Slunj – KA 0001 – REG 091
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT – 374/92
Karlovac, 29. svibnja 1992.godine
ASM/JK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 45. stavak 2. točka 3. preuzetog ZKP-a ( NN 53/91 ) i članka 7 stavak 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ( NN 73/91 i 25/92 ) podižem,
O P T U Ž N I C U
protiv
ŠKORIĆ LJUBANA, sina Nikole, rođ. 3.1.1962.
u Miljevcu, SO Slunj, sada prebiva u Zagrebu,
Črnomerec, Ilica br. 245, Srbin
da je:
u drugoj polovini 1991. godine, u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji tzv. „SAO Krajina“, kao djelatnik MUP-a RH – GSUP Zagreb, samovoljno napustio posao, te potom dobrovoljno pristupio naoružanim, nelegalnim formacijama tzv. „SAO Krajina“ na području SO Slunj, te zadužio SMB uniformu, oružje i pripadajuće streljivo, te s istim obavljao straže na cesti Slunj – Cetingrad, a nakon pada Slunja odlazi u Slunj, te radi u Stanici milicije Slunj, a nakon nekog vremena u istoj obnaša funkciju načelnika stanice milicije Slunj.
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,
Stoga
P r e d l a ž e m
- da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
- predlažemo da se prema okrivljenom odredi pritvor temeljem članka 191 preuzetog
ZKP-a ( NN 53/91) te da mu se sudi u odsutnosti temeljem propisa iz članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91).
- da se na glavnu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxx (2) i Rakinić
Gojko (5)
O b r a z l o ž e n j e
Policijska stanica Slunj prijavila je Škorić Ljubana da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu zahtjeva za provođenje istrage.
xxxxxxxxxxxxxxx navodi da je 10.12.1991.g. uhićen po četnicima a s njim da se tada nalazio i Vuković Jure, pa da su oboje odvedeni u stanicu milicije Slunj na ispitivanje. Ispitivanje da je vršio Bjeljac Ranko i okrivljeni Škorić Ljuban, za kojeg zna da je ranije radio kao policajac u Zagrebu. Ispitivali su ih da li imaju oružje, da li ga, ako ga imaju gdje ga skrivaju, te da li su bili na kakvim položajima i slično. Prilikom toga ispitivanja da ga je okrivljeni tri puta udario šakom. Nakon tog ispitivanja da su odveženi na poligon u Slunj, gdje je dalje nastavljeno ispitivanje.
Rakinić Gojko pored ostalog navodi da je bio u Slunju, te da znade da je načelnik stanice milicije u Slunju bio neki Pajić Miloš, kojeg ne poznaje, samo znade da je sa područja Vojnića. S njim da taj nije obnašao funkciju načelnika stanice milicije nego je tu funkciju preuzeo okrivljeni koji je inače rodom iz Slunja.
Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je okrivljeni kao djelatnik MUP-a RH samovoljno napustio posao, a u cilju obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH, te odvajanja djelova teritorija RH i pripajanja SAO Krajini, pristupio nelegalnim oružanim formacijama SAO Krajina, gdje je zadužio oružje sa pripadajućim streljivom, SMB uniformu, te s istim držao straže na cesti Slunj, Cetingrad, a nakon pada Slunja odlazi u Slunj i radi u stanici milicije Slunj, kao inspektor, da bi kasnije obnašao funkciju načelnika stanice milicije Slunj. U toj funkciji da je vršio ispitivanje uhićenih građana hrvatske nacionalnosti, pa stoga smatramo da se u njegovom ponašanju stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
P R E S U D U
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Okr. ŠKORIĆ LJUBAN
K r i v j e
Što je:
U drugoj polovini 1991.g. u cilju nasilnog obaranja akcija tzv. ”JNA” i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih djelova RH i stvaranje tzv. ”SAO Krajine”, kao djelatnik MUP RH – GSUP Zagreb, samovoljno napustio posao, te potom dobrovoljno pristupio naoružanim nelegalnim formacijama tzv. ”SAO Krajine”, na području SO Slunj, te zadužio SMB uniformu, oružje i pripadajuće streljivo, a nakon pada Slunja odlazio u Slunj, te radio u Stanici milicije Slunj,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog društvenog i državnog ustrojstva i sigurnosti RH,
čime je time počinio kriv. djelo protiv RH – oružanom pobunom – označeno u čl. 236. f. st. 1. KZRH, pa se po istom zakonskom propisu.
OSUĐUJE
na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina.
Troškovi postupka padaju na teret budežetskih sredstava suda.
Dovršeno.
Predsjednik vijeća:
Zapisničar:
Obzirom da je okrivljeni trenutno nedostupan pravosudnom organima Republike Hrvatske, to predlažemo da se protiv istog odredi pritvor, te da mu se sudi u odsutnosti jer smatramo da za to postoje osobito važni razlozi.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković Moćan
K 87/92-10
Z A P I S N I K
28. srpnja 92.
Vojnog Karlovcu
Zvonimir Matan Vojni Karlovac
Nina Bubaš Škorić Ljuban
Mladen Kosijer 236.F. st. 1. KZRH
Ivana Kodrić Kt 374/92
11,00
Zdravko Car
Vojni
uz branitelja po sl. dužnosti Nejak Franji odvj. iz Klc.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Pred. vijeća otvara raspravu objavljuje predmet rasprave sastav vijeća i na koje stranke nemaju primjedbi. Utvrđuje se da je rješeno 3.6.1992. određeno da će se rasprava provesti u odsutnosti optuženika.
Utvrđuje se identitet optuženika.
Op. ŠKORIĆ LJUBAN – stali podaci na listu br. 9 spisa.
Svjedok upozoren u smislu 325. ZKP upućuje se van sudnice.
VP čita optužnicu.
DOKAZNI POSTUPAK
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxx, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, inače u
HV 110.brigada, II bataljun, nije srodan nije u zavadnji upozoren iskazuje:
Ja sam ostao u Slunju nakon njegovog pada kod svoje kuće u G. Lađevcu 22, a Slunj je pao noću 15 na 16.11.1991.g. Dana 12.12.1991.g. mene i još neke druge ljude uhvatili su domaći četnici u šumi i kamionom odvezli u mil. Stanicu Slunj gdje sam ostao 4 noći i 3 dana i tu sam više puta ispitivan, a ispitivanje se kao i obično svodilo na to da bi oružje gdje sam bio na fronti i slično. Ispitivao me Bjeljac Ranko koji je bio mlađi inspektor milicije koji je prije toga radio u Klc, a kojeg poznajem od ranije jer smo kao djeca zajedno išli u školu.
Kako nisam priznavao ono što je od mene tražio Bjeljac on mi je reko da ću to onda ipak priznati njegovom zamj. Također ml. inspektoru Škoriću. Tog Škorića koji me je isto ispitivao od ranije ne poznajem ali sam tamo u nekom razgovoru čuo da je Škorić došao iz Zagreba i to nakon što je Slunj pao, znači negdje u II polovini 11. mj. 1991.g. Tu su me ispitivali, prijetili mi, a i tukli su me, šamarali udarali palicom pa kada im to nije bilo dovoljno uzeli su i komad kabla. Tako sam ispitivan dok sam priznao da imam pušku i 250 metaka. Nakon priznanja morao sam ih voziti na mjesto gdje je puška bila skrivena a pratilo me ukupno 11 osoba. Koliko sam ja tamo uhvatio njih dvojica su bili glavni kod tih ispitivanja privedenih osoba.
Ja ne znam sigurno koje u stanici milicije u Slunj vrio kakvu dužnost. Znam da je jedan od glavnih bio Čekeša Mane koji je ranije otišao u mirovinu ali je opet počeo tamo raditi. Imali su oznake milicije ali ne pamtim točno kakve su imali niti ja te oznake poznajem.
Ja sam čuo u Slunju da je Škorić bio 1.4.1991.g. na Plitvicama i da je onda tamo i ostao. No ja to nisam vidio.
Na svjedoka nema više pitanja.
Vijeće donosi.
R j e š e n j e
U nastavku dokaznog postupka pročitat će se iskazi svj. Rakinić Gojka i xxxxxxxxxxxxx, koji su ranije saslušani van rasprave.
Čita se iskaz svj. Rakinić Gojka
Čita se iskaz svj. xxxxxxxxxxxxxxxxxx
Strane izjavljuju da daljnjih dokaznih prijedloga nemaju.
DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN
VT izjavljuje da bi djelomično vijenjao činjenični opis ukoliko da se iz istog ispusti ”te se istim obavljao straže na cesti Slunj – Cetingrad”, a zatim dodaje da u cijelosti ostaje kod tako izmijenjenjem optužnice jer je provedenim postupkom utvrđeno da je počinio djelo za koje ga optužnica tereti i predlaže da ga sud oglasi krivim i kazni po zakonu.
Branitelj opt. smatra da nije dokazano da bi opt. Izvršio djelo koje mu se stavlja na teret. Naime oružanu pobunu izazvala i organizirala SDS koja je bila legalna politička stranka i pozove svoje članstvo na oružanu pobunu pa bi po mom mišljenju trebalo suditi rukovodstvu stranke a ne samo sudionike u tome jer smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje subjektivnog elementa kriv. djela koje se njegovom branjeniku stavlja na teret. Stoga predlaže da ga sud oslobodi optužbe.
RASPRAVA DOVRŠENA
Vijeće se povlači na vijećanje i donosi s pred. vijeća javno izriče slijedeću
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj 511-05-41/1-K/76. 1992.
Datum 26.05.1992.godine.
V O J N O M JAVNOM TUŽIOCU
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- ŠKORIĆ LJUBAN__________, zvani ________________________________,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Nikola i majka ______________________ , rođene ________________,
(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)
rođen dana 03.01.1962._____ u Miljevcu, općina _Slunj___________;
R Hrvatska____, stanuje u Zagrebu ulica __Črnomerec__________,
broj Ilica 245__, općina a inače je u Miljevcu, bb Slunj narodnost Srbin______________,
zanimanje škola unutarnjih poslova _____porodične prilike ______________________,
završio je ____Višu školu_______,
sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je____________________________,
z b o g krivičnog djela iz članka 236. F KZH-a – oružana pobuna.__
Na način što je kao bivši djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Gradskog sekretarijata unutarnjih poslova Zagreb samovoljno napustio posao i dobrovoljno pristupio neprijateljskim nelegalnim formacijama tzv. „Milicije SAO Krajine“ u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske.
