Po čemu se ‘antifašist’ Draža razlikuje od ostalih ‘antifašista’?
Sva ova silna prašina oko rehabilitacije četnika Draže Mihajlovića koja se podigla u Hrvatskoj u najmanju je ruku komična. Jeste, komična, a evo i zašto: Nije li upravo Hrvatska, svojom proslavom ustanka u Srbu, te podizanjem spomenika na mjestu četničkih zločina, a u slavu četnika, itekako rehabilitirala četništvo? Da ne bude zabune, to je učinila vlada koja se naziva hrvatskom. Usred Hrvatske. A ovo nikako nije prvi potez naših najdražih susjeda kojim su izjednačili fašizam sa ‘antifašizmom’. Prisjetimo se, kod njih su četnici izjednačeni sa partizanima i to i pravno i financijski. Time su Srbi izbjegli da se u slijedećih sto ili tisuću godina svade i navlače oko toga tko je bio fašist, a tko ‘antifašist’. Ujedinili su narod, a ja uz najbolju volju doista ne vidim nikakvu razliku izmedju jednih i drugih.
Zašto kažem da je situacija komična? Zato što se svekolika hrvatska javnost zgraža nad time, dok istovremeno Hrvatskom vladaju najgori fašisti, brižno zaodjeveni u crvene plašteve i nakićeni petokrakama, koji svoje partijske knjižice čuvaju poput najvećih dragocjenosti i po svaku cijenu provode ideologiju jednog od najvećih zločinaca na svijetu, Josipa Broza Tita. Pojam antifašizma, onog pravog i ispravnog kojim se koristi cijeli svijet izuzev Hrvatske kod nas je ionako odavno izgubio svaki smisao i služi samo kao zaštita ubojicama, njihovim naredbodavcima i istomišljenicima.
Kakvi antifašisti, koji su za vrijeme WW2 na svakom koraku ubijali civile, starce, žene i djecu, ranjenike, a umjesto zatvora, dobili su pregršt ordenja, astronomske plaće i mirovine koje su se prenosile i na njihove praunuke, te zagarantirane položaje visoko u društvu i u centrima moći. Iz tog je ‘antifašizma’ koji je stvorio jedan Bleiburg, te zatrpao cijelo područje ex Jugoslavije hrvatskim kostima, izrastao prvo komunizam, pa onda socijalizam, sve potpuno isto i bez promjena osnovne ideologije, koja bi otprilike glasila: sve koji se ne slažu s nama pobiti ili pozatvarati.
Ta se ideologija zdušno provodila tijekom pol stoljeća vladavine ex Jugoslavije, tijekom koje se nastavilo sa ubijanjem i zatvaranjem onih ‘partijski ili antifašistički’ nepodobnih. Protiv tih ‘antifašista’ smo se mi u Domovinskom ratu borili, ti ‘antifašisti’ su razrušili našu zemlju i ubijali naše ljude. I nikada za to nisu odgovarali, niti ih se smatra zločincima. Dapače, upravo suprotno. Kako bi se i dalje prao taj ‘antifašizam’, svi oni koji su mu se suprostavili danas se proglašavaju zločincima i zatvaraju.
Ako si devedesetih ustao protiv crvene petokrake, danas možeš svaki dan očekivati da podignu optužnicu protiv tebe. Jer, rušio si bratstvo i jedinstvo i Jugoslaviju, što te odmah stavlja u redove fašista. I kao takav, postaješ nepoželjan element, kojeg se treba riješiti na bilo koji način. U redu su samo oni koji su bili i ostali zagovornici Jugoslavije, kojima nije palo na pamet uzeti pušku i braniti Domovinu i svoj narod i koji su se potajno nadali kako će Hrvati rat izgubiti. Zanat koji se prenosio s koljena na koljena a kojemu je jedini cilj bio spriječiti samostalnost Hrvata i ne dati im da se izvuku ispod jugo-četničko-komunističke čizme i danas cvate bez ikakvih problema. Naziva se ‘antifašizmom’ kako bi se svijet zavarao a u biti predstavlja najgori oblik fašizma koji je ikada postojao na ovim prostorima.
Taj je ‘antifašizam’ provodio rasne zakone, držao koncentracijske logore u kojima je osim odraslih ljudi smrt zatekla i ogroman broj djece prisiljene na fizički rad, otimao i krao na svakom koraku, te gradio zatvore kako bi se što više političkih neistomišljenika u njih moglo potrpati, ukoliko ih ne uspiju eliminirati.
Potomci tih ‘antifašista’ i dalje vladaju našom zemljom, prekrajaju nam povijest i stvaraju od nas zločince, a od sebe heroje. I dalje štite svoju rodbinu i istomišljenike od bilo kakvih odgovornosti za počinjene zločine, dok istovremeno progone hrvatske branitelje na sve strane, uz danonoćne farizejske govore o pravdi koja je za njih iracionalan pojam.
I sada se čudimo što Srbija rehabilitira četničkog koljača Dražu Mihajlovića? Pa svi su pravi zločinci u Hrvatskoj odavno rehabilitirani. Kako su počinili koji zločin, tako je slijedila nagrada za njega, ili u najgorem slučaju, prešutno odobravanje. Po koji pozitivan upis u partijskoj karijeri, bolje radno mjesto, veća plaća. Hrvatska je sve svoje zločince odavno rehabilitirala, što ‘antifašističke’ i komunističke, što četničke abolicijom. A oni koji nisu rehabilitirani, očito nisu radili protiv Hrvatske, pa im rehabilitacija nije ni potrebna, u stvari.
Diana Majhen
