- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -

Srpski zločini RH

Perjasica – Kestenjak – KA 0023

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA SISAČKO-MOSLAVAČKA

 

Broj: 511-10-04/04-K-597/95

Datum: 11.08.1995.g.

 

 

VOJNOM  JAVNOM TUŽIOCU

KARLOVAC

 

Na osnovi člana _151__. stav _6_ Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

  1. MILAN  MIRIĆ  , zvani __ __,

(ime i prezime)                                                                                      (nadimak ako ga ima)

otac  Dušan i majka _ Danica rođene _Bijelić__

rođen dana  _24.05.1965. u Slunj općina   _Slunj_ ,R   Hrvatska ,

stanuje u _S. Veljunu ulica  broj   bb , općina Slunj     , narodnost Srbin  ,

državljanin RH zanimanje djelatnik obiteljske prilike oženjen, jedno dijete

završio je OŠ, vojsku služio NIJE SLUŽIO.

 

 

 

istražnom sucu suda u dana _11.8. u 18 sati.

 

z b o g   krivičnog djela  službe u neprijateljskoj vojsci čl. 108. st. 1. OKZ-a RH.

 

 

 

 

Postoji osnovana sumnja da je prijavljeni Milan Mirić počinio krivično djelo čija su obilježja sadržana u čl. 108. st. 1. OKZ-a RH, služba u neprijateljskoj vojsci.

Dana 11.03.1993. godine prijavljeni Milan Mirić stupio je u neprijateljske oružane formacije srpske vojske, u 21. Kordunaški korpus, 13. pješačka brigada, 2 bataljon, 2 četa. U sastavu iste paravojne postrojbe tzv. ”RSK” prijavljeni je zadužio uniformu i poluautomatsku pušku, a nalazio se na položaju u selu Perjasica-Kestenak.

U tijeku boravka u rečenoj postrojbi prijavljeni je aktivno sudjelovao u borbama protiv legalnih formacija HV-a.

U prilogu krivične prijave dostavljamo vam sl. bilješku o informativ. razgovoru sa Mirić Milanom i izlist iz AOP-a sa podacima o prijavljenim.

Prilog: kao u tekstu.

 N A Č E L N I K

Vladimir Milanković

 


 

 

 Broj: Kio-75/95-2

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

od 12.  kolovoza 1995.

sastavljen kod Vojnog suda u Karlovcu u prostorijama Okr. zatvora u Zagrebu

Prisutni od suda:                                                         Krivični predmet protiv okrivljenog

 

Sudac: Juraj Boljkovac                                                         Mirić Milan

 

Zapisničar: Tonka Rendulić Zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1.  KZ RH

Za VT: Anton Stanković Moćan

 

Početak u 17,05 sati.

Na postavljena pitanja okrivljeni daje slijedeće osobne podatke:

  1. Porodično i rođeno ime, nadimak: MIRIĆ MILAN

 

  1. Porodično i rođeno ime roditelja i

djevojačko porodično ime majke:       Dušan i Danica rođ. Bjelić

 

  1. Mjesto prebivališta ili boravišta,

narodnost i državljanstvo, ulica, kućni broj: Veljun 66., općina Slunj

 

  1. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja,

narodnost i državljanstvo:                  24.05.1965. u Slunju, opć. Slunj, Srbin, drž. RH

 

  1. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen:                              poljoprivrednik

 

  1. Porodične prilike (bračno stanje,

broj i starost djece):                            oženjen sa Zumretom, jedno mldb. dijete

 

  1. Da li je pismen i kakve je škole završio: 8. razr. OŠ

 

  1. Imovinske prilike, gdje i kakovu

imovinu posjeduje:           kuća i 4. j. zemlje

 

  1. Gdje i kada je služio vojsku, čin i

gdje se vodi u vojnoj evidenciji:              vojsku nije služio

 

  1. Da li je odlikovan: –

 

  1. Da li je kad i zašto osuđivan: –

 

  1. Da li je gdje i kada kaznu izdržao: ne

 

  1. DA li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo: –

 

  1. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik: nije

Nakon što je okrivljenom saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka. Upitan, što ima da navede u svoju obranu, iskazuje:

Upozoren u smislu čl. 62. st. 2. , čl. 208. st. 2. i 3. ZKP-a: brani se:

 

 

Saopćeno mi je koji su osnovi sumnje protiv mene i zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Karlovac .broj , KT-344/95 od 12.8.1995., te da nisam, dužan iznositi”svoju obranu, niti ‘odgovarati na postavljena pitanja, a ako se odlučim da obranu iznesem, da se ,mogu braniti na način za koji smatram da je za mene najpovoljniji.

