- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Primislje kod Slunja – KA 0003

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

Odjel za operativne poslove JS

 

Broj 511-05-41/1/12/ 1992.

Datum 12.02.1992.godine.

 

 

 

O K R U Ž N O M JAVNOM TUŽITELJSTVU

K A R L O V A C

 

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

  1. ČOKEŠA MANE       , zvani ________________________________,

(ime i prezime)                                                                            (nadimak ako ga ima)

otac  Milovan i majka ______________________ , rođene ________________,

(ime i prezime)                                                (ime i prezime)                                 (djevojačko por.ime)

rođen dana   19.10.1937._____    u   Primišljanskom Tržiću , općina  __Slunj__,

 

Hrvatska____,    stanuje u Karlovcu, ulica __Senjska____, broj 10/A__, općina

 

Karlovac narodnost  ___Srbin__________, zanimanje __umirovljenik___,

 

porodične prilike ___oženjen, dvoje punoljetne djece_____, završio je __višu školu UP-a___,

 

ne zna pisati, vojsku služio __DA___, u vojnoj evidenciji se vodi u Karlovcu.

 

 

 

sada na slobodi, zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je____________________________,

 

z b o g   krivičnog djela iz članka 236 F KZ RH- oružana pobuna.

 

Na način što je kao i umirovljenik, a bivši djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republika Hrvatske, Policijske uprave Karlovac na radnim poslovima i zadacima operativnog radnika sa suzbijanje privrednog kriminaliteta dobrovoljno pristupio neprijateljskim nelegalnim akcijama tzv. „Teritorijalne obrane Primišlje“ u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske.

Prijavljeni Čokeša Mane je bio najprije zaposlen u PS Slunj u svojstvu krim. inspektora za suzbijanje klasičnog kriminaliteta. Prije nekoliko godina prešao je u PU Karlovac, gdje je radio na istim ili sličnim poslovima i prije par godina je otišao u mirovinu. Prijavljeni je sagradio obiteljsku kuću u Primišlju SO Slunj i tamo živi zajedno sa suprugom Dušankom.

Početkom sedmog mjeseca 1991.godine prijavljeni dobrovoljno pristupa neprijateljskim nelegalnim formacijama tzv.“Teritorijalne obrane Primišlja“ te postaje član glavnog štaba TO u Veljunu. U 9 mjesecu 1991.godine po djelatnicima PS Drežnik i Slunj bio je priveden i zadržan Kolundžija Branko iz Primišlja, pa je Obajdin Mirko direktno telefonski kontaktirao s prijavljenim u vezi razmjene Kolundžija Branka i Cindrić Milana koji se nalazio pritvoren u Vojniću.

Razmjena je s Čokešom dogovorena, a na razmjenu u Zeče Varoš je išao Kotić Tomica i Gostović Dmitar, a od strane TO Primišlje je došao lično Čokeša Mane.

Čokeša je učestvovao prilikom napada na Slunj i poslije pada Slunja dolazi u mjesto Slunj gdje radi kao „Inspektor milicije SAO Krajine“ vrši obradu i ispitivanja zarobljenika u zatvoru Slunj.

Krajem 12. mjeseca 1991. godine po nagovoru Trbojević Mane iz Šturlića u Slunj kod svoje kuće su došlo xxxxxxxxxxxxxxxx i njegova supruga xxxxxxxxx ali su uhićeni, privedeni u zatvor u Slunju i ispitivanje navedenih je vršio Čokeša Mane. Iako Čokeša dobro poznaje navedene maltretirao ih je, pitajući gdje im se nalazi sin xxxxxxxxxxx, kćerka xxxxxxxxxx i pokazivao je spisak iz kojega se vidi da je sin xxxxxxxxxxxxxx zaposlen u PS Slunj a Darija u ZNG Sllunj. U toku je kriminalistička obrada, pa će se sve provjeriti i o svemu ćete biti obavješteni putem posebnog izvještaja.

Na osnovu napred opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Čokeša Mane počinio krivično djelo iz čl. 1236.F. KZ RH – oružana pobuna.

Prednje Vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

P r i l o g:  2 kom.

 

ZAPOVJEDNIK:

Ivan Panić


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-12 1992.god.

Datum: 29.04.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxx     , zanimanje djelatnik rođen             .godine

 

Boravište – prebivalište Slunj , ulica           , broj  _   je dana

 

29.04.1992.godine u mjestu Kamenica, općina Ogulin u vezi lišavanja slobode na području

 

Primišlja, općina Slunj

 

 

Dao ovlaštenoj osobi Policijske stanice Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

U 9. mjesecu 1991.godine ja sam išao sa putničkim automobilom marke xxxxxxxxxxxxxxxxxxx vlasništvo poduzeća „Agroproizvod“ Slunj iz pravca Slunja u pravcu Primišlja. Sa mnom su išli radnici, odnosno radnice istog poduzeća xxxxxxxxxxxxxxxxxxa. Išli smo po promet od trgovine koja se nalazi u Primišlju gdje je poslovođa xxxxxxxxxxxxxxx. Otišli smo svi kod kuće xxxxxxxxxxxxxx gdje smo sjeli da popijemo kavu. U kući se nalazio suprug od xxxxxxxxxx po imenu xxxxxxxxx koji je zaposlen kao vozač u „Prevoz“ Ogulin, njegov otac i majka. Također se nalazio i Rade Krnić, trgovac poduzeća „Kordun“ Slunj, ali je tada Rade bio u civilu. Dok smo se nalazili u xxxxxxxx kući u kuću je upao Bjelopetrović Nikola koji je obučen u maskirnu uniformu i imao dugo i kratko naoružanje, te pretio da će pucati, govoreći da je kuća opkoljena i da ja njemu predam ključeve od putničkog automobila. Pošto je pretio sa oružjem ja sam Bjelopetroviću predao ključeve i on je s navedenim vozilom otišao od xxxxxxxxxxx kuće u nepoznatom pravcu. Meni uopšte nije poznato da li je i koliko ljudi bilo oko xxxxxxxxx kuće jer uopšte tada nisam izlazio na polje. Kada sam izašao iz xxxxxxxxxx kuće mene i xxxxxxxxx zajedno sa  xxxxxxxxx u pravcu Primišlja je vozio xxxxxxxxxxx sa svojim putničkim automobilom, a ispred nas se kretao Krnić Rade koji je upravljao s putničkim automobilom „Kombi“ vlasništvo Miće Višnjića zv. Kubala iz Miljevca, općina Slunj koji ima privatnu trgovinsku radnju u Miljevcu. Prilikom dolaska u Primišlje vozilo do xxxxxxxxxxxx je zaustavljeno po uniformisanim osobama, koje su me odmah izvukle iz vozila, počele me tući i prislonili su me na zid zgrade od Mjesnog ureda Primišlje.

Čitavo vrijeme sam bio licem okrenut prema zidu, s rukama podignutim u vis i raširenih nogu, a stalno su me držali na nišanu dvojica uniformisanih osoba koji su imali šarenu uniformu sa dugim naoružanjem. Ta dva su nas držali na nišanu s dugim oružjem, a između njih sam prepoznao Grubor Gojka, sina Dušana i majke Dušanke iz Slunja. Pretres je vršila jedna ženska osoba zvana „Fifi“, a mislim da se zove Ljilja dok joj ja prezime ne znam, koja me je cijelog pretresla u cilju pronalaska oružja.

Nakon kraćeg vremena odveli su me kod zgrade koja se nalazi nedaleko od zgrade pošte ili nekog skladišta i tu sam sjeo na stolicu i morao sam biti okrenut glavnom prema zidu. U međuvremenu sam vidio Vučković Vladimira u uniformi SNB koji je imao naoružanje, a pošto se dobro poznajemo Vlado mi uopšte nije htio ni prići, niti mi je što govorio, niti pomogao.

Također sam vidio teretni automobil (hladnjaču) vlasništvo trgovačkog poduzeća „Kordun“ Slunj, koje vozilo je oteto na Veljunu prije nekoliko dana.

Kod mene je prišao Rade Krnić zvani „Rađa“ koji je poštar u Slunju, koji se prepirao sa Bjelopetrovićem i Gruborom i rekao im da je normalno sjednem i da se okrenem od zid jer da ja njemu nisam ništa učinio. Također me je branio od Bjelopetrovića i Grubora Kukić Duško iz Primišlja koji je bio obučen u šarenu uniformu sa dugim i kratkim naoružanjem, a koji je vozač zaposlen u poduzeću „Autotransport“ Karlovac, kojega lično  poznajem i čuo sam da je Kukić prilikom napuštanja Karlovca odvezao se sobom teretni kamion marke „RABA“ s prikolicom. Dom sam ja sjedio na stolcu kod skladišta Bjelopetrović Nikola, Grubor Gojko i još nekoliko muškaraca koje ja ne poznajem su otišli u prostoriju mjesne zajednice u Primišlju na pregovore gdje se nalazi Štab TO Primišlje, da vide šta će sa mnom učiniti.

