxxxxxxx. Za Čokeš Miloša isti je izjavio da se nalazi u Slunju, ali da ne zna koja mu je funkcija. Karamarković Mihajlo da je Cvijanović brdu gdje je i rođen i da je tamo glavni. To je i sve što je isti znao o saznanjima bivših djelatnika ove PU.

 

 

Ovl. službena osoba:

xxxxxxxxxxxxxxx


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K- 1992.god.

Datum: 16.03.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxx  , zanimanje    rođen                 .godine

 

Boravište – prebivalište                  SO Slunj , broj  _             je

 

dana 16.03.1992.godine u Prostoriji PU Karlovac, u vezi s boravkom u mjestu prebivališta od

 

dana 16.11.1991. godine. pa do dolaska u Karlovac.

 

 

Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

Nakon pada Slunja, koji je bio dana 16.11.1991. godine ja sam ostao kod kuće u Gornjem Lađevcu SO Slunj. Još je ostao kod kuće moj susjed xxxxxxxxxxxxx, i xxxxxxxxxxxxxx iz Gornjeg Lađevca. Kada bi naišla vojska ili četnici mi smo se skrivali ispred njih. Dana 18.11.1991.godine kroz Lađevac su prošli tenkovi, zatim oklopna vozila koji su došli iz pravca Furjana i otišli su prema Slunju. Bilo je oko 12,00 sati kada je naišla vojska s četnicima u Lađevac, pa su palili sjenike i kuće Hrvata koji su otišli od kuće, a uz cestu su se nalazili parkirani autobusi i to dva autobusa poduzeća „Saobraćaj“ Slunj, pa je vojska s tenkovima oštetila autobuse.

Istog dana oko 14,30 sati u mjesto Lađevac su došli rezervisti sa teretnim automobilom te su stali kod kuće Vuković Jure, pa su rezervisti izišli iz vozila i počeli pljačkati kuće naših mještana Hrvata koji su napustili mjesto i svoje ognjište.

Rezervisti su išli po kućama od centra prema Donjem Lađevcu i sve su odnosili iz Lađevca, najprije su odvozili putnička, vozila zatim traktore, televizore u boji, radio kazetofone, hladnjaka i svu tehničku robu iz kuće a poslije pljačke su neke kuće zapalili. Sve su to odvezli iz Lađevca ali meni nije poznato u kom pravcu.

Dana 10.12.1991. godine nedaleko kuće su me uhvatili četnici i vojska i također su uhvatili i susjeda xxxxxxxxxxx, pa su nas odvezli u Slunj, gdje je počelo ispitivanje. Ispitivao nas je BJELJAC RANKO, koji je rastom nizak dosta debeo i ima brkove i ima čin mlađeg inspektora a obučen je u staru policijsku uniformu.

Također nas je ispitivao jedan milicioner iz Kremena SO Slunj Škorić Ljuban koji je prije radio kao policajac u Zagrebu, a kojemu je brat bio ubijen i zakopan na luci rijeke Korane. Ispitivali su nas da li imamo oružje, gdje skrivamo oružje, zatim da li smo bili gdje na položajima, zatim su rekli da će oni saznati gdje je naše oružje. Mi smo rekli da nemamo nikakvog oružja, te da nismo bili nigdje na položajima, pa me je tada Škorić Ljuban tri puta udario šakom u glavu zli na vojni poligon više Slunja. Vozili su me iz Slunja nepoznata policija „SAO Krajine“ i na poligon su me dovezli oko 17,00 sati. Mene su zatvorili u jednu sobu i tamo se još nalazio zatvoren jedan dečko iz Saborskog po imenu Joso.

Oko 18,30 sati sam išao na ispitivanje na poligonu kod jednog podpukovnika, ali mu ja neznam niti ime niti prezime, a s njim su bila dva poručnika, a jedan je navodno crnogorac, ali meni nisu poznati. Njih tri su me ispitivali gdje sam bio na položaju, zatim da li posjedujem oružje, gdje se nalazi stanovništvo Lađevca, Slunja i drugih mjesta pa sam im odgovorio da su otišli za Bosnu. Njih trojica su se čudili zašto je stanovništvo otišlo, da oni misli na vojsku nisu četnici da oni ne kolju i ubijaju narod i tada me na poligonu nije nitko tukao. Morao sam čistiti prostorije, a vojska je tada gledala televiziju i malo su me maltretirali ali me nisu tukli.

Kada sam išao na vojni poligon na vojnoj rampi sam vidio poznatog iz Slunja Bakiša mislim da mu je ime Nedeljko, koji je tada bio u civilnom odjelu s bradom. Ja sam prenoćio na vojnom poligonu i drugi dan oko 11,00 sati sam bio pušten s vojnog poligona, to jest bio sam dovežen do Rastoka u Slunju, gdje su me ostavili i ja sam pješice otišao iz Rastoka za Lađevac.

Sa mnom do Rastoka je dovežen i zatvorenik iz Saborskog po imenu Joso, kojega su odvezli za Nikšić, jer navodno Joso ima neke poznanike u Nikšiću. Meni je na poligonu dao podpukovnik potvrdu da sam bio priveden i ispitivan. Kada sam došao kući mojih krava više nije bilo kod kuće i saznao sam dok sam ja bio zatvoren da su mi krave odvežene u Sadilovac SO Slunj, gdje je inače bila farma krava „KIM“ Karlovac. Kada sam bio na vojnom poligonu rekli su mi da ne smijem koraćati od kuće dalje od 100 metara. Našao sam u selu xxxxxxxxxxx susjeda i xxxxxxxxxx i bili smo zajedno sve do 21.12.1991.godine. Dana 21.12.1991. godine ja sam bio kod xxxxxxxxxx na kavi, pa je xxxxxxxxx ostao spremati nešto za jelo, a ja sam otišao kući po kruh. Kod mene je došao xxxxxxxxxx i oko 11,15 sati se kod xxxxxxxxxxxxxxx kuće čuo cijeli rafal pa smo ja i xxxxxxxxxx pošli prema xxxxxxxx kući, pa smo ispred Jurine kuće vidjeli dva vojnika u bijeloj maskirnoj uniformi i još se njih nekoliko nalazilo malo dalje, kod sjenika, pa ja i xxxxxxxxx nismo smjeli ići kod Jure nego smo se dali u bjeg da i nas ne bi poubijali jer smo zaključili da su vojnici ubili Vuković Juru.