Upučen sam da u toku cjelog postupka-mogu imati branitel ja , Koji može prisustvovati i ovom mojem prvom ispitivanju.

Razumio sam zašto se okrivljujem zahtjevom za provođenje istrage VT Klc.,  branitelja za sada:neću uzeti, a obranu ću iznijeti i odgovarati na postavljena pitanja.

Priznajem da sam izvršio djelo koje mi se stavlja na teret zahtjevom za provođenje istrage.

Do 1992.god. živio sam na svojom suprugom u Vel. Kladuši i bio zaposlen u poduzeću “Agrokomerc” kada sam dobio otkaz, pa nisam imao od čega živjeti, otišao sam u Veljun kod

svoje majke koja je tamo imala kuću i nešto zemlje.

U Veljun, kod majke sam došao 22 . 5.1992. god.  Tu sam se bavio poljoprivredom sve do dana 11.3.1993.g.kada sam mobiliziran u tzv. vojsku RSK i to u 21.kordunaški. korpus, 13. pješadijska brig., 2. bataljun, 2 četa i tada sam zadužio odoru  i PAP sa 150 kom. metaka. Noja četa upućena je i sijelo vrijeme do početka akcije Oluja nalazila se na položajima Perjasica Kestenak na prvoj liniji bojišnice nasuprot položajima HV. Za sebe mogu reći da za sve vrijeme nisam pucao niti sudjelovao u nekakvim posebnim vojnim akcijama. Kroz vrijeme dok sam bio,

u vojsci tzv. RSK primao sam plaću u iznosu 30 tamošnjih dinara, a to je negdje protuvrijednost od 30 DEM.

Kada je počela akcija HV i redarstvenih snaga nalazio sam se na položaju Perjasica – Kestenak i prvog dana i to 4.8. 1995.g. došlo je do pometnji u mojoj jedinici i tada smo se povukli na rezervni položaj 500 m. u dubinu. Drugi dan 5.8.1995.g. došlo je do još veće pometnje, pa se moja jedinica na neki način razbježala, ali smo se svi nekako našli u D. Skradu gdje su nas skupili u autobuse i odvezli u Topusko, točnije u D. Skradu su i civile i nas koji smo bježali skupili u te autobuse i u konvoju vozili u pravcu TopuskoG, u Topuskom smo se zadržali 2 dana i tu sam odložio pred motelom u Topuskom oružje i municiju i konvojem smo krenuli prema Srbiji. U Lipovljanima sam izišao i z autobusa dobrovoljno i predao se djelatnicima “Crvenog Križa jer nisam htio ići u Brbiju. Nakon toga su me djelatnici Crvenog križa radi identifikacije  postupka predali  djelatnicima Ministarstvo unutarnjih poslova RH koji su me onda

odveli u sabirni centar u Sisak, a nakon čega sam prepraćen,u Okr. zatvor u Zagrebu.

Moram posebno napomenuti da su se prema meni djelatnici MUP RH izuzetno korektno ponašali.

To je sve što mogu iskazati.

Upozoren u smislu čl. 77. ZKP ne traži čitanje zapisnika.

Dovršeno u 17,30 sati.

 

 

Istražni sudac:                                                Zapisničar;                              Osumnjičenik:

Predsjednik suda:

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj: KT-344/95

Karlovac, 04. listopada 1995. godine.

ASM/MS

 

 

VOJNI SUD

K A R L O V A C

 

 

Na osnovu članka 41. stavak 2. točka 3. i članka 165. stavak 2 . Zakona o krivičnom postupku podižem

 

O P T U Ž N I C U

protiv

 

MIRIĆ MlLANA, sina Dušana i Danice r. Bijelić, r. 24. 05. 1965.

godine u Slunju, sada prebiva u Veljunu kbr. 66, Općina Slunj,

poljoprivrednika, Srbina, drž. RH, sada u pritvoru kod Okružnog

zatvora Karlovac od 10. 08. 1995. godine,

 

da je:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine na području Perjasica – Kestenak bio pripadnik 21. kordunaškog korpusa 13. pješačke brigade 2. bataljuna 2. čete, paravojske tzv. “RSK” , sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te je se u odori sa oružjem borio protiv Hrvatske vojske i redarstvenika za vrijeme akcije “Oluja”,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenoga poretka Republike Hrvatske,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom -označeno i kažnjivo po članku 235. st. 1. KZRH.