Na prozoru prostorije mjesne zajednice ja sam vidio Čokeša Manu, bivšeg inspektora SUP-a Slunj i Karlovca kojega dobro poznajem i Mane je bio obučen u staroj policijskoj uniformi sa oznakama.

Nakon sat i pol vremena koliko je trajalo vijećanje u mjesnoj zajednici u Primišlju izišao je Bjelopetrović Nikola, Grubor Gojko i još njih nekoliko koje ja ne poznam i rekli su meni da sam slobodan.

Tada me je xxxxxxxxxx, suprug od trgovkinje xxxxxxxxxx prevezao sa svojim vozilom iz Primišlja do Zečev Varoša do kuće Katić Rade gdje me je ostavio, pa se xxxxxxxx vratio nazad za Primišlje, a ja sam pješice nastavio put prema Slunju.

Došao sam do patrole PS Slunj, te sam ispričao što mi se dogodilo pa su me oni prebacili do PS Slunj gdje sam čitav slučaj prijavio.

xxxxxxxxxxxxxxx je odmah iz Primišlja do Zečev Varoša odvezao Krnić Rade sa navedenim kombijem, a neznam što se dogodilo sa prometom kojega smo uzeli od trgovkinje xxxxxxxxxx

U vezi navedenog za sada nemam što izjaviti.

Ovlaštena službena osoba:

Obajdin Mirko


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-12 1992.god.

Datum: 24.05.1992.godine

 

 

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

rođen  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxgodine  Boravište – prebivalište Slunj , ulica

 

broj  _   je  dana 24.05.1992.godine u svom stanu u Karlovcu,

 

u vezi boravka na području Slunja nakon okupacije poslije 16.11.1991.godine kada je

 

Slunj pao.

 

 

Dao ovlaštenoj osobi PS Slunj.

 

 

Slijedeće obavijesti:

 

Noću 16.111992. godine oko 02,00 sati sa svojim putničkim automobilom i suprugom xxxxxxxxxxx sam napustio mjesto prebivališta, Gornje Taborište i otišao sam u Štrulić. 16.11.1991. godine bio je jak artiljerijski napad na Slunj i tada je Slunj s ostalim mjestima pao u ruke agresora. Ja i supruga xxxxxxxxx samo smo se smjestili u Štruliću i duže vrijeme sam bio u Štruliću.

Ne mogu se točno sjetiti datuma ali mislim da je bio početak 12 mjeseca, kada zakazan sastanak u Raštelima SO Cazin, a koji sastanak su došli potpukovnik Radaković Mirko i Bjelobrk Milenko vojno lice iz Slunja i još neke osobe. Taj sastanak je zakazan i između predstavnika Izvršnog vijeća SO Cazin i vlasti ”SAO Krajine” s područja Slunja na čelu sa potpukovnikom Radaković Mirkom. Sastanku su bili prisutni su bili predstavnici europske misije. Na sastanku je Radaković rekao da zašto je stanovništvo izbjeglo iz Slunja i da se slobodno mogu svi vratiti u svoje mjesto prebivališta. Na sastanku se još nalazila od poznatih iz Slunja Gračan Rozalija zv. Beba, Gračan Vesna i još nešto mještana. Taj put ništa o povratku nije dogovoreno, a u svezi vođenja sastanka pisan je zapisnik koji postoji u IV SO Cazin čiji je predsjednik sa situacijom na području Slunja upoznat.

Drugi sastanak je održan 16.12.1991 godine u Raštelima i na sastanak su došli iz Slunja : Radaković Mirko, Bjelobrk Milenko i još jedan s njima meni nepoznat, a mislim da je taj nepoznat mladić i Bjelobrk tjelohranitelj od Radakovića. Zatim su sastanku prisustvovali Graora zv. Profesor koji je rodom iz Kordunskog Ljeskovca oženjen, od Devrnja iz Koranskog luga, a navodno je predavao u školi MUP-a RH u Zagrebu, Pajić Miloš Načelnik SUP-a Slunj, Ćosić Bogdan nastavnik iz Kruškovače, koji je u štabu TO Kordunski Ljeskovac, Mirčić Pero iz Primišlja koji je upravnik zatvora u mjestu Slunju.ž

Na tom sastanku prisutnima se obratio Pjevac Jovo zv. Skoblar iz Kordunskog Ljeskovca, te govorio da je on s jedinicom na položaju, a da je u njegovu gostionicu došao Graora Rade sin Milana naoružan s puškomitraljezom i pucao po cjeloj gostionici, uništio inventar i oštetio namještaj, pa je Jovo plakao da ne zna što će učiniti sa Graorom jer da on njemu ne može ništa. Taj isti Graora je došao i u Šturlić i pravio nered, pa se tada ustao Prica koji je prije bio u miliciji u Raštelima da ukoliko još Graora bude pravio nered U Raštelima da će ga Srbi srediti. Na tom sastanku je dogovoreno da će u Štrulić doći autobus iz Slunja, pa da se mještani Slunja i drugih sela mogu vratiti u Slunj po neke stvari ili ako oće ostati u Slunju.

Mislim da je bilo poslije 17.12.1991. godine kada je došao u Šturlić autobus i oko 20 mještana sela Furjan i drugih sela je ušlo u autobus. S autobusom upravljao vozač Blanuša Nikola, koji je samnom radio u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj Popis putnika koji su putovali za Furjan, Slunj i druga mjesta izvršila je europska misija.

Tada je načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš još na sastanku predstavio Zahirović Zarifa mesara iz Štrulića koji ima mesnicu u Slunju kao svog prijatelja Zarifa, da zašto ne ide slobodno u Slunj obići radnju, pa je sa autobusom putovao i Zahirović Zarif u Slunj.

Kada smo bili u Furjanu vidio sam ja teretni kamion – stočar vl. ”Agroproizvoda” Slunj s kojim je upravljao vozač poduzeća ”Saobraćaj” Slunj Mane Katić iz Slušnice, a s njim u kabini je sjedio Jure Jurašin iz Slunja, Đuro Kuzmanović iz Slušnice koji jer radio u Hotelu ”Slušnjčica” i još jedan meni nepoznat mladić. Mani je s navedenim išao u selo Furjan, Sastavak i druga sela te su kupili napuštanu stoku.

Do koranskog mosta u Slunju samo s Blanušom smo došli ja i moja supruga Jelena i mesar Zarif, pa smo ja i supruga izašli napolje i preko mosta otišli kući, a u centar Slunja je otišao Blanuša vozač i s njim samo mesar Zarif. Mene je Blanuša pozvao da ja i supruga idemo s njim u DZ Slunj da ćemo dobiti ručak jer smo iz Slunja stigli poslije 12 sati. Ja i supruga smo došli kući zatekli smo još svoje svinje žive, pa smo nahranili svinje uzeli neke stvari iz kuće i prema dogovoru smo došli kod mosta na rijeci Korani u Slunju oko 15,00 sati kad se autobus vraćao iz Slunja za Šturlić. Autobusom je upravljao Blanuša Nikola, a u autobusu se nalazio mesar Zarif, zatim se u pratnji autobusa nalazio vozač autobusa ”Saobraćaj” Slunj Muškinja Dane koji ima kod sebe puškomitraljez i obučen je u šarenu uniformu pa da je tada Dane imao ulogu policajaca u pratnji i s njim je bio još jedan također naoružan i uniformi rodom iz Kordunskog Ljeskovca kojega ja poznajem po viđenju.

U autobus smo zašli, ja supruga xxxxxxxxxxxx i putovali i putovali smo prema Ladjevcu. Kod kuće Žgela Ivice u Popovcu stavljena limena tabla s natpisom ”SAO Krajina” i tu tablu nitko ne smije maknuti. Mate Vukošić iz Popovca i Žgela Ivica su pribijali srpske zastave na zidove kuća i ograde ispred kuća, kao neka obilježja da se ti objekti ne diraju pošto je Žgelina kćerka udata za Srbina u Vrginmostu, pa Žgela uopće nije otišao od kuće kao i Vukošić Mate već sarađuje s četnicima i vojskom.

Isto tako je ostao u mjestu prebivališta Pleš Ivica koji je radio kao osigurant u Slunju. On surađuje sa vojskom jer kod njega odlaze oficiri. Ostao je također u Čamerovcu Pleš Slavko koji je bio predsjednik MZ u Ladjevcu, koji također surađuje s vojskom i neprijateljem.