xxxxxxx je bježao prema kući Medved Jure u Gornjem Lađevcu zv. Mulac a ja sam bježao prema selu Čamerovcu i nađemo se ponovno u Arapovcu. Pošto je bio snijeg vidio se trag, pa su za nama pošli vojnici u bijelom oko 15 ali nas nisu uhvatili jer smo mi otišli u Lađevačko Selište i bježali pred njima da bi se opet nakon bježanja vratili nazad kućama. Oko 15,30 sati su nas opet uhvatili kod kuće pa je jedan vojnik izvadio bajunetu i počeo me klati i zabio je vrh bajonete oko 1 centimetar meni u vrat, pa mi je počela teći krv. Jedan je bio visok crn s naočalima, a drugi niži, pa su mene i xxxxxxxxxx s rukama na leđima priveli u Lađevac i tamo sam našao poručnika crnogorca koji je mene prepoznao i pitao mene što sam napravio, pa sam rekao da sam samo bježao od kuće, pa sam pokazao potvrdu od ispitivanja pa me pustili u Lađevcu kući, a xxxxxxxxxxxxx su odvezli u Slunj. xxxxxxxxxxx su odvezli na vojni poligon i tamo je xxxxxxxxx našao Pleš Slavka. Još prije smo ja i xxxxxxxxxxx zavukli u kući Vuković Juru koji je ubijen po vojnicima da ga psi ne razvlače. Dana 22.12.1991. godine ja sam zakopao susjeda Vuković Juru u voćnjaku nedaleko njegove kuće. Kada sam kopao raku voćnjaku prolazila je patrola među kojima sam prepoznao Mandić Milu, kovača iz Sastavka i s njim su išla još dvojica i prolazili su pored mene i gledali gdje ja kopam raku i otišli su prema kući Medved Jure zv. Mulca u Gornji Lađevac.

Kada su se vraćali ja sam Vukovića stavio u jamu, pa su oni opet Juru pogledali i rekli da je Jure na njih bacao bombe, zatim da je išao na martićevu miliciju s roguljama, pa su ga oni iz tih razloga ubili. Kada sam zakopao Vuković Juru nalazio sam se dalje kod kuće i otišao sam kod Klobučar Ante u Arapovac i tamo sam razgovarao sa Antom.

Dana 25.12.1991. godine Klobučar Ante, Jandrić Pave, Pleš Mile, Vuković Ivan i Jure Vuković su išli radi potvrde o kretanju u Furjan ali nisu dobili u Furjanu potvrdu o kretanju pa su svi navedeni drugi dan 26.12.1991. godine išli po potvrdu u Slunj pa sam s njima u Slunj išao i ja. Kada smo bili u Slunju išli smo na ispitivanje kod inspektora Bjeljac Ranka, pa su svi pušteni kući, a mene je Bjeljac zadržao jer je netko od njih rekao da ja imam oružje. Bjeljac Ranko je mene tukao samo sam ja tada priznao da imam karabin kod kuće. Nazivali su me „Ustašom“ i tukli me i njihovoj miliciji. Tada je došao policajac Kotur Milan kojega dobro poznajem, jer je prije radio u SUP-a Slunj koji je obučen u staru policijsku uniformu, pa me je Kotur pitao „Kako pjevam pjesmu“ a ja sam mu odgovorio da se ne osjećam gdje sam pjevao i kakvu pjesmu, pa mi je Kotur rekao da ću se sjetiti. Kotur je otišao kod Bjeljac Ranka pa su njih dvojica razgovarali s još jednim starijim čovjekom koji ima sjedu kosu a prije je radio u SUP-a Slunj i sada se nalazi u penziji. Češlja se na stranu, pa po opisu se vjerovatno radi o Čokeša Mani koji je bio inspektor u SUP-a Slunj, zatim u SUP-a Karlovac a u posljednje vrijeme je živio u Primišlju.

Mane Čokeša, Bjeljac i Kotur su mene ponovno zvali u kancelariju, pa mi je Bjeljac rekao da ja njemu nisam sve rekao, pa me je Bjeljac pitao gdje se nalazi sestra, zatim zet Cindrić Nikola koji je policajac PS Slunj, zatim rekao za Cindrića da je on najveći „Ustaša“ da je Koljač i da jedva čeka da se on i Cindrić sastanu da će obaviti razgovor. Pitao me Bjeljac da li imam još što za reći i udario me sa šakom u glavu i tada me je Škorić odveo u zatvor da se još nešto sjetim što im nisam rekao. Nakon sat vremena provedenog u zatvoru, opet su me pozvali kod sebe Bjeljac i Škorić. Opet su me ispitivali, tukli, maltretirali govorili da imam karabin i još oružja i opet su me zatvorili.

Ujutro su me vozili kući u Lađevac i sa mnom je išlo 11 martićevaca. Dvojica martićevaca su ostala kod kuće, a ostali su išli sa mnom do mjesta gdje sam sakrio karabin i municiju, pa sam pronašao karabin i 150 komada municije i sve predao martićevcima. Tada su mi govorili da me je Tuđman da ja čuvam stražu. Tada su me opet odvezli u Slunj gdje sam zadržan 2 sata i opet su me vodili na vojni poligon na razgovor. Opet sam bio na razgovoru kod potpukovnika koji je mene i prije ispitivao, pa mi je govorio zašto sam prije lagao i koga imam u miliciji. Zatim mi je potpukovnik zaprijetio, da u koliko se još jednom sretnu da će me poslati u Glinu u zatvor. Na poligonu sam čistio, prespavao i ujutro su me opet odvezli do Rastoka i pustili me kući.