Prijavljeni je bio zaposlen kao djelatnik MUP u Zagrebu, te kako se rat sve više bližio samovoljno je napustio posao u Zagrebu te došao u rodno mjesto u Miljevcu SO Slunj, gdje s ostalim mještanima u uniformi s naoružanjem drži straže uz cestu koja vodi do Slunja prema Cetingradu.
Negdje u 10 mjesecu u Glini je poginuo brat od prijavljenoga Škorić Dragan, a sumnja se da su ga ubili pripadnici ZNG ili seoska straža pa je brat bio zakopan na luci rijeke Korane u Popovcu. Pošto je bio ? zakopan virila mu je ruka iz zemlje, pa se leš pronašao, izvadio iz rake, identificirao se leš, pa je Dragan pokopan na mjesnom groblju u Kremenu i već tada je Ljuban bio kod kuće i situacija je bila sve napetija.
Za vrijeme napada na Slunj vjerovatno je Ljuban kao i ostali vršio napade na stanovništvo hrvatske nacionalnosti a poslije pada Slunja to jest poslije 16.11.1991.godine Ljuban odlazi u mjesto Slunj gdje radi Načelnik Pajić Miloš, a pomoćnik Trbojević Mane.
Prijavljeni je zajedno s Bjeljac Rankom vršio ispitivanja privedenih osoba, maltretirao ih, tukao sve u osveti za brata Dragana, pa je tako postupao i s privedenim xxxxxxxxxxxxxx iz Gornjeg Lađevca kbr. 22 SO Slunj.
Unazad mjesec i pol dana Pajić Miloš je smjenjen i otišao je u Vojnić, a prijavljeni je preuzeo dužnost Načelnika Stanice milicije u Slunju, koju dužnost i sada obavlja.
Pošto prijavljeni nije dostupan djelatnicima ove stanice s njim se nije obavio informativni razgovor što će se učiniti naknadno.
Na osnovu napred navedenog opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja, da je prijavljeni počinio krivično djelo iz čl. 236 F KZH-a.
Prednje Vam se dostavlja u daljnju nadležnost.
P r i l o g: 2 kom.
ZAPOVJEDNIK PS:
Mirko Obajdin
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-41/1-K-176 1992.god.
Datum: 16.03.1992.godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin xxxxxxxxxxxxxxx , zanimanje rođen .godine
Boravište – prebivalište SO Slunj , broj _ je
dana 16.03.1992.godine u Prostoriji PU Karlovac, u vezi s boravkom u mjestu prebivališta od
dana 16.11.1991. godine. pa do dolaska u Karlovac.
Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.
Slijedeće obavijesti:
Nakon pada Slunja, koji je bio dana 16.11.1991. godine ja sam ostao kod kuće u Gornjem Lađevcu SO Slunj. Još je ostao kod kuće moj susjed xxxxxxxxxxxxx, i xxxxxxxxxxxxxx iz Gornjeg Lađevca. Kada bi naišla vojska ili četnici mi smo se skrivali ispred njih. Dana 18.11.1991.godine kroz Lađevac su prošli tenkovi, zatim oklopna vozila koji su došli iz pravca Furjana i otišli su prema Slunju. Bilo je oko 12,00 sati kada je naišla vojska s četnicima u Lađevac, pa su palili sjenike i kuće Hrvata koji su otišli od kuće, a uz cestu su se nalazili parkirani autobusi i to dva autobusa poduzeća „Saobraćaj“ Slunj, pa je vojska s tenkovima oštetila autobuse.
Istog dana oko 14,30 sati u mjesto Lađevac su došli rezervisti sa teretnim automobilom te su stali kod kuće Vuković Jure, pa su rezervisti izišli iz vozila i počeli pljačkati kuće naših mještana Hrvata koji su napustili mjesto i svoje ognjište.
Rezervisti su išli po kućama od centra prema Donjem Lađevcu i sve su odnosili iz Lađevca, najprije su odvozili putnička, vozila zatim traktore, televizore u boji, radio kazetofone, hladnjaka i svu tehničku robu iz kuće a poslije pljačke su neke kuće zapalili. Sve su to odvezli iz Lađevca ali meni nije poznato u kom pravcu.
Dana 10.12.1991. godine nedaleko kuće su me uhvatili četnici i vojska i također su uhvatili i susjeda xxxxxxxxxxx, pa su nas odvezli u Slunj, gdje je počelo ispitivanje. Ispitivao nas je BJELJAC RANKO, koji je rastom nizak dosta debeo i ima brkove i ima čin mlađeg inspektora a obučen je u staru policijsku uniformu.
Također nas je ispitivao jedan milicioner iz Kremena SO Slunj Škorić Ljuban koji je prije radio kao policajac u Zagrebu, a kojemu je brat bio ubijen i zakopan na luci rijeke Korane. Ispitivali su nas da li imamo oružje, gdje skrivamo oružje, zatim da li smo bili gdje na položajima, zatim su rekli da će oni saznati gdje je naše oružje. Mi smo rekli da nemamo nikakvog oružja, te da nismo bili nigdje na položajima, pa me je tada Škorić Ljuban tri puta udario šakom u glavu zli na vojni poligon više Slunja. Vozili su me iz Slunja nepoznata policija „SAO Krajine“ i na poligon su me dovezli oko 17,00 sati. Mene su zatvorili u jednu sobu i tamo se još nalazio zatvoren jedan dečko iz Saborskog po imenu Joso.
Oko 18,30 sati sam išao na ispitivanje na poligonu kod jednog podpukovnika, ali mu ja neznam niti ime niti prezime, a s njim su bila dva poručnika, a jedan je navodno crnogorac, ali meni nisu poznati. Njih tri su me ispitivali gdje sam bio na položaju, zatim da li posjedujem oružje, gdje se nalazi stanovništvo Lađevca, Slunja i drugih mjesta pa sam im odgovorio da su otišli za Bosnu. Njih trojica su se čudili zašto je stanovništvo otišlo, da oni misli na vojsku nisu četnici da oni ne kolju i ubijaju narod i tada me na poligonu nije nitko tukao. Morao sam čistiti prostorije, a vojska je tada gledala televiziju i malo su me maltretirali ali me nisu tukli.
Kada sam išao na vojni poligon na vojnoj rampi sam vidio poznatog iz Slunja Bakiša mislim da mu je ime Nedeljko, koji je tada bio u civilnom odjelu s bradom. Ja sam prenoćio na vojnom poligonu i drugi dan oko 11,00 sati sam bio pušten s vojnog poligona, to jest bio sam dovežen do Rastoka u Slunju, gdje su me ostavili i ja sam pješice otišao iz Rastoka za Lađevac.
Sa mnom do Rastoka je dovežen i zatvorenik iz Saborskog po imenu Joso, kojega su odvezli za Nikšić, jer navodno Joso ima neke poznanike u Nikšiću. Meni je na poligonu dao podpukovnik potvrdu da sam bio priveden i ispitivan. Kada sam došao kući mojih krava više nije bilo kod kuće i saznao sam dok sam ja bio zatvoren da su mi krave odvežene u Sadilovac SO Slunj, gdje je inače bila farma krava „KIM“ Karlovac. Kada sam bio na vojnom poligonu rekli su mi da ne smijem koraćati od kuće dalje od 100 metara. Našao sam u selu xxxxxxxxxxx susjeda i xxxxxxxxxx i bili smo zajedno sve do 21.12.1991.godine. Dana 21.12.1991. godine ja sam bio kod xxxxxxxxxx na kavi, pa je xxxxxxxxx ostao spremati nešto za jelo, a ja sam otišao kući po kruh. Kod mene je došao xxxxxxxxxx i oko 11,15 sati se kod xxxxxxxxxxxxxxx kuće čuo cijeli rafal pa smo ja i xxxxxxxxxx pošli prema xxxxxxxx kući, pa smo ispred Jurine kuće vidjeli dva vojnika u bijeloj maskirnoj uniformi i još se njih nekoliko nalazilo malo dalje, kod sjenika, pa ja i xxxxxxxxx nismo smjeli ići kod Jure nego smo se dali u bjeg da i nas ne bi poubijali jer smo zaključili da su vojnici ubili Vuković Juru.
xxxxxxx je bježao prema kući Medved Jure u Gornjem Lađevcu zv. Mulac a ja sam bježao prema selu Čamerovcu i nađemo se ponovno u Arapovcu. Pošto je bio snijeg vidio se trag, pa su za nama pošli vojnici u bijelom oko 15 ali nas nisu uhvatili jer smo mi otišli u Lađevačko Selište i bježali pred njima da bi se opet nakon bježanja vratili nazad kućama. Oko 15,30 sati su nas opet uhvatili kod kuće pa je jedan vojnik izvadio bajunetu i počeo me klati i zabio je vrh bajonete oko 1 centimetar meni u vrat, pa mi je počela teći krv. Jedan je bio visok crn s naočalima, a drugi niži, pa su mene i xxxxxxxxxx s rukama na leđima priveli u Lađevac i tamo sam našao poručnika crnogorca koji je mene prepoznao i pitao mene što sam napravio, pa sam rekao da sam samo bježao od kuće, pa sam pokazao potvrdu od ispitivanja pa me pustili u Lađevcu kući, a xxxxxxxxxxxxx su odvezli u Slunj. xxxxxxxxxxx su odvezli na vojni poligon i tamo je xxxxxxxxx našao Pleš Slavka. Još prije smo ja i xxxxxxxxxxx zavukli u kući Vuković Juru koji je ubijen po vojnicima da ga psi ne razvlače. Dana 22.12.1991. godine ja sam zakopao susjeda Vuković Juru u voćnjaku nedaleko njegove kuće. Kada sam kopao raku voćnjaku prolazila je patrola među kojima sam prepoznao Mandić Milu, kovača iz Sastavka i s njim su išla još dvojica i prolazili su pored mene i gledali gdje ja kopam raku i otišli su prema kući Medved Jure zv. Mulca u Gornji Lađevac.