Kada smo se vraćali nazad u Slunj, također su se vraćale žene i ljudi koji su izišli u Furjanu, Salopek Selu i drugim mjestima i skoro svi smo se vraćali nazad za Štrulić. Kada smo došli na most u Bogovlji, gdje je granica i gdje se nalazi straža vidio sam Tepavac Nikole sina Milana, koji je bio kondukter u poduzeću ”Saobraćaj” u uniformi i naoružan, jer je navodno Tepavac komandir graničnog prelaza u Bogovolji prema Bosni. Inače je Tepavac prije pada Slunja poslije 16.11.1191. godine sa suprugom Micom viđavan svaki dan u Šturliću, Cazinu, Pjanićima gdje nešto izvđa, interesirao se od izbjeglica iz Slunja i dr. mjesta kuda putuju, zdravio se s nekim čak unosio stvari u autobus, a poslije sve otkucao vjerojatno ”Martićevoj” policiji kuda je koji autobus otišao. Još dok se Tepavac nalazio u Slunju, sumnjalo se na njega, da kontrolira – prati kretanje putnika na autobusnoj stanici u Slunju i javlja u Veljun, pa je njegovom zaslugom puno mještana Slunja skinuto u Veljunu, maltretirano, tučeno i odvedeno u zatvor u Vojnić.

Tepavac je ”Glavni obavještao za cijelu SAO Krajinu jer je nekima pokazivao iskaznicu.

Kada sam se nalazio na sastanku u Raštelima jer sam rekao predsjedniku SO Slunj Milošu Bosniću slijedeće : Što ne pokupite po selima svinje, stoku, da stoka i svinje ne ugibaju, da uginula stoka stvara zarazu, pa mi je Bosnić rakao da sada za to nemaju vremena, ali će uskoro i to učiniti. Kada je drugi put bio na sastanku Bosnić Miloš predsjednik SO Slunja rekao je prisutnima da se ne daju u ruke Ustašama, jer da je on bio u rukama Ustaša i da zna što oni čine i da od tada uvijek sa sobom nosi bombu i da bez bombe neće nikuda i neće živ u ruke Ustaša da padne. Tada je jedan Bosanac Bosnića pitao dali ima i sada u sebe bombu, ali je Bosnić odgovorio da nema.

Na tom sastanku je Načelnik SUP-a Slunj Pajić Miloš rekao kako i koliko su Ustaše podli da su izvezli iz Slunja doktora Krušića i ubili ga u Taborištu pošto je liječio Srbe u Slunju. Zatim je dodao da se ustaše u Slunju same srušile crkvu, kako bi prikazali europskim posmatračima kako su četnici srušili katoličku crkvu.

Do tog sastanka potpukovnik Radeković Mirko je govorio stalno o slunjanima kao Hrvatima ali na tom sastanku više nije spominjao Hrvate nego samo u svakoj riječi Ustaše iz Slunja i okolice.

Također je Pajić Miloš rekao na sastanku da im više ne treba europska misija da dolazi na njihove sastanke, jer da su oni izdajice, jer su nosile novac Ustaši Vladi Katiću koji je bio zapovjednik ZNG u Slunju. Tada su se pobunili Bosanci i govorili Pajiću da njegovo nije da odlučuje tko će prisustvovati sastanku i da europska misija posmatrači rade svoj posao i da se nitko u njihov posao ne miješa ali je Pajić stalno ponavljao da su oni ne poželjni.

Pero Mirčić upravnik zatvora u Slunju je na sastanku rekao : Da se mi ne bi zavaravali u Slunju i drugim selima nema Hrvatske nego je to sve SAO Krajna na što su se Bosanci protivili i rekli da je Slunj s okolicom za njih uvijek Hrvatska  koja je od svijeta priznata, a ne SAO Krajina.

Dana 24.12.1991. godine ja sam nakon tih sastanaka i ubjeđivanja odlučio sa suprugom i svojim putničkim automobilom ići u Slunj kod kuće, jer mi je obećao Zamjenik Pajić Miloša, Trbojević Mane s kojim sam uvijek u dobrim odnosima i rekao. xxxxxxxxxxxx ja tebi i supruzi garantiram siguran prolaz kući, a ako se bojim da dođem do njega da će dati propusnicu i kaže mi smo ljudi. Na osnovu garancije Zamjenika ili pomoćnika Pajića, Trbojević Mane i ja smo odlučili ići u Slunj dana 24.12.1991. godine.

Kada sam došao na most rijeke Korane u Bogovolji na straži sam zatekao Milošević Milu sin Sime koji ima vojničku uniformu, s naoružanjem, pa je meni Milošević rekao da je moj teretni automobil marke ”TAM” odvezao navodno Mlađan Mile prema Cvijanović Brdu, a da je to njemu rekla njegova snaja Bara, supruga od brata Ilije. Na mostu sam još vidio u uniformi s dugim i kratkim naoružanjem Dušana Topića, koji je cestar i radio u poduzeću za za ceste Karlovac RJ Slunj, Đurić Spasu iz Broćanca koji je bio čuvar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj, Spasića sina od zastavnika iz Slunja. Pošto u Bogovlji nismo ja i supruga dobili propusnice, a više se ne izdaju u Furjanu trebali smo ići po propusnicu u Koranski Lug, ali sam bio nesiguran pa je samnom išao i Spasić koji je dobar i od je išao kao pratnja. U Koranski Lug smo došli je, supruga Jelena i Spasić i tražio sam propusnicu, koju sam dobio od Bogdana Ćosića, a u potpisu stoji da je komandant Bošnjak Branko iz Slunja. Propusnica nema pečat pa sam rekao zašto nema pečat, pa je Bošnjak rekao da ne treba i da neću imati problema, samo da kažem tko mi je izdao propusnicu.

Kada sam čekao propusnicu došao je kamion pun rezervista iz Srbije i bilo mi je neugodno jer kako se govori da su rezervisti opasni. Vidio sam tu gdje sam dizao propusnicu Modrušan Dragu suprugu od Dragana Modrušana gdje ima kod sebe neke kante i s njom je razgovarala moja supruga . Također se meni javio Cvjetičanin Stevo iz Nove Kršlje koji je također obučen u SMB uniformu, naoružan i ima neki veći čin i Stevo me pitao za sina xxxxx.

Došao iz Koranskog Luga u Furjan kod stare škole gdje se nalazi rampa i na rampi sam zaustavljen i tu sam vidio Karamarković Milorada zv. Karo iz Slunja, koji je radio kao automehaničar u poduzeću ”Saobraćaj” Slunj, a Milorad je obučen u vojničku uniformu i naoružanjem, a pokraj njega je stajao Šima Galokap iz Salopek Sela i imao je na ruci bijelu traku. Malo dalje od Karamarkovića stajao je Vujčić Milan koji je radio u skladištu trgovačkog poduzeća ”Kordun” Slunj i Vujčić je obučen u SMB uniformu s dugim naoružanjem.

Prošli smo ja i supruga Jelena Furjan i došli kući u Gornje Taborište kod tvornice televizora RIZ pogon TV Slunj, jer mi se kuća nalazi nasuprot kapije kako se ulazi u tvorniu. Dok sam kupio stvari oko kuće pokraj RIZ pogon TV Slunj vozao se Mlađan Mile zv. ”Šilota” iz Stojmerića koji je prije radio na RIZ kao portir a s njime s vozao Končar Mile koji je radiona na tiberčetu kod Šumarije, a supruga mu Dušanka bila konobarica kod Svete Dragojevića u Srpskom Blagaju. Njih dvojica su mene i suprugu vidjeli kod kuće, pa su nas vjerojatno i prijavili u SM u Slunju. Pošto je propusnica bila izdana do 18,00 sati ja i supruga smo se trebali vratiti nazad do 18,00 pa sam sakupio nešto stvari i krenuli smo nazad za Štrulić.

Kada sam došao u Popovac blizu kuće Joze Požege zaustavljen sam od strane tzv. ”Martićeve” milicije. Milicija njih dvojica su izašli iz vozila marke ”Zastava 101”sive boje zagrebačke registracije i sa uperenim automatima meni naredili da izađem napolje. Ja sam njih slušao i jedan policajac koji radio u miliciji u Karlovcu je mene pitao za Milu Delača i njegovog šurjaka, te govorio da je njemu Mile Delač srušio kuću koju posjeduje u Karlovcu na Švarči. Tada su mene i suprugu provocirali, gađali psa iz puške te govorili da je bolje ubiti Ustašu nego psa, zatim su pokazivali jedan karabin, te su govorili da su ubili jednog ustašu i oteli mu karabin. Mene i suprugu je bilo strah, pa je tada došao putnički automobil marke ”Mercedes” reg. oznaka JNA pa su izašli vojnici iz vozila i meni rekli ”To je taj Slunjanin što bježi”, a jedan od njih je rekao da sam ja pucao u njih.

Ja sam sa svojim vozilom išao u SUP-a Slunj, koji je smješten u hotelu ”PARK” u Slunju i tu sam vidio Bošnjak Duška sina Rade koji ima veliku bradu koji samo klimnuo glavom u znak pozdrava.