Stoga

 

p r e d l a ž e m

1) da se pred tim kao stvarno i mjesno nadležnim sudom održi glavna javna rasprava,

2) da se na glavnu raspravu privede okrivljenik MIRIĆ MILAN,

3) da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u izviješće o lišavanju slobode i privođenju(list 3), izvod iz jedinstvenog registra osoba (4),

4) da se temeljem članka 182 stavak 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku protiv okrivljenika MIRIĆ MILANA produži pritvor.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska uprava Sisačko-Moslavačka privela je istražnom sucu Vojnog suda u Karlovcu Mirić Milana, te je protiv njega podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz članka 235 stavak 1. KZ RH.

Protiv Mirić Milana provedena je istraga i određen pritvor.

U svojoj obrani okr. Mirić Milan priznaje izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. Pored ostalog navodi daje dana 11. 03. 1993. godine mobiliziran u tzv. vojsku “RSK” 121. kordunaški korpus 13. brigada 2. bataljun 2. četa i da je tada zadužio odoru i PAP sa 150 metaka. Njegova četa da je bila na položajima Perjasica – Kestenak na prvoj liniji bojišnice nasuprot položajima HV i daje na tim položajima bio sve do početka akcije “Oluja” i daje i dočekao akciju “Oluja”. Kada je počela akcija “Oluja” daje bio na položaju i da su se ubrzo povukli na rezervni položaj 500 metara u dubinu a drugi dan 05.08. daje došlo do još veće pometnje pa se njegova jedinica u principu razbježala. Da je nekako došao u Donji Skrad tu su već civili bježali u velikim skupinama pa je on s jednim autobusom otišao do topusko gdje se zadržao dva dana, a kasnije je krenuo s konvojem prema Srbiji. U Lipovljanima je izišo iz autobusa i predao se djelatnicima Crvenog križa jer nije htio ići u Srbiju.

Na osnovu gore iznesenog mišljenja smo da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje

mu se stavlja na teret. .

Okrivljenik je a što i sam priznaje bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom području, bio je to sve do trenutka zarobljavanja i to očito sa svrhom da upotrebom oružja spriječi uspostavu pravnog poretka na okupiranom području.

Radi se dakle o naoružanoj osobi koja je organizirano i s oružjem učestvovala u pružanju otpora legalnim vlastima pa samim tim smatramo da je u tijeku istrage utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZRH.

Kako se radi o pripadniku neprijateljskih postrojbi a još uvijek se na pojedinim okupiranim područjima vrše oružani napadi, a također se napadi vrše i sa područja Bosne to smatramo da je i te kako prisutna opasnost od bijega, te da gore navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljeni ponoviti djelo te je u odnosu na okrivljenika temeljem članka 182 stavak 2. točka 1. i 3. potrebno produžiti pritvor.

Pošto su u ponašanju okrivljenika ispunjena bitna obilježja kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci, to je valjalo podići ovu optužnicu koja se ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Anton Stanković Moćan


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD U KARLOVCU

Broj: III K-303/95-7

 

 

P R E S U D A

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marijana Janjca kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Milana Mirića, zbog kriv. djela iz čl.235 st. 1 KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice Vt Karlovac, broj KT-344/95, od 4.1istopada 1995.godine, dovršene u prisutnosti zamjenika vojnog tužitelja Antona Stankovića  Moćana, okr. osobno uz branitelja po službenoj dužnosti Đorđa Stojakovića odvjetnika u Karlovcu, dana 12.1istopada 1995.g.

 

p r e s u d i o   j e:

Okr. MILAN MIRIĆ sin Dušana i Danice rođ.Bijelić,

rođ.24.5.1965.g. u Slunju, sada prebiva u Veljunu na

kbr.66, Srbin, drž.RH, poljoprivrednik

 

 

k r i v  j e

što je:

 

i nakon 10. svibnja 1995.godine na području Perjasice – Kestenak bio pripadnik 21.kordunaškog korpusa 13. pješačke brigade 2. bataljuna 2. čete paravojske tzv.”Republike srpske krajine”, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tom području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske te u odori i sa oružjem držao položaje nasuprot Hrvatskoj vojsci i redarstvenicima za vrijeme akcije “Oluja”,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog poretka Republike Hrvatske,

čime je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl.235st. 1 KZRH, pa se po istom zakonskom propisu

o s u đ u j e

 

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 3 /tri/ godine.

