Otočac – KA 0036
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
PU GOSPIĆ
PS OTOČAC
Broj __511-04-31-K1/90/93__
Datum __30.06.1993. godine.
DRŽAVNO VOJNO ODVJETNIŠTVO
K A R L O V A C
Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se
KRIVIČNA PRIJAVA
- Stojanović Dragoljub , zvani ____ ”Đida” _________,
(ime i prezime) (nadimak ako ga ima)
otac Nikola i majka __Mara _, rođene ___Aralica_ _,
(ime i prezime) (ime i prezime) (djevojačko por.ime)
rođen dana 23.07.1952. u Škarama općina __Otočac__,
R Hrvatska , stanuje u __Škarama_, ulica __________
broj 27 , općina Otočac__, narodnost _Srbin__, državljanin __RH__,
zanimanje _vozač_, porodične prilike oženjen, otac troje djece
završio je _SSS__, vojsku služio _DA_ u Beogradu 1972.g.,
imovno stanje dobro.
sada na slobodi zakonski zastupnik (ako je maloljetan) je ____________________________.
z b o g krivičnog djela _______________________________________________________.
2. ZDRAVKO KOSOVAC, zvani ”KOS”, sin Đure i Nevenke, r. Ružić, rođ. 31.01.1967. g. u
Brinju, sa stalnim mjestom prebivališta Rapain Dol, kbr. 25., SO Otočac, po nacionalnosti Srbin, ostali podaci nepoznati
- SLOBODAN STOJANOVIĆ, sin Branka, ostali podaci nepoznati.
- MILE STOJANOVIĆ, zvani ”Milko”, sin Arse, ostali podaci nepoznati.
- MILAN STOJANOVIĆ, sin Mile, ostali podaci nepoznati.
Zbog postojanja osnovana sumnje da su počinili kazneno djelo Zakona o kaznenim djelima
protiv Republike Hrvatske, podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH, opisano u čl. 5. ova PS podnosi kaznenu prijavu protiv petorice (5) prijavljenih osoba za koje je u toku operativnog postupka utvrđena osnovana inkriminacija da su počinile isto.
Postupajući u smislu čl. 151. t. 6. Zakona o krivičnom postupku u daljnjem tekstu ZKP-a oper. djelatnici PS Otočac provedenom krim. obradom nad prijavljenim Dragoljubom Stojanovićem te na osnovu izvješća o izvanrednom događaju 71. bojne vojne policije Rijeka, vođa vojne policije Delnice pronalaskom oružja, streljiva privremeno oduzetih uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta koju vam u prilogu dostavljamo.
ZBOG TOGA što su prijavljeni od 1 do 5 dana 21.06.1993. godine u 13,30 sati, na području lokaliteta Crni Vrh, iznad sela Dabar, SOP Otočac, kao izviđačka grupa srbočetničkih formacija na privremeno okupiranom području izvršili teroristički napad na postrojbe HV-e, 138. Delničke brigade u kojem napadu je ranjen i uhićen terorista prvoprijavljeni Dragoljub Stojanović, a koji je potom po postrojbi 138. brigade iz Delnica stacionirane u Križpolju, prevožen u bolnicu u Otočac a zatim u kliničko bolnički centar na Sušaku u Rijeci, pa postoji osnovana sumnja da su inkriminiranom radnjom počinili kazneno djelo Podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH, opisano u čl. 5. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti, glede čega se i prijavljuju.
O B R A Z L O Ž E N J E
Prikupljanjem potrebnih obavještenja od prijavljenog Dragoljuba Stojanovića te uzimanju izjave na zapisnik od istog izvješćem o izvanrednom događaju 71. bojne vojne policije Rijeka, vođa vojne policije Delnice, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta zapovjedništva 138. brigade, iz Delnica, izvješća Izviđačkog voda 138. brigade HV-e utvrđeno je slijedeće:
prijavljeni akteri kaznenog djela podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH-e, opisano u čl. 5. Zakona o kaznenim djelima, podrivačke i terorističke djelatnosti od 1-5, dana 21.06.1993. g oko 09,00 sati, krenuli su iz Zalužnice prema Crnom vrhu, iznad sela Dabar, SO Otočac, kao izviđači srbo-četničkih formacija sa privremeno okupiranog područja.
Navedenog dana petorica prijavljenih pod vodstvom njihovog pripadnika Slobodana Stojanovića došli su preko lokaliteta Škara, Glavaca i šume Erderoga, do mjesta Crni vrh iznad sela Dabar, SO Otočac. Dolaskom do navedenog mjesta petorica prijavljenih bili su naoružani automatskim oružjem, zoljama, ručnim bombama i određenim brojem kom. streljiva, odjeveni u šareno maskirne odore i odore bivše JNA.
Dolaskom do mjesta Crni vrh, gdje se nalaze položaji HV-e, otvorili su vatru na postrojbe HV-o, glede čega im je i uzvraćena vatra. Prilikom napada srbo-četničkih formacija (izviđača), a nakon uzvraćanja vatre u lijevu nogu ranjen je terorista prvoprijavljeni Dragoljub Stojanović, dok se ostala četvorica prijavljenih terorista razbježala.
Nakon ranjavanja terorista prijavljenog Dragoljuba Stojanovića, isti je uhićen po izviđačkom vodu 138. brigade HV-e, iz Delnica, nakon čega je prevožen u mjesto Križpolje, SO Otočac, a koje izvješće vam u prilogu dostavljamo.
Prijavljeni Dragoljub Stojanović iz mjesta Križpolje prevežen je u bolnicu u Otočcu, gdje mu je pružena prva pomoć, nakon čega je sa kolima prve pomoći Doma zdravlja Otočac prevežen u KBC Sušak u Rijeci, gdje se i sada nalazi na liječenju, a u prilogu vam dostavljamo Potvrdu o pružanju prve pomoći od šefa kirurške ekipe Doma zdravlja Otočac.
Kod prijavljenog terorista Dragoljuba Stojanovića prilikom uhićenja pronađen je PM cal. 7,62 mm, tvornički br. 13319, 3 ručne bombe M-75, 2 RBR-64mm –M-80- zolje te i fišeklija, koja mu je privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta po pripadnicima HV-e, a koju potvrdu vam u prilogu dostavljamo.