Kad sam došao u SIP-a u Slunj ja sam dao svoju putnu ispravu, a supruga nije imala dokumenata, pa su se oni između sebe dogovorili što će učiniti s nama, pa jedan od njih predložio da ih vode mene i suprugu kod komandira Pajić Miloša. Kad smo bili u hotelu ”Park” iz pravca zgrade bivšeg komiteta nailazio je Mlađan Mile zv. Šilota, koji je gledao i okretao leđa, jer je on vjerojatno i prijavio da smo ja i supruga kod kuće, jer nas je vidio kad se vozao pokraj moje kuće.

Moj automobil su pretresali, izvadili sve stvari iz vozila, a glavni kod pretresa je bio Škorić Ljuban sin Nikole, koji je mene pitao da li je automobil prepisan, na što sam ja odgovorio da nije i da nema prijašnjeg vlasnika, na što mi je Škorić odgovorio da će biti vlasnika, te sa mnom drsko postupao i bacao sve moje stvari iz vozila.

Priveden sam na saslušanje i ispitivao me je jedan meni nepoznat čovjek, a uz njega je bio Čokeša Mane iz Primišlja, kojeg dobro poznajem i s njim sam puno puta bio u društvu. Čokeša me pitao gdje se sada nalazi moj sin xxxxxx, ali sam ja odgovorio da ne znam, pa je on izvadio neki popis i rekao da mi je sin xxxxxxxx bio u rezervnom sastavu policije i poslije podnesao molbu za prijem u stalni radni odnos što odgovara istini, ali ja nisam htio priznat. Dalje mi je govorio za moju kćerku gdje se nalazi, a ja sam rekao da mi nije poznato xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. Dalje je Ćokeša meni predočio neke palete od vojnog lica neku municiju i rekao mi je da je sve našao u mojoj kući, a ja sam odgovorio da mi nije to poznato, ali sam poslije razgovarao sa sinom xxxxxxxxxxxxxx koji rekao da su ti predmeti bili u njegovoj sobi. Znači Čokeša Mane je sve znao o mojoj djeci i sve je predočio onom čovjeku koji me je ispitivao.

Dok se xxxxxxxxxx nalazio u zgradi narodne obrane na ispitivanje ispred zgrade je stajala njegova supruga xxxxxxxxxxx, koju je čuvao stražar pa pošto je bio kraj radnog vremena iz zgrade narodne obrane su izlazili s xxxxxxxx zdravili slijedeći : Janko Jezdić, njegova kćerka (nečitko) Rajka, Ana Dragojević iz Veljuna, Čedo Miljković iz Slunja, Blitva Mile, Čuić Miloš, zatim sam vidjela malog od Mile Rokvićke gdje nosi drva to je navela xxxxxxxx supruga od xxxxxxxxx. Svi muškarci su bili u uniformi. Također je xxxxxxxxx vidjela Cimeša Milana koji je prije radio u PS Slunj i Krnić Radu trgovca iz Slunja, koji je radio u TP ”Kordun” Slunj.

Nakon ispitivanja i maltretiranja pošto se bližilo 18,00 sati xxxxxxxxx i xxxxxxxx su pušteni i sa svojim vozilom su otišli za Sturlić.

Podpunoma identičnu izjavu kao xxxxxxxx dala je i njegova supruga Jxxxxxxxxxxxxxxxx SO Slunj. –

Ovl. služ.osoba:

Mirko Obajdin


 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Sastavljena u PU Karlovac u ime PS Slunj po krim. inspektoru xxxxxxxxxxxxxxx, a u vezi prikupljenih podataka za Čokeša Manu.

Čokeša Mane sin Milovana rođen dana 19.10.1937.godine u Primišljanskom Tržiću SO Slunj, sa stalnim prebivalištem u Karlovcu ul. Senjaka br. 10/A.

Čokeša Mane je bio komandir prometne milicije odnosno policije u Čazmi i iz Čazme je došao u PS Slunj, gdje je radio kao krim. inspektor, pa je iz Slunja prešao u Karlovac gdje je radio po privrednom kriminalitetu i u Karlovcu je umirovljen. Prošle godine je cijelo vrijeme bio u Primišlju SO Slunj, gdje ima obiteljsku kuću i s njim je zajedno bila njegova supruga Dušanka. Mane ima sina Miloša policajac PU Karlovac, koji više ne radi u PU Karlovac i sina jednog u Sloveniji.

Mane prošlu cijelu godinu aktivno radi u Štabu TO Veljun mjesto Primišlje. Negdje u 9 mjesecu 1991.godine po radnicima PS Slunj Odeljenje Drežnik Grad bio je priveden i zadržan Kolundžija Branko iz Primišlja, pa je u vezi puštanja na slobodu Kolundžije Zamjenik Zapovjednika PS Slunj Obajdin Mirko telefonski razgovarao sa Čokeša Manom na koji način će se pustiti Kolundžija van iz prostorije za zadržavanje i kako ga prebaciti prema Primišlju. Mane je bio član štaba TO i dogovoreno je da će Čokeša lično doći u Zeče Varoš gdje se treba dovesti Kolundžija, pa će ga on preuzeti. Iz PS Slunj Kolundžiju Branka su u Zeče Varoš odvezli krim. inspektori Gostović Dmitar i Kotić Tomislav, a u Zeče Varošu je naveden dočekao Čokeša Mane koji je preuzeo Kolundžiju Branka. Na svim sastancima u Veljunu je bio prisutan Čokeša Mne jer je član štaba TO Veljun čiji je Komandant Strunjaš Milijan direktor osmogodišnje škole u Veljunu.

Čokeša Mane je telefonski razgovarao sa Vorkapić Borom iz SUP-a Vojnić da puste jednog mještanina iz Cetingrada, a da ćemo mi pustiti Kolundžija Branka. Čokeša je ugovorio sa Vorkapićem razmjenu, pa je iz PS Slunj pušten Kolundžija Branko, zatvorenika čije ime i prezime još treba utvrditi su preuzeli radnici policije iz Cetingrada.

O napred navedenom je krim. inspektor Kotić Tomislav sačinio službenu zabilješku koju prilažemo na korištenje.

Čokeša je učestvovao u akciji napada na Slunj i poslije pada Slunja radi kao operativni radnik u miliciji u Slunju gdje saslušanje i zatvara nedužne osobe. Krajem 12 mjeseca 1991.godine u Slunju su uhvaćeni xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx. SO Slunj i njegova supruga xxxxxxxxxxxx koji su po dozvoli za ulazak u Slunj od strane vojske bili u Slunju jer su došli iz Šturlića kući, uzeli neke stvari iz kuće i vraćali se nazad jer su se trebali vratiti do 18sati u Šturlić, ali su xxxxxxxxx i xxxxxxxxxxx bili uhvaćeni i privedeni na saslušanje kod martićeve milicije i jedan dio razgovora je vodio s xxxxxxxxxxxxx Čokeša. Mane pitajući ga gdje mu se sin i kćerka nalaze, te xxxxxxxx predočavao popis u kojemu se navodi da je xxxxxxxxx sin xxxxxxxxxx u rezervnom sastavu policije i da je podnesao molbu radi aktiviranja u policiji, zatim je  xxxxxxxxxxxxxxx predočio popisu kojemu stoji da je xxxxxxxxxx kćerka xxxxxxxxx aktivan član ZNG u Slunju.

Za sada više neraspolažem s podacima što dalje radi u Slunju Čokeša Mane, ali ću preko prijateljske veze i osoba iz Slunja koje su posljednje došle iz Slunja pokušati saznati što više detalja za Čokeša Manu i slijedi nadopuna ove zabilješke.

U Karlovcu dne, 06.02.1992. godine.

Ovl. služ. osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxx


 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Sastavljena dana 06.02.1992. god. u prostorijama PU Karlovac u vezi informacije o Čokeša Mani bivšem radniku PU Karlovac.

Negdje u 09. mjesecu 1991.godine dogovorena je razmjena pritvorenih osoba od strane PS Slunj i pripadnika milicije tzv. „Krajine“ iz Vojnića.