Iz Rastoka prema Lađevcu sam išao kroz jelovik jer sam se bojao ići cestom.

Nalazio sam se par dana kod kuće i iz pravca Furjana je naišao Rade Mandić koji je prije radio u Zagrebu, koji je na sebi imao šaru uniformu s petokrakom na kavi, a imao je dugo i kratko naoružanje, a sa Mandićem su došli Milan Pašić zv. „Beli“ iz Broćanca i Đuro Smoljanović također iz Broćanca, koji su naoružani i obučeni u SMB uniforme. Njih trojica su s traktorom i prikolicom odvozili sjeno od Vuković Jose i Vuković Mile, a ja sam im morao tovariti sjeno. Sa mnom je sjeno tovario i Lončar Ivica a Smoljanović je odvezao tri puta sjena od Vukovića a nama su naredili da im pokupimo sve svinje po selu i zatvorimo u jedan sjenik. Ja i Lončar smo izvrnuli kukuruzane sa kukuruzom pa su se svinje okupile oko kukuruzane, te smo ih tada pohvatali i zatvorili u sjenik, pa je ujutro došao Smoljanić, Pašić i Mudrić s traktorom i prikolicom i odvozili sve pokraj crkve prema Videkić Selu za Broćanac. Tako smo za Smoljanovića skupljali i krave, koje su oni odvozili u Broćanac.

Ujutro 12.01.1992.godine mene je spavanju zatekao Kotur Jovan koji je visok, plav rudlaste kose i prestavljao se kao Joža, a ja ga poznajem da je iz Jamarja. Bio je u civilu a od naoružanja je imao kod sebe puškomitraljez. Rekao je meni da na vratila urežem oznaku „4 S“ i da mi nitko neće dirati mene niti kuću, a ja sam rekao da neznam to napraviti, pa mi je on s nožem na vratima urezao navedenu oznaku. Pili smo nas dvojica rakiju, pa mi je Kotur rekao da u koliko pogine jedan Srbin da odmah bježim od kuće, jer bi i mene mogli ubiti. Kotur je otišao od mene prema Lađevcu i tada su došli Smoljanović Đuro, Pašić starija osoba oko 60 godina, te naredili da je i Lončar njima tovario kukuruz u traktorsku prikolicu, zatim da skupljamo stoku za njih i tada su u više navrata Smoljanović i drugi odvozili s traktorom iz Lađevca za Broćanac kukuruz, zob, tehničku robu i druge predmete, a sve za njih smo prikupljali ja i Lončar Ivica.

Dana 19.01.1992. godine u selu Radočaje u Lađevačkom Selištu upali su nepoznati Srbi-četnici i počeli paliti i ubijati, pa sam čuo da je tada poubijano sedam osoba, da su zapalili kuće Potnar Mare, More i drugih, pa su u Slunj slučaj išli prijaviti Franjo Magdić, Joso Lončar Tomo Hrvojević zv. Klokmač, ali se nisu niti vratili iz Slunja pa je nastala panika među mještanima koji su ostali u Selištu i drugim selima. Pošto je ubijeno sedmero osoba u Selištu, čulo se po pričanju da su četnici u Polju ubili Šajfar Franju i njegovu suprugu dana 24.01.1992. godine oko 18,00 sati koristeći mrak, iz Selišta za Šturlić smo krenuli ja, Pleš Mile, Vuković Jure, Vuković Mare, Ante i Nina Ugarković, Lončar Ivan, njegova majka Milka, a ostali su prema pričanju u Arapovcu Jandrić Pave, njegova supruga Mande, Pleš Janko Kovač i Pleš Janja, dok su ostali otišli za Šturlić.

Napominjem da kada sam se dana 26.12.1991. godine nalazio u Slunju i tražio potvrdu o kretanju, našao sam milicionera Jančić Miladina koji je prije radio u SUP-a Slunj na porti, a kancelarija milicije se nalazila u recepciji restorana „Park“ u Slunju, pa sam razgovarao sa Jančićem koji me je pitao gdje se nalazi moj zet Cindrić Nikola, zašto su svi pobjegli. Zatim je Jančić kraj sebe imao litru konjaka pa me počastio s konjakom i dao mi je tri cigarete. Jančić se tada nalazio obučen u staroj milicijskoj uniformi s naoružanjem. Dobio sam potvrdu od Jančića u potpisu stoji da je načelnik tzv. „milicije „SAO Krajine“ Pajić Mile i ovjerena je potvrda s pečatom „SAO Krajine“

Također navodim da je Lončar Ivica imao u Lađevcu nepokretnu majku, pa neznam šta se s njim dogodilo jer je navodno ostao zbog majke u Lađevcu. Nakon dužeg boravka na području Bosne došao sam u Karlovac gdje se i sada nalazim.

U vezi navedenog više za sada ne bi imao što izjaviti.

 

Ovl. služ.osoba:

Mirko Obajdin


 

REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-41/1-K- 1992.god.
Datum: 17.03.1992.godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin                                    
rođen                    godine  Boravište – prebivalište Arapovac, SO Slunj
ulica                      ,  broj           je  dana 17.03.1992.godine u Prostoriji PU Karlovac
u vezi boravka u mjestu prebivališta poslije 16.11.1991.godine.
Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.
 