 

Temeljem čl.45 st. 1 OKZRH okr. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od 10.kolovoza 1995.godine pa nadalje.

Temeljem čl.90 st. 4 ZKP okr. se oslobađa dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka sudu, pa ovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

VT u Karlovcu stavlja svojom optužnicom na teret okr. da da je počinio kriv.djelo oružane pobune iz čl.235 st. 1 KZRH, pobliže opisano u izreci.

Okr.je obranu iznio u istrazi i na glavnoj raspravi l2.listopada 1995.g./ list 8 i list 20/.

U obrani navodi da je do 1992.godine sa suprugom živio u Velikoj Kladuši, da je bio zaposlen u poduzeću “Agrokomerc”, ali je dobio otkaz, pa nije imao od čega živjeti i otišao je u Veljun kod svoje majke koja tamo ima kuću i zemlju. U Veljun je stigao 22.5.l992.g.,bavio se poljoprivredom, a 11.3.l993.g. je mobiliziran u tzv.”vojsku RSK” te zadužio vojničku odoru i poluautomatsku pušku/PAPI sa streljivom. Sa svojom postrojbom se nalazio u Perjasici

– Kestenak na prvoj crti bojišnice, ali tvrdi da nije nikada sudjelovao u posebnim vojnim aktivnostima. Primao je plaću od nekih 30 “krajinskih dinara”. Navodi da ga je akcija “Oluja” zatekla na istom položaju i da je već prvog. dana 4.8.1995.g. došlo do pometne pa se njegova postrojba povukla u dubinu, a slijedećeg dana su se svi razbježali, te su iz Donjeg Skrada otišli u Topusko,zadržali se dva dana, u Topuskom su odložili oružje i s konvojem krenuli prema Srbiji. Tvrdi da u Lipovljanima je izašao iz autobusa prijavio se djelatnicima Crvenog križa jer nije htio ići u Srbiju i htio se vratiti kući potražiti ženu i dijete. Tvrdi da se inače pokušao osloboditi služenja te vojske da je čak i u bivšoj “JNA” bio oslobođen vojne obveze zbog zdravstvenog stanja, tj. zbog bolesti psihičke naravi,ali da u ovoj paravojsci to nije uvaženo. Tvrdi da je ostao i zbog proglasa Predsjednika Tuđmana kojeg je čuo preko radija, ali je preko Crvenog križa predan MUP-u i HV-e te odveden u Sisak, a kasnije u Okružni zatvor u Zagrebu.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvješće o lišenju slobode PU Sisačko-moslavačke, koje izvješće je okr. osobno potpisao, te u registar osoba.

Analizirajući rezultate provedenog postupka, tj. obranu okr. i provedene dokaze, sud je utvrdio da je okr. počinio kriv.djelo koje mu se stavlja na teret. Nesporno je naime da je okr. bio pripadnik vojnih postrojbi tzv. “RSK”, da je zadužio oružje i PAP, da je primao plaću od te vojske, a zarobljen je po pripadnicima HV-e,odnos do predao se preko Crvenog križa redarstvenim snagama Hrvatske policije. Okr. je bio svjestan da svojom pripadnošću toj paravojsci sprečava ulazak legalnih snaga Republike Hrvatske na tada okupirano područje i time čini utuženo kriv. djelo.

Prilikom utvrđivanja da je okr.počinio kriv. djelo koje mu se stavlja na teret sud se ograničio samo na utvrđivanje bitnih elemenata za postojanje tog kriv. djela tj. da li je bio pripadnik paravojnih postrojbi,da li je duži o oružje i držao straže ili na bilo koji način obavljao neku zadaću na položajima što je i utvrđeno, a pri tom se sud nije upuštao u utvrđivanje da li je okr. pokušao napustiti tu paravojsku niti je raščlanjivao njegove eventualne dvojbe da li je bolje ostati zbog obitelji ili imovine, pa je utvrdio da su se u ponašanju okr.stekli svi bitni elementi koji čine biće utuženog kriv.djela.Osim toga sud se je neovisno o iscrpnoj obrani okr.ograničio

samo na njegovu djelatnost nakon IO.svibnja 1995.g.obzirom na odredbu čl.l Zakona o izmjeni Zakona o oprostu…/NN br. 39 od 9.6.1995.g./ pa je utvrđeno da je i nakon tog razdoblja bio pripadnik paravojnih postrojbi.

