PRVI JE PAO

Dragojević ni u jednom času nije izrazio žaljenje što je povrijedio osjećaje naroda u čijoj zemlji živi, kroz časopis koji taj isti narod plaća, a on ga koristi u svrhu propagiranja velikosrpske politike. Dapače, upravo suprotno. Nakon što je nizom svojih uvredljivih naslovnica izazvao buru u narodu, Dragojević je donio odluku da ponovi tu istu naslovnicu na kojoj je konačno puklo.

Naravno da se tu ne radi o nikakvoj slobodi medija. Da je riječ o tome, četničke Novosti odavno ne bi izlazile, jer su prepune članaka koji šire mržnju i raspiruju medjusobnu netrpeljivost. Rade je, prema vlastitim riječima, testirao sve nas, da vidi do kuda može ići. I sada, kada je konačno naišao na granicu naše tolerencije, krivi su mu svi, samo ne on sam.Pa su mu tako, izmedju valjda cjelokupnog hrvatskog naroda, krivi čak i Milanović i Josipović, što je, najblaže rečeno, smijurija. Ovdje moram priznati da su ova dvojica ovaj put stala u obranu zemlje i osjećaja hrvatskih gradjana, a u njihove pobude ne bih ulazila.

Al se doista za  zamisliti. Ako Josipović i Milanović smatraju da je nešto prevršilo mjeru, to znači da je ta mjera prevršena već prije jako, jako puno vremena. Pa se pitam, gdje je bio HDZ svo ovo vrijeme a da se nije ni usudio izgovoriti niti jednu jedinu riječ po pitanju Novosti za čije su financiranje zaslužni oni i isključivo oni, zahvaljujući koalicijskom sporazumu HDZ – SDSS.
Čini se kako nas HDZ sve skupa smatra lobotomiranim idiotima, koji ne shvaćaju da se nešto ne može ostvariti, ako ne postoji financijska osnova za to. A da tu financijsku osnovu daju upravo oni, poput onog četničkog spomenika u Srbu pa sve do financiranja časopisa kojemu je glavna preokupacija pljuvačina po Hrvatskoj i Hrvatima.
I koliko uopće taj HDZ vrijedi, kada očito već dva izbora za redom ne može opstati i formirati Vladu bez SDSS-a?

Kako bilo, smjena Rade Dragojevića dobar je znak. Ona ukazuje na to da mi Hrvati još uvijek nismo toliko otupjeli kako bi nam postalo svejedno tko gazi po nama i da još uvijek imamo snage odreagirati na nešto, kada zaključimo da je to nešto prevršilo svaku mjeru u  vrijedjanju stvari koje su nam svete.

Rade Dragojević nije nikakva žrtva politike, kao što se nastoji predstaviti.
On je žrtva svoje velikosrpske politike, koju dosljedno nastoji nametnuti nama u Hrvatskoj, a pri tome nema ni trunčicu morala u sebi i ni malo mu ne smeta što su mu naši, hrvatski novci i te kako dobri, kada mu već mi Hrvati ništa ne valjamo.

E, pa ne valja ni Rade nama. Ovakav kakav jeste, sa stavovima koje promovira, Rade je samo i jednostavno štetan. Kako po nas Hrvate, tako i po sve Srbe koji normalno i mirno žive u Hrvatskoj kao punopravni gradjani naše zemlje i koji ne stoje iza ovakvih četničkih provokacija.
A štetočina se treba rješavati.

Diana Majhen