Pošaljimo Bošnjakovića u Srbiju !
Ministar pravosudja (iako je taj pojam u Hrvatskoj uglavnom nepoznanica) Dražen Bošnjaković potvrdio je kako su srpske optužnice protiv naših branitelja stigle doista 10. kolovoza. Kao razloge radi kojih nije nikoga o njima obavijestio, Bošnjaković navodi slijedeće, citiram: ‘ Mislio sam da ćemo to riješiti na način da se optužnice uruče. A nakon toga ćemo vidjeti. Ako se bude tražila bilo kakva druga pravna pomoć, saslušanje ili postupanje suda, tada mi imamo pravo odlučiti da li ćemo uopće pravnu pomoć pružiti ili nećemo. Ovo je bila jedna vrlo ograničena pravna pomoć. Samo znači radi uručenja’.
Sad, zvuči li samo meni ovo kao odgovor teško retardiranog čovjeka, ili je doista tako?
Da je ‘hrvatskim’ vlastima do branitelja stalo otprilike kao do lanjskog snijega, imali smo se bezbroj puta prilike uvjeriti. I iskreno sumnjam kako bi i sada itko maknuo prstom, da ovaj put nije optužen i bivši tužitelj ex Jugoslavije a današnji velikodužnosnik HDZ-a, Vladimir Šeks.
Prisjetimo se slučaja Marić i slučaja Purda, gdje je Marić osudjen na 12 godina robije u četničkom zatvoru, a Purda pušten nakon niza braniteljskih prosvjeda, čime se na Vladu činio i te kakav pritisak. Ono što je zajedničko i jednom i drugom je to, kako oni nisu pojma imali o tome da je srpsko pravosudje raspisalo za njima tjeralice, niti da su stigle bilo kakve optužnice protiv njih. Nitko nije našao za shodno obavijestiti ih o tome. Da jeste, Marić bi danas bio doma uz svoju ženu i djecu, a Purda ne bi imao Kosoricu za krsnu kumu svom djetetu, al se ne bi ni nauživao straha.
Tom su prilikom Bošnjaković i Karamarko odigrali jednu ping-pong partiju pri čemu je loptica odletjela u prazno i nitko nije bio za nju odgovoran. Jer, dok je s jedne strane, MUP tvrdio kako je tjeralicu uredno dostavio Ministarstvu pravosudja, Ministarstvo je to negiralo, čak izjavljujući kako Purda uopće nije bio na tjeralici.
Danas, manje od godinu dana kasnije, to isto Ministarstvo pravosudja na čelu sa tim istim Bošnjakovićem, koji je trebao biti smijenjen isti čas radi svega što se dogadjalo sa Purdom i Marićem, ne nalazi za shodno obavijestiti nikoga o srpskim optužnicama, jer je ministar Bošnjaković zaključio kako to nije važno. Odnosno, kako će se cijela stvar riješiti na način da se optužnice uruče. To je jedino što zanima čovjeka koji bi trebao biti čelni čovjek našeg, HRVATSKOG pravosudja. Uručiti četničke optužnice i to je to, za Bošnjakovića. S tim, što su u medjuvremenu do tog uručenja, svih 40 branitelja sa tih optužnica uredno mogli putovati u inozemstvo i mogla ih je snaći ista sudbina kao Veljka Marića.
Bošnjaković bi vjerojatno odgovorio kako ni to nije važno.
Imamo li mi na čelu Ministarstva pravosudja mutanta, četnika ili čovjeka čiji IQ ne prelazi broj cipela i to dječjih cipela? I ima li šanse da se taj čovjek smjeni i na njegovo mjesto postavi neki Hrvat?
Hrvatska vlada nije učinila ama baš ništa po pitanju optužnica koje nam non-stop stižu iz Srbije. Nije odreagirala kada je sve to započelo, nije ulagala prigovore, nije osporavala pravovaljanost tih optužnica. U konačnici, nije odgovorila Srbiji istom mjerom. Ponašala se kao da se to nje ne tiče. Ma što ih briga za tamo neke branitelje? To su oni ljudi koji su im osigurali fotelje i više im nisu potrebni, zašto bi gubili vrijeme na njih?
Nadalje, ‘hrvatska’ vlada cijelo vrijeme krije prave informacije od javnosti, te se svi zavaravamo misleći kako Srbija nema pravo optuživati hrvatskog državljanina radi nekog izmišljenog zločina počinjenog na hrvatskom tlu.
A i te kako je to pravovaljano, jer postoji u pravu nešto što se naziva univerzalna jurisdikcija. I da ne davim previše sa pravnim izrazima, postoje izuzecima na temelju kojih se neka država može proglasiti nadležnom da sudi stranom državljaninu za zločine počinjene u stranoj državi. Najbolji primjer bi bilo sudjenje Augusta Pinocheta kojemu je Velika Britanija sudila radi zločina počinjenih u Čileu.
Da bi se tako nešto uradilo, potrebno je donijeti takav zakon, koji je Srbija očito donijela, a mi smo na to šutjeli. Na temelju toga zakona, Srbija se proglasila nadležnom suditi Hrvatima za navodne zločine počinjene na tlu Hrvatske. Gdje je u to vrijeme bilo hrvatsko pravosudje i gdje je to isto pravosudje danas, kada nas Srbija zasipa optužnicama radi toga što smo branili svoju zemlju?
Možda su, isto kao Bošnjaković, smatrali kako to nije važno ni hitno. A možda je bio zauzet sastančenjem sa predstavnicima REKOM-a, pa nije imao vremena za ovo.
Pa sada cijenu tog nemara, indolencije, nezainteresiranosti, nerada i nezastupanja hrvatskih nacionalnih interesa, koje je po meni ravno teškom kriminalnom činu, snose hrvatski branitelji.
Hrvatsko pravosudje, kao takvo, nije doraslo ni lutkarskom kazalištu i moje je osobno mišljenje kako bi svi koji u njemu rade, od prvog do posljednjeg, trebali promptno dobiti otkaze te odgovarati za posljedice svojih djela, bolje rečeno, nedjela, obzirom da je njih čin ravan činu veleizdaje. Ništa drugo nije zavrijedila niti Vlada čije je to ministarstvo, jer je to ministarstvo u biti njeno ogledalo.
A Bošnjaković?
Njega bi, recimo, trebalo poslati u Srbiju i razmijeniti ga za Marića, neka robija tamo umjesto njega. Pa možda nakon 12 godina robije i još jednog sudskog procesa shvati kako hrvatski nacionalni interesi nisu nešto što se može pospremiti u ladicu i zaboraviti na to, kao što hrvatski branitelji nisu tamo neki bezveznjaci kojima je zaboravio uručiti kaznu za krivo parkiranje.
Ako Bošnjakovića pošaljemo u Srbiju, postoji mala mogućnost da idući ministar pravosudja, čiji god on bio, shvati kako se hrvatsko pravosudje ne naziva hrvatskim zato što treba raditi za interese Srbije.
To bi ujedno bila i dobra poruka onima koji su ga na mjesto ministra postavili, a koji, kako se meni čini, igraju skupa s njim i dalje u timu, zajednički lažući i varajući hrvatski narod.
Diana Majhen