Stoga je proglašen krivim pa mu je izrečena i kazna. Prilikom odmjeravanja kazne sud se je odlučio za najnižu mjeru zapriječene kazne obzirom da okr. do sada nije osuđivan, nije imao neku istaknutu zadaću u tim pobunjeničkim postrojbama, iskreno je prikazao slijed događaja, u stvari priznao je izvršenje djela i time olakšao rad suda, pa je sud uvjeren da će ova kazna postići svoju svrhu i u odnosu na okr. i generalno.

Temeljem čl.45 st. I OKZRH okr. se moralo u izrečenu kaznu uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru.

Oslobođen je dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka, te ovi padaju na teret proračunskih sredstava, jer okr. ne ostvaruje redovna primanja.

Posebnim rješenjem odlučeno je o pritvoru, a to je rješenje okr. odmah i uručeno kao u izreci.

Iz opisanih razloga suđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 12.listopada 1995.godine.

 

ZAPISNIČAR:                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Blaženka Čurjak                                                                               Marijan Janjac

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od primitka presude. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

 

DOSTAVLJENO:

  1. VT Klc. na KT-344/95
  2. MIRIĆ MILAN, OZ Zagreb
  3. Odvj. Đorđe Stojaković, Klc.
  4. Predsjedništvo suda

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

 

Broi: I Kž-809/1995-3

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE! I

RJEŠENJE

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić, Neve Šibl, Vesne Vrbetić i Milana Gudelja, kao članova vijeća i savjetnice Ileana Vinje, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. Milana Mirića zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 12. listopada 1995. godine, br. K-303/95., u sjednici održanoj dana 10. siječnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

 

presudio je i riješio je:

 

I. U povodu žalbe opt. Milana Mirića, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvoga stupnja i izriče:

 

Temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP,

 

protiv opt. Milana Mirića (ostali podaci kao u presudi suda prvoga stupnja),

 

OPTUŽBA SE ODBIJA

 

da bi:

 

i nakon 10. svibnja 1995. godine, na području Perijasica – Kestenak bio pripadnik 21. Kordunaškog korpusa 13. Pješačke brigade 2. bataljuna 2. čete paravojske tzv. Republike Srpske Krajine, sa svrhom sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na okupirano područje i uspostave na tome području ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te u odori i sa oružjem držao položaje nasuprot Hrvatskoj vojsci i redarstvenicima za vrijeme akcije “Oluja”,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom

utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske,

pa da bi time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom -opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnoga postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5., te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. žalba optuženika postala je bezpredmetna.

III. Ukida se rješenje o produljenju pritvora optuženiku od 12. listopada 1995. godine, br. K-303/95.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Pobijanom presudom Vojni sud u Karlovcu oglasio je krivim opt. Milana Mirića zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 1995. godine pa nadalje.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu putem svoga branitelja Đorđa Stojakovića, odvjetnika iz Karlovca, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno raspravljanje.

Postupajući u smislu čl. 360. st. 2. ZKP, državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvoga stupnja.

Žalba je bezpredmetna.

Naime, kako je Odlukom o pomilovanju predsjednika Republike Hrvatske Ur. br. 95-2526/1 od 30. prosinca 1995. godine, opt. Milan Mirić oslobođen od kaznenog progona zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja bio oglašen krivim, trebalo je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP, u vezi čl. 339. toč. 6. ZKP, u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačiti presudu suda prvog stupnja, te protiv optuženika optužbu odbiti.

S obzirom daje donesena presuda kojom se protiv optuženika optužba odbija, troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a temeljem čl. 91. st. 1. ZKP.

Kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti koje isključuju daljnji kazneni progon optuženika, trebalo je ukinuti rješenje kojim je protiv njega bio produljen pritvor od. 12. listopada 1995. godine, br. K-303/95.

U Zagrebu, 10. siječnja 1995.

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.q                                                                                           Ante Potrebica, v.r.

 

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši administrativni referent

Št

Još sličnih članaka

Odgovori

Back to top button

- Stranica se trenutno korigira - Page is under construction -