Kada su se vraćali ja sam Vukovića stavio u jamu, pa su oni opet Juru pogledali i rekli da je Jure na njih bacao bombe, zatim da je išao na martićevu miliciju s roguljama, pa su ga oni iz tih razloga ubili. Kada sam zakopao Vuković Juru nalazio sam se dalje kod kuće i otišao sam kod Klobučar Ante u Arapovac i tamo sam razgovarao sa Antom.
Dana 25.12.1991. godine Klobučar Ante, Jandrić Pave, Pleš Mile, Vuković Ivan i Jure Vuković su išli radi potvrde o kretanju u Furjan ali nisu dobili u Furjanu potvrdu o kretanju pa su svi navedeni drugi dan 26.12.1991. godine išli po potvrdu u Slunj pa sam s njima u Slunj išao i ja. Kada smo bili u Slunju išli smo na ispitivanje kod inspektora Bjeljac Ranka, pa su svi pušteni kući, a mene je Bjeljac zadržao jer je netko od njih rekao da ja imam oružje. Bjeljac Ranko je mene tukao samo sam ja tada priznao da imam karabin kod kuće. Nazivali su me „Ustašom“ i tukli me i njihovoj miliciji. Tada je došao policajac Kotur Milan kojega dobro poznajem, jer je prije radio u SUP-a Slunj koji je obučen u staru policijsku uniformu, pa me je Kotur pitao „Kako pjevam pjesmu“ a ja sam mu odgovorio da se ne osjećam gdje sam pjevao i kakvu pjesmu, pa mi je Kotur rekao da ću se sjetiti. Kotur je otišao kod Bjeljac Ranka pa su njih dvojica razgovarali s još jednim starijim čovjekom koji ima sjedu kosu a prije je radio u SUP-a Slunj i sada se nalazi u penziji. Češlja se na stranu, pa po opisu se vjerovatno radi o Čokeša Mani koji je bio inspektor u SUP-a Slunj, zatim u SUP-a Karlovac a u posljednje vrijeme je živio u Primišlju.
Mane Čokeša, Bjeljac i Kotur su mene ponovno zvali u kancelariju, pa mi je Bjeljac rekao da ja njemu nisam sve rekao, pa me je Bjeljac pitao gdje se nalazi sestra, zatim zet Cindrić Nikola koji je policajac PS Slunj, zatim rekao za Cindrića da je on najveći „Ustaša“ da je Koljač i da jedva čeka da se on i Cindrić sastanu da će obaviti razgovor. Pitao me Bjeljac da li imam još što za reći i udario me sa šakom u glavu i tada me je Škorić odveo u zatvor da se još nešto sjetim što im nisam rekao. Nakon sat vremena provedenog u zatvoru, opet su me pozvali kod sebe Bjeljac i Škorić. Opet su me ispitivali, tukli, maltretirali govorili da imam karabin i još oružja i opet su me zatvorili.
Ujutro su me vozili kući u Lađevac i sa mnom je išlo 11 martićevaca. Dvojica martićevaca su ostala kod kuće, a ostali su išli sa mnom do mjesta gdje sam sakrio karabin i municiju, pa sam pronašao karabin i 150 komada municije i sve predao martićevcima. Tada su mi govorili da me je Tuđman da ja čuvam stražu. Tada su me opet odvezli u Slunj gdje sam zadržan 2 sata i opet su me vodili na vojni poligon na razgovor. Opet sam bio na razgovoru kod potpukovnika koji je mene i prije ispitivao, pa mi je govorio zašto sam prije lagao i koga imam u miliciji. Zatim mi je potpukovnik zaprijetio, da u koliko se još jednom sretnu da će me poslati u Glinu u zatvor. Na poligonu sam čistio, prespavao i ujutro su me opet odvezli do Rastoka i pustili me kući.
Iz Rastoka prema Lađevcu sam išao kroz jelovik jer sam se bojao ići cestom.
Nalazio sam se par dana kod kuće i iz pravca Furjana je naišao Rade Mandić koji je prije radio u Zagrebu, koji je na sebi imao šaru uniformu s petokrakom na kavi, a imao je dugo i kratko naoružanje, a sa Mandićem su došli Milan Pašić zv. „Beli“ iz Broćanca i Đuro Smoljanović također iz Broćanca, koji su naoružani i obučeni u SMB uniforme. Njih trojica su s traktorom i prikolicom odvozili sjeno od Vuković Jose i Vuković Mile, a ja sam im morao tovariti sjeno. Sa mnom je sjeno tovario i Lončar Ivica a Smoljanović je odvezao tri puta sjena od Vukovića a nama su naredili da im pokupimo sve svinje po selu i zatvorimo u jedan sjenik. Ja i Lončar smo izvrnuli kukuruzane sa kukuruzom pa su se svinje okupile oko kukuruzane, te smo ih tada pohvatali i zatvorili u sjenik, pa je ujutro došao Smoljanić, Pašić i Mudrić s traktorom i prikolicom i odvozili sve pokraj crkve prema Videkić Selu za Broćanac. Tako smo za Smoljanovića skupljali i krave, koje su oni odvozili u Broćanac.
Ujutro 12.01.1992.godine mene je spavanju zatekao Kotur Jovan koji je visok, plav rudlaste kose i prestavljao se kao Joža, a ja ga poznajem da je iz Jamarja. Bio je u civilu a od naoružanja je imao kod sebe puškomitraljez. Rekao je meni da na vratila urežem oznaku „4 S“ i da mi nitko neće dirati mene niti kuću, a ja sam rekao da neznam to napraviti, pa mi je on s nožem na vratima urezao navedenu oznaku. Pili smo nas dvojica rakiju, pa mi je Kotur rekao da u koliko pogine jedan Srbin da odmah bježim od kuće, jer bi i mene mogli ubiti. Kotur je otišao od mene prema Lađevcu i tada su došli Smoljanović Đuro, Pašić starija osoba oko 60 godina, te naredili da je i Lončar njima tovario kukuruz u traktorsku prikolicu, zatim da skupljamo stoku za njih i tada su u više navrata Smoljanović i drugi odvozili s traktorom iz Lađevca za Broćanac kukuruz, zob, tehničku robu i druge predmete, a sve za njih smo prikupljali ja i Lončar Ivica.
Dana 19.01.1992. godine u selu Radočaje u Lađevačkom Selištu upali su nepoznati Srbi-četnici i počeli paliti i ubijati, pa sam čuo da je tada poubijano sedam osoba, da su zapalili kuće Potnar Mare, More i drugih, pa su u Slunj slučaj išli prijaviti Franjo Magdić, Joso Lončar Tomo Hrvojević zv. Klokmač, ali se nisu niti vratili iz Slunja pa je nastala panika među mještanima koji su ostali u Selištu i drugim selima. Pošto je ubijeno sedmero osoba u Selištu, čulo se po pričanju da su četnici u Polju ubili Šajfar Franju i njegovu suprugu dana 24.01.1992. godine oko 18,00 sati koristeći mrak, iz Selišta za Šturlić smo krenuli ja, Pleš Mile, Vuković Jure, Vuković Mare, Ante i Nina Ugarković, Lončar Ivan, njegova majka Milka, a ostali su prema pričanju u Arapovcu Jandrić Pave, njegova supruga Mande, Pleš Janko Kovač i Pleš Janja, dok su ostali otišli za Šturlić.
Napominjem da kada sam se dana 26.12.1991. godine nalazio u Slunju i tražio potvrdu o kretanju, našao sam milicionera Jančić Miladina koji je prije radio u SUP-a Slunj na porti, a kancelarija milicije se nalazila u recepciji restorana „Park“ u Slunju, pa sam razgovarao sa Jančićem koji me je pitao gdje se nalazi moj zet Cindrić Nikola, zašto su svi pobjegli. Zatim je Jančić kraj sebe imao litru konjaka pa me počastio s konjakom i dao mi je tri cigarete. Jančić se tada nalazio obučen u staroj milicijskoj uniformi s naoružanjem. Dobio sam potvrdu od Jančića u potpisu stoji da je načelnik tzv. „milicije „SAO Krajine“ Pajić Mile i ovjerena je potvrda s pečatom „SAO Krajine“
Također navodim da je Lončar Ivica imao u Lađevcu nepokretnu majku, pa neznam šta se s njim dogodilo jer je navodno ostao zbog majke u Lađevcu. Nakon dužeg boravka na području Bosne došao sam u Karlovac gdje se i sada nalazim.
U vezi navedenog više za sada ne bi imao što izjaviti.
Ovl. služ.osoba:
xxxxxxxxxxxxxxxxx
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLUNJ
Broj: 511-05-41/1-K-176 1992.god.
Datum: 20.05.1992.godine
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin RAKINIĆ GOJKO zanimanje Automehaničar rođen 05.05.1936..godine
Boravište – prebivalište Slunj , ulica Nikole Kukiće , broj 15 je dana
20.05.1992. godine u Prostoriji Istražnog zatvora Okružnog u Karlovcu.
Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.
Slijedeće obavijesti:
Sa Rakinić Gojkom je dana 07.05.1992. godine obavljen informativni razgovor i sačinjena službena zabilješka u kojoj je sve opširno navedeno. Međutim smatralo se potrebnim na neke okolnosti obaviti ponovo razgovor, pa u Istražni zatvor dana 20.05.1992. godine uz odobrenje vojnog sudca Matan Zvonka odlaze djelatnici PS Slunj, Obajdin Mirko i Kotić Tomislav, Rakinić Gojko navodi slijedeće:
Peta armijska oblast iz Zagreba se preselila na vojni poligon V.P. 7260 Slunj u Zbijegu. Tada je bio Komandant pete armijske oblasti general Aramović Života zv. „Ledeni“ koji je zbog bolesti otišao s poligona a zamijenio ga je dana 05.11.1991. godine general Praščević Dobroslav koji je na poligon došao iz Zagreba, a ja samo znam da je crnogorac. Sve akcije o napadu slunjske općine vodio je Praščević preko pukovnika Bulata Rade i potpukovnika Mirka Radakovića.