Razmjena po jednog pripadnika sa svake strane, dogovorena je, u ime PS Slunj sa Obajdin Mirkom zamjenikom zapovjednika a u ime milicije iz Vojnića razmjenu je dogovarao Vorkapić Boro. Razmjena dogovorena putem telefona koji je još tad bio u funkciji. Sa stane PS Slunj na razmjenu je išao Kotić Tomislav i Gostović Dmitar i vozili smo pritvorenika Kolundžija Branka iz Primišlja. Razmjena je dogovorena i održana u mjestu Zečev Varoš, na pola puta između Slunja i Primišlja. S strane pripadnika tzv. SAO Krajine na razmjenu je došao Čokeša Mane sin Milovana rođ. 19.10.1937.g. u mj. Tržić Primišljanski, SO Slunj sa prebivalištem u Karlovcu, Senjska 10/A. umirovljeni inspektor PU Karlovac i Kolundžija Boško sin Branka rođ. 13.10.1950.god. u Slunju sa prebivalištem u Slunju G. Primišlje br. 38 po zanimanju vozač. Razmjena je održana u mjestu Zečev Varoš ispred kuće Zec Luke, gdje je bio prisutan kao građanin i Zec Luka, a razmjena je prošla vrlo korektno. Zatvorenika iz Vojnića preuzeli su pripadnici PS Cetingrad negdje na zamišljenoj granici između Vojnića i Cetingrada.

Ovl. sl. osoba:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-K-12 1992.god.

Datum: 26.05.1992.godine

 

 

V O J N O M JAVNOM TUŽIOCU

K A R L O V A C

 

Veza: naša krivična prijava – poseban izvještaj od 12.02.1992.godine.

Veza: vaš broj KT-55/1992. od 13.04.1992.godine.

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

kao dopuna krivične prijave  koju smo Vam podnijeli protiv Čokeša Mane.

 

Protiv Čokeša Mane iz Karlovca ul. Senjska br. 10/A a koji inače živi u Primišlju bb. SO Slunj pošto je u mirovini, podnijeli smo krivičnu prijavu zbog osnovane sumnje da je počinio kriv. djelo iz čl. 236. F KZH-a.

U Vašem zahtjevu ste naveli da se obavi informativni razgovor sa Kolundžija Brankom i ostalima, pa smo u međuvremenu obavili informativni razgovor sa xxxxxxxxxxxxxx i njegovom suprugom xxxxxxxxxxxx iz Slunja , pa njihovu izjavu dostavljamo na korištenje.

Također Vam dostavljamo izjavu xxxxxxxxxxxxx iz Cvitovića  SO Slunj, koji je bio zarobljen u Primišlju i tada je xxxxxxxxxxxx vidio Čokeša Manu na prozoru Mjesnog ureda i Čokeša je vjećao u štabu TO Primišlje da li će se xxxxxxxxxxxx pustiti ili neće. Inače je Čokeša prije pada Slunja bio stalno u Primišlju i bio član štaba „TO Primišlje“ a poslije pada Slunja je došao u Slunj i radi u SM Slunj kao inspektor, ispituje i maltretira privedene i zadržane osobe.

 

P r i l o g:  2 kom.

 

 

ZAPOVJEDNIK:

Mirko Obajdin


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT-55/92

Karlovac, 29.svibnja 1992.godine

ASM/JK

 

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

Na osnovu članka 45 stavak 2 točka 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) i članka 7 stavak 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91 i 25/92) podižem,

 

O P T U Ž N I CU

 

Protiv

ČOKEŠA MANE, sina Milovana, rođ. 19.10.1937.

u Primišljanskom Tržiću, SO Slunj, sada prebiva

u Karlovcu, Senjska 10/A, Srbina, umirovljenika

 

da je:

 

u drugoj polovini 1991. godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske  u uvjetima oružanih akcija tzv. „JNA“ i pripadnika drugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih djelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv. „SAO Krajine“, na području SO Slunj dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama SAO Krajina – TO Primišlje, zadužio oružje i pripadajuće streljivo, te obnašao funkciju člana štaba TO Primišlje, a nakon pada Slunja, prelazi u milicijsku stanicu Slunj, gdje obnaša funkciju inspektora, te u toj funkciji vršio ispitivanje uhićenih građana Hrvatske nacionalnosti.

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 236 f stavak 1 KZ RH,

Stoga,

 

P r e d l a ž e m

  1. da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna rasprava,
  2. predlažemo da se okrivljenom temeljem članka 191 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) odredi

pritvor, te da se okrivljenom temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) sudi u odsutnosti

  1. da se na glavnu raspravu pozove i sasluša kao svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska stanica Slunj prijavila je Čokeša Manu da je počinio krivično djelo činjenično i pravno opisano u dispozitivu optužnice.

xxxxxxxxxxxxxxxx navodi da kao zapovjednik odnosno zamjenika zapovjednika Policijske stanice Slunj u 9.mj.1991.g. telefonski razgovarao sa okrivljenim, a u vezi puštanja Kolundžija Branka, koji je bio priveden u Policijsku stanicu. Okrivljeni da je bio član štaba TO Primišlje, te da je dogovoreno da će okrivljeni lično doći u Zečje varoš gdje je izvršena razmjena Kolundžije. Na razmjenu od strane neprijateljske strane da je došao okrivljeni. Isto tako navodi da je Čokeša Mane – okrivljeni sudjelovao u akcijama napada na Slunj, a nakon pada Slunja da prelazi na rad u Milicijsku stanicu Slunj.

xxxxxxxxxxxxx navodi da je u 9.mj. 1991. dogovorena između Policijske stanice Slunj i pripadnika milicije tzv. „Krajina“ iz Vojnića razmjena u vezi pritvorenika Kolundžije Branka iz Primišlja. Razmjena je dogovorena i održana je u Zeč varošu, a kao predstavnik SAO Krajine da je došao okrivljeni. xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx pored ostalog navode da su u 12.mj.1991.god. dovedeni u Slunj u milicijsku stanicu na ispitivanje. Da ih je ispitivao njima jedan nepoznati čovjek, a da je s ovim bio u društvu i okrivljeni koji je inače rodom iz Primišlja, a kojeg oni inače dobro i poznaju. Okrivljeni da ih je pitao gdje im se nalazi sin, te gdje im kćerka radi i slične stvari. Iz razgovora ispitivanja od strane okrivljenog da su vidjeli da je o njihovoj obitelji okrivljeni sve znao.

xxxxxxxxxxxxxx navodi da je u toku 9.mj.1991.g. u prostorijama Mjesne zajednice Primišlje vidio okrivljenog koji je bio bivši djelatnik SUP-a Slunj i Karlovac, a inače da ga dobro poznaje, da je bio obučen u staru milicijsku uniformu sa oznakama. Da je okrivljeni bio član štaba TO Primišlje i da su ga upravo i vidjeli kada je sudjelovao u radu štaba, koji je bio smješten u školi.

Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je okrivljeni, a u cilju nasilnog obaranja državnog i društvenog ustrojstva RH, te odvajanje djelova Republike Hrvatske i pripajanje SAO Krajini, a u vrijeme oružanih akcija tzv. „JNA“ i drugih nelegalnih oružanih formacija, dobrovoljno pristupio naoružanim, nelegalnim formacijama tzv. „SAO Krajine“ i to na području općine Slunj, te aktivno učestvovao u TO Primišlje, kao član štaba, a nakon pada Slunja prelazi na rad u stanicu milicije Slunj, kao inspektor gdje vrši ispitivanja uhićenih građana Hrvatske nacionalnosti, pa stoga smatramo da se u njegovom ponašanju stiču svi bitni elementi utuženog krivičnog djela, pa se stoga ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

Kako je okrivljeni trenutno nedostupan pravosudnim organima Republike Hrvatske, predlažemo da se protiv istog odredi pritvor, te da se istom sudi u odsutnosti, jer smatramo da za to postoje važni razlozi.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Anton Stanković Moćan


 

 

Broj:  K-88/92-7

ZAPISNIK

od 9. srpnja 1992.

 

o glavnoj raspravi kod    ___ ____ suda u _______________

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet:

Nina Bubaš Tužilac:           VT Karlovac

(predsjednik vijeća-sudac)

 

Zvonimir Matan Okrivljeni       MANE ČOKEŠA

 

zbog kriv.djela iz čl.   236.f.  KZ RH

(članovi vijeća)

 

Blaženka Čurjak Br.Voj.  tužilaštva      KT – 55/92

(zapisničar)

 

 

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u sati objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

 

  1. Zamj. Voj. Tužilac  Antun Stanković Moćan
  2. Oštećeni:  ________________________
  3. Okrivljeni: branitelj Davor Popović odvj. iz Klc.
  4. Svjedoci:  pozvani

 

 

Utvrđuje se da nije moguće formirati raspravno vijeće stranke predlažu da se vanraspravno

saslušaju svjedoci.

