Ravno – ra021

PREZIME:                                           xxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1936.
MJESTO ROĐENJA:                          Trebimlje opć. Ravno
PREBIVALIŠTE:                                 Trebimlje opć. Ravno
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                          
DRŽAVLJANSTVO:                           BiH
NACIONALNOST:                            Hrvat

Dajem sljedeći:
 
I S K A Z
U
vrijeme okupacije zatekao sam se u selu zajedno sa svojom suprugom
xxxxxx. Dana, 2.10.1991. godine su u selo ušli četnici. Tu su po selu
vršili pretrese te tražili radio-stanice i oružje.
U
pretresima što su god našli o vrijednijih stvari nosili su sa sobom.
Odmah nakon ulaska četnika u selo došla je i artiljerija koja se
locirala u Visoravni. Nakon tog prošlo je jedno petnaest dana kada im
je došlo pojačanje.
Ne
znam točno koliko ih je bilo samo sam viđao da su imali tri kuhinje. Sa
artiljerijom su tukli skoro svakog dana u pravcu Ravnog i Neuma. Nama
nije bio dozvoljen pristup položajima, a kasnije ni izlazak van svog
dvorišta. Mještane koji su ostali u selima vodili su skoro svakog dana
na ispitivanja. Tražili su nam isto i djecu. Govorili su nam da su
uhapsili neke te smo im lagali da ne znamo za njih i slično. Meni su
došli u noći dana 3./4.01.1992. godine oko 2,30 sati dva vojnika u SMB
uniformi i lupali na kapiju. Kada sam upitao ko je, oni su rekli da
otvorim. ja sam izišao i otvorio kapiju. Rekli su mi da ih odvedem gdje
spavam. ja sam to i učinio. Odveo sam ih u svoju spavaću sobu gdje mi
je bila i pokojna supruga xxxxxx.
Naredili
su nam da sjednemo na krevet. Kada smo to učinili jedan od njih je
izvadio i cigarete i rekao da uzmemo. Ja sam mu rekao da moja supruga
ne puši. On je rekao da mora uzeti i zapaliti posljednju cigaretu, a da
će prije toga reći sve što zna. Zatim je uperio pušku u pravcu nas.
Moja pokojna žena je rekla nemojte nas reći ćemo vam sve i dati što god
imamo. Zatim je jedan od njih rekao da ovaj drugi izađe iz sobe. Taj
što je izlazio rekao je: “Razumem druže poručniče.” i izišao. Taj što
je ostao kod nas je ispalio iz puške iznad moje glave, a zatim u mene
te u moju pokojnu suprugu. Nakon toga su izišli iz kuće i otišli. Ja
sam bio ranjen u stomak, a moja pokojna supruga u predjelu prsa. Tu sam
vidio da ne mogu ništa učiniti te sam otišao do kuče Luce Škurla koja
je nedaleko od moje kuće.
Tamo
sam zatekao Lucu, Anicu Škurla i Rosa Škurla. Rekao sam im i pokazao da
sam ranjen u stomak, a da je moja pokojna supruga isto ranjena te da je
ostala u kući. One su mi rekle da mi ne smiju ništa pomoći. Tako sam i
uradio zamotao sam ranu i krenuo prema komandi. Tamo su me opet počeli
ispitivali sve dok nisam izgubio svijest. Kada su vidjeli da sam već
iscrpljen onda su uzeli vozilo i odvezli me u Trebinje u bolnicu.

---