Kada je bio napad na samo mjesto Slunj dana 16.11.1991. godine naredbe o napadu je Bulatu i Radakoviću izdavao Praščević, koji u vrijeme napada se nalazio smješten u Mrakovici kod Prijedora gdje se s vojnog poligona iz Zbijega preselila cijela peta armijska oblast. Svim akcijama je rukovodio Praščević preko Bulata i Radakovića.
Na vojnom poligonu u Zbijegu je komandant svih jedinica JNA na terenu općine Slunj, pukovnik Bulat Rade, a potpukovnik Radaković Mirko je komandant III. Kordunaške Brigade.
U štabu Komande JNA su slijedeći:
– Podpukovnik Radaković Mirko, koji je rođen u Koranskom Lugu SO Slunj koji je komandant štaba
– Simo Krnić koji je prije bio načelnik SUP-a Slunj, koji je po činu kapetan I. klase, obučen u vojnu SMB uniformu naoružan s kratkim i dugim naoružanjem, a došao je na vojni poligon dana 15.12.1991. godine. Krnić je oficir bezbednosti, a prije se nalazio na području Veljuna, gdje se sam bio unaprijedio u čin majora. Krnić je prvi uz Radakovića.
– Lazo Pekač rodom iz Ruševice SO Slunj, koji je nastavnik bio u Cetingradu a prije je bio i Predsjednik SO Slunj. Lazo je isto obučen u vojnu SMB uniformu, naoružan s dugim i kratkim naoružanjem. Ima čin kapetana I. klase a na vojni poligon je došao poslije pada Slunja, a do tada se nalazi negdje na području Ruševice i Cetingrada.
– Višnjić Milan rodom iz Kremena SO Slunj, koji ima obiteljsku kuću u Slunju, po zanimanju je nastavnik zaposlen u Kremenu. Obučen je u vojničku uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem a po činu je kapetan I. klase. Višnjić je također došao poslije pada Slunja na vojni poligon.
– Sva napred navedena četvorica govore svima vojnicima, rezervistima, građanskim
osobama u službi JNA da se nitko živ ne da u ruke Ustaša, jer Ustaše koga uhvate, da ih kolju, na živo odsjecaju ruke, noge i slično, tako da su ubjedili sve na poligonu kako postupaju pripadnici policije HV i drugi kada uhvate osobu srpske nacionalnosti.
Također pri komandi JNA štabu su pripadali na vojnom poligonu u Zbijegu slijedeći koje sam ja vidio: Ribić Ratko sin Nikole koji je bio direktor Narodnog sveučilišta u Slunju, obučen u vojnu uniformu SMB naoružan s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase.
– Tepavac Miljenko sin Dušana, koji je prije radio u RIZ Pogon TV Slunj obučen u
vojničku uniformu SMB s kratkim i dugim naoružanjem, po činu kapetan I. klase, koji je neko vrijeme počeo raditi u Slunju u „TO Slunj“ kod Egić Dragića, ali je otišao od Egića i prešao kod Radakovića, jer se Egić i Radaković neslažu u nekim pitanjima.
– Vein Bogdan sin Ilije iz Grabovca koji je bio prodavač na benzinskoj stanici u
Grabovcu „INA“ Karlovac, benzinska crpka Grabovac SO Slunj, obučen u vojničku SMB uniformu, po činu kapetan I klase, koji vrlo neugodan i s njim imaju problema u samom štabu.
– Ilija Dunović iz Primišlja koji je bio rukovodioc pogona „Vrbenka“ u Primišlju po činu kapetan I. klase, obučen u vojnu SMB uniformu s kratkim i dugim naoružanjem, bio neko vrijeme na vojnom poligonu u Zbijegu i poslije je otišao za Primišlje.
Teritorijalna obarana SO Slunj smještena je u zgradi bivše Narodne obrane u Slunju, a
komandant TO Slunj sa sjedištem u Slunju je Dragić Egić koji je rodom iz Grabovca SO Slunj, a prije je radio u Narodnoj obrani u Slunju, pa je samovoljno napustio posao, odvezao službeno vozilo na vojni poligon u Zbijeg, te odvezao još nekih veza i drugih materijala iz narodne obrane iz Slunja i sve odvezao na vojni poligon. U štabu „TO Slunj“ su još koliko je meni poznato slijedeći:
– Jezdić Janko iz Broćanca SO Slunj, koji je i prije radio zajedno sa Egićem u Narodnoj obrani u Slunju.
– Spasić Miomir iz Slunja koji je prije radio u V.P. 7260 Slunj po činu zastavnik, koji je prije nekoliko godina penzionisan.
– Jedan zastavnik koji je također nalazi u penziji, po prezimenu mi se čini preziva Ergarac a ime mu neznam samo mi je poznato da je prije radio u „Automehanici“ u Karlovcu u vezi s vojnim vozilima.
Napominjem da su svi članovi „TO Slunj“ obučeni u vojne SMB uniforme s kratkim
naoružanjem a Komandant Egić Dragić je po činu major.
Načelnik SM u Slunju bio je neki Pajić Mile ili Miloš jer ga nepoznajem samo sam čuo da je navodno s područja Vojnića. Taj Pajić je malog rasta, zdepast, debeo i težak preko 100 kilograma ali više Pajić nije načelnik nego Škorić Ljuban navodno rodom iz Miljevca SO Slunj.
Također u miliciji se nalazi Trbojević Mane, koje je prije bio Načelnik PS Slunj, koji nosi staru milicijsku uniformu s njegovim oznakama, samostalnog inspektora. Nije mi poznato koju funkciju Mane obavlja a vjerojatno je pomoćnik Škorić Ljubanu.
Još u miliciji radi Bošnjak Duško si Rade, a neko vrijeme je radio Drljača Nikola iz Slunja, koji je radio i bio obučen u milicijsku uniformu oko 20 dana i poslije se skinuo.
Također je obukao u milicijsku uniformu i Polovina Milan koji je bio u policiji u Rijeci, pa je otišao u mirovinu i Polovina je radio oko mjesec dana i skinuo se i nije mi poznato gdje se sada nalazi.
Bio je obučen u uniformu milicije i Cimeša Milan iz Slunja koji je ranije radio u SUP-a Slunj, pa je otišao u mirovinu, te se ponovo obukao radio oko mjesec dana i skinuo se.
Sadašnju vlast u Slunju koliko je meni poznato drže dvojica ljudi, a to je neki Bosnić Mile koji obavlja funkciju Predsjednika TO Slunj, a funkciju Predsjednika Izvršnog Vijeća SO Slunj obavlja Milovan Matijević koji je kako sam prije saznao radio neko vrijeme u poduzeću „Saobraćaj“ Slunj. Njihov rad je samoincijativan i za svoje postupke neodgovaraju nikome. Napominjem da je Matijević došao za predsjednika Izvršnog vijeća negdje u trećem mjesecu 1992.godine a navodno je tada bio Mlađan Mile zv. Šilota koji je izdavao potvrde mještanima za opljačkanu robu, vozila i traktore, pa se bavio sa švercom i izbacili su ga van iz općine.
U Slunju samo radi osnovna škola i ima nekoliko učenika a nastalu drži Bjelobrk Milka supruga Milenka Bjelobrka zastavnika V.P. 7260 Slunj, Radomilović Draga i njezin suprug Dragan.
Rade Bjelivuk koji je prije bio poslovođa Poduzeća za Ceste Karlovac RJ Slunj, sada je rukovodilac grupe za saniranje objekata, gdje radi Milutin Tepavac, Slavo i Lovro Flanjak, Marjan Ivšić i još neke meni nepoznate osobe.
U mjestu Slunju sam u vojnoj uniformi s naoružanjem vidio jednog vojnog poručnika, pa sam pitao koji je to mladić jer ga ne poznajem, pa su mi ostali rekli da je to Čokeša Miloš sin Mane Čokeše, Miloš je bio policajac prije u PU Karlovac kao i njegov otac Mane, kojega dobro poznajem, a Mane je bio inspektor.
Prilikom napada na Slunj dana 16.11.1991. godine s tenkovima su upravljali od pravca Debele Glave Kunić Milan rodom iz Primišlja koji je vozio prije autobus u poduzeću „Saobraćaj Slunj“, Opačić Đuro iz Primišlja koji je bio mesar u poduzeću „Agroproizvod“ Slunj koji —-
Još sam na poligonu vidio sina Mile Bande iz Slunja, ali neznam dali je stariji ili mlađi.
Od građanskih lica koje rade u JNA kao i ja ostali su još na poligonu moj sin Predrag, zatim:
– Polovina Rade sin Mane iz Slunja koji je električar u V.P. 7260 Slunj,
– Mandić Miloš zv. Lošo koji je rodom iz Furjana, koji je zidar i više kućni majstor
– Smrzlić Nenad iz Kremena, koji je vodoinstalater
– Zdravko Rodić koji puni akumulatore na poligonu
– Mara Boca koja je radila u računovodstvu, a uskoro će otići za Kragujevac sa
suprugom Tihomirom koji je oficir
– Nikola Milošević iz Broćanca sin Pere, koji je vojni vozač pod ugovorom.
Prije napada na Slunj su vojsku napustili Pero Žgela oružanog koji je otišao u SR
Njemačku, Jure Perković, zatim Dragan Sabljak koji je navodno negdje u Karlovcu.
Zaboravio sam još se na vojnom poligonu nalazi lovočuvar Barać Đuro rođen 1935.godine u Zbijegu SO Slunj, koji ima kuću i obitelj u Plaškom a vojni stan u Slunju, a radio je više u vojnom restoranu „Crvena zvijezda“ u Zbijegu.
