Srpski zločini u BIH
Sanski Most – sm001
PREZIME: xxxxxx
IME, IME OCA: xxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1979.
MJESTO ROĐENJA: Sanski Most, BiH
PREBIVALIŠTE: Hrustovo,općina Sanski Most, BiH
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA: OŠ
ZANIMANJE: učenik
ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: Republika Bosna i Hercegovina
NACIONALNOST: Musliman
IME, IME OCA: xxxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA: 1979.
MJESTO ROĐENJA: Sanski Most, BiH
PREBIVALIŠTE: Hrustovo,općina Sanski Most, BiH
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA: OŠ
ZANIMANJE: učenik
ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO: Republika Bosna i Hercegovina
NACIONALNOST: Musliman
Dajem sljedeći
I S K A Z
Dana
26. lipnja 1992. godine, četnici su napali i ušli u moje selo Hrustovo.
Četnicima je komandovao direktor moje škole OŠ "Bratstvo" selo Tomina,
Đuro Simić. On je komandirao jednom jedinicom. Pored svoje jedinice,
bile su još tri jedinice, kojima su komandirali Rade Đukić
(poljoprivrednik), Mile Tutuš i Božo Dobrijević. Tom prilikom četnici
su vršili pljačkanje i paljenje kuća, ubili četiri muškarca, zaklali
dvije žene i odveli šezdesetak komšija. Ja sam s tavana kuće komšije
Džafera Kandžića lično gledao kroz razmaknuti crijep kako u kuću
komšinice xxxxxxx ulazi Mile iz sela Kozice, čije mi prezime nije
poznato, po zanimanju trgovac, ranije radio u prodavaonici u mom selu.
U toj kući Mile se zadržao oko 25 minuta. Za vrijeme njegovog boravka u
kući čuo sam ženski vrisak koji se ponovio dva do tri puta. Po izlasku
iz kuće, vidio sam da Mile na objema rukama nosi crne rukavice duge do
laktova a u desnoj ruci drži krvav nož. Ta kuća u kojoj je bio Mile
bila je udaljena od kuće iz koje sam gledao pet do deset metara, odmah
preko puta ove kuće. Mile je potom prešao u susjednu kuću iz koje se
također čuo ženski vrisak, tri do četiri puta. U ovoj kući se nalazila
xxxxxxxxxxxx. Mile se u pomenutoj kući zadržao oko dvadesetak minuta,
poslije čega je izišao i priključio se grupi četnika koji su ga čekali
na putu.
Kad su
četnici napustili selo nakon pola sata, ja sam sišao s tavana kuće i
obišao navedene dvije kuće u koje je ulazio Mile i vidio zaklane xxxx i
xxxx. Napominjem da sam s tavana spomenute kuće gledao i ubojstva
Safeta Mehmedovića koji su bili braća. Od njih dvojice je grupa četnika
kojih je bilo oko petnaestak tražila pare i zlato. Oni su im dali,
međutim četnici nisu bili zadovoljni iznosom para koji im je dat, pa su
još tražili. Kad su njih dvojica rekli da više nemaju, Duško Savić i
Žika Stojaković iz grupe su pucali na njih dvojicu i ubili ih. Duško je
pucao iz puškomitraljeza a Žika, čini mi se iz karabina jer nisam baš
mogao najbolje da vidim o kojem se oružju radi.
Njih dvojica su ubijeni na stepeništu kuće koja je bila od mene
udaljena trideset metara. Isti dan ubijena su moja dva rođaka xxxxx i
xxxxx, međutim nisam prisustvovao njihovim ubojstvima. Također, isti
dan u jednom skloništu u kući Huske Merdanovića, četnici su ubili još
trideset članova bliže porodice Huske Merdanovića, među kojima i njega.
Pored toga, četnici su istog dana iz sela odveli oko šezdesetak
muškaraca. Doveli su ih do Vrpoljskog mmosta i tu počeli ubijati i
bacati u rijeku Sanu. Ubili su oko pedesetak ljudi. Ja sam lično gledao
ova ubojstva iza jednog grma udaljenog oko 250 metara od mosta.
Ubojstva su vršili Đuro Simić i Sava Vojin, po zanimanju veterinar,
stanovao je u selu Žegar, općina Sanski Most. Njih dvojica su vršili
ubojstva tako što bi jedna grupa četnika koje nisam mogao prepoznati
uzimala po jednog mladića, živog ga bacila s mosta, a Đuro i Vojin bi
na njega pucali iz vatrenog oružja. Iz ove grupe ostalo je oko desetak
mladića koje su četnici odveli u logor Omarska. Među tim mladićima meni
je poznat Jasmin Merdanović iz mojeg sela. Ova ubistva su trajala
nekoliko sati, od četrnaest i trideset do samog mraka. Pored spomenutih
četnika, ubojstvima grupe od pedesetak ljudi na mostu prisustvovali su
još sljedeći četnici: Gojko Šavija, braća Petar i Sava Vojin, Jovan
Đukić i njegovi sinovi Rade i Dušan, Pepo Pantoš i Rajko čije mi
prezime nije poznato. Navedeni četnici učestvovali su u etničkom
čišćenju sela kao i pljački kuća po selu. Izjavu sam dao dobrovoljno i
ukoliko se sjetim novih detalja, spreman sam dati dopunu izjave.
