Petrinja – SI-0011

 

 

K- 14/93- 19

REPUBLIKA HRVATSKA

OKRUŽNI SUD SISAK

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Okružni sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Alemke Sladić, člana vijeća, sudaca porotnika, Ivana Zlovolić, Đure Sertić, Ante Jukić, članova vijeća i Nataše Galinić, zapisničara u krivičnom predmetu protiv optuženog Veljačić Emina, zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH. nakon dana 1010 svibnja 1993. godine u odsutnosti zatvorenika, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Ivana Petrkač i branitelja optuženog Željka Balder, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio

 

 

P R E S U D U

 

 

Optuženi EMIN VELJAČIĆ, sin Jusufa i Tinke, rođene Stibuhar,

rođenog 20 rujna 1930. godine u Velikoj

Kladuši, sa posljednjim prebivalištem u Sisku

Ul. R. Boškovića br. 7, Musliman, tapetar, razveden,

otac jednog djeteta, sa završenih četri razreda osnovne

škole, razmjenjen

 

 

k r i v   j e

 

što je :

 

tokom 1991. godine na području općine Petrinja, nakon što je izbila oružana pobuna na području Banije, pristupivši neprijateljskim formacijama tzv. TO i JNA, suprotno odredbom Ženevske konvencije o zaštiti civilnog stanovništva, dana , 03. listopada 1991. godine u Gorama, iz lovačkog karabina ubio civile Mlađenović Peru, Dvorneković Maru i Holija Stevana,

dakle kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata osobno ubio tri civilne žrtve,

čime je učinio djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava- ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se istog temeljnog zakonskog propisa

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA ; u kojoj se uračunava pritvor od 16.03.1992. do 14.08.1992.

Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a nad optuženim se određuje pritvor.

Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a a u vezi čl. 87. st. 2. toč. 7. ZKP-a optuženik je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 150.000-HRD i temeljem toč. 6. istog članka i stavka platiti paušalni iznos od 5.000 HRD.

Obrazloženje

Optužnicom Okružnog javnog tužilaštva Sisak od 10. ožujka 1993. godine KT-16/93 Veljačić Eminu stavljeno je na teret izvršenje krivičnog djela pomaganja neprijatelju označeno u čl. 120. st. 1. i 2. u vezi čl. 139. st. OKZRH (sada označeno u članovima 109. i 118. istog zakona) da bi, na glavnoj raspravi javni tužitelj, podešavajući optužnicu činjeničnom stanju, stavio optužnicu na teret izvršenja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120 st, 1. OKZRH, uz činjenični opis sadržan i izrekom ove presude.

Istovremeno, uz podizanje optužnice, stavljen je prijedlog da se glavna rasprava održi u odsutnosti optuženika.

Prijedlogu javnog tužitelja je udovoljeno pravomoćnim rješenjem ovog suda Kv-58/93 od 15. travnja 1993. godine.

Tokom dokaznog postupka, među ostalim, saslušani svjedoci xxxxxxxxxxxxxx (list 25 i 85 spisa), xxxxxxxxxxxxxxx (list 43 spisa), xxxxxxxxxxxxx (list 93 spisa)i Ponder Vlado (list 95 spisa) na uvjerljiv su, okolnostan icjelovit način pokrijepili tvrdnju izmjene optužnice.

Njihova su kazivanja (kao primjera radi : Ja sam čuo u zatvoru u Glini na svoje uši okrivljeni osobi koja ga je saslušavala rekao, s tim da sam i prisutan bio prilikom njegova saslušanja, da je ubio Peru Mlađenovića i Stevana Holija, te Maru Dvorneković, njegovu ženu, s tim da se nije mogao sjetiti njezinog imena, kako se zvala, pa je mojoj nazočnosti pitao za njezino ime. Rekao da ih je ubio na dan uhićenja k tome dodajući da je i mene kao ustašu trebao ubiti. Ja sam uhićen 3. listopada 1991. godine ujutro a okrivljeni je uhićen istog dana u poslije podnevnim satima. Ljudi koji su dolazili iz zatvora Glina i koji su bili razmijenjeni pričali su da je okrivljeni u zatvoru, a pričali su da su slušali preko zida kad je okrivljeni bio saslušavan, da je rekao, da je u Gorama ubio troje ljudi i to Pericu Mlađenović, Stevana Holija i Maru Pavičić, koja je, očito pogrešno označenog prezimena, jer je taj podatak svjedok crpao od svjedoka Mate Mlađenović, koji bolje poznaje odnose među ljudima koji su stradali i njihove podatke) sadržana na listovima 85i 95 spisa Kio – 37/92 Vojnog suda u Zagrebu, koji prileži ovom predmetu.

Svojim su kazivanjima u cijelosti podkrijepili tvrdnju da je optuženik postupio na način opisan izrekom ove presude.

Kako je optuženik krivično djelo učinio u svojstvu, koje ni po kom nije bilo osporeno, a opisano izrekom ove presude i spram oštećenika kao civilnih stanovnika, koje svojstvo također nije bilo osporeno i koje štiti Ženevska konvencija iz 1949. godine, to su se u postupku optuženika stekla sva bitna obilježja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, a iz čl. 120. st. 1. OKZRH (ranij čl. 142. st. 1. istog zakona).

Uračunljivost optuženika nije ničim tokom cijelog postupka, te ni po kome, bila dovedena u dvojbu.

Sam način postupanja  i hvaljenja takovim postupanjem, točnije čak isticanje takvog postupanja kao olakotne okolnosti za njega prilikom saslušanja po njegovim istomišljenicima, nastojanje ishođenja povoljnijeg tretmana za njega zbog izvršenih zlodjela, nedvojbeno upućuje na zaključak o postojanju direktnog umišljaja optuženika.

Nema, dakle dvojbe o krivičnoj odgovornosti optuženika.

Povreda međunarodnog prava, Ženevske konvencije, koja je već naprijed jasno označena, predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti. Slijedi, da nije za krivičnu odgovornost optuženika, u krajnjoj liniji, važna njegova spoznaja da svojim postupanjem krši pravila međunarodnog prava.

Prilikom odmjeravanja kazne, imajući u vidu svrhu kažnjivanja (čl. 31 OKZRH), stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, sud je izrekao optuženiku kaznu zatvora u trajanju od 20 godina u uvjerenju, da je jedino takova odgovarajuća težini od njega učinjenog.

Određivanje pritvora uslijedilo je pozivom na propis čl. 343. st. 1. ZKP-a.

Odluka o trošku krivičnog postupka, koji je odmjeren prema stvarno nastalim izdacima tokom istog, temelji se na u izreci navedenim propisima.

Paušalni iznos odmjeren je srazmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

U Sisku, dana 10. svibnja 1993.

ZAPISNIČAR                                                                                     PREDSJEDNIK VJEĆA

Nataša Galinić, v.r.                                                                             Željko Barać, v.r.

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

 

Protiv ove presude ovlaštene             ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana.

Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe počinje teći protokom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na oglasnoj ploči suda (čl. 115. st. 4. ZKP-a, prije čl. 123. st. 4 ZKP-a).

 

Žalba se podnosi putem ovog suda Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.