Bivši policajac PS Slunj, Vorkapić Dušan je otišao na vojni poligon V.P. 7260 Slunj negdje početkom sedmog mjeseca 1991.godine i najprije je bio kao vojno lice jer je navodno trebao s vojskom potpisati ugovor, ali se nakon pada Slunja pošto su mu srušili četnici i vojska kuću u Slunj Vorkapić skinuo iz vojske prešao u miliciju u Slunju gdje je bio svega 15 dana ili nešto više i bacio uniformu i sada radi u svojoj gostionici u Zeče Varošu zajedno sa Milošević Desankom, a konobarica im je Sijerić Godana kćerka Vladimira i Milje Sijerić iz Slunja.
Koliko je meni poznato Vorkapić Duško je bio zajedno s Manom Čokešom i Cekinović Brankom član štaba „TO Primišlje“.
U Primišlju se nalazi Duško Grubor koji je itedant i snabdjeva područje Perjasice, a vozio se u putničkom automobilu marke „Renol 18“ crvene boje, a koji je navodno mobiliziran za potrebe „TO Primišlja“. Kasnije sam čuo da je to vozilo negdje oteto, a navodno je vlasništvo poduzeća „Agroproizvod“ iz Slunja.
Iz Slunja je tada bila otvorena autobusna linija za Beograd a autobuse po dvojica su vozili vozači: Mišković Rade iz Begovog Brda SO Slunj, prebivalište Slunj, Blanuša Nikola rodom iz Bogovlja SO Slunj, sa prebivalištem u Slunju, Majstorović Milan rodom iz Vrginmosta, sa prebivalištem u Slunju i Butko Valent rodom iz Zagorja a prebiva u Slunju, koji je radio kao instruktor u AMD Slunj. Autobus iz Slunja polazi u 07,00 sati i vraća se u 21,00 sati. Voze po dva vozača na autobusu. Relacija im je slijedeća:
Slunj-Vojnić-Vrginmost-Glina-Dvor na Uni-Bosanski Novi-Prijedor-Banja Luka-Tuzla-Bjeljina-Kuzminici-Mitrovica-Pazova-Ruma-Beograd. Autobus iz Slunja polazi ponedjeljkom, vraća se utorkom, srijedom za Beograd, vraća se četvrtkom, petkom za Beograd vraća se subotom a nedjelja je slobodna.
Za sada se više ništa ne mogu sjetiti, pa ukoliko još nešto —–
Ovl. služ.osoba:
Mirko Obajdin
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj: K 87/92-19
Ku 256/92
R J E Š E N J E
Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Kosijer Mladena kao predsjednik vijeća te Zvonimir ? i ? , kao članovi vijeća u kriv. predmetu protiv ŠKORIĆ LJUBANA, zbog kriv. djela iz čl. 236. st. 1. KZRH, postupajući po službenoj dužnosti u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 1992.
r i j e š i o j e:
I Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivično djelo protiv počinjenja u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv Škorić Ljubana se obustavlja.
II Rješenje ovog suda od 3.6.1992.g. br. K – 87/92-2 (Kv 38/92) kojim je određen pritvor protiv Škorić Ljubana stavlja se van snage.
III Naredba ovog suda od 3.6.1992. br. K 37/92 kojim je određeno raspisivanje potjernice protiv Škorić Ljubana povlači se.
IV Temeljem čl. 99. st. 1. preuzetog ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu br. Kt 374/92 kojom Škorić Ljubanu stavlja na teret da je počinio djelo iz čl. 236. f. st. 1. KZRH, pa je povodom te optužnice i prijedloga u njoj iznešenih ovaj sud rješenjem koje je citirano u točki II izreke odredio protiv imenovanog pritvor te da će se postupak provesti u odsutnosti okrivljenika. Pored toga obzirom na određen pritvor izdana je naredba za raspisivanje tjeralice.
Konačno povodom navedene optužnice održana je glavna rasprava na kojoj je donesena i presuda od 28.07.1992. g. br. K 67/92-12 kojom je Škorić Ljuban oglašen krivim te u je izrečeno i krivična sankcija.
Protiv te presude branitelj okrivljenika je uložio žalbu povodom koje je čitav predmet dostavljen Vrhovnom sudu RH, ali ga je isti, ne riješivši žalbu, vratio time da se ispita da li u konkretnom slučaju postoje uvjeti za primjenu Zakona o oprostu.
Vijeće ovog suda razmotrilo je predmet i utvrdilo da se taj zahtjev u konkretnom slučaju mora primijeniti pa je zbog toga postupak valjalo obustaviti.
Kako je tokom postupka određen pritvor trebalo je istovremeno rješenje o određivanju pritvora staviti van snage, a budući je raspisana i tjeralica valjalo je i naredbu o raspisivanju tjeralice povući.
Pošto je postupak obustavljen riješeno je da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Karlovac, 6. studeni 1992.
Predsjednik vijeća:
Mladen Kosijer
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja VT ima pravo žalbe u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka istog, a žalba se predaje ovom sudu te o njoj odlučuje Vrhovni sud RH.
Dna
N E Č I T K O
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD KARLOVAC Broj: K 37/92-12
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
Vojni sud u Karlovcu u vijeću dostavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća te Nine ? i Mladena Kosijera kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Iven Kodrić u kriv. predmetu protiv opt. ŠKORIĆ LJUBANA, zbog kriv. djela iz čl. 236. f. st. 1. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave sastavljene povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. Kt 374/92, dovršene dana 28. srpnja 1992. u prisutnosti zamj. VT Zdravka Cara, branitelja optuženika po službenoj dužnosti Nejak Franjo odvjetnika iz Karlovca, a u odsutnosti optuženika,
P r e s u d i o je :
Opt. ŠKORIĆ LJUBAN, sin Nikole, rođ. 3.1.1962. u Miljevcu, SO Slunj,
sa zadnjom stalnim prebivalištem u Zagrebu,
Črnomerec,Ilica 245, Srbin, dr. RH
k r i v j e:
što je:
u drugoj polovini 1991.g. u cilju nadležnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio otcijepljeno pojedinih dijelova RH i stvaranje tzv. „SAO Krajine“ kao djelatnik MUP RH-GSUP Zagreb, samovoljno napustio posao te potom dobrovoljno pristupio kao rušenim nelegalnim formacijama tzv. „SAO Krajine“ na području SO Slunj, te zadužio SMB uniformu oružje i pripadajuće streljivo, a nakon pada Slunja odlazi u Slunj te radi u stanici milicije Slunj.
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,
čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 23, 6. f. st. 1. KZRH, pa se po istom zakonskom propisu
O S U Đ U J E
Na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina.
Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
Vojno tužiteljstvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv ŠKORIĆ LJUBANA stavljajući mu na teret da je izvršio kriv. djelo pobliže opisano u izreci ove presude time, da je iz prvobitnog činjeničnog opisa djela izostavljeno da je sa oružjem obavljao straže na cesti Slunj – Cetingrad, a sud je pak iz tog činjeničnog opisa djela na samom završetku izostavio „a nakon nekog vremena u istoj obnaša funkciju načelnika Stanice milicije Slunj“. Kako optuženi sada boravi na okupiranom djelu teritorija RH Vojno tužiteljstvo je u optužnicu predložilo da se postupak provede u odsutnosti optuženika, a da sud je to prihvatio i rješenjem od 5.6.1992.g. odredio da će se postupak provesti u odsutnosti optuženika.
Optuženi nije dao obranu jer je nedostupan državnim organima pa je i bez obrane sud proveo dokazni postupak u kojem je ispitao svjedoka Rakinić Gojka, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Drugi dokazi nisu niti predloženi od stranaka.
Ocijenivši provedene dokaze sud je utvrdio da je optuženi izvršio djelo koje mu se stavlja na teret. Naime, svjedok Rakinić je boravio na području Slunja, napose na vojnom poligonu sve do nedavno pa je slušajući razgovor čuo da Škorić radi u milicijskoj stanici Slunj kojeg inače on ne poznaje. Inače mu je poznato da je ranije šef policije u Slunju bio Pajić Mileno, i taj je bio nakon na toj dužnosti nakon što je Slunj pao u neprijateljske ruke.
Svjedok xxxxxxxxxxxxxxx je dan prije pada Slunja izbjegao u BiH u Šturlić odakle se uz dozvolu okupacijskih vlasti vratio u Slunj po neke stvari kada je lišen slobodne odveden u Stanicu milicije u Slunj gdje je podvrgnut ispitivanju, a to ispitivanje vršio je upravo optuženi Škorić kojeg od ranije poznaje, naime, svjedok je kao vozač autobusa vozio na relaciji Slunj-Zagreb, a Škorić je radio u Zagrebu u SUP odnosno kasnije u MUP i više puta je na toj relaciji putovao jer je rođen na području općine Slunj. Škorić je izvršio i pretres njegovog automobila, a ispitivao je i njegovu suprugu.
xxxxxxxxxxxx je pak iskazao da je nakon pada Slunja ostao kod svoje kuće u selu Gornji Lađevac, a dana 12.12.1991.god. njega i neke druge ljude uhvatili su domaći četnici u šumi te su ih odveli u Stanicu milicije Slunj gdje je zadržan 3 dana i 4 noći i podvrgnut ispitivanju i maltretiranju. Ispitivali su ga Bjeljac Ranko i Škorić Ljuban.
Škorića poznajem od ranije a prilikom ispitivanja obojica su prijetili i tukli ga, najprije su ga šamarali, zatim udarali palicom, a kada im to nije bilo dosta uzeli su i komad kabla te ga tukli sa tim predmetom. Nije mu poznato kakvu je funkciju vršio u stanici milicije Slunj optuženi Škorić.
To nije poznato niti ostalim svjedocima.
Iskaze svjedoka sud je ocjenio istinitim jer im je poklonio vjeru. Tako je sud poklonio vjeru i svjedoku Rakiniću koji se inače nalazi u pritvoru i koji je po ovom sudu nepravomoćno osuđen zbog službe u neprijateljskoj vojsci, jer se ovaj svjedok u ovom iskazu ograničio doista na samo ono što mu je poznato a to je doista vrlo malo, a po ocjeni suda posve je normalno da su pripadnici tzv. „JNA“ kao i drugih nelegalnih formacija na vojnom poligonu u Slunju gdje se taj svjedok nalazio duže vremena razgovarali su međusobno o događajima u Slunju i o ljudima koji su obavljali u ratnim okolnostima različite dužnosti, pa je tako ovaj svjedok doista mogao čuti u takvom razgovoru da Škorić radi u stanici milicije Slunj. Naravno radi se u miliciji tzv. „SAO Krajine“ koja je tu postavljena.
