SANADERU, SJEĆAŠ LI SE GENERALA GLAVAŠA?

Ovo što se dogadja sa pobjeglim bivšim premijerom Sanaderom ne može a da čovjeka ne vrati u prošlost, dokazujući kako ona stara poslovica „Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada“ nije stvorena bez temelja.

Čitajući Sanaderove napade na HDZ i Kosoricu, dok se obruč oko njega steže sve više i više, ne mogu a da se ne sjetim iste takve situacije prije nekoliko godina, s tim što je glavni akter iste bio General Glavaš.

Prvo smo imali situaciju u kojoj  Sanader dolazi na vlast zahvaljujući Glavašu, bez čije mu pomoći to nikada ne bi uspjelo, a sam Glavaš je bio cijenjeni saborski zastupnik tako dugo, dok nije otkazao Sanaderu poslušnost.

Nakon toga, za generala Glavaša otvorila su se vrata pakla, postao je divljač za odstrjel za koju nema lovostaja, a sa svih strana su se počeli javljati tamo neki srpski civili koji su do onda uredno šutjeli. U najvećem politički namontiranom sudjenju u Hrvatskoj, a moguće i šire, Glavaš je osudjen, a Sanader je likovao.

Nije prošlo dugo, naš bivši premijer dao je petama vjetra, postavljajući na svoje mjesto Kosoricu, koja mu je godinama bila desna ruka i osoba od povjerenja. Samo su naivni vjerovali kako će se u HDZ-u nešto promijeniti. Jer, kako je moguća bilo kakva promjena, kada stranku vodi netko tko je odobravao svaki Sanaderov potez i uvijek mu bio pri ruci u svemu što je ovaj radio. Jedino što se promijenilo je to, što Sanader bar nije puštao suze po potrebi, dok je čovjeku potreban kišobran ako je slučajno u blizini Kosorice, kako bi se obranio od provale osjećaja koji se, eto, javljaju baš onda kada je prikladno i kada se trebaju izbjeći neugodne teme.

Izgleda kako Sanaderu general Glavaš nije bio ni na kraj pameti kada je pokušao vratiti se i ponovno preuzeti vlast. Da je samo malo razmislio o svemu, sjetio bi se što se dogadja onima koji se obruše na HDZ i njegove čelne ljude. A on je sigurno okrilje HDZ-a napustio, krivo procijenivši kako ima podršku i prijatelje, koji će mu jednoga, za njega povoljnog dana, omogućiti povratak.

Pokušavam zamisliti kakav bi trebao biti čovjek koji bi bio Sanaderov prijatelj, ali mi baš i ne uspijeva.

Čovjek koji je rasturio hrvatsku desnicu, koji je od HDZ-a napravio stranku koja je više lijevo od samog SDP-a, koji je četnike postavio u hrvatsku Vladu koalirajući s njima, dok je istovremeno odbacio pravaše. Čovjek koji je generala Gotovinu poslao u Haag. Čovjek pod čijim se vodstvom dogadjalo toliko kradja, korumpiranosti i nepotizma da smo odavno prerasli bilo kakvu afričku banana-republiku. Čovjek…čovjek?

I tako je taj, nazovimo ga čovjek, napravio istu pogrešku koju je napravio i general Glavaš. I preko noći od lovca postao lovina.
Nema više smještanja drugima političkih procesa, ovaj put je on taj kojeg čekaju procesi. Samo što njegov, ako do njega dodje, neće biti ni smješten ni politički obojen, potpuno nevezano na to što do istoga nikada ne bi došlo da se nije obrušio na HDZ.

Sanaderu dolazi vrijeme kada će za svoja djela morati odgovarati.

I ja se iskreno nadam, da će se koji put sjetiti generala Glavaša, koji je, za razliku od njega, branio svoju zemlju od četnika, a nije ih dovodio na vlast. I koji će za puno, puno ljudi uvijek ostati general, dok će Sanader ostati ono što i jeste.
Bivši odbjegli premijer koji je zemlju doveo na sam rub siromaštva i gladi, nakon što ju je prije toga nacionalno uništio.

Sretan ti put u Remetinec, Sanaderu.

Diana Majhen