Srpski zločini u BIH
Sanski Most – sm011

PREZIME: xxxx
IME, IME OCA: xxxx
GODINA ROĐENJA: 1961.
MJESTO ROĐENJA:
PREBIVALIŠTE: Sanski Most, BiH
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: Republika BiH
NACIONALNOST: Muslimanka
IME, IME OCA: xxxx
GODINA ROĐENJA: 1961.
MJESTO ROĐENJA:
PREBIVALIŠTE: Sanski Most, BiH
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE:
ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: Republika BiH
NACIONALNOST: Muslimanka
Dajem sljedeći
I S K A Z
26.05.1992.
počeo je rat u Sanskom Mostu, točnije bombardiran je i zapaljen
najstariji dio tog grada "Mahala", gdje je pobijeno 45 mladića od 18 do
60 godina, žene su silovane a neke su protjerane za Kladušu i Travnik.
Prošla sam tri etnička čišćenja i doživjela svu strahotu rata. Na
stotine i stotine sposobnih muškaraca zatvarali su po školama gdje su
bili izloženi tuči, maltretiranju i ubijanju.
Na
svoje oči sam gledala u Kamengradu gdje sam pobjegla kad su izvodili
ljude i strijeljali ih. Tri djevojke, najstarija je imala 23 godine,
bile su odvedene i čitavu noć silovane od mještana Srba. Gašene su
cigareta po njima, na leđima su im utisnuti srpski znaci – četir "S".
U
okolini Majdana zaklano je 30 momaka, u Kamengradu 15, dalje sam morala
bježati u šumu sa djecom da bi spasila vlastitu glavu.
Od
moje najbliže porodice ni za koga ne znam, ali znam pouzdano da mi je
oca protjeralo za Gračaanicu. U Doboju su ga Srbi tukli, od posljedica
čega je nakon nekoliko dana umro. U logoru su mi zatvoreni zet (otac
dvoje maloljetne djece) i dva strica, a za ostale ne znam.
U Zagrebu, 1992.
I S K A Z
26.05.1992.
počeo je rat u Sanskom Mostu, točnije bombardiran je i zapaljen
najstariji dio tog grada "Mahala", gdje je pobijeno 45 mladića od 18 do
60 godina, žene su silovane a neke su protjerane za Kladušu i Travnik.
Prošla sam tri etnička čišćenja i doživjela svu strahotu rata. Na
stotine i stotine sposobnih muškaraca zatvarali su po školama gdje su
bili izloženi tuči, maltretiranju i ubijanju.
Na
svoje oči sam gledala u Kamengradu gdje sam pobjegla kad su izvodili
ljude i strijeljali ih. Tri djevojke, najstarija je imala 23 godine,
bile su odvedene i čitavu noć silovane od mještana Srba. Gašene su
cigareta po njima, na leđima su im utisnuti srpski znaci – četir "S".
U
okolini Majdana zaklano je 30 momaka, u Kamengradu 15, dalje sam morala
bježati u šumu sa djecom da bi spasila vlastitu glavu.
Od
moje najbliže porodice ni za koga ne znam, ali znam pouzdano da mi je
oca protjeralo za Gračaanicu. U Doboju su ga Srbi tukli, od posljedica
čega je nakon nekoliko dana umro. U logoru su mi zatvoreni zet (otac
dvoje maloljetne djece) i dva strica, a za ostale ne znam.
U Zagrebu, 1992.
{loadposition user18}