Pogotovo je sud poklonio vjeru svjedocima koji su izbjegli sa područja koje je okupirano i sada se nalaze u Karlovcu. To tim više jer se njihovi iskazi zasnivaju na vlastitom opažanju odnosno vlastitom proživljavanju neugodnosti koje su im se dogodile prilikom „službenog“ susreta sa optuženim Škorićem.
Iz tih iskaza nesumnjiho proizlazi pa to sud smatra i utvrđenim, da je optuženi Škorić nakon što su okupacijske vojne formacije zauzele Slunj došao u samo mjesto Slunj i u miliciji SAO Krajine obavljao dužnost, vjerojatno inspektora kada je vršio ispitivanje privedenih osoba kao što su bili svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.
Iz krivične prijave pak proizlazi, a pripadnicima PS Slunj koja je tu prijavu podnijela, je sigurno poznato, da je optuženi Škorić prije dolaska na okupirano područje radio i ranije u SUP odnosno miliciji odnosno nakon ispostave novih vlasti u RH u policiji MUP RH u Zagrebu.
Obzirom da je optuženi napustio službu u MUP i prešao na okupirano područje te se tamo stavio u službu neprijateljskih oružanih formacija sud smatra da je time ostvario sva bitna obilježja iz kriv. djela oružane pobune. Naime, očigledno je on sam na osnovu vlastite volje i odluke napustio državnu službu u Zagrebu i stupio u službu neprijatelja, a time je sasvim sigurno postupio sa umišljajem, dakle, ostvaren je subjektivni bitni element utuženog krivičnog djela.
Iz činjenice da je u uniformi obavljao poslove u miliciji „SAO Krajine“ ispitujući privedene osobe utvrđeno je postojanje i objektivnog elementa tog krivičnog djela.
Stoga je sud optuženog proglasio krivim i izrekao mu krivičnu sankciju. Kazna koja mu je izrečena po ocjeni vrijeđa ovog suda adekvatna je težini izvršenog kriv. djela jer optuženi kao pripadnik policije te radeći i živeći u velikoj urbanoj sredini daleko od svih bojišta kao pripadnik srpske nacionalnosti sigurno nije bio „ugrožen“ kako to inače mnogi sunarodnjaci njegovi za sebe tvrde, a osobito u onim dijelovima zemlje gdje je živjelo mješovito stanovništvo i gdje je doista dolazilo do međusobnog sukobljavanja. Drugim riječima on je doista namjerno radio na tome da se ugrozi državno ustrojstvo i sigurnost Republike Hrvatske. Zbog toga sud cijeni da će se samo jednom oštrom sankcijom u konkretnom slučaju moći ostvariti svrha kažnjavanja.
Na kraju se još napominje da je sud iz činjeničnog opisa djela koje Vojni tužitelj optuženiku stavlja na teret izostavljeno da optuženi sada obnaša funkciju načelnika Stanice milicije Slunj, jer ta činjenica nije tokom postupka utvrđena, naime, ne jednom saslušanom svjedoku to nije poznato a tako su oni i iskazali. Time se međutim bitno ne mijenja kriminalna djelatnost optuženika.
Konačno obzirom da je optuženi nedostupan državnim organima sud je riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao i presudi.
Karlovac, 28. srpnja 1992.godine.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Ivana Kodrić, v.r. Zvonimir Matan, v.r
PRAVNA POUKA
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka otpravka presude. Žalba se dostavlja u 3 istovjet. primjerka ovom sudu na zapisnik ili pismeno, a o žalbi odlučuje vijeće Vrhovni sud RH.
DNA
- VT Klc. Na br. Kt 374/92
- Škorić Ljuban oglasna ploča suda
- Nejsk Franjo, odvj. iz Klc.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC
POLICIJSKA STANICA SLINJ
Broj : 511-05-41/1-K-60/1992.
Datum 24.05.1992. godine .-
SLUŽBENA ZABILJEŠKA
Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx u vezi boravka na području Slunja nakon okupacije poslije 16.11.1991. godine kada je Slunj pao.- dao ovlaštenoj osobi PS Slunj
Slijedeće obavjesti :
Noću 16.111992. godine oko 02,00 sati sa svojim putničkim automobilom i suprugom xxxxxxxxxxx sam napustio mjesto prebivališta, Gornje Taborište i otišao sam u Štrulić. 16.11.1991. godine bio je jak artiljerijski napad na Slunj i tada je Slunj s ostalim mjestima pao u ruke agresora. Ja i supruga xxxxxxxxx samo smo se smjestili u Štruliću i duže vrijeme sam bio u Štruliću.
Ne mogu se točno sjetiti datuma ali mislim da je bio početak 12 mjeseca, kada zakazan sastanak u Raštelima SO Cazin, a koji sastanak su došli potpukovnik Radaković Mirko i Bjelobrk Milenko vojno lice iz Slunja i još neke osobe. Taj sastanak je zakazan i između predstavnika Izvršnog vijeća SO Cazin i vlasti ”SAO Krajine” s područja Slunja na čelu sa potpukovnikom Radaković Mirkom. Sastanku su bili prisutni su bili predstavnici europske misije. Na sastanku je Radaković rekao da zašto je stanovništvo izbjeglo iz Slunja i da se slobodno mogu svi vratiti u svoje mjesto prebivališta. Na sastanku se još nalazila od poznatih iz Slunja Gračan Rozalija zv. Beba, Gračan Vesna i još nešto mještana. Taj put ništa o povratku nije dogovoreno, a u svezi vođenja sastanka pisan je zapisnik koji postoji u IV SO Cazin čiji je predsjednik sa situacijom na području Slunja upoznat.
Drugi sastanak je održan 16.12.1991 godine u Raštelima i na sastanak su došli iz Slunja : Radaković Mirko, Bjelobrk Milenko i još jedan s njima meni nepoznat, a mislim da je taj nepoznat mladić i Bjelobrk tjelohranitelj od Radakovića. Zatim su sastanku prisustvovali Graora zv. Profesor koji je rodom iz Kordunskog Ljeskovca oženjen, od Devrnja iz Koranskog luga, a navodno je predavao u školi MUP-a RH u Zagrebu, Pajić Miloš Načelnik SUP-a Slunj, Ćosić Bogdan nastavnik iz Kruškovače, koji je u štabu TO Kordunski Ljeskovac, Mirčić Pero iz Primišlja koji je upravnik zatvora u mjestu Slunju.ž
Na tom sastanku prisutnima se obratio Pjevac Jovo zv. Skoblar iz Kordunskog Ljeskovca, te govorio da je on s jedinicom na položaju, a da je u njegovu gostionicu došao Graora Rade sin Milana naoružan s puškomitraljezom i pucao po cjeloj gostionici, uništio inventar i oštetio namještaj, pa je Jovo plakao da ne zna što će učiniti sa Graorom jer da on njemu ne može ništa. Taj isti Graora je došao i u Šturlić i pravio nered, pa se tada ustao Prica koji je prije bio u miliciji u Raštelima da ukoliko još Graora bude pravio nered U Raštelima da će ga Srbi srediti. Na tom sastanku je dogovoreno da će u Štrulić doći autobus iz Slunja, pa da se mještani Slunja i drugih sela mogu vratiti u Slunj po neke stvari ili ako oće ostati u Slunju.
Mislim da je bilo poslije 17.12.1991. godine kada je došao u Šturlić autobus i oko 20 mještana sela Furjan i drugih sela je ušlo u autobus. S autobusom upravljao vozač Blanuša Nikola, koji je samnom radio u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj Popis putnika koji su putovali za Furjan, Slunj i druga mjesta izvršila je europska misija.
Tada je načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš još na sastanku predstavio Zahirović Zarifa mesara iz Štrulića koji ima mesnicu u Slunju kao svog prijatelja Zarifa, da zašto ne ide slobodno u Slunj obići radnju, pa je sa autobusom putovao i Zahirović Zarif u Slunj.
Kada smo bili u Furjanu vidio sam ja teretni kamion – stočar vl. ”Agroproizvoda” Slunj s kojim je upravljao vozač poduzeća ”Saobraćaj” Slunj Mane Katić iz Slušnice, a s njim u kabini je sjedio Jure Jurašin iz Slunja, Đuro Kuzmanović iz Slušnice koji jer radio u Hotelu ”Slušnjčica” i još jedan meni nepoznat mladić. Mani je s navedenim išao u selo Furjan, Sastavak i druga sela te su kupili napuštanu stoku.
Do koranskog mosta u Slunju samo s Blanušom smo došli ja i moja supruga Jelena i mesar Zarif, pa smo ja i supruga izašli napolje i preko mosta otišli kući, a u centar Slunja je otišao Blanuša vozač i s njim samo mesar Zarif. Mene je Blanuša pozvao da ja i supruga idemo s njim u DZ Slunj da ćemo dobiti ručak jer smo iz Slunja stigli poslije 12 sati. Ja i supruga smo došli kući zatekli smo još svoje svinje žive, pa smo nahranili svinje uzeli neke stvari iz kuće i prema dogovoru smo došli kod mosta na rijeci Korani u Slunju oko 15,00 sati kad se autobus vraćao iz Slunja za Šturlić. Autobusom je upravljao Blanuša Nikola, a u autobusu se nalazio mesar Zarif, zatim se u pratnji autobusa nalazio vozač autobusa ”Saobraćaj” Slunj Muškinja Dane koji ima kod sebe puškomitraljez i obučen je u šarenu uniformu pa da je tada Dane imao ulogu policajaca u pratnji i s njim je bio još jedan također naoružan i uniformi rodom iz Kordunskog Ljeskovca kojega ja poznajem po viđenju.