Slijedeće obavijesti:
Poslije pada Slunja i drugih mjesta to jest poslije 16.11.1991. godine ja sam ostao u svom  mjestu prebivališta u Arapovcu, gdje sam se skrivao. Sve do 23.01.1992.godine ja sam se nalazio na području Arapovca SO Slunj. Kod moje kuće su dolazili mještani sela Basere, Kordunskog Ljeskovca, Bogovolje i to ???? u SMB uniforme s dugim i kratkim naoružanjem po nacionalnosti Srbina i ja sam samo prepoznao Milu Mandića sina Rade iz Sastavka, a koji je po zanimanju Kovač, zatim sam prepoznao Slavka Orlića iz Koranskog Luga SO Slunj, Nikolu Dražića iz Mašvine sin Draže, zatim sam prepoznao jednog čovjeka iz Bogovolje kojega zovu Trboš a neznam mu točno ime i prezime.
Mislim da su bila trojica iz Kordunskog Ljeskovca, a jedan je imao na kapi kokardu, a druga dvojica kape s ušivenim zvjezdama. Ti navedeni ljudi su pljačkali po Arapovcu, odvozili traktore, tehničku robu i sve što je vrednije, a poslije pljačke su sve palili, tako je zapaljena kuća Pleš Tome iz Arapovca, Mile Hrvojevića dva sjenika, Pleš Ivi i njegovom bratu Tomiću izgorjele su kuće, Kati Klobučar kuća, zatim je izgorjela kuća Ive Karaule. Kada su pljačkali i palili ja sam se sakrio da me ne vide.
Jednom su me uhvatili, pa su me maltretirali, tražili od mene oružje, pa me taj Trboš iz Bogovolje vodio na streljanje. Izveo me iza kuće, zatim rekao da se okrenem da ću biti streljan, ali ja nisam se htio okrenuti od njih, pa su me pustili i nisu me tukli. Negdje oko 10.12.1991.godine Trboš i još njih petero su od kuće odveli Pleš Ivu sina Roze ali se više nije Ive vratio kući. Dana 22.01.1992. godine Trboš i njegovo društvo je mene tražilo kod kuće, pa sam vidio da se više ne mogu skrivati pa sam odlučio bježati od kuće prema Bosni.

Dok sam se još nalazio kod kuće za sada meni nepoznate osobe su ubile Radočaj Miću, njegovu suprugu Baru i sina Antu, Ivu Radočaja, njegovu suprugu Rozu, Rozu Radočaj koja je udovica, zatim Zoranu Potnarku svi iz Lađevačkog Selišta i samo je pronađen leš Zore Potnar dok ostali leševi nisu pronađeni. Njihove kuće su spaljene pa kada se to dogodilo u Selištu, ostale mještane koji su ostali u selu uhvatila je panika, pa je Magdić Franjo, Toma Hrvojević zv. Klokmač i još njih nekoliko išlo u Slunj da prijave pokolj, ali ni njih nije bilo iz Slunja 2 dana, pa smo tada odlučili bježati iz mjesta prebivališta.

Napominjem da smo dana 26.12.1991.godine išli u mjesto Slunj po propusnice za kretanje, pa sam tada vidio da je zgrada milicije spaljena, a mene xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je ispitivao BJELJAC RANKO iz Koranskog Luga, pa su nas sve nakon sat vremena ispitivanja pustili a zadržali u Medved Josu iz Gornjeg Lađevca. U Slunju kada su nas ispitivali ja sam bio sa policajcem bivšeg SUP-a Slunj, Jančić Miladinom koji je obučen u milicijsku uniformu i Jančić je meni dao konjaka za piti i pitao mene da li koljemo svinje, jer je Jančić po zanimanju bio mesar i klao je prije svinje pa se nas dvojica dobro znamo. Prilikom tog ispitivanja mene i druge koliko mi je poznato nitko nije tada tukao.

U vezi napred navedenog za sada nemam što izjaviti.

Ovl. služ. osoba:

Mirko Obajdin


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTOV KARLOVAC

 

Broj: KT-42/92

Karlovac, 29. svibnja 1992.godine

ASM/JK

 

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) i članka 7 stavka 2 Uredbe o primjene Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91 i 25/92) podižem,

 

O P T U Ž N I C U

 

Protiv

 

BJELJAC RANKA, sin Milana i Drage, rođ. Božić,

rođ. 14.03.1958. u Koranskom Lugu, SO Slunj,

Sada prebiva u Karlovcu, Gaza Naselje br.14,

Srbina, držav. RH

 

Da je:

 

U drugoj polovini 1991.godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih djelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“, kao djelatnik MUP-a Republike Hrvatske, Policijske uprave Karlovac samovoljno napustio posao, te se nakon toga dobrovoljno priključio nelegalnim oružanim formacijama „milicija SAO Krajine“, gdje je zadužio uniformu, oružje sa pripadajućim streljivom, te sudjelovao u akcijama uperenih protiv Republike Hrvatske, te vršio kao inspektor ispitivanja uhićenih građana u stanici milicije Slunj,

Dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

Pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
  2. da se na glavnu raspravu pozove okr. Bjeljac Ranko, pozove i sasluša kao svjedok

xxxxxxxxxxxxx (5) i xxxxxxxxxxxxx (8)

  1. predlažem da se okrivljenom Bjeljac Ranku temeljem propisa iz članka 191. preuzetog

ZKP-a (NN 53/91) odredi pritvor, te da mu se na temelju članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) sudi u odsutnosti.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska uprava Karlovac prijavila je Bjeljač Ranka da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu optužnice.

 

xxxxxxxxxxxxxxx pored ostalog navodi da su ga dana 10.12.1991. godine nedaleko kuće uhvatili četnici i vojska, a da je bio uhvaćen tada i xxxxxxxxxxx, pa su ih odveli u Policijsku stanicu u Slunju, gdje je ispitivanje vršio Bjeljac Ranko, tj. okrivljeni. Dana 25.12.1991. g. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxsu išli po potvrde o kretanju u Furjan, ali da te potvrde nisu dobili, pa su drugi dan 26.12.1991. išli po te potvrde u Slunj, tada je išao i on s njima. Kada su bili u Slunju da su morali ići na ispitivanje kod inspektora Bjeljac Ranka, tj. okrivljenog nakon čega su svi pušteni kući, a njega je okrivljeni zadržao, jer je netko rekao za njega da ima oružje. Da ga je okrivljeni tada tukao i da je priznao da ima karabin kod kuće. Isto tako da ga okrivljeni pitao gdje mu se nalazi sestra i vršio ponovna ispitivanja zajedno sa Čokeša Manom i policajcem sa prezimenom Kotur.