Od prijavljenog Dragoljuba Stojanovića dana 26.06.1993. g. u prostorijama KBC Rijeka po oper. djelatnicima ove PS uzeta je izjava na zapisnik a koju izjavu vam u prilogu dostavljamo.
U prilogu vam dostavljamo i izvješće o izvanrednom događaju ? bojne vojne policije Rijeka, vođa vojne policije Delnice stacionirane u Križpolju, SO Otočac.
Prijavljeni Dragoljub Stojanović prijavljen je od strane ove PS dana 26.05.1992. g. gleda počinjenih k.d. protiv RH-a, a kaznenu prijavu dostavili smo vojnom odvjetništvu Karlovac dana 26.05.1992.g. pod našim brojem K-19/110/92. na kojoj prijavi je Dragoljub Stojanović prijavljen pod red. br.
Također protiv Dragoljuba Stojanovića podnošena je kaznena prijava ana 04.06.1991. g. glede učinjenog ? iz čl. 229. st. 3 KZH-a, pod našim br. K-29/91, nadležnim Okružnom odvjetništvu u Gospiću.
U prilogu vam dostavljamo izvod iz KE za prijavljenog Dragoljuba Stojanovića te fotokopiju kartona osobne iskaznice.
Za opisana kaznena djela protiv Dragoljuba Stojanovića, a koja je počinio tijekom 1991.g. ova PS raspisala je potjernicu na području RH-e.
Za prijavljene aktere kaznenog djela od 2-5, ova PS raspisala je potjernicu na području RH-e sa ciljem da se isti uhite, a potom privedu glede daljnjeg procesuiranja. Ovisno o efikasnosti i pronalasku prijavljenih traženih osoba te nakon njihove oper. obrade i novoutvrđenih okolnosti svakog zasebnog slučaja, biti ćete pravovremeno izvješćeni.
Na okolnost opisanog k.d. Terorističke i podrivačke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i državne cjelovitosti RH-e, od prijavljenog Dragoljuba Stojanovića uzeta je izjava na zapisnik koju izjavu vam dostavljamo zajedno sa drugim pismenima, dok ćemo vam fotodokumentaciju oružja te drugog naoružanja naknadno dostaviti.
D o k a z i : kao u tekstu.
Prilog: 7
Zapovjednik policijske stanice:
Nikola Pemper
O TOME OBAVIJEST:
1 MUP RH /odjelu za ratne zločine/
2. ODO Gospić
3. PU Gospić /odjelu za oper.poslove JS/
4. Odjelu za analitiku i AOP-e, o v d j e
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ
POLICIJSKA STANICA OTOČAC
Broj: 511-04-31-K-1/90-93
Datum 26.06.1993.god.
ZAPISNIK O UZIMANJU IZJAVE
Sastavljen u ime PU Gospić – PS Otočac.
dana 26.06.. 1993. godine, u prostorijama KBC Rijeka, bolnica Sukak – odjel traumatologija.
Prisutni su:
Ovlaštena osoba: Dragan Rogić, inspektor
Marinko Kazda, ml. inspektor
Nikola Cvitković, operativni djelatnik
Zapisničar: Ivan Bižanović
Započeto u 10, 00 sati.
Građanin Dragoljub Stojanović__ ime oca Nikola , zanimanje vozač___ ,
nastanjen u Škare__, ulica Škare , broj 27 , rođen 23.07.1952. god.
u Škarama
(kratak sadržaj izjave)
NADOPUNA PODATAKA: i majke Mare r. Aralica, po nacionalnosti Srbin, oženjen, otac troje djece, vojsku služio JNA u Beogradu 1972. godine, bez čina, po vlastitoj izjavi do sada nije prekršajno ni kazneno kažnjavan.
”Nakon što sam upoznat sa razlozima davanja izjave, izjavljujem slijedeće”:
01.04.1975. godine zaposlio sam se u DP “Autoprevoz” Otočac na radnom mjestu konduktera.Nakon godine i pol dana na mjestu konduktera prešao sam na radno mjesto vozača na teretnom motornom vozilu kamion. Ovo radno mjesto obavljao sam dvije godine da bi nakon toga prešao na vožnju autobusa. Kao vozač autobusa radio sam 9 – 10 godina te da bi u mjesecu maju. točnije 13.05.1990. godine kad su nastale predizborne kampanje – stranačke ja sam gore navedenog dana trebao raditi posao u gore navedenom poduzeću da sa autobusom marke TAM reg.broja i oznake GS 349-40 ili 41 izvršim vožnju putnika na relaciji Otočac – Plitvice – Karlovac – Zagreb u vremenu od 13,30 sati. Istog dana sa mnom bio je i kondukter u gore navedenom autobusu Štetić Dojčin i oko 50 putnika pretežito đaka.Dolaskom u Titovu Korenicu na kolodvor bio sam dočekan od slijedećih osoba i to:Nikola Prica,odnosno Petar Prica,Milan Prica, Gojko Uzelac a isti su mi naredili da autobus kojega sam ja dovukao neide dalje već da ga parkiram pokraj ostalih autobusa koji su bili također ukradeni na štetu “Autoprevoza” Otočac, na njihovo naređenje ja nisam postupio da ga odbijen već sam ga izvršio.
Izjavljujem da je sveukupno bilo ukradenih autobusa parkirano u mjestu Korenica točnije pred Hotelom “Plješivica” 29 komada.
Radnici koji su bili zaposleni u “Autoprevoz” Otočac a koji su ukrali autobuse bili su: Bogoslav Janjatović zv.Boba,iz H.Polja, ja Stojanović Dragan iz Škara, Prica Petra iz Otočca, Prica Milan iz Otočca, Uzelac Gojko iz Gospića,Brakus Vajo iz Založnice,Krznarić Toma iz Otočca,Uremović Mile iz Otočca,Kmezić Zoran i Rade iz Rudopolja, Narančić Millan i Božo iz Doljana, Zubović Milan.iz Vrhovina, Stojanović Milan iz Škara, Ilija Žegarac iz Glavaca, Zubović Dragan iz Vrhovina, Ciganović Veljko iz Srba, Munižaba Mićo iz Gračaca,
Milanko Rade iz Gračaca, Japundžić Đuro iz Gračaca,Obradović Rade iz Gračaca,Rašeta Stevo iz Korenice, Branković Dušan iz Brloga a za ostale osobe koje su počinili gore opisano nemogu se sjetiti imena pošto su isti sa lokaliteta Gračac – Udbina.