U autobus smo zašli, ja supruga xxxxxxxxxxxx i putovali i putovali smo prema Ladjevcu. Kod kuće Žgela Ivice u Popovcu stavljena limena tabla s natpisom ”SAO Krajina” i tu tablu nitko ne smije maknuti. Mate Vukošić iz Popovca i Žgela Ivica su pribijali srpske zastave na zidove kuća i ograde ispred kuća, kao neka obilježja da se ti objekti ne diraju pošto je Žgelina kćerka udata za Srbina u Vrginmostu, pa Žgela uopće nije otišao od kuće kao i Vukošić Mate već sarađuje s četnicima i vojskom.
Isto tako je ostao u mjestu prebivališta Pleš Ivica koji je radio kao osigurant u Slunju. On surađuje sa vojskom jer kod njega odlaze oficiri. Ostao je također u Čamerovcu Pleš Slavko koji je bio predsjednik MZ u Ladjevcu, koji također surađuje s vojskom i neprijateljem.
Kada smo se vraćali nazad u Slunj, također su se vraćale žene i ljudi koji su izišli u Furjanu, Salopek Selu i drugim mjestima i skoro svi smo se vraćali nazad za Štrulić. Kada smo došli na most u Bogovlji, gdje je granica i gdje se nalazi straža vidio sam Tepavac Nikole sina Milana, koji je bio kondukter u poduzeću ”Saobraćaj” u uniformi i naoružan, jer je navodno Tepavac komandir graničnog prelaza u Bogovolji prema Bosni. Inače je Tepavac prije pada Slunja poslije 16.11.1191. godine sa suprugom Micom viđavan svaki dan u Šturliću, Cazinu, Pjanićima gdje nešto izvđa, interesirao se od izbjeglica iz Slunja i dr. mjesta kuda putuju, zdravio se s nekim čak unosio stvari u autobus, a poslije sve otkucao vjerojatno ”Martićevoj” policiji kuda je koji autobus otišao. Još dok se Tepavac nalazio u Slunju, sumnjalo se na njega, da kontrolira – prati kretanje putnika na autobusnoj stanici u Slunju i javlja u Veljun, pa je njegovom zaslugom puno mještana Slunja skinuto u Veljunu, maltretirano, tučeno i odvedeno u zatvor u Vojnić.
Tepavac je ”Glavni obavještao za cijelu SAO Krajinu jer je nekima pokazivao iskaznicu.
Kada sam se nalazio na sastanku u Raštelima jer sam rekao predsjedniku SO Slunj Milošu Bosniću slijedeće : Što ne pokupite po selima svinje, stoku, da stoka i svinje ne ugibaju, da uginula stoka stvara zarazu, pa mi je Bosnić rakao da sada za to nemaju vremena, ali će uskoro i to učiniti. Kada je drugi put bio na sastanku Bosnić Miloš predsjednik SO Slunja rekao je prisutnima da se ne daju u ruke Ustašama, jer da je on bio u rukama Ustaša i da zna što oni čine i da od tada uvijek sa sobom nosi bombu i da bez bombe neće nikuda i neće živ u ruke Ustaša da padne. Tada je jedan Bosanac Bosnića pitao dali ima i sada u sebe bombu, ali je Bosnić odgovorio da nema.
Na tom sastanku je Načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš rekao kako i koliko su Ustaše podli da su izvezli iz Slunja doktora Krušića i ubili ga u Taborištu pošto je liječio Srbe u Slunju. Zatim je dodao da se ustaše u Slunju same srušile crkvu, kako bi prikazali europskim posmatračima kako su četnici srušili katoličku crkvu.
Do tog sastanka potpukovnik Radeković Mirko je govorio stalno o slunjanima kao Hrvatima ali na tom sastanku više nije spominjao Hrvate nego samo u svakoj riječi Ustaše iz Slunja i okolice.
Također je Pajić Miloš rekao na sastanku da im više ne treba europska misija da dolazi na njihove sastanke, jer da su oni izdajice, jer su nosile novac Ustaši Vladi Katiću koji je bio zapovjednik ZNG u Slunju. Tada su se pobunili Bosanci i govorili Pajiću da njegovo nije da odlučuje tko će prisustvovati sastanku i da europska misija posmatrači rade svoj posao i da se nitko u njihov posao ne miješa ali je Pajić stalno ponavljao da su oni ne poželjni.
Pero Mirčić upravnik zatvora u Slunju je na sastanku rekao : Da se mi ne bi zavaravali u Slunju i drugim selima nema Hrvatske nego je to sve SAO Krajna na što su se Bosanci protivili i rekli da je Slunj s okolicom za njih uvijek Hrvatska koja je od svijeta priznata, a ne SAO Krajina.
Dana 24.12.1991. godine ja sam nakon tih sastanaka i ubjeđivanja odlučio sa suprugom i svojim putničkim automobilom ići u Slunj kod kuće, jer mi je obećao Zamjenik Pajić Miloša, Trbojević Mane s kojim sam uvijek u dobrim odnosima i rekao. xxxxxxxxxxxx ja tebi i supruzi garantiram siguran prolaz kući, a ako se bojim da dođem do njega da će dati propusnicu i kaže mi smo ljudi. Na osnovu garancije Zamjenika ili pomoćnika Pajića, Trbojević Mane i ja smo odlučili ići u Slunj dana 24.12.1991. godine.
Kada sam došao na most rijeke Korane u Bogovolji na straži sam zatekao Milošević Milu sin Sime koji ima vojničku uniformu, s naoružanjem, pa je meni Milošević rekao da je moj teretni automobil marke ”TAM” odvezao navodno Mlađan Mile prema Cvijanović Brdu, a da je to njemu rekla njegova snaja Bara, supruga od brata Ilije. Na mostu sam još vidio u uniformi s dugim i kratkim naoružanjem Dušana Topića, koji je cestar i radio u poduzeću za za ceste Karlovac RJ Slunj, Đurić Spasu iz Broćanca koji je bio čuvar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj, Spasića sina od zastavnika iz Slunja. Pošto u Bogovlji nismo ja i supruga dobili propusnice, a više se ne izdaju u Furjanu trebali smo ići po propusnicu u Koranski Lug, ali sam bio nesiguran pa je samnom išao i Spasić koji je dobar i od je išao kao pratnja. U Koranski Lug smo došli je, supruga Jelena i Spasić i tražio sam propusnicu, koju sam dobio od Bogdana Ćosića, a u potpisu stoji da je komandant Bošnjak Branko iz Slunja. Propusnica nema pečat pa sam rekao zašto nema pečat, pa je Bošnjak rekao da ne treba i da neću imati problema, samo da kažem tko mi je izdao propusnicu.
Kada sam čekao propusnicu došao je kamion pun rezervista iz Srbije i bilo mi je neugodno jer kako se govori da su rezervisti opasni. Vidio sam tu gdje sam dizao propusnicu Modrušan Dragu suprugu od Dragana Modrušana gdje ima kod sebe neke kante i s njom je razgovarala moja supruga . Također se meni javio Cvjetičanin Stevo iz Nove Kršlje koji je također obučen u SMB uniformu, naoružan i ima neki veći čin i Stevo me pitao za sina xxxxx.
Došao iz Koranskog Luga u Furjan kod stare škole gdje se nalazi rampa i na rampi sam zaustavljen i tu sam vidio Karamarković Milorada zv. Karo iz Slunja, koji je radio kao automehaničar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj, a Milorad je obučen u vojničku uniformu i naoružanjem, a pokraj njega je stajao Šima Galokap iz Salopek Sela i imao je na ruci bijelu traku. Malo dalje od Karamarkovića stajao je Vujčić Milan koji je radio u skladištu trgovačkog poduzeća ”Kordun” Slunj i Vujčić je obučen u SMB uniformu s dugim naoružanjem.
Prošli smo ja i supruga Jelena Furjan i došli kući u Gornje Taborište kod tvornice televizora RIZ pogon TV Slunj, jer mi se kuća nalazi nasuprot kapije kako se ulazi u tvorniu. Dok sam kupio stvari oko kuće pokraj RIZ pogon TV Slunj vozao se Mlađan Mile zv. ”Šilota” iz Stojmerića koji je prije radio na RIZ kao portir a s njime s vozao Končar Mile koji je radiona na tiberčetu kod Šumarije, a supruga mu Dušanka bila konobarica kod Svete Dragojevića u Srpskom Blagaju. Njih dvojica su mene i suprugu vidjeli kod kuće, pa su nas vjerojatno i prijavili u SM u Slunju. Pošto je propusnica bila izdana do 18,00 sati ja i supruga smo se trebali vratiti nazad do 18,00 pa sam sakupio nešto stvari i krenuli smo nazad za Štrulić.
Kada sam došao u Popovac blizu kuće Joze Požege zaustavljen sam od strane tzv. ”Martićeve” milicije. Milicija njih dvojica su izašli iz vozila marke ”Zastava 101”sive boje zagrebačke registracije i sa uperenim automatima meni naredili da izađem napolje. Ja sam njih slušao i jedan policajac koji radio u miliciji u Karlovcu je mene pitao za Milu Delača i njegovog šurjaka, te govorio da je njemu Mile Delač srušio kuću koju posjeduje u Karlovcu na Švarči. Tada su mene i suprugu provocirali, gađali psa iz puške te govorili da je bolje ubiti Ustašu nego psa, zatim su pokazivali jedan karabin, te su govorili da su ubili jednog ustašu i oteli mu karabin. Mene i suprugu je bilo strah, pa je tada došao putnički automobil marke ”Mercedes” reg. oznaka JNA pa su izašli vojnici iz vozila i meni rekli ”To je taj Slunjanin što bježi”, a jedan od njih je rekao da sam ja pucao u njih.
Ja sam sa svojim vozilom išao u SUP-a Slunj, koji je smješten u hotelu ”PARK” u Slunju i tu sam vidio Bošnjak Duška sina Rade koji ima veliku bradu koji samo klimnuo glavom u znak pozdrava.
