Političari na obljetnicama
Dugo sam vremena pokušavala shvatiti kako političare nije sram pojavljivati se na obljetnicama i godišnjicama neke vojne akcije, smrti nekog branitelja ili proslave nekog datuma značajnog za stvaranje neovisne Hrvatske države. U redu, svi znamo da se vole slikati a poznato nam je i da je svaka sličica, po mogućnosti sa naručenim popratnim tekstom, prilika za sakupljanje političkih bodova. Ali ipak…
Uvriježeno je mišljenje kako političari nemaju obraza (ja osobno mislim da imaju, i to bar 10 hektara svaki) pa nas ništa ne bi trebalo ni iznenaditi što dolazi od njih. Ali jednostavno mi je zlo od njihovih pojava na datumima koji su važni svim Hrvatima koji drže do svoje zemlje, zato što oni ne drže ni malo.
Evo, uzmimo za primjer 21. proslavu obljetnice akcije ‘Plitvice’ i pogibije Josipa Jovića. Tko se tamo pojavio? Ivo Josipović, bulazneći i dalje o pravu i pravdi (valjda za četnike i jugoslavene, jer za nas Hrvate ne postoji) i koji, što vrijeme više odmiče, sve više i više podsjeća na Mesića. Stalno slušamo o ‘nekim koji rade to i to..’ ili o ‘pojedincima koji ne rade dobro…’ Zvuči poznato? Josipović je Plitvice iskoristio da propagira suživot, ljudska prava (zna se da za Hrvate ljudska prava ne postoje) te govori o tamo nekoj agresiji, bez da je jasno imenovao agresora, pretpostavljam iz straha da će opet dobiti koju packu iz Srbije.
Plejada onih koji su najavljeni u protokolu za Plitvice doista je nevjerojatna:
Uz Josipovića, tu je i njegov savjetnik Saša Perković. Pretpostavljam da se njegovi savjeti očituju u tome kako spriječiti kazneni progon njegovog oca udbaša Josipa Perkovića, kojeg Njemačka već godinama traži radi istrage o ubojstvima. Tu je nadalje i Fred Matić, kako ga sjajni Zvonimir Hodak naziva, mobilizirani dragovoljac, koji bi silom htio objaviti registar branitelja i iznijeti na vidjelo tko je tu pravi branitelj a tko lažni, ali samo po cijenu da se njega u svemu tome preskoči. Bivši predsjednikov savjetnik, kojeg je ovaj uspio postaviti za ministra branitelja i time neizmjerno usrećio svakog istinskog hrvatskog branitelja, poglavito one koji su s Fredom bili u Vukovaru i izvlačili ga iz podruma.
Pa imamo Zrinku Vrabec Mojzes, koja je ostala zapamćena po riječima ‘Oni su nama oprostili, ali mi njima nećemo’ a prepuštamo čitateljima da donesu zaključak o tome tko su to ‘oni’ a tko ‘mi’. Naravno, takodjer savjetnica vrlog nam predsjednika. Slijedi Siniša Tatalović , takodjer predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku. Čini se da je ovaj put Dejana Jovića ostavio doma, što je velika šteta jer je propuštena prilika za još jedan divan govor o tome kako se Jugoslavija nije trebala rušiti, nego smo svi skupa i dalje trebali živjeti sretno u njoj.
No, to što je Jović ostao doma nadoknadila je cijela horda ostalih političara, tako da se gubitak nije previše osjetio.
I dok tako razmišljam, čitam usput vijest o Plitivicama na braniteljskom portalu i vidim kako je potpredsjednik hrvatskog Sabora u svojstvu izaslanika predsjednika istog ČESTITAO 21. Obljetnicu pogibije Josipa Jovića.
I odjednom sve sjeda na svoje mjesto.
Zašto se političari pojavljuju na obljetnicama? Pa upravo zato, da si čestitaju što je toliko hrvatskih branitelja manje, što automatski znači manje hrvatskih domoljuba koji bi ih jednoga dana mogli pozvati na red za sve što su učinili sa zemljom za koju su se borili.
Datumi koji u nama izazivaju tugu, ili ponos, u njima vjerojatno izazivaju osjećaj sreće. Gle, taj i taj se više nikada neće moći boriti za slobodnu Hrvatsku. Jedan ustaša manje. Jedan rušitelj Jugoslavije i bratstva i jedinstva koji više nikada to neće moći ponoviti.
Nije ni čudo da ih je toliko na obljetnicama sjajnih akcija u kojima su toliko vrijedni Hrvati ostavili svoje živote kako bi mi danas živjeli slobodno.
Za ostatak su se pobrinuli. Čujem kako je upravo svježe podignuto novh 300 optužnica protiv hrvatskih branitelja. Oni koji nisu dobili metak od njihove vojske s kokardom ili toliko ljubljenom petokrakom na čelu, dobit će zatvorske kazne i sve 5.
Čudi me da se ne okupljaju i pred zatorima. To bi im bila još jedna idealna prilika za slavlje, na kojemu bi si takodjer mogli medjusobno čestitati, prebrojati sve hrvatske branitelje koje je NJIHOV pravni sustav strpao u zatvore i izračunati koliko je to manje Hrvata kojima je do Hrvatske.
A što se Plitvica tiče, mislim da je tamo nedostajao jedino Mladen Bajić.
Kako je izvrsno rekla kolegica Jasna, da je Josip Jović kojim čudom ostao živ, već bi ga Bajić do sada tri puta optužio za neke izmišljene ratne zločine. Možda se zato Bajić nije ni pojavio, ovu žrtvu više nije mogao progoniti.
Sve u svemu, tamo gdje su političari na okupu, postoje samo dvije mogućnosti:
Ili se Hrvatima tamo nešto strašno dogodilo, ili im oni spremaju ono strašno što će im se tek dogoditi.
Diana Majhen