Isti autobusi stajali su pred gore navedenim hotelom oko 10 -.15 dana dok nismo počeli raditi sa istima.Izjavljujem da je 14 ili 15.maja 1990.godine u T.Korenici bio na razgovoru sa
Pricom Perom,Gojkom Uzelcom i sa predsjednikom općine T.Korenica Božanićem Boškom direktor “Autoprevoza” Otočac Jure Ćubel, radi vraćanja odveženih autobusa a odgovorni u Općini T.Korenica Juri Ćubelu nudili su posao kod osnivanja novog poduzeća “Autoprevoz” Korenica što isti nije prihvatio.
Navedeni autobusi stajali su pohranjeni u T.Korenici do 11.08.1990.g dine a samo su saobraćali neki autobusi na lokalu između Korenice – Gračaca i Udbine da bi mene sa mojim autobusom rasporedili zajedno sa kondukterom poduzeća ”Lasta” iz Beograda na liniju Beograd – Priština -Beograd – Subotica – Beograd a tu sam liniju vozio tj.radio u gore navedenom poduzeću sve do unazad mjesec dana tj. do 11.09.1990.godine.
Nakon ovoga otvara se linija Vrhovine. – Beograd gdje ja zajedno- sa Štetić Dojčinom vozim liniju gore navedenu sve do unazad petnaest dana.
Nakon toga sam mobiliziran odnosno dobio poziv da se u mjestu Šarama u štab Srpske vojske a isti štab se nalazi u školi.Glavni zapovjednik Srpske vojske – Krajine je – Kresović Milan koji je radio- u Šumariji Otočac kao šumski tehničar.
Prošle godine u 6 ili 7 mjesecu u Vrhovinama zadužio sam puškomitraljez od strane od kaperana iz Ličkog Petrovog Sela po prezimenu Bobić, a tom prilikom zadužio sam i 150 komada metaka, a navedeno oružje zadužio sam iz razloga pošto su mladi ljudi trebali ići na otvaranje koridora kroz Bosnu.
Nakon zaduženja oružja ponovno nastavljamo voziti redovnu liniju ali ne u pravcu Beograda već Korenica – Knin i obrnuto- sva dok nije uspostavljen koridor preko Bosne nakon. čega nastavljam voziti liniju Korenica preko Bosne u pravcu Beograda sve do’ unazad ‘ 15 dana dok nije došlo do kvara na mom autobusu koji se sada nalazi u Vrhovinama.
Nakon kvara na autobusu dolazim kući u Škare gdje nastavljam raditi na poljoprivredi a u međuvremenu odlazim u Beograd viditi hoće li mi sin završiti školu ili ne.
U povratku iz Beograda mobiliziran sam u Srpsku vojsku i onda počinjem ići na seoske straže sa mještanima mjesta Škare. Iste seoske straže davali smo od prvog sumraka pa do ujutro, a raspoređivao nas je Stojanović Slobodan sin Branka star oko 30 godina iz Škara.
Dana 2l.06.1993.godine kod moje kuće u Škare oko 09,00 sati došli su Stojanović
Slobodan koji je bio i vođa grupe, Stojanović Mile zv. Milko, Kosovac Zdravko zv. Kosi Stojanović Milan koji su mi rekli da idemo u izviđanje terena prema mjestu Dabar našto sam
ja i pristao.
Sa sobom smo ponijeli svako svoje naoružanje sa čim smo bili zaduženi a tome su bile pridodane zolje i ručne bombe. Od moje kuće krenuli smo preko šume zv.Erderoga u pravcu Dabra.Kretali smo se šumskim putom da bi u više navrata stajali, odmarali se i ujedno vršili izviđanje terena. Na mjestu zvano Crni vrh kod “autobusa” odmarali smo se da bi u jednom trenutku mene pogodilo puščano zrno po mom mišljenju u predjelu desne potkoljenice. Ja sam odmah pao a gore navedena četvorica su pobjegla, ja sam nakon nekoliko vremena došao k sebi te prepuzio cestu i sakrio se u obližnji grm sve dok me nisu pronašli pripadnici hrvatske vojske.lstima sam se predao gdje mi je sa njihove strane i pružena prva pomoć, a da bi me zatim odvukli u bolnicu Otočac.
Nije mi poznato dali su navedena četvorica koja se bila samnom otvarali vatru iz svog pješadijskog naoružanja a ja tvrdim da nisam pucao.
Prilikom mog zarobljavanja ja sam kod sebe posjedovao vojni puškomtraljez M-70 cal.7,62 mm sa komplet ”rapom” i određenim brojem streljiva za istog.
Izjavljujem da pri početku rata mjesto Škare i mještane Škara naoružavao je sa oružjem Nenad Stojanović zv.Pitagora a isto je oružje porijeklom od bivše JNA.
Koliko je meni poznato Nenad Stojanović zv.Pitagora oru žje je dobivao u Vrhovinama od Srdić Bogdana isto dovlačio u mjesto Škare i zaduživao mještane.
Mještani mjesta Škara tada su bili zaduženi oružjem odmah su pristupili davali davanju noćnih straža a iste straže bile su postavljene na mjesta i to:kod Lozonje, na križanju ceste Glavace Škare,na cesti Škare – Doljani te prema Založnici i Vrhovinama.
Navedene selskre straže davao sam sa starijim mještanima moga sela i to sa Stojanović Stevom, Stojanović Manom,Duje, Milošom, Stojanović Milom,Stojanović Mićom i drugim.
Nakon barikada u mjestu Založnica početkom 04.mj.199l.god. u Vrhovinama se osniva Martićeva milicija sa kojom zapovjeda Predrag Bakalaić zv.Centiraš iz Drenova Klanca i Nikola Prica zv. Purtan iz Drenova Klanca, a Martićevu miliciju koliko je meni poznato sačinjavali su slijedeći: Bruić Predrag i Nenad,Nedjo Orlić sin nije iz Glavaca,po mom saznanju Nedjo iz Vrhovina, Janjatović Bogoslav zv.Boba,iz Hrvatkog Polja, dok mi imena ostalih pripadnika Martićeve milicije nisu poznati.
U svim akcijama prema Hrvatskoj strani sudjelovao je bio ujedo i vođa im Predrag Bakalaić zv.Centiraš i on je sa s.vojom grupom išao u akcije a isti je oduzimao i vozila od građana od Žute Lokve do Vrhovima.
Nakon toga osniva se milicija u Vrhovinama čiji je komandir Pupovac Milan a stacionirana je u zgradi gdje se i prije nalazila zgrada Policije.
Neznam točno kad se je Pupovac Milan skinuo se iz Milicije i tada za komandira dolazi Arambašić Boško koji je i sada komandir Milicije u Vrhovimama dok se Pupavac Milan ponovno aktivirao i nalazi se na radnom mjestu milicionera u Vrhovinama.
Sada u miliciji u Vrhovinama nalazi se pretežito mještani Vrhovina i okolnih mjesta a povremeno dolazi i te dolaze i drugi milicioneri iz drugih mjesta a ukupno oko 20-tak.
Na pitanje operativno djelatnika :- gdje se sada nalazi Predrag Bakalaić zv. Centiraš izjavljujem.da sam čuo da je isti ubijen u Bosni u Orašju prije 2 – 3 mjesta i da je isti sahranjen negdje u Beogradu a na sahrani su bili otac i majka a isti se sada nalaze u Vrhovinama.
Na postavljenim pitanje oper.djelatnika:”tko je iz.vršio ubojstva policajaca na”lokalitetima asvaltna baza, raskrsnica “Srdjo” brglog i raskrsnica Ž.Lokva” izjavljujem da sam u to vrijeme radio tj..vozio autobus na gore navedenim relacijama,a nakon ubojstava policije čuo sam od svojih komšija i mještana 8kara da je hrvatska policija sačekana i ubijena,nije mi poznato tko je to učinio.Ja se lično nisam puno raspitivao jer milicija nije dozvoljavala da se tko raspituje o tome pošto su isti ako mi posumnjali u nekoga odmah hapsili i tukli.
Na pitanje operativnog djelatnika:gdje se sada nalaze položaji te gdje se nalaze ukopana orudja – izjavljujem da se položaji na lokalitetu prema Otočcu drže na predjelu Budimka negdje oko 15 – 20 ljudi, Orlići 15 – 20 ljudi, Podum kod Lozonje drži oko 15 – 20 ljudi dok u blizini kuće nalazi se ukupan tenk Naprte, Jurkovići i Zalužnica po mojem saznanju neznam koliko ljudi drži položaj jer ih mi na tom području i ne dajemo.
Izjavljujem da u mjestu Škare točnije Bošković draga, nalaze se 3 – 4 minobacača meni nepoznatog kalibra a kojima je komandir Kresović Mile,po mojim saznanjima u mjestu Doljanima točnije u.Ćurčić dragi nalazi se smješteni ZIS-ovi u količini od 3 – 4 a,kojima je komandir Srdić Bogdan iz Vrhovina..
Po mojim saznanjima na ovome području postoje dvije formacije vojne i to: Vojska Republike Srpske koju su sačinjavali mlađi ljudi pretežno rezervisti do starosti do 35. godina čiji
je komadant bio Šuput Milan iz T.Korenice gdje mu je i sjedište, a u komandi Vrhovnine koja je pokrivala sva ova područja nalazili su se Srdić Bogdan, Momčilo Uzelac, Predrag Uzelac za ostale neznam.
Na pitanje operativnog djelatnika: “dali ima dobrovoljaca na ovom području koji su došli is Srbije ” izjavljujem jedino da se u mjestu Glavace nalaze stacionirani dobrovoljci iz Srbije i to na području Budinka i Orlići gdje isti drže položaje i ujedno i prebivaju da bi po potrebi odlazili u selu za nabavku jela i pića, a tu ih je cca. 20 – 30 dobrovoljaca. Isti dobrovoljci su na navedenom lokalitetu zadnjih 6 mjeseci.
Koliko mi je poznato osnovna škola održava se u Vrhovinama a njen je direktor Labuzin Milan iz Vrhovina, dok ostali predmetni nastavnici su slijedeći Mašić Ilija – pedagog, Stevo Diklić iz Poduma, Rajko Banjanin iz Škara,Boško Grozdanić iz Brezovca,Milica Potkornjak iz Glavaca, te žena od direktora Milana Labuzina ime mi je nepoznato.
Na pitanje operativnih djelatnika “dali zna za još nekog koji se nalazi u vojsci Republike Srpske” izjavljujem da se u vojsci R Srpske nalazi Perica Ružić iz Doljana / zaseok Jovići / nalazi
kod vojske na aerodrumu Udbina te isti radi,Mićo Končar iz Vrhovina razvozi hranu od glavne kuhinje iz Vrhovina po položajima vojske, Vlade Žegarac iz Glavaca na vojnom kamionu razvozi vodu za domaćinstvo po kućama kao pripadnik vojske R Srpske, Vuksan Nedjeljko profesor – kapetan radi na obračunu plaća za vojnike kao pripadnik vojske R Srpske a isti je bio ranjen sa još trojicom vojnika po mojem saznanju prije negdje godinu dana negdje u predjelu Poduma naišavši na vlastite mine čime su sva četvorica zadobili ozljedu u prijedjelu noga,a sa njim su se nalazili Srboljub Puhar iz Poduma, Ljubiša iz Zalužnice meni nepoznatog prezimena,a treći mi je također po imenu i prezimenu nepoznat. MiščevićGoran iz Dabra po moje m saznanju sada se nalazi na mjestu komadanta Vojske R.Srpske u mjestu Dabar ,također mi je poznato da je Damjan Delić ranjen u nogu prilikom gašenja sijena u mjestu Vrhovine i sada se nalazi u
bolnici u Beogradu.Predrag Stojanović sin Djokev iz Glavaca zajedno sa Milanom Mašićem iz Poduma šurjakom od Cijuk Željka bivšeg djelatnike policije ove PS prilikom zadatka u vojsci R Srpske iznad Glavaca naišli su na mine i tom prilikom zadobili teške tjelesne povrede.Hrkalović Stojan zv.Stole isti je početkom rata bio aktivan dosta ekstreman, a obavljao je dužnost ekonoma,prevlačio je i dovlačio hranu koja se kuhala u Doljanima u kući Baje koji posjeduje trgovinu po gore navedenim položajima srbo-četničke vojske, a koliko mi je sada poznato isti ne obavlja dužnost ekonoma zadnjih 5 – 6 mjeseci te boravi u svojoj obiteljskoj kući sa svojom suprugom Nadom.
Ivančević Dušan sin Stojana iz Poduma sada se nalazi u Kninu i ima funkciju istražnog sudaca Dragutin Ružić iz Doljana sin Petra isti je bio nabavni za područje Vrhovina i ostala
mjesta a sada je bez ikakvog posla i najvjerojatnije ide na straže.Koliko mi je poznato isti sa nalazi u Vrhovinama.Boško Ljuština sin Dušana radnik PS Otočac sada se nalazi u T.Korenici
pri komandi Milicije nije mi poznato koju funkciju vrši.
Nikola Prica zv.Purtan nalazi se u Korenici neznam koju funkciju ima ali istoga sam često puta vidio u šarenoj maskirnoj uniformi sa dosta činova na ramenima i mislim da je jedan od glavnih u
komandi T.Korenica.
Na postavljeno pitanje operativnog djelatnika “jeli Vam poznato i dali znate tko je izvršio ubojstvo i masakr nad sedam mještana mjesta Dabar hrvatske nacionalnosti i tko je odveo Grgu Bičanića i gdje se sada nalazili, izjavljujem da mi nije ‘poznato tko’ je učinio ubojstvo i masakr nad mještanima Dabra a za Grgu Bićanića neznam ništa.
Na postavljeno pitanje operativnog djelatnika’ što znate o zaseoku Čorci i življu Čorci koji su ubijeni i nestali” izjavljujem da sam ujutro na autobusnoj stanici Vrhovine neznam točno kada 1991.godine čuo da se pričalo među narodom Čorci gore sram ga bilo tko je to učinio,a za nestanak pojedinih Čoraka nije mi poznato ništa.
Na pitanje operativnog djelatnika što znate o Djoki Popoviću od oca Mane radnika na benzinskoj stanici u Otočcu i njegovog brata Steve Popovića izjavljujem da mi je poznato da je Djoko Popović pripadnik vojske R Srpske u šaroj maskirnoj odori, ali mi nije poznato kakvu dužnost obavlja,a njegov brat Stevo vozi vojni autobus na aerodrumu u Udbini, a isti posao već radi oko 1,5 godine.
Na pitanje operativnog djelatnika koje dužnosti obnašaju i gdje se nalaze bivši djelatnici PS Otočac: Vukas Milan,čuo sam da se nalazi u Srbiji zajedno sa ženom i djecom,Korać Milorad
nalazi se Korenici radi kao milicioner na cesti,Cijuk Željko radi u Gračacu,Dane Toljagić radio je kao milicioner u Gračacu koliko mi je poznato nastradao je u prometnoj nezgodi i sada šeta na štakama po cesti, Miljuš Milan je milicioner u Gračacu, Željko Aleksić i Popović Milan zv.RUS isto ade u miliciji u Srbiji dok Popović se nalazi u Beogradu a Aleksić u okolici Novog Sada. Za Došena Milana čuo sam da se nalazi u Donjem Lapcu također u miliciji.Podkonjak Milan iz Dabra zajedno sa ocem nalazi se u Novom Sadu koliko mi je poznato dok za brata Nikolu nalazi se negdje u inostranstvu. Marijana Dušana vidio sam u T. Korenici kako šeta u civilnoj robi.
Na pitanje operativnog djelatnika jeli Vam poznato da je netko od građana rada Otočaca u zadnjih godinu dana dolazio u tzv.Krajinu izjavljujem da sam čuo od mještana Zalužnice u trgovini vlasništvo PZ Vrhovine ,u kojoj je trgovac Nikica Ivančević od oca Budimira da je kćer od bivšeg milicionera penzionera Dane Brakusa po imenu Vesna bila od današnjeg dana mjesec dana ‘zadnji put u posjeti svog oca.Nije mi poznato koliko se ista zadržala u Založnici a koliko mi je poznato ista Vesna je u više navrata posjećivala svog oca.
Za vrijeme održavanja referenduma a koji je bio dana 19.06.l993.godine u tzv..R Srpskoj ja sam se nalazio u Kninu gdje sam išao prodavati sir i jaja – kokošja.Isto izborno mjesto glasanja bilo je u Škarama u Domu a na istom glasačkom mjestu bila je komisija u sastavu od tri žene od toga se jedna zove Božičković Milica, druga Divjak Danica dok treće ime neznam,ja sam
ovlastio svoju ženu Ranku da glasa u moje ime što je ista i učinila dala je moj glas i svoj za R Srpsku.
Ovo gore sam čuo od svoje supruge, a glasačka mjesta bila su po svim selima.Nisu mi poznati rezultati glasovanja.
Koliko mi je poznatih i koliko znam u Vrhovine ne dolaze nikakva glasila niti ih uopšte ima za kupiti a dok ih je bilo prodavala su se u Jelenu.
Izjavljujem da mještani Škara i ostalih srpskih mjesta njih 50 % nije više za ratovanje i da imaju želju da žive zajedno sa hrvatskim življem ali se boje jer u T.Korenici pričaju kako to nije moguće.
Diklić Siniša zv.Muja sin Nikole jedno vrijeme je bio u martićevoj Miliciji i djelovao po Vrhovinama i koliko sada znam isti se sada nalazi u jedinici li Kninu kod kapetana Dragana.
U svezi gore izrečenog nemam ništa više za izjaviti, izjavu ne želim čitati pošto sam slušao glasan diktat iste, sa njezinim sadržajem kao istinitim se slažem pa je takvu kao istinitu i potpisujem.
Završeno u 18,00 sati.
Ovlaštena službena osoba: Zapisničar: Građanin:
____________________ ______________ _______________
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO OBRANE
71. BOJNA V.P. RIJEKA
VOD V.P. DELNICE
Krišpo1je, 21. 06. 1993.
IZVJEŠĆE O IZVANREDNOM DOGAĐAJU
Dana 21. 06. 1993. god. izviđačka grupa (četnička) iz Škara izvršila je napad na našu postrojbu u 13.30 sati. Napad je izvršen u rejonu Crni Vrh ispred prednjeg kraja naših položaja u pravcu Glavaca.
Grupa od 5 četnika bila je u izviđanju naših položaja s namjerom izvršenja diverzije obzirom da su bili dobro naoružani pješačkim naoružanjem, ručnim bombama i “Zoljama”.
Po dolasku do naših mina bili su primjećeni, te su otvorili vatru iz pješačkog naoružanja po našim položajima.
Vatra im je uzvraćena također iz pješačkog naoružanja, te tromblonima pa se grupa povukla u pravcu Glavaca.
Na položaje Crni Vrh poslato je pojačanje i oko 15.00 sati grupa od 13 izvidnika krenula je u izviđanje, te primijetila tragove krvi.
Sljedeći trag pronašli su ranjenog četnika, skrivenog u grmlju.
Ranjenika su izvukli do naših položaja gdje mu je ukazana prva pomoć i automobilom je odvezen u Krišpolje, a nakon toga u bolnicu Otočac. Radi se o Stojanović (Nikola) Dragan, rođen 27.03. 1952. god. od oca Nikole i majke Mare s prebivalištem U Škarama, kbr. 27, oženjen, otac troje muške djece. Bio je odjeven u vojničku košulju i civilne hlače, a obučen u vunene čarape opšivene gumom. Odaziva se na nadimak “Đida”. Ranjen je u desnu nogu (potkoljenica) najvjerojatnije od tromblona.
(Prilog izvješće liječnika)
Bio je bez dokumenata, naoružan puškomitraljezom 7,62 mm, a u okviru preostala su mu tri metka.
Prema njegovoj izjavi sa njime su bila još četvorica četnika i to:
1. Stojanović Slobodan – vođa grupe
2. Stojanović Mile, zvan”MiIko”
3. Kosovac Zdravko, zvan “Kos” i
4. Stojanović Milan.
Grupa naših izvidnika rasporedila se po terenu i krenula u daljnje izviđanje.
Oko 18.00 sati susretali su se sa preostalom četvoricom četnika koji su se najvjerovatnije vraćali po ranjenika. Došlo je do sukoba i puškaranja, a nakon toga do povlačenja naših izvidnika do položaja na Crnom Vrhu.
Po nađenim fišeklijama u kojima su bile obrambene bombe i tragove,” pretpostavljamo da su u sukobu ranjena ,još dva četnika.
Iza toga osigurana je bojišnica punkta Crni Vrh pojačanjem ljudi iz rezerve, a obzirom da je padao mrak izvidnici su se vratili u bazu.
Zapovjednik odjeljenja
xxxxxxxxxxxxx
Broj: Kio 46/93-14
ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx (prezime i ime)
Sastavljen dana 30. listopada 1993.god.
u ___ime Vojnog suda Karlovac ___ sudu u ____Karlovcu_____
Prisutni od suda Krivični predmet protiv
Istražni sudac ___Juraj Boljkovac ______ STOJANOVIĆ DRAGOLJUB i dr.
Zapisničar: ___Mile Paulić zbog krivičnog djela iz člana 236. i KZRH
Početak u __ 09,30 __sati
Utvrđuje se da su pristupili:
Tužilac ____________________
Okrivljeni: _______ ____________
Branilac: ______ ____________
Oštećeni:_________ ____________
Tumač: _____ _____________
(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obavješten odnosno zašto nije obavješten)
Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.
Nakon toga svjedok daje slijedeće osobe podatke:
Ime i prezime, ime oca: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Zanimanje i boravište:
Mjesto rođenja i godina starosti:
Odnos s okrivljenim i oštećenim ______nije u srodstvu, nije u zavadnji__________
Svjedok je upozoren da u smislu člana 238. ZKP-a ne mora svjedočiti pa izjavljuje
Upozoren u smislu čl. 229. i 231. st. 2.st. 1. ZKP-a, iskazuje:
21.6.1993. godine, kao zapovjednik odjelenja voda vojne policije 71. bojne Rijeka bio sam u Križpolju, općina Otočac, u sastavu 138 brigade HV – Delnice.
Tog dana 21.6.1993. godine oko 13,30 sati jedna neprijateljska grupa četnika , na
lokali tetu “Crni Vrh”, nedaleko. sela’ Dabar, Otočac, izvršila je napad na jednu našu postrojbu 138’brigade se nalazila na prvoj crti bojišnice.
Nakon napada te neprijateljske grupe od položaje, naši vojnici su uzvratili vatru i nakon
neprijatelj se povukao u dubinu svog područja.
Nešto kasnije oko 15,00 sati pripadnicima naše vojske, koji su bili na položaju,. stiglo je pojačanjei grupa naših izvidnika, njih 13, krenula je ‘u izviđanje neprijateljskog područja,
na koje se povukla ona grupa neprijatelja koja je napala naše položaje. Nakon određenog izviđanja, izvidnici su naišli na tragove krvi i slijedeći taj trag krvi nedugo zatim naišli su na jednog ranjenog četnika, skrivenog u grmlju, kojeg su zatim zarobili i izvukli do naših položaja, a gdje mu je odmah zatim .ukazana prva pomoć, obzirom da je ,bio. ranjen u desnu nogu. Ja sam tada sa njim obavio i razgovor. Rekao je da se zove Stojanović Dragoljub i dao mi je svoje osobne podatke. Bio je obučen u vojničku košulju i civilne hlače. Osobnih dokumenata kod sebe nije imao. Bio je naoružan puškomitraljezom sal 7,62 mm. U okviru je imao još 3 metka. Pored toga imao je dvije ručne bombe. Na kundaku PM imao je utisnuta slova “Đida”. Mještani koji su ga tada vidjeli, također su ga prepoznali i rekli da je to I okr. Stojanović Dragoljub i da je njegov nadimak “Đida”.
Dalje je rekao da su sa njim te zgode, kada su napadnuti naši položaji, u grupi bili još II okr Kosovac Zdravko, III okr. Marijan Slobodan, IV okr. Stojanović Milan i još jedan V okr. Stojanović Milan.
Nakon toga ja sam I okrivljenog odvezao u Otočac gdje je pružena daljnja liječnička pomoć.
Istog dana, kada je uhvaćen I okrivljeni, oko 18,00 sati grupa naših izvidnika krenula je u izviđanje neprijateljskog područja, i potratu za preostalom četvoricom četnika, koji su prethodno napali naše položaje. Te zgode u dubini okupiranog područja ponovno je došlo do sukoba između naših izvidnica i najvjerojatnije preostala 4 četnika, od kojih je očito j oš neki bio ranjen, jer su naši izvidnici naišli na tragove krvi. Tom prilikom naši izvidnici su pronašli i dvije ostavljene “zolje”,- a i više praznih fišeklija.
Nakon što sani ja I okrivljenog odvezao u bolnicu Otočac i tu ga ostavio, pripadnici PS Otočac navodno su I okrivljenom pokazali ‘kartone s osobnim podacima ostalih okrivljenih, za koje je I okrivljeni rekao da su bili sa njim u grupi i napali naše položaje, ali ja tome ‘nisam prisustvovao, pa o tome nemogu ništa pobliže reći. Tom prilikom I okrivljeni je dalje navodno na osnovu kartona s ostalim podacima rekao da su to osobe koje su kritične zgode bile sa njim.
To je sve što imam za iskazati.
Na svjedoka nema pitanja.
Upozoren u smislu čl. 82 st. 1 ZKP-a, zapisnik nije, čitan.
Istražni sudac: Zapisničar: Svjedok:
Predsjednik suda:
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO KARLOVAC
Broj: KT-194/93
Karlovac, 18. studenog 1993. godine
CZ/VG
VOJNI SUD
K A R L O V A C
Na temelju članka 41 (45) stavak 2 točka 3 i članka 165 (174) stavak 2 ZKP-a, podižem
O P T U Ž N I C U
protiv
I Okr. STOJANOVIĆ DRAGOLJUBA, zv. ”Đida”, sin
Nikole i Mare, rođ. Aralica, rođ. 23.07.1952. u Škarama,
gdje i prebiva na kbr. 27, SO Otočac, Srbin, drž. RH,
II Okr. KOSOVAC ZDRAVKA, sin Đure i Nevenke,
rođ. Ružić, rođ. 31.1.1967. u Brinju, prebiva u Otočcu,
Rapain Dol 25, Srbin, drž. RH,
III Okr. SLOBODANA MARIJAN, sin Branka i
Nade, rođ. Marijan, rođ. 3.7.1964. u Otočcu,
gdje i prebiva, Škare br. 8, Srbin, drž. RH,
IV Okr. STOJANOVIĆ MILANA, sin Arse i Marije,
rođ. Mihovilović, rođ. 3.8.1941. u Škarama, gdje i
prebiva na kbr. 21/205, SO Otočac, Srbin, drž. RH,
V. Okr. STOJANOVIĆ MILANA, sin Mile i Stake,
rođ. Božičković, rođ. 24.08.1955. u Otočcu, gdje i prebiva,
Škare br. 132, Srbin, drž. RH.
da su:
nakon izvršene agresije tzv. ”JNA” i drugih srbočetničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, radi otcjepljenja djelova njenog teritorija i stvaranja tzv. ”Velike Srbije”, unatoč stupanju na snagu Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN-58/92), nakon 25. rujna 1992. godine, ostali u srbočetničkim oružanim formacijama na privremeno okupiranom području Škara SO Otočac, te su u namjeri obaranja državnog poretka Republike Hrvatske, stvaranja nemira i nesigurnosti života i imovine državljana Republike Hrvatske, pa su tako 21. lipnja 1993. godine, na lokalitetu ”Crni Vrh” iznad sela Dabar općina Otočac, u sastavu srbočetničke izviđačke grupe izvršili napad na pripadnike 138. Brigade Hrvatske vojske,
dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da su time, počinili kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po članku 235 (236 f) stavak 1 KZ RH.
Stoga
P r e d l a ž e m
- da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna javna rasprava.
- da se na glavnu raspravu pozovu I okr. Stojanović Dragoljub, II okr. Kosovac Zdravko, III okr. Slobodan Marijan, IV. okr Stojanović Milan (sin Arse) i V. okr. Stojanović Milan (sin Mile), te svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
- da se na glavnoj raspravi izvrši uvidu u izvješće o vanrednom događaju (10-11), potvrdu o
privremeno oduzetim predmetima (13), izvod iz KE za I okr. (14), fotokopiju kartona I.
okr (15), fotokopije kartona policije za III, IV i V. okrivljenike (20), izvode iz KE (25-29), obavijest 71. Bojne Vojne policije (31).
- da se temeljem članka 191. stavak 2. točka 1. ZKP-a nad okrivljenicima produži pritvor.
- da se temeljem članka 290 (300) stavak 3 ZKP-a suđenje provede u odsutnosti okrivljenih.
O b r a z l o ž e n j e
Policijska stanica Otočac podnijela je kriv. prijavu protiv I. okr. Stojanović Dragoljuba, II okr. Kosovac Zdravka, III okr. Marijan Slobodana, IV. okr. Stojanović Milana i V. okr. Stojanović Milana, radi kriv. djela pobliže opisanog u izreci optužnice, pa je provedena istraga pred Vojnim sudom u Karlovcu.
Okrivljenici za sada nisu ispitani pred istražnim sucem, jer nisu dostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske, već je saslušan kao svjedok Žilić Dinko. Imenovani je iskazao da je dana 21.06.1993. godine, kao zapovjednik odjeljenja Voda Vojne policije 71. Bojne iz Rijeke bio u općini Otočac u Križpolju. Toga dana oko 13,30 sati, jedna neprijateljska grupa četnika na lokalitetu ”Crni Vrh”, nedaleko sela Dabar izvršila je napad na jednu postrojbu 138. Brigade, pa su pripadnici HV-e uzvratili, te se zbog toga neprijatelj povukao u dubinu svog područja. Nešto kasnije, kada je stiglo pojačanje, grupa izviđača HV-e je krenula u izviđanje, te su naišli na tragove krvi i slijedeći trag krvi, naišli su na jednog ranjenog pripadnika četničkih postrojbi, koji se skrivao u grmlju, te je utvrđeno da se radi o I. okr. Stojanović Dragoljubu. Obavljao je razgovor sa Stojanovićem, koji mu je dao sve podatke i tada mu je rekao tko je još bio sa njim u grupi, koja je izvršila napad na HV-u, tako da je tada utvrdio da se radilo o II okr. Kosovac Zdravku, III okr. Marijan Slobodanu, IV. okr. Stojanović Milanu i V. okr. Stojanović Milanu. Istog dana kada je uhvaćen I okrivljenik, oko 18 sati, krenula je grupa izviđača u daljnje izviđanje i potragu za preostalom četvoricom, te je također pronađeno tragova krvi i oružja, ali četnici nisu pronađeni. I. okrivljenik je ostale okrivljenike identificirao na temelju kartona Policijske uprave.
