Čapljina – cp002

VOJNO JAVNO TUŽITELJSTVO
M O S T A R
Na
temelju Zakona o krivičnom postupku, te Uredbe o primjeni Zakona o
krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti
Hrvatske zajednice H-B, P.S. Čapljina, podnosi

K r i vi č n u   p r i j a v u
 
PROTIV:         Izvjesnog Ljube Nišlije i njegovih četnika
ZBOG:             Počinjenog krivičnog djela “ratni zločin protiv civilnog stanovništva”
čl. 142. preuzetog KZ SFRJ
 
Opis krivičnog djela:

U mjestu Tasovčićima, općina Čapljina, nalazile su se formacije
neprijateljske srbočetničke vojske koja je nad civilnim stanovništvom
vršila ubojstva, mučenja, nečovječno postupanje, primjenjivali mjere
zastrašivanja, i vršili protiv zakonito odvođenje nesrpskog življa u
logor u Bileća.
Tako
je dana 20.05.1992. godine, grupa četnika izvjesnog Ljube Nišlije
uhvatila dvojicu građana albanske narodnosti Haljilja Tanaja, rođenog
13.01.1958. godine u selu Goržup kod Prizrena i Sadata Likaja, stara
oko 17 godina rođenog u selu Krajik kod Prizrena, najprije ih
maltretirali i masakrirali. Odveli su ih u mjesto Klepci i u blizini
starog mosta na rijeci Bregavi nad njima izvršili ubojstvo, nakon čega
su ih na tom mjestu zakopali.
Na licu mjesta sada su vidljivi tragovi kopanja, odnosno uočljivo je mjesto gdje su pokopani, gdje se nalaze grobovi.
Istog
dana uhitili su Maria Vadasa, sin Josipa i majke Sene rođen 28.07.1969.
godine u Čapljini, iz Tasovčića, tukli ga. Od zadobijenih povreda
stravično je ječao i urlikao. Dana 21.05.1992. godine, odvezli su ga u
Mostar, gdje je i preminuo.
 
Dokaz:

Fotokopija ratnog dnevnika kojeg je vodio Veljko Vojinović, u kojem se
za dan srijeda 20.05.1992. godine između ostalog navodi “četnici Ljube
Nišlije u Tasovčićima uhvatili pekara albanca i njegova druga i ubili
ih u Klepcima. A Vadas Mario iz Tasovčića uhvaćen u podrumu …., te
sproveden u zatvor na daljnji postupak”.
 
Fotokopija
ratnog dnevnika Gojka Piljevića u kojem od 22.05.1992. godine je između
ostalog napisao: “Evo šta se dešavalo u Tasovčićima ova dva zadnja
dana. Išao sam sa grupom šešeljevaca po muslimanskim kućama. Oni
poludili i hoće samo da ubijaju. Tu večer doslovno zaklaše dva šiptara,
a moj nekadašnji školski drug je sutra dan podlegao silnim batinama.
Stvarno jeziv prizor. A baš sam ga nosio na nosilima do naše linije,
gdje je i prenoćio. Taj čovjek je čitavu noć jecao i klikao, stravično
sutra dan su ga odvezli u Mostar (21.05.1992. god.), gdje je i umro”.
Na
osnovu naprijed opisanog osnovano se sumnja da su četnici izvjesnog
Ljube Nišlije počinili krivično djelo, koje im se stavlja na teret.

---