 

Pred. vijeća donosi

 

r j e š e n j e

 

prihvaća se prijedlog stranaka, saslušat će se prisutni svjedoci.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:

 

Ja sam u Slunju živio i radio 30-etak godina a izbjegao sam iz Slunja prilikom njegova pada 15.11.1991.god. 24.12.1991.god. vlasti SAO Krajine organizirale su, odnosno pozivale su nas koji smo izbjegli da se ponovno tamo vratimo i ostanemo ili da uzmemo svoje stvari i odemo ako hoćemo. Tako smo ja i moja supruga 24.12.1991.g. s našim autom otišli do naše kuće i uzeli naše stvari. No tamošnja milicija nas je zaustavila i odvezla u stanicu gdje su nas ispitivali a između ostalih i Čokeša Mane koji je imao uniformu inspektora kakve su se i prije nosile. Nisam vidio da li je imao oružje. Sa Manom Čokešom sam bio u dobrim odnosima dok sam živio u Slunju. On je bio umirovljenik a nakon pada Slunja pristupio je formacijama „SAO Krajine“, tj. postao je inspektor njihove milicije. Nije mi poznato da li je on bio u sastavu TO Primišlje od kuda je inače rodom, da li je bio člana štaba TO Primišlje a također mi nije poznato da li je zadužio neko oružje ili streljivo. Okr. je također ispitivao i moju suprugu, i još jedan čovjek kojeg sam ocijenio kao glavnog ispitivača.

Svjedok trošak ne traži.

 

Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxxx – upozorena po čl. 325 preuz. ZKP, kći

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, nije

u rodu, nije u svađi, iskazuje:

 

Ja sam živjela u Slunju čitav svoj život sve do pada Slunja. Okr. sam stoga poznavala. Moj suprug xxxxxxxx bio je s njim u dobrim odnosima. Nakon pada Slunja 15.11.1991. ja i suprug smo izbjegli. Negdje u prosincu 1991.god. bio je organiziran sastanak u selu Raštele gdje su nas predstavnici vlasti tzv. „SAO Krajine“ uvjeravali da se možemo slobodno vratiti kućama pa smo stoga ja i suprug odlučili otići našoj kući po stvari. Dobili smo propusnice. Kada smo već krenuli kući zaustavila nas je policija ne uvažavajući naše propusnice, neosnovano nas optužujući da smo čak na njih pucali i odveli nas u zgradu gdje je nekada bila smještena narodna obrana a na kojoj je sada ćirilicom bilo napisano zatvor. Tamo su ispitivali i mene i mog supruga ali su nas isti dan pustili.

Vidjela sam u toj zgradi zatvora više ljudi koji su očito tamo radili i koji su prije bili umirovljenici. Tako sam vidjela i Čokeša Manu koji je također prije bio umirovljenik a kada sam ga ja vidjela bio je uniformiran. Ne znam da li je to bila uniforma inspektora ili ne. Mene nije ispitivao  on već jedno vojno lice. Nije mi poznato da li je okr. bio član TO Primišlje i član štaba te TO. Nisam vidjela da bi toga dana ispitivali još nekog osim mene i mog supruga. Ne znam da li je Čokeša pri sebi imao neko oružje.

Svjedok trošak ne traži.


Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx – upozoren po čl. 325 preuz. ZKP, sin xxxxxxx, star   nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:

Ja sam od rođenja pa sve do 16.11.1991.g. živio u Slunju pa sam tako iz viđenja poznavao okr. Čokeša Manu. On je inače iz Primišlja iako je imao stan u Karlovcu te je bio umirovljeni milicijski inspektor. Iz razgovora sa Topić Nenadom koji je inače vozač iz Točka rođen 1957.g., a sa kojim sam ja razgovarao službeno s obzirom da sam u Slunju također bio u policiji, ali sam razgovarao s njim u vezi njegove djelatnosti a ne u vezi Čokeša Mane, saznao da je Čokeša Mane jedan od glavnih, tj. da je on jedan od članova štaba u Primišlju. Očito je on dakle mislio da je Čokeša Mane član štaba TO, a što je i vrlo uvjerljivo s obzirom da je rođen tamo a i bio je po svojoj stručnosti obrazovaniji među žiteljima Primišlja jer je bio umirovljeni milicijski inspektor.

Inače mogu reći da su se stanovnici Primišlja svi izjasnili za pripojenje tzv. „SAO Krajini“ te su se također izjasnili da mi kao članovi pripadnici hrvatske policije nemamo tamo što tražiti. Također mi je poznato da je okr. nakon pada Slunja obavljao poslove inspektora milicije a što znači da je ispitivao građane hrvatske nacionalnosti. To mi je poznato iz razgovora sa nekim Slunjanima koji su također kao i ja morali izbjeći a koje je upravo okr. ispitivao npr. xxxxxxxxxxxxxxxxxx i dr. Nije mi poznato da li je okr.negdje kod vlastiju tzv. „SAO Krajine“ zadužio neko oružje.Mogu još dodati da su u štabu TO Primišlje osim Čokeše bili i Cekinović Branko Vorkapić Duško. Okr. znam još jedino to da je on krajem 8.mj.1991.g. a prilikom realizacije dogovora o razmjeni zarobljenika trebao preuzeti Kolundžija Branka iz Primišlja kojeg sam na dogovoreno mjesto razmjene između Primišlja i Slunja dopratio ja sa još jednim kolegom Čokeša Mane je i preuzeo Kolundžiju. Bio je u civilu a neznam da li je imao oružje. A sa Čokešom je na razmjeni bio Kolundžija Boško. Razmjeni je prisustvovao i Zec Luka ispred čije smo kuće obavili razmjenu.

To je sve što mogu iskazati, svjedok trošak ne traži.


Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx – upozoren po čl. 325 preuz. ZKP,

krim.inspektor, iz Karlovca,

nije u rodu, nije u svađi, iskazuje:

U Slunju sam živio od rođenja pa sve do pada Slunja i 24.godine sam radio u PS Slunj. Stoga poznajem okr. koji je također radio u policiji u Slunju a poslije je prešao u Karlovac. Znam da je prije par god. umirovljen pa se vratio u Primišlje otkuda je rodom i gdje si je sagradio kuću. U Primišlju je inače bila organizirana TO, a poznato mi je da je okr. bio član štaba TO zajedno sa Cekinovićem Vorkapićem i drugima. To mi je poznato ne samo iz razgovora sa drugim ljudima već iz vlastitog iskustva. Naime mi smo u 8. mj. 1991.g. dakle milicija u Slunju uhvatili Kolundžija Branka koji je inače okr. susjed pa sam telefonom nazvao u MZ Primišlje gdje je bilo sjedište štaba TO okr. i s njim sam se dogovorio o razmjeni. On je svakako bio zainteresiran za razmjenu spomenutog Kolondžija a što smo mi uvjetovali puštanjem Cindrić Milana koji je bio zatvoren u Vojniću s obzirom da ja nisam uspio dobiti telefonom Vorkapić Boru koji je inače bio načelnik policije u Vojniću. Čokeša Mane je rekao da će on sa njime kontaktirati a što je i učinio tako da je time razmjena bila dogovorena i realizirana. Okr. je preuzeo Koludžiju na mjestu koje je bilo dogovoreno a to je bilo na pola puta između Primišlja i Slunja. Kolunžiju su na razmjenu dopratili Kotić Tomislav i Gostović Dmitar. Isto tako meni je poznato da je nakon pada Slunja okr. prešao u policiju u Slunju gdje je vršio poslove inspektora tj. gdje je vršio ispitivanje građana. To mi je poznato iz razgovora sa izbjeglim slunjanima, mojim zemljacima s kojima s često nađem u Karlovcu. Tako mi je to ispričao npr. xxxxxxxxxxxxxx a i mnogi drugi. To mi je također potvrdio i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx a i mnogi drugi. Također mi je iz razgovora sa bivšim zapovjednik PS Slunj Panić Ivanom poznato da je okr. još dok je bio u TO Primišlje bio u maskirnoj uniformi te da je pri sebi imao pištolj i AP. Panić je to vidio kada je razgovarao sa okr. oko obustave vatre. Isto tako mogu reći da smo mi iz Primišlja dobili pismenu obavijest da naša policija tamo nema što tražiti jer da oni pripadaju tzv. „SAO Krajini“ Vojnić.

Svjedok ne traži trošak.

Dovršeno u 13,15 sati.

Predsjednik vijeća: Nina Bubaš

Zapisničar: Blaženka Čurjak

 

N.-

I/Ročište 14.7.1992. u 8,45 sati. – zovi: -VT Klc.

–        branitelja.

Karlovac, 9.7.1992.godine.

 

S.B.

Stranke primile na znanje datum rasprave. –

Karlovac, 9.7.1992.

 

 

S u d a c:

Nina Bubaš


Broj:  K-88/92-8

ZAPISNIK

od 14. srpnja 1992.

 

o glavnoj raspravi kod    ___ Vojnog      __suda u ___Karlovcu_______

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet:

Nina Bubaš Tužilac:           VT Karlovac

(predsjednik vijeća-sudac)

 

Zvonimir Matan Okrivljeni       MANE ČOKEŠA

 

zbog kriv.djela iz čl.   236.f. st. 1  KZ RH

(članovi vijeća)

 

Blaženka Čurjak Br.Voj.  tužilaštva      KT – 55/92

(zapisničar)

 

 

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u sati objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

 

  1. Zamj. Voj. Tužilac  Antun Stanković Moćan
  2. Oštećeni:  ________________________
  3. Okrivljeni: branitelj Davor Popović odvj. iz Klc.
  4. Svjedoci:  __________________

 

 

Utvrđuje se da su pristupile pozvane osobe.