Kad sam došao u SIP-a u Slunj ja sam dao svoju putnu ispravu, a supruga nije imala dokumenata, pa su se oni između sebe dogovorili što će učiniti s nama, pa jedan od njih predložio da ih vode mene i suprugu kod komandira Pajić Miloša. Kad smo bili u hotelu ”Park” iz pravca zgrade bivšeg komiteta nailazio je Mlađan Mile zv. Šilota, koji je gledao i okretao leđa, jer je on vjerojatno i prijavio da smo ja i supruga kod kuće, jer nas je vidio kad se vozao pokraj moje kuće.
Moj automobil su pretresali, izvadili sve stvari iz vozila, a glavni kod pretresa je bio Škorić Ljuban sin Nikole, koji je mene pitao da li je automobil prepisan, na što sam ja odgovorio da nije i da nema prijašnjeg vlasnika, na što mi je Škorić odgovorio da će biti vlasnika, te sa mnom drsko postupao i bacao sve moje stvari iz vozila.
Priveden sam na saslušanje i ispitivao me je jedan meni nepoznat čovjek, a uz njega je bio Čokeša Mane iz Primišlja, kojeg dobro poznajem i s njim sam puno puta bio u društvu. Čokeša me pitao gdje se sada nalazi moj sin xxxxxx, ali sam ja odgovorio da ne znam, pa je on izvadio neki popis i rekao da mi je sin xxxxxxxx bio u rezervnom sastavu policije i poslije podnesao molbu za prijem u stalni radni odnos što odgovara istini, ali ja nisam htio priznat. Dalje mi je govorio za moju kćerku gdje se nalazi, a ja sam rekao da mi nije poznato xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Dalje je Ćokeša meni predočio neke palete od vojnog lica neku municiju i rekao mi je da je sve našao u mojoj kući, a ja sam odgovorio da mi nije to poznato, ali sam poslije razgovarao sa sinom xxxxxxxxxxxxxx koji rekao da su ti predmeti bili u njegovoj sobi. Znači Čokeša Mane je sve znao o mojoj djeci i sve je predočio onom čovjeku koji me je ispitivao.
Dok se xxxxxxxxxx nalazio u zgradi narodne obrane na ispitivanje ispred zgrade je stajala njegova supruga xxxxxxxxxxx, koju je čuvao stražar pa pošto je bio kraj radnog vremena iz zgrade narodne obrane su izlazili s xxxxxxxx zdravili slijedeći : Janko Jezdić, njegova kćerka (nečitko) Rajka, Ana Dragojević iz Veljuna, Čedo Miljković iz Slunja, Blitva Mile, Čuić Miloš, zatim sam vidjela malog od Mile Rokvićke gdje nosi drva to je navela xxxxxxxx supruga od xxxxxxxxx. Svi muškarci su bili u uniformi. Također je xxxxxxxxx vidjela Cimeša Milana koji je prije radio u PS Slunj i Krnić Radu trgovca iz Slunja, koji je radio u TP ”Kordun” Slunj.
Nakon ispitivanja i maltretiranja pošto se bližilo 18,00 sati xxxxxxxxx i xxxxxxxx su pušteni i sa svojim vozilom su otišli za Sturlić.
Podpunoma identičnu izjavu kao xxxxxxxx dala je i njegova supruga Jxxxxxxxxxxxxxxxx SO Slunj. –
Broj: K 87/92-5
ZAPISNIK
od 18. lipnja 1992.
o glavnoj raspravi kod ___Vojnog____ suda u ____Karlovcu._____
Prisutni od suda: Krivični predmet:
Zvonimir Matan Tužilac: Vojni Karlovac
(predsjednik vijeća-sudac)
Nina Bubaš Okrivljeni ŠKORIĆ LJUBAN
Mladen Kosijer zbog kriv.djela iz čl. 236.f. st. 1.
(članovi vijeća)
Ivana Kodrić Br.javnog tužilaštva Kt 374/92
(zapisničar)
Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u 10,00 sati objavljuje predmet glavne rasprave.
Utvrđuje se da su pristupili:
- Vojni Tužilac Stanković Močan Anton
- Oštećeni: ________________________
- Okrivljeni: branitelj Nejak Franjo odvjetnik iz Karlovca
- Svjedoci: Rakinić Gojko
Utvrđuje se da nije pristupio svjedok xxxxxxxxxxxx, dostava poziva nije iskazana.
Pred. vijeća otvara gl. Raspravu, objavljuje predmet rasprave te sastav vijeća na koji stranke nemaju primjedbi.
Svjedok Rakinić Gojko upozoren u smislu čl. 225. ZKP upozoren van sudnice.
Utvrđuje se identitet optuženika.
Opt. ŠKORIĆ LJUBAN, ostali podaci kao na listu br. 9. spisa.
VT Čita optužnicu.
DOKAZNI POSTUPAK
Svjedok RAKINIĆ GOJKO, sin Milovana, star 56godina, automehaničar iz Slunja,
Ogulinska 15, nije u svađi, ni u rodu upozoren iskazuje:
Kada me pitate o opt. Škoriću da ja njega uopće ne poznajem ja sam samo čuo da neki pričaju da je taj Škorić Ljuban postao šef policije u Slunju no kako ja tamo nisam imao posla pa ga ne poznam. Samo pretpostavljam da se radi o mlađem čovjeku.
Znam da je prije njega bio šef policije Pajić Mile, a njega zapravo ne poznajem. Da je Škorić u policiji ja sam čuo na vojnom poligonu gdje sam se nalazio a o tome smo međusobno razgovarali stariji vodnik vojno lice i jedan majstor koji je bio građ. Lice na službi u vojsci. Oni su tada i spomenuli ime Škorić. To je bilo koliko se sjećam negdje početkom 4 mj. ove godine. Nisam čuo od kuda je on rodom.
Na svjedoka nema pitanja.
Voj. Tužitelj predlaže da u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispita xxxxxxxxxxxxx koji sada boravi u Karlovcu, xxxxxxxxxxxxx, te prilaže u spis službenu zabilješku o obavljenom razgovoru sa istim.
Vijeće donosi
R j e š e n j e
Usvaja se prijedlog VT te će se kao svjedok saslušati xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji danas nije pristupio, pa se zbog toga današnja rasprava odgađa, a nova se zakazuje za 25.06.1992. u 12,00 sati, što VT i branitelj okriv. Prima na znanje i obvezuje se da će pristupiti bez poziva na raspravu dok će se svjedoci pozvati pismenim putem.
Dovršeno.
Predsjednik vijeća:
Zapisničar:
Obzirom da je okrivljeni trenutno nedostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, to predlažemo da se protiv istog odredi pritvor, te da mu se sudi u odsutnosti jer smatramo da za to postoje osobito važni razlozi.
ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA
Anton Stanković Moćan
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC
Broj: KT – 374/92
Karlovac, 29.svibnja 1992.godine
ASM/JK
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) i članka 7 stavak 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91 i 25/92) podižem,
O P T U Ž N I C U
protiv
ŠKORIĆ LJUBANA, sina Nikole, rođ.3.1.
1962. u Miljevcu, SO Slunj, sada prebiva
u Zagrebu, Črnomerac, Ilica br. 245, Srbin
da je:
u drugoj polovini 1991.godine, u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih djelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv.“SAO Krajine“, kao djelatnik MUP-a RH – GSUP Zagreb, samovoljno napustio posao, te potom dobrovoljno pristupio naoružanim, nelegalnim formacijama tzv. „SAO Krajine“, na području SO Slunj, te zadužio SMB uniformu, oružje i pripadajuće streljivo te s istim obavljao straže na cesti Slunj-Cetingrad, a nakon pada Slunja odlazi u Slunj, te radi u Stanici milicije Slunj, a nakon nekog vremena u istoj obnaša funkciju načelnika stanice milicije Slunj,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,
Stoga
P r e d l a ž e m
- da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
- predlažemo da se prema okrivljenom odredi pritvor temeljem članka 191 preuzetog
ZKP-a (NN 53/91) te da mu se sudi u odsutnosti temeljem propisa iz članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91)
- da se na glavnu raspravu pozovu i saslušaju kao svjedoci xxxxxxxxxxxxx (2) i Rakinić
Gojko (5)
O b r a z l o ž e n j e
Policijska stanica Slunj prijavila je Škorić Ljubana da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu zahtjeva za provođenje istrage.
xxxxxxxxxx navodi da je 10.12.1991. g. uhićen po četnicima a njim da se nalazio i Vuković Jure, pa da su oboje odvedeni u stanicu milicije Slunj na ispitivanje. Ispitivanje da je vršio Bjeljac Ranko i okrivljeni Škorić Ljuban, za kojeg zna da je ranije radio kao policajac u Zagrebu. Ispitivali su ih da li imaju oružje, da li ga, ako ga imaju gdje ga skrivaju, te da li su bili na kakvim položajima i slično. Prilikom toga ispitivanja da ga je okrivljeni tri puta udario šakom. Nakon tog ispitivanja da su odveženi na poligon u Slunj, gdje je dalje nastavljeno ispitivanje.
Rakinić Gojko pored ostalog navodi da je bio u Slunju, te da znade da je načelnik stanice milicije u Slunju bio neki Pajić Miloš, kojeg ne poznaje, samo znade da je sa područja Vojnića. S njim da taj nije obnašao funkciju načelnika stanice milicije nego je tu funkciju preuzeo okrivljeni koji je inače rodom iz Slunja.
Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je okrivljeni kao djelatnik MUP-a RH samovoljno napustio posao, a u cilju obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH, te odvajanje djelova teritorija RH i pripajanja SAO Krajini, pristupio nelegalnim oružanom formacijama SAO Krajina, gdje je zadužio oružje sa pripadajućim streljivom, SMB uniformu, te s istim držao straže na cesti Slunj, Cetingrad, a nakon pada Slunja odlazi u Slunj i radi u stanici milicije Slunj, kao inspektor, da bi kasnije obnašao funkciju načelnika stanice milicije Slunj. U toj funkciji da je vršio ispitivanje uhićenih građana hrvatske nacionalnosti, pa stoga smatramo da se u njegovom ponašanju ističu svi bitni elementi utuženog krivičnog djela, pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.