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da je dana 26.12.1991.g. išao u Slunj po propusnicu za kretanje, da je tada vidio da je zgrada milicije spaljena, a s njim da su bili xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Da ih je tada ispitivao okrivljeni, nakon čega su svi bili pušteni osim xxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Iz rješenja (2) proizlazi da je okrivljeni bio djelatnik MUP-a RH, policijske uprave Karlovac, a da mu je radni odnos prestao sa danom 31.07.1991.g. i to po vlastitom zahtjevu okrivljenog.

Obzirom na sve naprijed navedeno te navod xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx te rješenja o zaposlenju, te rješenja o prestanku radnog odnosa proizlazi da je okrivljeni u drugoj polovini 1991. g. kao djelatnik MUP-a RH Policijske uprave Karlovac samovoljno napustio posao, te se priključio nelegalnim oružanim formacijama tzv. „SAO Krajine“ i to milicije SAO Krajina, gdje je zadužio i oružje, te učestvovao u akcijama uperenih protiv RH, a sve u cilju obaranja državnog i društvenog uređenja Republike Hrvatske, te odvajanje djelova teritorija RH i pripajanje SAO Krajini. Pored toga da je kao inspektor u stanici milicije Slunj vršio ispitivanje uhićenih građana Hrvatske nacionalnosti, pa je tako ispitivao u više navrata xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i dr.

 

Obzirom na sve naprijed navedeno smatramo da se u ponašanju okrivljenog stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela, pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

Obzirom da je okrivljeni trenutno nedostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, smatramo stoga da je potrebno prema okrivljenom izreći pritvor, i suditi mu u odsutnosti jer za to postoje važni razlozi.

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Anton Stanković Moćan


REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

Broj: 511-05-41/1-4-K 1992.god.

Datum: 18.05.1992.godine

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx zanimanje xxxxxxxxxx

rođen  xxxxxxxxxxxxxxxx.godine  Boravište – prebivalište  ___xxxxxxxxxxx___,

ulica privremeno u xxxxxxxxxxxxx ,  broj  _xx je  dana 15.05.1992.godine u

Prostorijama PU Karlovac u svezi oružane pobune na području općine Slunj

Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.

Slijedeće obavijesti:

„Ja sam nakon privremene okupacije općine Slunj ostao u Slunju sve do 12.05.1992. godine kada sam došao u Karlovac. Nakon okupacije Slunja od strane tzv. JNA i četnika ja sam se skrivao po šumama sve do 01.12.1991. godine i tad sam došao u selu Lumbardenik, xxxxxxxxxxxxx. Dana 02.12.1991.godine išao sam se prijaviti u mjesto Slunj u zgradu bivše TO gdje je smještena milicija i tu su me ispitivali Ranko Bjeljac i Ljuban Škorić. Ispitivali su me oko 2 sata i pitali su me što sam, gdje sam, tko mi je familija, da li imam oružje i pitali za sve ostalo. Poslije su me pustili i rekli da idem kući i da me nitko neće dirati.“.

Ovl. služ.osoba

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


Z A P I S N I K

28. srpnja ’92.

Vojnog  u Karlovcu

 

 

Mladen Kosijer

 

 

Sanda Rastovski

 

11,00

 

 

Zamj.V.                                                           Zdravko Car

 

Branitelj za Nejak Franjo odvjetnik iz Karlovca

 

xxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Pred. vijeća otvara predmet zasjedanja i objavljuje sastav vijeća na koji nema primjedbe.

 

Konstatira se da se suđenje provodi u odsutnosti okrivljenika na temelju rješenja od 12. lipnja 1992. godine,

 

Svjedok propisno upozoren te udaljen van sudnice do poziva.

 

Utvrđuje se identitet okrivljenika.

 

Okr. BIJELJAC RANKO, podaci kao na listu br. 9.

 

Glavna rasprava javna.

 

Glavna rasprava počinje.

 

VT čita optužnicu.

 

 

DOKAZNI POSTUPAK

 

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

SO Slunj, sada prebiva xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, pripadnik

110 brigade, nije u rodu, nije u svađi sa okr. upozoren u smislu čl. 325,

st. 1 preuz. ZKP-a iskazuje:

 

Nakon pada Slunja dana 16.11.1991. godine ja sam ostao kod kuće u G.Lađevcu SO Slunj, a također su vojska ili četnici mi smo se skrivali, pa smo tako vidjeli prolazak oklopnih kola i da su ti četnici palili sjenike i kuće Hrvata, koje su se nalazile uz cestu. Negdje 10.12.1991. godine nedaleko kuće uhvatili su me četnici kao i susjeda xxxxxxx pa su nas odveli u milicijsku stanicu Slunj, gdje i počelo ispitivanje. Tada me je ispitivao Bijeljak Ranko koji je rastom nizak, dosta debeo i ima brkove i ima čin mlađeg inspektora a bio je obučen u staru policijsku uniformu. Bijeljak Ranka poznajem još od ranije jer je išao sa mnom u školu, nakon što su me držali 3 dana u pritvoru pustili su me time da sam se morao redovito javljati svaki mjesec, a za to vrijeme dok sam bio kod kuće kad god bi prolazili martićevci ili vojska mi smo se morali sklanjati u šumu. Dana 26.12. zajedno sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx krenuo sam u Slunj da dobijem potvrdu o kretanju i kada smo došli u Slunj ponovo smo išli na ispitivanje kod inspektora Bijeljac Ranka. Svi navedeni su pušteni kući, a mene je Bijeljac Ranko zadržao tvrdeći da ja imam skriveno oružje. Upravo Bijeljac Ranko me je tada tukao i zbog takove prisile te raznih vrijeđanja ja sam priznao da imam sakrivenu pušku. Ujutro je sa mnom išlo 11 martićevaca, a vodio ih je upravo Bijeljac Ranko te su došli do moje kuće gdje sam im ja pokazao mjesto gdje sam imao sakriven karabin i 150 komada municije te sam sve to predao tim martićevcima. Zatim su me ponovo odveli u Slunj, a nakon toga na vojni poligon na razgovor sa nekim pukovnikom. Nakon tog razgovora su me pustili, time da sam ja još bio kod kuće negdje do 15.1.1992. godine kada sam pobjegao.