Utvrđuje se da je rješenje o suđenju o odsutnosti pravomoćno.

Utvrđuje se identitet okr.

 

Okr. MANE ČOKEŠA – podaci kao na listu 9 spisa.

Pred.vijeća otvara zasjedanje, objavljuje predmet gl. Rasprave i sastav vijeća na koje nema

primjedbi.

Gl. rasprava je javna i počinje čitanjem optužnice.

 

DOKAZNI POSTUPAK

 

Stranke predlažu da se pročitaju iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Zamjenik VT odustaje od saslušanja svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx.

Vijeće donosi

 

R j e š e n j e

 

Prihvaćaju se prijedlozi stranaka.

Čitaju se iskazi svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Vrši se uvid u izvod iz KE.

Daljnjih dokaz. Prijedloga nema.

DOKAZNI POSTUPAK DOVRŠEN. –

Riječ stranaka.

Zamjenik VT – u cijelosti ostajem kod podnesene optužnice. Smatram dokazanim da je okr. počinio utuženo kriv. djelo pa predlažem da se proglasi krivim i osudi po zakonu.

Branitelj – smatram da nije u potpunosti dokazano da bi moj branjenik počinio utuženo kriv. djelo, predlažem stoga oslobađajuću presudu, a u koliko bude vijeće smatra suprotno predlažem da se što blaže kazni.

Daljnjih izjava nema.

 

GLAVNA RASPRAVA DOVRŠENA


Vijeće se povlači na vijećanje i glasanje, te donosi,  a predsjednik vijeća javno izriče slijedeću

 

 

P R E S U D U

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Okr. ČOKEŠA MANE

 

k r i v  j e

 

što je:

 

u II. polovini 1991.god. u cilju nasilnog obaranja društvenog uređenja i ustrojstva RH u uvjetima oružanih akcija tzv. JNA i pripadnika drugih naoružanih formacija čiji je cilj bio odcjepljenje pojedinih dijelova RH i stvaranje tzv. SAO Krajine na području SO Slunj dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama SAO Krajina – TO Primišlje, zadužio oružje i pripadajuće streljivo, te obnašao funkciju člana štaba TO Primišlje, a nakon pada Slunja prelazi u Milicijsku stanicu Slunj, gdje obnaša funkciju inspektora te u toj funkciji vrši ispitivanje građana hrvatske nacionalnosti,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnost RH,

čime je počinio kriv. djelo protiv RH – oružanom pobunom – označeno po čl. 236. – f st. 1 KZ RH, pa se temeljem istog zakonskog čl.

 

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA u trajanju od 9 / devet / godina.

Temeljem čl. 98. st. 4 preuzetog ZKP TKP padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Dovršeno u 9,15 sati.

Predsjednik vijeća: Nina Bubaš

Zapisničar: Blaženka Čurjak


Broj:  K-82/92-6

ZAPISNIK

od 16. srpnja 1992.

 

o glavnoj raspravi kod    ___ Vojnog        _suda u ___Karlovac______

 

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet:

Nina Bubaš Tužilac:           VT Karlovac

(predsjednik vijeća-sudac)

 

Juraj Boljkovac Okrivljeni       I okr. Mile Bosnić i dr.

 

Zvonimir Matan zbog kriv.djela iz čl.   236.f.  st. 1. i 2. KZ RH

(članovi vijeća)

 

Blaženka Čurjak Br.Voj.  tužilaštva      KT – 382/92

(zapisničar)

 

 

Predsjednik vijeća – Sudac otvara zasjedanje u sati objavljuje predmet glavne rasprave.

Utvrđuje se da su pristupili:

 

  1. Vojni. Tužilac  Drago Novosel
  2. Oštećeni:  ________________________
  3. Okrivljeni: branitelj Davor Popović odvj. iz Klc.
  4. Svjedoci: Gojko Rakinić, xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

Utvrđuje se da su pristupile pozvane osobe.

Utvrđuje se identitet okr.

 

I okr. MILE BOSNIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.

II okr. MILOVAN MATIJEVIĆ – podaci kao na listu 12 spisa.

 

Pred. vijeća otvara zasjedanje, objavljuje predmet gl. rasprave i sastav vijeća na koji nema

primjedbi.

 

Utvrđuje se da je rješenje o  suđenju u odsutnosti pravomoćno.

Svjedoci upućeni izvan sudnice.

Gl. rasprava je javna i počinje čitanjem optužnice.

 

 

 

 

 

DOKAZNI POSTUPAK

 

Svjedok GOJKO RAKINIĆ – upozoren po čl. 325 preuzet ZKP, sin Milovana, star 56 godina,

automehaničar iz Slunja, Ogulinska 15, nije u rodu, nije u svađi,

iskazuje:

 

Na pitanje VT odgovara: nakon sastanka u Raštelima. Bila sam kod svoje kuće ali da ju je tamošnja policija Martićeva zaustavila, te da su ih priveli na ispitivanje u zgradu  zatvora u Slunju, gdje su bili i zatvoreni odnosno pritvoreni ali i pušteni istog dana. Naravno da je policija koja nas je privela ima kod sebe oružje. Iz Slunja smo izbjegli pred napadima JNA i kišom granata koja je bila srušena na naš grad. Moja kuća bila je mitraljirana prije no što smo izbjegli iz Slunja a naravno da nitko iz naše kuće nije dao povoda za to pucanje ili bilo čim drugim.

 

Pitanja na svjedoka nema.

 

VT predlaže da se od Povjereništva općine Slunj zatraže podaci koliko je Hrvata ostalo u Slunju nakon pada Slunja, koliko ih je ukupno izbjeglo i koliko ih je ubijeno, podatak o tome od kog perioda je funkcionirala vlast i to hrvatska vlast u Slunju, da se sasluša svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx, radnik „?“ Karlovac, izbjeglica iz Slunja i xxxxxxxxxxxxxxxxx sa područja Kamenice a čije adrese može dati xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, te izjavljuje da će dostaviti imena svjedoka koje će naknadno predložiti.

Vijeće donosi

 

r j e š e n j e

Prihvaća se prijedlog VT pa se današnje ročište odlaže, a slijedeće zakazuje odnosno zakazat će se pismenim putem.

 

Dovršeno u 11,15 sati.

Predsjednik vijeća; Nina Bubaš

Zapisničar: Blaženka Čurjak


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             Broj: III K-88/92-10

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Nine Bubaš kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Mane Čokeše, zbog krivičnog djela iz čl. 236-f st. 1 KZ RH, na glavnoj i javnoj raspravi zakazanoj povodom optužnice VT Karlovac, broj KT -55/92, zaprimljene 3. lipnja 1992.godine, dovršenoj 14. srpnja 1992.godine u prisutnosti zamjenika VT Karlovac Antuna Stankovića Moćana i branitelja Davora Popovića odvjetnika iz Karlovca, a u odsutnosti okrivljenika

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Okr. MANE ČOKEŠA, sin Milovana, rođ. 19.10.1937. u Primišljanskom Tržiću,

SO Slunj, s posljednjim poznatom prebivalištem u Karlovcu,

Senjska 10-a, Srbin, umirovljenik

 

 

k r i v   j e

 

što je:

 

u drugoj polovici 1991.godine u cilju nasilnog obaranja društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske u uvjetima oružanih akcija tzv. JNA i pripadnika dugih neprijateljskih formacija čiji je cilj bio otcijepljenje pojedinih djelova Republike Hrvatske i stvaranje tzv. SAO Krajine, na području SO Slunj dobrovoljno pristupio nelegalnim oružanim formacijama SAO Krajina – TO Primišlje, zadužio oružje i pripadajuće streljivo, te obnašao funkciju člana štaba TO Primišlje, a nakon pada Slunja prelazi u milicijsku stanicu Slunj gdje obnaša funkciju inspektora, te u toj funkciji vršio ispitivanje uhićenih građana hrvatske nacionalnosti,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,

čime je počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno po čl. 236-f st. 1 KZ RH,

pa se temeljem istog zakonskog čl.

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 9 / devet / godina.

 

Temeljem čl. 98 st 4 Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o kriv. postupku (NN br. 53/91) kao Zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu ZKP) troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

VT Karlovac optužilo je okr. zbog krivičnog djela iz čl. 236.-f st. 1 KZ RH, koje je činjenično i pravno opisano u optužnici i izreci presude.

