Pametnom jednom dosta, ostalima po potrebi
Parafrazirala bih tvrdnju koju je svojevremeno postavio Jefrrey Kuhner, a koja glasi: Jadranka Kosor je glupa ili laže, pretvarajući ju u pitanje. Jer, doista se čovjek mora zapitati kakav je njezin mentalni sklop, kada u roku manje od dva mjeseca ponavlja istu pogrešku.
Potpuno identično dogadjajima sa prošlog braniteljskog prosvjeda, održanog 26.02. u Zagrebu, danas se počelo sa napadima na organizatore braniteljskog skupa, kao i na same učesnike koji planiraju doći. Čak se ni inicijatori napada nisu promijenili od prošlog puta, iako su prošli put neslavno završili.
Podsjetimo se, imali smo s jedne strane tristotinjak predstavnika braniteljskih udruga (sa širom i užom rodbinom, pretpostavljam), a nasuprot njima, 60 000 branitelja koji su potpuno ignorirali sve njihove poruke i pozive, te stali jedan uz drugoga, jednako kao što su stali za vrijeme Domovinskog rata, prosvjedujući na Trgu. Branitelja koji nisu zaboravili, nisu se prodali i nisu spremni svoju čast bacati vladajućim pod noge, a ponajmanje ručati negdje u Policijskoj akademiji dok im suborci prosvjeduju protiv nepravde koja se dogadja cijeloj braniteljskoj populaciji.
Da sam ja na Kosoricinom mjestu, bilo bi mi savršeno jasno da ti ‘predstavnici’ nad svojim članstvom nemaju nikakav ne samo utjecaj, nego izgleda ni legtimitet. Pametan čovjek neće ponovno razbiti glavu tamo gdje ju je već jednom razbio.
Al, evo nas opet.
Ponovno ti ‘slavni’ predstavnici braniteljskih udruga, koji u biti čini se ne predstavljaju više nikoga osim sebe samih, svojih rodjaka i prijatelja, što je prošlim prosvjedom dokazano, staju uz bok Vladi nasuprot ogromnog broja svojih suboraca, zalažući se za neodržavanje bilo kakvih skupova.
Dapače, isti izjavljuju kako neće prosvjedovati čak ni ako presuda bude osudjujuća. Baš me zanima, što će u tom slučaju raditi, plakati Kosorici na ramenu ili samo odmahnuti glavom i provjeriti jel im lova iz proračuna sjela na vrijeme na račun?
Koga takvi ljudi doista mogu više predstavljati? I kako se još uvijek mogu izdavati za tamo neke krovne udruge, kada im je dobar dio vlastitog članstva otkazao poslušnost i radio suprotno njihovim naputcima?
Vrhunac je svakako zahtjev Luki Bebiću za organiziranjem posebne sjednice prije presude generalima, a na kojoj bi se raspravljalo o Deklaraciji o Domovinskom ratu. Zašto baš prije presude, zašto ne nakon nje? I zašto tek sada, u konačnici? Pa nismo baš tako naivni, zar ne?
S druge pak strane, imamo Željka Sačića. Koji, nasuprot njima, ima hrabrosti pokrenuti jedan potpuno opravdani, legitimni i Ustavom zajamčeni skup, umjesto da takodjer ruča negdje u Policijskoj akademiji, te skuplja poene za poslušnost. I kojeg se sada optužuje za politizaciju.
Odlično. Znači, ako šutiš, odobravaš hapšenje, izručenja, zatvaranja i osudjivanje hrvatskih branitelja, onda nisi ispolitiziran. Možda i nisi, možda si jednostavno prodan i to bi bilo to. No, ako slučajno digneš glas protiv toga, onda mora da je politika u pitanju. A znamo da se nitko ne smije baviti politikom izuzev HDZ-a i SDP-a, jer bi time doveo u opasnost primopredaju vlasti koja se uredno već godinama odvija izmedju ove dvije stranke.
Neobična neka logika, pripisivati ispolitiziranost nekome tko prosvjeduje, a ne pripisivati ju nekome tko pokorno sluša i izvršava naredbe odgore. A još kada se prisjetim npr Djakića već godinama u saborskoj fotelji, doista je očito kako predstavnike tih ‘krovnih’ braniteljskih udruga politika ni najmanje ne zanima i ništa ne rade zbog sebe, nego radi nekih viših interesa. Samo nikako da shvatim koji bi to viši interesi bili, izuzev ako se ne misli na interese onih na Markovom trgu.
I tako, 16. travnja imamo reprizu.
Ne znam da li će ručak i ovaj put biti u Policijskoj akademiji ili negdje drugdje, ali branitelji, oni pravi, obični, kako ih mi nazivamo ‘mali’ branitelji iako su im srca ogromna, bit će tamo gdje trebaju biti. Uz svoje suborce, prosvjedujući ili slaveći, ovisno o haaškoj presudi.
Diana Majhen