Vrši se uvid u rješenje na listu broj 1, te rješenje na listu br. 2.

 

Zamjenik VT obzirom na ovakav decidiran iskaz svjedoka odustaje od prijedloga da se saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Vijeće donosi

 

R j e š e n j e

 

Svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx neće se saslušavati.

 

Daljnjih dokaznih prijedloga nema.

 

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN.

 

 

Vijeće daje riječ strankama.

Zamjenik VT smatra u cjelosti djelo dokazanim te predlaže da se okr. proglasi krivim i osudi po zakonu.

Branitelj okr. smatra da se više radi o političkoj zavedenosti pojedinaca, i da se samo na osnovu iskaza jednog svjedoka nemože sa sigurnošću smatrati dokazanim utuženo djelo te da treba nastupiti po načelu in dubio pro reo.

 

GLAVNA RASPRAVA DOVRŠENA

 

Vijeće se povlači na vijećanje i glasanje te donosi a predsjednik vijeća javno izriče

 

 

 

P R E S U DU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

Okr. BIJELJAC RANKO

 

K r i v  jer

 

Što je:

 

U drugoj polovini 1991.godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih djelova Republike Hrvatske uz stvaranje tzv. „SAO Krajine“ kao djelatnik MUP-a Republike Hrvatske, Policijske uprave Karlovac samovoljno napustio posao, te ne nakon toga dobrovoljno priključio nelegalnim oružanim formacijama „milicija SAO krajine“ gdje je zadužio uniformu, oružje sa pripadajućim streljivom, te sudjelovao u akcijama uperenim protiv Republike Hrvatske, te vršio kao inspektor ispitivanja uhićenih građana u stanici milicije Slunj,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236 f st. 1 KZH, pa se temeljem čl. 236 f st. 1 KZH.

O S U Đ U J E

 

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 12 (dvanaest) godina.

 

Troškovi kriv. postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Dovršeno

Pred. vijeća: Mladen Kosijer

Zapisničar: Sanda Rastovski


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU                                                                          IV K-89/92-10

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vojnog suda Mladena Kosijer kao predsjednika vijeća te Nine Bubaš i Zvonimira Matan kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv okr. RANKA BIJELJAC, radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH-a, nakon glavne jave rasprave zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. KT-42/92, od 29. svibnja 1992.godine, dovršene dana 28. srpnja 1992. i 29. svibnja 1992., dovršene dana 28. srpnja 1992. godine u prisutnosti zamjenika VT Karlovac, Zdravka Car, te u odsutnosti okrivljenika, a uz branitelja po službenoj dužnosti Nejak Franje odvjetnika iz Karlovca.

P r e s u d i o   j e

 

Okr. BJELJAC RANKO, sin Milana i Drage, r. Božić, r. 14.03.1958. godine,

u Koranskom Lugu, općina Slunj, sa posljednjim prebivalištem u Karlovcu,

Gaza naselje 14, Srbin, državljanin RH

 

 

K r i v   j e

 

Što je:

 

U II. polovini 1991.godine u cilju nasilnog obaranja  društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih dijelova Republike Hrvatske, i stvaranje tzv. „SAO Krajine“, kao djelatnik MUP-a Republike Hrvatske, policijske uprave Karlovac, samovoljno napustio posao, te se nakon toga dobrovoljno priključio nelegalnim oružanim formacijama „milicije SAO Krajine“ gdje je zadužio uniformu, oružje sa pripadajućim streljivom, te sudjelovao u akcijama uperenim protiv Republike Hrvatske, te vršio kao inspektor ispitivanja uhićenih građana u stanici milicije Slunj.

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno po čl. 236 f st. 1 KZH,

pa se temeljem čl. 236 f st. 1 KZH

O S U Đ U J E

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 12 (dvanaest) godina.

 

Troškovi kriv. postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

 

Vojno tužiteljstvo Karlovac optužnicom br. KT-42892 od 29.svibnja 1992.godine optužilo je Bjeljac Ranka radi kriv. djela iz čl. 236 f st. 1 KZH, kako je to pobliže opisano u izreci presude. Također je u optužnici stavljen prijedlog da se provede suđenje u odsutnosti okrivljenika.

Rješenjem suda br. Kv-72/92 od 12. lipnja 1992. godine, protiv okrivljenika određen je pritvor i naređeno izdavanje tjeralice obzirom da se nalazi u bijegu i da je nedostupan legalnim organima vlasti Republike Hrvatske, a također je prihvaćen prijedlog VT-a te određeno da će se provesti suđenje u odsutnosti obzirom da je u bijegu i da za to postoje osobito važni razlozi budući da se radi o teškom krivičnom djelu protiv RH, a sve to u smislu specijalne i generalne prevencije.

U dokazanom postupku na glavnoj raspravi saslušan je kao svjedok xxxxxxxxxxxxx, te izvršen uvid u rješenja na listu broj 1 i 2.

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okr. počinio kriv. djelo.

Obzirom da je VT odustao od prijedlog da se kao svjedoci saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, to je sud odlučio da navedene svjedoke neće saslušati jer je iskaz svjedoka xxxxxxxxxxx bio potpuno decidiran i uvjerljiv i u koji iskaz sud nema razloga sumnjati.

Svjedok xxxxxxxxxxxxxx iskazao je da je nakon pada Slunja dana 16.11.1991. godine ostao kod kuće u Gornjem Lađevcu SO Slunj, a također su ostali i susjedi xxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Kada bi naišla vojska ili četnici oni su se skrivali pa su tako vidjeli prolazak oklopnih kola i da su četnici palili sjenike i kuće Hrvata koje su se nalazile uz cestu. Negdje oko 10.12.1991.godine nedaleko njegove kuće uhvatili su ga četnici kao i susjeda xxxxxxxxxxxx pa su ih odveli u milicijsku stanicu Slunj, gdje je počeo ispitivanje. Tu ga je ispitivao Bjeljac Ranko koji je rastom nizak, dosta debeo i ima brkove te čin mlađeg inspektora, a bio je obučen u staru milicijsku uniformu. Bjeljac Ranka poznaje još od ranije jer je išao sa njim u školu. Nakon što su ga držali 3 dana u pritvoru pustili su ga time da se morao redovito javljati svaki mjesec, a za to vrijeme dok je bio kod kuće kad god bi prolazili martićevci ili vojska morali su se sklanjati u šumu. Dana 26.12.1991. godine zajedno sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, krenuo je u Slunj da dobije potvrdu za kretanje i kada su došli u Slunj ponovo su išli na ispitivanje kod inspektora Bjeljac Ranka. Svi navedeni su pušteni kući, a njega je Bjeljac Ranko zadržao tvrdeći da ima i skriveno oružje. Upravo Bjeljac Ranko ga je tada tukao i zbog takove prisile i vrijeđanja, priznao je da ima skrivenu pušku. Idućeg jutra sa njime je išlo 11 martićevaca, a vodio ih je upravo Bjeljac Ranko, te su došli do njegove kuće gdje im je pokazao mjesto na kojem je imao sakriven karabin i 150 komada municije, te su mu sve to oduzeli. Zatim su ga ponovo odveli u Slunj, a nakon toga na vojni poligon na razgovor sa nekim pukovnikom. Nakon tog razgovora su ga pustili time da je bio kod kuće sve do 15.1.1992. godine kada je pobjegao.

Iz rješenja na listu br. 2 vidljivo je da je okr. bio djelatnik MUP-a RH, Policijske uprave Karlovac, te da mu je radni odnos prestao sa danom 31.7.1991. godine i to po vlastitom zahtjevu okrivljenika.

Analizirajući provedeni dokazni postupak vidljivo je da je okrivljenik na vlastiti zahtjev prestao biti djelatnik MUP-a RH i to još 31.7.1991.godine. Već u to vrijeme bile su poznate aktivnosti usmjerene protiv RH. Dakle već iz tog postupka bilo je jasno da ne prihvaća legalno izabranu vlast RH, a što je sve posebno došlo do izražaja nakon pada Slunja 16.11.1991.godine, od kojeg vremena je Slunj potpuno pod okupacijskom vlasti neprijatelja. Upravo pod takvom okupacijskom vlasti neprijateljskih formacija okrivljenik se stavio u službu tzv. „milicije SAO Krajne“ i vršio djelatnost milicijskog inspektora te ispitivao uhićene građane. Nema doista nikakve sumnje u iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxx, koji okrivljenika poznaje od ranije jer je sa njim išao u školu. Upravo navedeni svjedok decidiran je u svom iskazu, te navodi da ga je dva puta okrivljeni ispitivao time da je drugi puta prema njemu primjenjivao fizičku silu, sve u cilju da prizna gdje je svjedok imao sakrivenu pušku. Prema tome obavljajući tu svoju djelatnost na okupiranom teritoriju doista se dobrovoljno priključio nelegalnim oružanim formacijama, a potpuno je jasno da je kao inspektor zadužio oružje i da je svojom aktivnošću sudjelovao u akcijama uperenim protiv Republike Hrvatske. Također je potpuno nesporno da je kao mlađi inspektor vršio ispitivanje uhićenih građana i to na osobito grub način služeći se silom. Upravo takovim svojim djelovanjem  okrivljenik je sudjelovao u oružanoj pobuni koja je uperena na ugrožavanje državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske. Nije potrebno posebno napominjati da je još uvijek taj teritorij pod neprijateljskom vlašću i da na tom teritoriju legalni organi RH nemaju pristupa.

Stoga je okrivljenik svojim postupkom ostvario bitna obilježja utužena djela.

Kod odmjeravanja kazne sud je cjenio da se okrivljenik još na samom početku svojim postupcima opredjelio za nelegalne formacije, a što je kasnije i pokazao svojim postupcima na osobito grub način te kako nije raspolagao sa nekim drugim elementima poput socijalne ankete, a nije potrebno napominjati da se radi o veoma teškom krivičnom djelu sa teškim posljedicama, sud je smatrao da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha krivično pravne zaštite.

U Karlovcu, 28. srpnja 1992. godine.

 

ZAPISNIČAR:                                                                                    PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanda Rastovski                                                                                 Mladen Kosijer

 

 

 

 

PRAVNA POUKA:

 

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovoga suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

DOSTAVLJENO:

  1. VT Karlovac na KT – 42/92
  2. Branitelj po službenoj dužnosti Nejak Franjo, odvjetnik iz Karlovca
  3. Okrivljenom putem oglasne ploče suda

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

Broj: I Kž 653/1992-3

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Svedrović Marijana, mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Bjeljac Ranka, zbog krivičnog djela iz čl.236f st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 28. srpnja 1992. K 89/92u sjednici održanoj 23. rujna 1992, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Delić Zvonimira,

 

P r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se uvažava žalba opt. Bjeljac Ranka,preinačuje se prvostepena presuda u odluci o kazni, te se opt.Bjeljac Ranko, za djelo iz čl. 236f st. 1. KZRH zbog kojeg je oglašen krivim, temeljem čl. 236f st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

II. U ostalom dijelu žalba opt. Bjeljac Ranka odbija se kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostepena presuda.

 

 

O b r a z lož e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. Bjeljac Ranka da je počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 236f st. 1. KZRH i temeljem tog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

Protiv te presude žali se optuženik putem branitelja zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači i njega oslobodi optužbe.

Izjašnjavajući se temeljem čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP)

javni tužitelj Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba je djelomično osnovana i to zbog odluke o kazni.