24. lipnja 1992. godine doneseno je rješenje o suđenju okr. u odsutnosti. –

U dokazanom postupku saslušani su svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, izvršen je uvid u izvod iz KE. –

Na osnovu ovako provedenog dokazanog postupka sud je utvrdio da je okr. kriv za utuženo kriv. djelo. –

Zamjenik VT odustao je od saslušanja svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx, a sud po službenoj dužnosti nije našao potrebnim izvođenje i ovog dokaza, smatrajući da je činjenično stanje na osnovu provedenih dokaza u potpunosti utvrđeno. –

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx iskazao je da je živio u Slunju 30-etak godina, te da je izbjegao iz Slunja 15.11.1991.g. Poznavao je okr. Tamošnje vlasti organizirale su da izbjegle osobe mogu u koliko to žele uzeti neke svoje stvari, pa je tako on sa suprugom 24.12.1991.g. otišao kući po neke stvari. No zaustavila ih je tamošnja milicija i odvezla u stanicu gdje su ih ispitivali, a između ostalih i Čokeša Mane koji je na sebi imao uniformu inspektora. Ne zna da li je kod sebe imao oružje. Poznato mu je da je Čokeša Mane inače bio umirovljenik, ali da je nakon pada Slunja postao inspektor milicije SAO Krajine. –

Svjedokinja xxxxxxxxxxxxxxxxx, također je iskazala da ih je policija u Slunju u prosincu 1991.g. kada su tamo došli po neke svoje stvari, odvezao u zatvor gdje su ispitivali i nju i supruga. Tamo je vidjela i Čokeša Manu kojega je poznavala od prije s obzirom da je živjela u Slunju,a koji je tada kada ga je vidjela bio uniformiran. Ne zna da li je to bila uniformirana inspektora ili neka druga. –

Svjedok xxxxxxxxxxxxx iskazao je da je također poznavao okr, jer je od rođenja živio u Slunju. Poznato mu je da je on bio umirovljeni policijski inspektor. Iz razgovora sa Topić Nenadom, vozačem iz Točka, saznao je  da je Čokeša Mane član štaba u Primišlju, gdje je inače i rođen. Svjedok je dalje iskazao da je okr. nakon pada Slunja obavljao poslove inspektora milicije, dakle da je ispitivao građana hrvatske nacionalnosti, a o čemu ima saznanje iz razgovora sa mnom izbjeglim Slunjanima, npr. xxxxxxxxxxxxxx i dr. Svjedok je dodao i da je okr. u 8.mj. 1991.g. učestvovao u realizaciji dogovora o razmjeni zarobljenika preuzevši Kolundžija Branka iz Primišlja. –

Svjedok xxxxxxxxxxxxx također je živio u Slunju te je tako i poznavao okr. za kojeg je iskazao da je prije nekoliko godina umirovljen a da je prije toga radio u policiji i to najprije u Slunju a potom u Karlovcu. Poznato mu je da je okr. bio član štaba TO Primišlje, gdje je inače rođen, te da su članovi toga štaba također bili Cekinović, Vorkapić i dr. Ta činjenica poznata mu je ne samo iz razgovora sa drugim ljudima već i iz činjenice da je upravo sa okr. koji se nalazio u MZ Primišlje gdje je bilo sjedište štaba TO telefonom razgovarao o razmjeni zarobljenika, konkretno Kolundžije Branka. Upravo je okr. i preuzeo spomenutog Kolundžiju. Svjedok je dalje iskazao da je okr,. nakon pada Slunja prešao u tamošnju policiju gdje je vršio poslove inspektora, dakle, vršio ispitivanje građana. To mu je rekao xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx i drugi izbjegli Slunjani. Iz razgovora sa xxxxxxxxxxxxxx također je saznao da je okr. dok je bio u TO Primišlje imao maskirnu uniformu, a od oružja pištolj i automatsku pušku. –

Izvodom iz KE za okr. utvrđeno je da do sada nije osuđivan. –

Iskaze svih saslušanih svjedoka sud je ocijenio istinitima, jer su dati vrlo uvjerljivo, konkretno, argumentirano, te su međusobno suglasni. Tako iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxx proizlazi da je okr. u inkriminiranom periodu bio pripadnik TO Primišlje i to član štaba navedene TO. Također iskazom svjedoka xxxxxxxxxxxxxx utvrđeno je da je okr. u toj funkciji zadužio i oružje i uniformu. Nadalje iskazima svih saslušanih svjedoka utvrđeno je da je okr. potom prešao u milicijsku stanicu Slunj, gdje je obnašao funkciju inspektora, pa da je dakle ispitivao uhićene građane hrvatske nacionalnosti. Nesporno je da je cilj ovakvih aktivnosti okr. bio usmjeren na nasilno obaranje društvenog i državnog ustrojstva Republike Hrvatske, uz odcjepljenje pojedinih njenih teritorija i stvaranje tzv. SAO Krajine, dakle da je sudjelovao u oružanoj pobuni protiv RH, pa se u njegovu ponašanju stiču svi bitni elementi kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 KZ RH.

Stoga je proglašen krivim i osuđen po zakonu. –

Kod odluke o krivičnoj sankciji sud je imao u vidu životnu dob okrivljenika, njegovu dosadašnju neosuđivanost koju je cijenio kao olakotnu okolnost, te težinu počinjenog krivičnog djela. Imajući u vidu sve ove okolnosti sud je mišljenja da će se izrečenom zatvorskom kaznom u trajanju navedenom u izreci presude postići svrha kažnjavanja predviđena u zakonu. –

Temeljem propisa citiranog u izreci presude odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padnu na teret budžetskih sredstava. –

U Karlovcu, 14. srpnja 1992. godine. –

 

 

ZAPISNIČAR :                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Blaženka Čurjak v.r.                                                                           Nina Bubaš v.r.

 

 

PRAVNA POUKA:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH. –

 

 

 

DOSTAVLJENO:

 

  1. VT Klc.. KT-55/92
  2. Odvj. Davor Popović, Klc.
  3. Mane Čokeša, Ogl. Ploča suda

 

 


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             Broj: III K-88/92-16

Kv – 285/92

R J E Š E N J E

 

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjca i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv okr. Mane Čokeše, zbog kriv. djela iz čl. 236-f. st. 1 KZ RH, postupajući po službenoj dužnosti, u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 1992.godine

R i j e š i o   j e

 

I – Temeljem čl. 1 st. 2 Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, krivični postupak protiv opt. ČOKEŠA MANE, sina Milovana, rođ. 19.10.1937. u Primišljanoskom Tržiću, Slunj, sa posljednjim prebivalištem u Karlovcu, Senjska 10-a  o b u s t a v l j a   s e . –

 

II – Rješenje ovog suda od 5. lipnja 1992.godine, broj K-88/92-2, kojim je određen pritvor protiv ČOKEŠA MANE, stavlja se van snage. –

III – Naredba ovog suda od 5.lipnja 1992.godine, broj K-88/92-3, kojom  je određeno izdavanje tjeralice protiv ČOKEŠA MANE   p o v l a č i   s e . –

IV – Rješenje ovog suda od 24. lipnja 1992. godine, br. K-88/92-4 kojim je odlučeno da će se ČOKEŠA MANI suditi u odsutnosti, stavlja se van snage . –

 

O b r a z l o ž e n j e

 

VT Karlovac pod brojem KT-55/92 podiglo je optužnicu kod ovog suda protiv Čokeša Mane, radi kriv. djela iz čl. 236-f st. 1 KZ RH, u kojoj se navodi da je u vrijeme napada na Hrvatsku u Slunju obnašao funkciju inspektora kod tzv. „SAO Krajine“ te u toj funkciji vršio ispitivanje uhićenih građana hrvatske nacionalnosti, pa je dakle sudjelovao u oružanoj pobuni koja je bila upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske . –

Nakon podizanja optužnice predsjednik vijeća odredio je pritvor, raspisao tjeralicu i riješio da će se suđenje provesti u odsutnosti okr. –

Postupajući po Zakonu o oprostu od kriv. progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, a primjenom čl. 1 označenog Zakona, vijeće je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za obustavu postupka. –

Obzirom da je postupak obustavljen, valjalo je van snage staviti rješenje o pritvoru i rješenje kojim je određeno da će se okr. suditi u odsutnosti, kao i povući naredbu kojom je određeno izdavanje tjeralice. –

Iz opisanih razloga rješeno je kao u izreci.

 

Karlovac, 19. studeni 1992.godine. –

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Zvonimir Matan

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja VT Karlovac može uložiti žalbu u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH. –

 

 

DOSTAVLJENO:

 

  1. VT Klc. na KT-55/92
  2. Mane Čokeša, ogl. Ploča suda
  3. Odvj. Davor Popović, Karlovac
  4. Uprava Okr. zatvora Klc. – Odjel III
  5. Policijska uprava Karlovac
  6. Predsjedništvo ovog suda

 

 

 

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -