Pakrac – PZ 0026
26. K.25/96.
DRAGUŠIN NIKOLA, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH,
po optužnici ŽDO u Požegi broj KT. 36/95-8. od 8. kolovoza 1995. godine,
u nepravomoćnoj presudi poslovnog broja K.25/96-45- od 18. veljače 1997. godine, ista se nalazi po žalbenom postupku na Vrhovnom sudu RH, u kaznenom predmetu protiv:
optuženika Nikole Dragušina, zvanog “Niger”, sin Joce i Jele, r. Trivanović, rođen 30. studenog 1952. godine, u Skenderovcima kod Pakraca, sa zadnjim prebivalištem u Šeovici kbr. 32, općina Pakrac, Srbin, drž. RH, vozač, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, pismen, sa završenom OŠ, vlasnik kuće u Šeovici i 2 kj. zemlje, vojsku služio 1971. godine, bez čina, neosuđivan, bio u pritvoru, sada na izdržavanju kazne u KZ Lepoglava,
kojom je proglašen krivim:
što je u vremenskom razdoblju od mjeseca kolovoza 1991. do mjeseca svibnja
1995. godine, priključivši se paravojnim formacijama koje su za cilj imale rušenje Ustavom utvrđenog poretka RH, i stvaranje tzv. “Velike Srbije”, protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, od 12. kolovoza 1949. godine, organizirao i naoružao veće skupine građana srpske narodnosti, te u svojstvu tzv. zapovjednika voda” TO Pakrac” dana 19. kolovoza 1991. godine osobno rukovodio oružanim napadom na grad Pakrac i civilnu bolnicu i to s grupom, koju su između ostalih sačinjavali Miodrag Vukadinović, Srboljub Tomić, Stevo Milošević, Stevo Cvijanović, Milorad Kovačić, Nedjeljko Spasojević, Vukašin Ninković, Đorđe DRagušin, Pero Kovačić, zvani “Koka”, Dušan Vukadinović, Mile Marjanović, Radovan Samardžić, Predrag Vujić, Živko Žestić,Momčilo Kovačić, Milorad Kulušić, te točno neutvrđeni broj drugih osoba, a prigodom kojeg napada je izvršena otmica liječnika Vladimira Solara i njegovo odvođenje u tzv. zatvor “Bučje”, gdje je bio fIzički i psihički zlostavljan, sve do razmjene dana 6. veljače 1992. godine, a osim toga dana 15. prosinca 1991. godine naredio Mirku Đuriću i Željku Sokoloviću da u Pakracu u ulici Franje Drobnija, usmrte sve preostale građane hrvatske narodnosti, što su isti učinili, pa su uporabom automatskog oružja i bombi usmrtili Antu Validžića, Vladimira Zvonarića, Anu Zvonarić i Ivana Latinskog, a teško tjelesno ozlijedili Marinu Zvonarić i Mariju Validžić,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, naređivao i osobno sudjelovao u napadima na civilno stanovništvo, naselja i pojedine civilne osobe, kojega je posljedica smrt ljudi i nanošenje teških tjelesnih ozljeda, te naređivao i osobno sudjelovao u primjenjivanju mjera zastrašivanja, uzimanja taoca i u protuzakonitom zatvaranju civilnih osoba, čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH,
pa se Dragušin Nikola, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.
Svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