 

Suprotno žalbenim navodima, presuda prvostepenog suda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ti su razlozi jasni i među njima nema proturječnosti, a kamoli znatne, pa nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364.st. 1. t. 11. ZKP na koju upire žalitelj, a niti bilo koja druga povreda iz čl. 364. st. 1. ZKP koje mora drugostepeni sud ispitati po službenoj dužnosti temeljem čl. 376. st. 1. t. 1. ZKP.

Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno pa je žalba optuženika i iz tog osnova neosnovana. Naime, prvostepeni sud je temeljem izvedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxx kojem s pravom poklanja vjeru (a ni žalitelj ne osporava taj iskaz), utvrdio sve pravno relevantne činjenice. Tako je dokazano da je optuženik kao djelatnik (operativni radnik) MUP-a RH Policijske uprave Karlovac samovoljno napustio posao u srpnju mjesecu 1991. g. (radni odnos mu je prestao s31. VII.1991.) i nakon toga se dobrovoljno priključio nelegalnim oružanim formacijama milicije SAO “Krajine” i zadužio uniformu, “dobio čin” mlađeg inspektora, preuzeo oružje i streljivo i učestvovao u akcijama uperenim protiv Republike Hrvatske, te vršio ispitivanje uhićenih građana u stanici milicije Slunj, među kojima i svjedoka xxxxxxxxxxxx kojeg je pri tom maltretirao i tukao. Djelatnost optuženika treba povezati u kontekstu zbivanja u to vrijeme na dijelu područja Republike Hrvatske gdje je izbila oružana pobuna dijela srpskog stanovništva, a dolazi i do otvorene agresije srpsko-crnogorske armije tzv. JNA i četnika na Republiku Hrvatsku, sve ca ciljem nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, a sa krajnjim ciljem otcjepljenja pojedinih dijelova naše zemlje i stvaranja tzv. “SAO Krajina”.

 

Kako je optuženik prešao u Slunj, na privremeno okupirano pOdručje, i uključio se u neprijateljske paravojne formacije (tzv. Miliciju SAO Krajina) u kojoj je aktivno izvršavao, a vjerojatno i dalje izvršava, zadatke uključivši i ispitivanje uhićenih građana, pa i fizičko maltretiranje, onda se takvo djelovanje svakako može označiti kao sudjelovanje u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje društvenog i državnog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske.

Prema tome, kada je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, opisano u izreci pobijane presude, optuženika oglasio krivim za kriv.djelo iz čl. 236f st. 1. KZRH, pravilno je primijenio krivični zakon, jer su u ponašanju optuženika sadržani svi bitni elementi (objektivni i subjektivni) upravo tog kriv.djela. Zato nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostepeni sud povrijedio krivični zakon.

 

Osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

Naime, bez obzira na težinu počinjenog kriv.djela, te izuzetno teške posljedice po Republiku Hrvatsku ovakvih i sličnih djela uperenih protiv njenog državnog i društvenog ustrojstva, ipak odmjerena kazna u konkretnom slučaju je preoštra, jer tokom postupka nije utvrđeno da bi optuženik osobno, izuzev radnji opisanih u izreci presude, poduzimao još i neke druge radnje i aktivnosti sa težim posljedicama. Zbog toga mu je odmjerena kazna u nešto kraćem trajanju od one odmjerene po sudu prvog stupnja, tj. od deset godina, a koja kazna odgovara težini počinjenog kriv.djela i stupnju krivičnoprave odgovornosti optuženika.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 387. st. 1. čl. 384. ZKP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 1992.

 

Zapisničar:                                                                                          ¸           Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.                                                                                            Kocijančić Erika v.r.

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

 

Broj: Su Ik-107/92-3

R J E Š E N J E

I

NAREDBA

Općinski sud u Karlovcu, po predsjedniku suda Anti Ujeviću, a u postupku izvršenja kaznenih sankcija, temeljem čl. 1 stavak 2 Zakona o općem oprostu (N.N. 80/96), a u svezi čl. 101 stavak 3 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, te članka 540 stavak 1 ZKP-a, dana 19. studenog 1996.g.

 

 

R i j e š i o  j e

I. O b u s t a v lj a se izvršenje kazne zatvora prema osuđeniku BJELJAC RANKU.

II. Povlači se naredba za raspisivanje tjeralice protiv osuđenika Bjeljac Ranka, koja je izdana kod ovoga suda 12.10.1992.g. , pod brojem SuIk-107/92-2.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osuđenik Bjeljac Ranko, odlukom Vojnog suda u Karlovcu pravomoćno je osuđen, zbog kaznenog djela iz čl. 236 -f (235) st. 1, u svezi čl. 236 -o (244) st. 1 KZ RH na kaznu zatvora od 10 (deset) godina.

Zakon o općem oprostu, u članku 1 stavku 2, a u odnosu na stavak 1 istog članka , između ostalog predviđa, da se oprost odnosi i na izvršenje pravomoćne presude izrečene za kazneno djelo iz čl. 236-f (235) st. 1 u svezi čl. 236-0 (244) st. 1 KZ RH.

Dana 12.10. .1992.g. ovaj sud je izdao naredbu za raspisivanje tjeralice, pod brojem

SuIk-107/92-2 protiv okr. Bjeljac Ranka, pa kako su, dakle, prestali razlozi za tjeralicu,

ovom naredbom se nalaže Policijskoj upravi Karlovačkoj da se raspisana tjeralica ukine.

POUKA O PRAVNOM UJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana prijama istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Karlovcu.

 

U Karlovcu, 19. studeni 1996.g.

PREDSJEDNIK SUDA

Ante Ujević

DOSTAVITI

  1. okr. Bjeljac Ranko, putem oglasne ploče suda
  2. Vojnom tužiteljstvu na broj KT-42/92
  3. Vojni sud u Karlovcu, na spis K-89/92
  4. PU Karlovačka, po pravomoćnosti
  5. u izvršni spis

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -