Plan 21: Kako psu ubaciti petardu u usta i kako silovati djecu da nitko ne sazna
Očekivano, pedofilizacija Hrvatske nastavlja se nesmiljenom žestinom. Nakon što je već dio hrvatske javnosti saznao za stanovitog ideologa pedofilije i poremećenog seksualnog psihopata Alfreda Kinseya, te činjenicu da su rodonačelnici spolnog odgoja u Hrvatskoj školovani i obučeni kinsijevci, odnosno stipendisti, suradnici i istraživači Kinseyevog instituta, domaći pedofili i ideolozi pedofilije polako zalaze u nebrano groždje.
U nedostatku ikakvih argumenata ili protutvrdnji kojima bi pobili navode iz filma “Kinseyev sindrom” u kojem se zorno vidi što je sve radio “znanstvenik” Kinsey zajedno sa svojim suradnicima, od organizacije pedofilske mreže, preko plaćanja pedofilima da siluju vlastitu djecu, preko suradnje sa serijskim pedofilskim rekorderima koji su silovali gotovo tisuću djece, suradnje s nacističkim pedofilom, lažiranja i falsificiranja znanstvenih podataka na način da su homoseksualno silovani zatvorenici proglašeni prosječnim muškarcima kako bi se fiktivno povećao udio homoseksualaca u društvu, te na način da su prostitutke proglašene prosječnim ženama kako bi se fiktivno povećala statistička promiskuitetnost, domaćim propagatorima seksualnih sloboda koje prvenstveno uključuju pravovremenu pripremu djece za pederastiju i pedofiliju ostala je jedino prokušana bijedna metoda difamacije autora filma, kojem su paušalno pokušali proglasiti opskurnim, a cijeli otpor uvodjenja pedofilskog odgoja u hrvatske škole katoličkim talibanstvom.
I tu se jasno vidi njihova razina, kao i njihovi ciljevi. Kao prvo, autor filma “Kinseyev sindrom”, Christian J. Pinto, uopće nije katolik, nego protestant. Kao drugo, film je dokumentaran i ne temelji se na opskurnim idejama autora nego na činjenicama i navodima dr. Judith Reisman, uvažene sveučilišne profesorice prava i društvene aktivistice koja se Kinseyevim likom i nedjelom i bavi već više od 20 godina. Ni dr. Reisman nije katolkinja, već židovka. Kao treće, sam film “Kinseyev sindrom” kojeg hrvatska medijska pedofilska mreža pokušava diskreditirati snimljen je 2008. godine i suštinski je nastavak filma “Kinseyevi pedofili” koji je snimljen 1998. godine od strane britanske Yorkshire TV i višestruko nagradjivanog autora Tima Tatea. I kao četvrto, u svim uradcima pojavljuju se osobno najbliži suradnici Alfreda Kinseya i žrtve njegove “znanosti” koji nedvosmisleno priznaju ključne činjenice: da je Kinsey instruirao pedofile kako da siluju djecu i bilježe podatke, da mu je ključni izvor podataka bio stanoviti Rex King koji je silovao gotovo 1000 djece i da je dominantni dio istraživanja o ponašanju “tipičnih ljudi” provodio po zatvorima i mjestima na kojima se okupljaju homoseksualci i prostitutke, i još mnogo toga.
Obzirom da su činjenice o Kinseyu jasne i neoborive, donekle začudjuje tolika potreba za obranom lika i djela Alfreda Kinseya od zagovornika uvodjenja spolnog odgoja u hrvatske škole. Zašto su Kinsey, njegov rad i njegova vjerodostojnost toliko bitni za uvodjenje spolnog odgoja? Odgovor je prije svega potrebno postaviti u širi kontekst; Kinsey je za njihovu rodnu ideologiju ključna osoba, isto kao što je Marx ključna osoba za marksisam. Apsolutno svaka smjernica spolnog odgoja vuče korijen i temelji se na Kinseyu i njegovoj “znanosti”, ne samo zbog činjenice da su ključni autori spolnog odgoja školovani i trenirani kinsijevci, nego i zbog toga da je i većina ostalih autora preporučene literature obrazovana “po Kinseyu” i s čijim institutom suradjuje, te čije radove citira, direktno ili indirektno. Inzistiranje na ovakvom spolnom odgoju i istovremeno odricanje od Kinseya i njegove “znanosti” realno je koliko i inzistiranje na marksizmu i istovremeno odricanje od lika i djela Karla Marxa.
Prije nekoliko dana u Hrvatskoj se dogodio slučaj brutalnog nasrtaja na psa kojem je neko ljudsko smeće ubacilo petardu u usta, nakon čega je pas zadobio stravične ozljede i morali su ga uspavati. Cjelokupna javnost se nad tim činom zgrozila i nedvosmisleno ga osudila, uz poruku da bi prikladna kazna za počinitelja bila takodjer ubacivanje petarde u usta. Zgražanje javnosti je bilo sveobuhvatno, nevezano uz vjeroispovijest, nacionalnost ili političku orijentaciju, a osoba koja je to napravila, za sada i dalje nepoznata, je spontano medijski brutalno linčovana, s punim pravom. Osudu takvog čina nije pokrenula ni Katolička crkva, ni bilo koja druga vjerska zajednica, ni neka politička stranka ili nevladina udruga. Zgražanje i osude nisu imali nikakvu religijsko/ateističku tematiku, niti se išta pokušalo postaviti kao sukob religije i znanosti. Što je to natjeralo hrvatsku javnost da plebiscitno osudi taj čin? Očito, moral. I taj moral nije ni kršćanski, ni ateistički, ni liberalni, ni konzervativni, ni fundamentalistički, ni progresivni. Radi se o prirodnom instinktu potrebe zaštite slabih i nemoćnih koji je stariji od bilo kakve religije, stariji je i od ljudske vrste.
Zlostavljanje životinja nije rijedak slučaj, pa ni u Hrvatskoj. Brojni su slučajevi iživljavanja nad životinjama u kojima iživljavatelji imaju isključivo sadističke motive i zadovoljenje najnižih strasti. Pa ipak, uvriježeno je i opće mišljenje da se radi o psihopatima, bolesnicima i kriminalcima koje treba oštro kazniti, kako bi spriječilo njihovo daljnje iživljavanje nad nemoćnim životinjama.
U Hrvatskoj vlada još gore mišljenje o ljudima koji se sadistički i nagonski iživljavaju nad djecom, što je takodjer prirodno, jer je potreba za zaštitom djece od strane roditelja ipak jača od potrebe zaštite kućnih ljubimaca od strane vlasnika. Vjerojatno većina ljudi smatra da bi kazne za iživljavanje na djeci trebale biti oštrije od kazni nad iživljavanje nad životinjama.
E, pa Kisney i njegovi učenici se s tim ne slažu. Njihova ideologija govori nešto sasvim drukčije. Za njih su djeca seksualna bića od rodjenja. Za njih je seks odraslih s djecom prirodan i dobar za razvoj djece, i upravo je to potrebno naučiti djecu. Oni ne vide problem u seksualnom zlostavljanju djece, nego u osudi tog čina. Poznati Kinseyev citat koji je za pedofile sveto pismo ide ovako:
“Kada djeca bivaju konstantno upozoravana od strane roditelja i učitelja na kontakte s odraslima, i kad djeca ne dobiju objašnjenje prave prirode takvih kontakata, ona tada postaju histerična čim im starija osoba pridje, zaustavi ih i razgovara s njima na ulici, ili ih miluje, ili im predloži da nešto zajedno rade, čak i kad odrasla osoba nema u glavi seksualne primisli. Neki iskusniji proučavatelji problema mladeži su došli do zaključaka da emotivne reakcije roditelja, policajaca i drugih odraslih osoba koje su otkrile da su djeca ostvarila takav kontakt mogu uznemiriti dijete ozbiljnije nego sam seksualni kontakt. Trenutna histerija o seksualnim prijestupnicima može imati ozbiljne posljedice na mogućnost te djece da se seksualno prilagode u budućnosti…”
U slobodnom prijevodu, kinsijevci i zagovaratelji spolnog odgoja po Kinseyu smatraju da je puno gore kad dijete kaže roditeljima da je bilo zlostavljano, nego da ne kaže. Isto tako, puno je bolje da roditelji, ili nastavnici, kad saznaju da je dijete bilo seksualno zlostavljano, o tome šute, nego da izazivaju nepotrebnu histeriju, jer će time samo naštetiti razvoju djeteta. Po kinsijevcima, seks odraslih sa djecom je dobar, djecu treba od rana naučiti sve o seksu, treba ih što više zainteresirati za seksualno eksperimentiranje i to u dobi kada za to ne pokazuju biološke nagone ili ih još ne razumiju, treba ih naučiti da je seks s odraslima dobar, treba ih osloboditi straha od kontakata s odraslima koji ih miluju po kosici i daju im bombone, treba ih naučiti da o tome ne govore roditeljima da ih nepotrebno ne uzbudjuju jer su njihovi roditelji moguće primitivni, nazadni, histerični ckrveni štakori za razliku od modernih ateističkih progresivaca Jovanovića, Milanovića i Štulhofera, a roditelje i nastavnike treba naučiti da je bolje šutjeti o tome da je dijete bilo predmet seksualnog napastovanja.
Pa što je to nego pedofilizacija mladeži i propaganda pedofilije, pogodovanje seksualnim predatorima i zlostavljačima djece, institucionalno vrbovanje djece kao mesa za pedofilske i pederske grabežljice, pod izlikom da neka djeca tako i tako već masturbiraju i stupaju u seksualne odnose? To bi bilo ravno situaciji da nam ministar Žika Jovanović u škole uvede modul sigurnog bacanja petardi psima, pod izlikom da to neki ljudi tako i tako rade, pa ih treba naučiti kako da to rade na siguran način da se ne bi sami ozlijedili i da ih netko ne otkrije.
Ne znam koliko je pedofilskih i pederskih grabežljivaca na istaknutim funkcijama u strankama Kukuriku koalicije, ali vjerujem da ih ima, isto kao što vjerujem da ih ima i na HRT i u dijelu nevladinih udruga i u pro-Jovanovićevskim medijima. Uporno inzistiranje na uvodjenju bolesnog spolnog odgoja, staljinističko smjenjivanje onih koji se tome protive, medijsko diskreditiranje onih koji ukazuju na bolesnoću navedenog, umjetno svodjenje sukoba na liniju crkva-znanost, umjesto na stvarnu liniju normalni ljudi-seksualni zlostavljači ukazuje na trenutnu iznimnu snagu pedofilskog lobija. Snagu koja ne izvire iz same brojnosti i pozicija pedofila u društvu, nego iz činjenice da pedofili i Kukukiku koalicija imaju isti smjer, a to je uništavanje Hrvatske, pri čemu prvi imaju cilj nekažnjeno zadovoljenje patoloških nagona za sadističkim iživljavanjem nad djecom i mladeži, a drugi zadovoljenje patoloških nagona za kontrolom, vlasti, moći i promjenama slike Hrvatske na “svoju sliku i priliku”.
A s patološkim likovima je bilo kakva komunikacija besmislena. Stav da je moguće smireno, argumentirano i stručno o uvodjenju spolnog odgoja u škole komunicirati s Milanovićem, Jovanovićem, kreatorima i uvoditeljima spolnog odgoja “po Kinseyu” je duboko pogrešan. Njih ne vodi razum, nego nagon. To bi bilo otprilike kao da pedofilskim grabežljicima objašnjavate da nije u redu zlostavljati djecu, ili da pokušate bacateljima petardi psima bilo što razumno objasniti. Njih neće uvjeriti da trebaju razgovarati ni otvorena pisma, ni peticije, ni protesti, ni mirna okupljanja.
Samo bojkot.
Diana Majhen
