Ravno – ra015

PREZIME:                                           xxxxxxx
IME, IME OCA:                                  xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1919.
MJESTO ROĐENJA:                          Dužici opć. Ravno
PREBIVALIŠTE:                                 Trebimlje opć. Ravno
PRIVREMENI BORAVAK:   
STRUČNA SPREMA:            
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                    
DRŽAVLJANSTVO:                           BiH
NACIONALNOST:                            Hrvatica

Dajem sljedeći:
 
I S K A Z
U
vrijeme okupacije našeg sela zatekla sam se u selu tako da sam ostala
do oslobođenja. Četnici su ušli u naše selo u desetom mjesecu. U
početku su bili uglavnom Crnogorci. Ne sjećam se točno datuma ali znam
da je bilo negdje oko Nove godine 1992. oko 16,00 sati bila sam u
dvorištu ispred svoje kuće. Ispod kuće je prošla jedna grupa četnika
koja je pjevala. Otišli su u pravcu kuće Rose Škurla. Malo iza njih je
išao jedan četnik koji je skrenuo u moje dvorište. Bio je u pijanom
stanju. Počeo je odmah govoriti meni ustašice jedna gdje si ti. Zatim
je izvadio pištolj iz futrole i sa stola koji je bio u dvorištu polomio
sve. Uperio je pištolj prema meni, a ja sam ušla u kuću. I on je zatim
ušao u kuću. U kući mi je polupao sve. Stalno je upirao pištolj prema
meni i govorio da će me ubiti. Ja sam ga molila da me ne ubije. On je
postao još agresivniji. Udario me je sa pištoljem nekoliko puta po
leđima. Naredio mi je da se skinem. Zatim me silovao. Nakon toga mi je
ponovo uperio pištolj i rekao da ga moram ljubiti po spolnom organu.
Kada bi ga počela moliti da to ne čini on bi me počeo tući i gurati
pištolj u usta. Ja sam to sve činila što me je uz prijetnju
prisiljavao. Cijelo vrijeme ja sam zapomagala. Prošlo je dugo vremena
dok je on to sve činio pa su u kuću stigla dva vojnika. Oni su mu rekli
da iziđe. On to nije htio učiniti sve dok ga nisu oni izgurali. On mi
je govorio u njihovom prisustvu da će me ubiti jer sam ja ustašica. Ja
sam bila izbezumljena i nisam znala od straha šta da činim. Njega su
udaljili iz kuće. Ovim vojnicima koji su ga istjerali ja sam rekla da
ne smijem ostati sama. Oni su me odvezli do ginekologa koji je bio u
selu Pečina. Tamo me je pregledala jedna doktorica koja me je pitala
jesam li se brisala. ja sam joj rekla da  jesam a što sam stvarno i
činila. Nakon pregleda doktorica mi je dala neke tablete koje sam pila.
Poslije toga su me dovezli kući. Nakon svega toga je dolazila njihova
policija koja je vršila uviđaj i slikali su nešto. Ja sam im
objašnjavala kako je sve to bilo. Kod kuće su mi ti policajci rekli da
se radilo o Goranu ili Snježanu Laketiću nisam sigurna od ta dva imena.
Znam da je bio mladić oko 22 godine plavkaste kose dosta visok dužeg
lica. Isto su mi rekli da je on u zatvoru te da je osuđen na dvadeset
godina zatvora.
 
Meni
nije poznato otkuda su saznali vojnici koji su mi došli u pomoć, ali
mislim ako je bila pokojna Mara Škurla u kući da je to sve mogla čuti.
A poslije sam i saznala da je pokojna Mara prva sve to čula te da je
otišla u kuću Rose Škurla i pozvala Jozu gdje mu je rekla da nešto nije
u redu kod mene te da se čujem i plačem i neko lupanje u kući. U kući
kod Rose Škurla u to vrijeme su bili i neki četnici. Oni su tada otišli
do majora koji je sa ta dva vojnika udaljio siledžije iz moje kuće.
O ovome ne bi imala više šta dodati a da je sve ovo točno potvrđujem svojeručnim potpisom.

---