POBJEGLICE, ČETNICI I KOMUNISTI
Tko je slijedeći na redu da odleti s Pantovčaka, pitanje je koje se nameće nakon današnje izjave predsjednika Josipovića kako će zatražiti istragu o curenju podataka iz Ureda predsjednika.
Moje je osobno mišljenje kako Josipovića pere teška manija proganjanja. Te neke provale u njegov stan o kojima nije obavjestio policiju nego Sašu Perkovića, pa zatim ona zbrka i strka oko izbora tjelohranitelja, a sada je zaključio kako podaci o osiguranju, koji su procurili u javnost, ozbiljno ugrožavaju njegovu sigurnost. Dobro, spomenuo je i Kosoricu, al svi znamo da ne laje pas sela radi, nego sebe radi.
U iščekivanju najavljene istrage, ovo s Josipovićem sve više me podsjeća na McChartya i lov na vještice, samo što je kod nas obrnuta situacija, ovdje uglavnom stvarni i dokazani komunisti proganjaju one koji to nisu.
U medjuvremenu, doznali smo da će nas Mesićevo daljnje nanošenje štete ovoj državi (čitaj: daljnje bavljenje politkom) koštati oko 700 000 kuna godišnje. Ako toliko priznaju, mogu si misliti o kakvoj se cifri doista radi. Kao naručeno u ovo doba, kada se svako malo zatvara neka tvornica ili poduzeće, a u Hrvatskoj je broj nezaposlenih odavno prešao brojku od 300 000 i nezaustavljivo raste. Bitno samo da Mesić to neće osjetiti na svojoj koži, doista bi bilo strašno da netko tko je 10 godina bio predsjednik živi od neke sitne predsjedničke mirovine.
A da ne prodje previše vremena kako nismo popljuvani, pobrinuo se vukovarski gradonačelnik Željko Sabo, koji je predložio Vukovar kao mjesto sastanka Josipovića i srpskog predsjednika Tadića. Onog istog Tadića koji je, uz ostalo, tražio da nam se zabrani slavljenje Oluje 5. kolovoza. Od svih mjesta u Hrvatskoj i svijetu općenito, ni manje ni više nego Vukovar. Doista mi se ponekad čini da nas iskušavaju do koje mjere možemo nešto podnijeti bez reakcije. Jedino pozitivno u svemu tome bio je odgovor dopredsjednika vukovarskog HSP-a Petra Macuta, koji je poručio kako se predsjednik Josipović može na Pantovčaku susretati s kim god hoće, ali na Ovčaru i Memorijalno groblje mogu doći samo oni koji imaju pijeteta prema narodu čije su žrtve tu i pokopane. Ajde, bar nešto, bar jedna izjava kojom se pokušava spriječiti nas da legnemo i pustimo da nas Tadić i Srbija pregaze. Kada to već nisu uspjeli u Domovinskom ratu, zašto ne bi sada Tadić malo prošetao Vukovarom, po mogućnosti crvenim tepihom, pa nam tako stavio do znanja da su sve naše žrtve i svi naši mrtvi bile uzalud, sve dok su prodane duše na ključnim pozicijama u ovoj državi.
A da se sve skupa neprestano medijski prati onako kako treba, pobrinuo se, izmedju ostalih, sarajevska pobjeglica Jergović, koji je, opisujući sada već jednog u nizu bivših savjetnika predsjednika Josipovića, napisao slijedeće: „Ali malo kasnije, u ljeto 1995, Drago se suočio s tim da je, barem s intelektualne i s emotivne strane, lakše i mrijeti za Hrvatsku, nego preskakati trupla staraca koji su za tu Hrvatsku i u ime te Hrvatske poklani i pobijeni.“
Ako tako pišu oni, koje na žalost trpaju pod hrvatske kolumniste, onda nikakvo čudo da Tadić traži zabranu slavljenja Oluje. Ima se na čega i pozvati.
U kojem smo to točno trenutku ostali bez zemlje koju smo stvarali?
Diana Majhen