U Zagrebu, 18. studenog, 1992.
I S K A Z
Dana
26. lipnja 1992. godine, četnici su napali i ušli u moje selo Hrustovo.
Četnicima je komandovao direktor moje škole OŠ "Bratstvo" selo Tomina,
Đuro Simić. On je komandirao jednom jedinicom. Pored svoje jedinice,
bile su još tri jedinice, kojima su komandirali Rade Đukić
(poljoprivrednik), Mile Tutuš i Božo Dobrijević. Tom prilikom četnici
su vršili pljačkanje i paljenje kuća, ubili četiri muškarca, zaklali
dvije žene i odveli šezdesetak komšija. Ja sam s tavana kuće komšije
Džafera Kandžića lično gledao kroz razmaknuti crijep kako u kuću
komšinice xxxxxxx ulazi Mile iz sela Kozice, čije mi prezime nije
poznato, po zanimanju trgovac, ranije radio u prodavaonici u mom selu.
U toj kući Mile se zadržao oko 25 minuta. Za vrijeme njegovog boravka u
kući čuo sam ženski vrisak koji se ponovio dva do tri puta. Po izlasku
iz kuće, vidio sam da Mile na objema rukama nosi crne rukavice duge do
laktova a u desnoj ruci drži krvav nož. Ta kuća u kojoj je bio Mile
bila je udaljena od kuće iz koje sam gledao pet do deset metara, odmah
preko puta ove kuće. Mile je potom prešao u susjednu kuću iz koje se
također čuo ženski vrisak, tri do četiri puta. U ovoj kući se nalazila
xxxxxxxxxxxx. Mile se u pomenutoj kući zadržao oko dvadesetak minuta,
poslije čega je izišao i priključio se grupi četnika koji su ga čekali
na putu.
Kad su
četnici napustili selo nakon pola sata, ja sam sišao s tavana kuće i
obišao navedene dvije kuće u koje je ulazio Mile i vidio zaklane xxxx i
xxxx. Napominjem da sam s tavana spomenute kuće gledao i ubojstva
Safeta Mehmedovića koji su bili braća. Od njih dvojice je grupa četnika
kojih je bilo oko petnaestak tražila pare i zlato. Oni su im dali,
međutim četnici nisu bili zadovoljni iznosom para koji im je dat, pa su
još tražili. Kad su njih dvojica rekli da više nemaju, Duško Savić i
Žika Stojaković iz grupe su pucali na njih dvojicu i ubili ih. Duško je
pucao iz puškomitraljeza a Žika, čini mi se iz karabina jer nisam baš
mogao najbolje da vidim o kojem se oružju radi.
Njih dvojica su ubijeni na stepeništu kuće koja je bila od mene
udaljena trideset metara. Isti dan ubijena su moja dva rođaka xxxxx i
xxxxx, međutim nisam prisustvovao njihovim ubojstvima. Također, isti
dan u jednom skloništu u kući Huske Merdanovića, četnici su ubili još
trideset članova bliže porodice Huske Merdanovića, među kojima i njega.
Pored toga, četnici su istog dana iz sela odveli oko šezdesetak
muškaraca. Doveli su ih do Vrpoljskog mmosta i tu počeli ubijati i
bacati u rijeku Sanu. Ubili su oko pedesetak ljudi. Ja sam lično gledao
ova ubojstva iza jednog grma udaljenog oko 250 metara od mosta.
Ubojstva su vršili Đuro Simić i Sava Vojin, po zanimanju veterinar,
stanovao je u selu Žegar, općina Sanski Most. Njih dvojica su vršili
ubojstva tako što bi jedna grupa četnika koje nisam mogao prepoznati
uzimala po jednog mladića, živog ga bacila s mosta, a Đuro i Vojin bi
na njega pucali iz vatrenog oružja. Iz ove grupe ostalo je oko desetak
mladića koje su četnici odveli u logor Omarska. Među tim mladićima meni
je poznat Jasmin Merdanović iz mojeg sela. Ova ubistva su trajala
nekoliko sati, od četrnaest i trideset do samog mraka. Pored spomenutih
četnika, ubojstvima grupe od pedesetak ljudi na mostu prisustvovali su
još sljedeći četnici: Gojko Šavija, braća Petar i Sava Vojin, Jovan
Đukić i njegovi sinovi Rade i Dušan, Pepo Pantoš i Rajko čije mi
prezime nije poznato. Navedeni četnici učestvovali su u etničkom
čišćenju sela kao i pljački kuća po selu. Izjavu sam dao dobrovoljno i
ukoliko se sjetim novih detalja, spreman sam dati dopunu izjave.
U Zagrebu, 18. studenog, 1992.
{loadposition user18}