Iz izvoda iz KE proizlazi da je I. okr. Stojanović Dragoljub do sada više puta osuđivan.
Iz obavijesti 71. Bojne Vojne policije iz Rijeke slijedi da je dana 16. srpnja 1993. godine, pod pokroviteljstvom ”Crvenog križa” I. okr. Dragoljub Stojanović razmjenjen i predan neprijateljskim postrojbama neposredno prije nego što je trebao biti ispitan pred istražnim sucem Vojnog suda u Karlovcu.
S obzirom na sve navedeno, smatram da su svi okrivljenici ostvarili sva bitna obilježja kriv. djela oružane pobune iz članka 235 (236 f) stavak 1 KZ RH. Republika Hrvatska je donijela Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, kojim zakonom je svim počiniteljima kriv. djela oružane pobune oprošteno izvršenje kriv. djela za period od prije 25. rujna 1992. godine, kada je zakon stupio na snagu. Međutim, okrivljenici su i nakon tog datuma ostali u srbočetničkim redovima, te nastavili sa oružanim djelovanjem protiv Republike Hrvatske, sa ciljem stvaranja nemira i nesigurnosti života i imovine državljana Republike Hrvatske, obaranja njenog državnog poretka, te otcijepljenja djelova njenog teritorija radi stvaranja tzv. ”Velike Srbije”. Tako su dana 21. lipnja 1993. godine, na lokalitetu ”Crni Vrh” iznad sela Dabar u okviru srbočetničke izviđačke grupe izvršili napad na pripadnike 138. Brigade HV-e, koja je uzvratila, te su tom prilikom ranjeni, a tada je zarobljen i I. okr. Stojanović Dragoljub, koji je kasnije posredstvom ”Crvenog križa” razmjenjen i predan srbočetničkim formacijama. Tokom obrade nad I. okrivljenikom, utvrđeno je da su sa njim tom prilikom u napadu na pripadnike HV-e bili ostali okrivljenici, pa je prema tome sasvim jasno da su izvršili kriv. djelo oružane pobune, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ii sigurnosti Republike Hrvatske, pa su dakle počinili kriv. djelo iz članka 235 (236 f) stavak 1 KZ RH.
Iz tih razloga valjalo je podići ovu optužnicu, koja je opravdana i na zakonu osnovana, zbog karaktera kriv. djela, valjalo je predložiti produženje pritvora, a s obzirom da nisu dostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske, a postoje osobito važni razlozi da se suđenje ipak održi, valjalo je predložiti primjenu propisa iz članka 290 (300) stavak 3 ZKP i suđenje u odsutnosti okrivljenika.
VOJNI DRŽAVNI ODVJETNIK
Zdravko Car
REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U KARLOVCU
Broj: III K-231/93-6
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Janjca kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matana i Mladena Kosijera kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv I opt. Dragoljuba Stojanovića i dr. zbog kriv. djela iz čl. 235 st. 1. KZRH, nakon održane glavne i javne rasprave zakazane povodom optužnice VT Karlovac, broj KT-194/93, od 18. studenog 1993. godine, dovršene u prisutnosti VT Karlovac Zdravka Cara, a u odsutnosti opt., a u prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti Davora Popovića odvjetnika u Karlovcu, dana 14. travnja 1994. godine.
p r e s u d i o j e
I opt. STOJANOVIĆ DRAGOLJUBA, zv. ”Đida”, sin
Nikole i Mare, rođ. Aralica, rođ. 23.07.1952. u Škarama,
gdje i prebiva na kbr. 27, SO Otočac, Srbin, drž. RH,
II opt. KOSOVAC ZDRAVKA, sin Đure i Nevenke,
rođ. Ružić, rođ. 31.1.1967. u Brinju, prebiva u Otočcu,
Rapain Dol 25, Srbin, drž. RH,
III opt. SLOBODANA MARIJAN, sin Branka i
Nade, rođ. Marijan, rođ. 3.7.1964. u Otočcu,
gdje i prebiva, Škare br. 8, Srbin, drž. RH,
IV opt. STOJANOVIĆ MILANA, sin Arse i Marije,
rođ. Mihovilović, rođ. 3.8.1941. u Škarama, gdje i
prebiva na kbr. 21/205, SO Otočac, Srbin, drž. RH,
V. opt. STOJANOVIĆ MILANA, sin Mile i Stake,
rođ. Božičković, rođ. 24.08.1955. u Otočcu, gdje i prebiva,
Škare br. 132, Srbin, drž. RH.
k r i v i s u :
što su:
nakon izvršene agresije tzv. ”JNA” i drugih srbočetničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, radi otcijepljenja djelova njenog teritorija i stvaranja tzv. ”Velike Srbije”, unatoč stupanju na snagu Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN-58/92), nakon 25. rujna 1992. godine, ostali u srbočetničkim oružanim formacijama na privremeno okupiranom području Škara, SO Otočac, te su u namjeri obaranja državnog poretka Republike Hrvatske, stvaranja nemira i nesigurnosti života i imovine državljana Republike Hrvatske, pa su tako 21. lipnja 1993.god., na lokalitetu ”Crni Vrh” iznad sela Dabar općina Otočac, u sastavu srbočetničke izviđačke grupe izvršili napad na pripadnike 138. brigade Hrvatske vojske,
dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni, koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,
čime su počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno u čl. 235 (236 f) st. 1. KZ RH, pa se po istom zakonskom propisu
o s u đ u j u
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 /šest/godina svaki.
Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP optužnici se oslobađaju snošenja troškova krivičnog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
VT u Karlovcu stavlja se na teret optuženima da su počinili krivično djelo pobliže opisano u izreci.
Obzirom da optuženi nisu dostupni hrvatskim organima vlasti, pravomoćnim rješenjem određeno je suđenje u odsutnosti, te je određen i pritvor, a izdana je i naredba o raspisivanju tjeralice, te je optuženima imenovan i branitelj po službenoj dužnosti u osobi Davora Popovića odvj. u Karlovcu.
U dokaznom postupku pročitan je iskaz svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx te je izvršen uvid u izvješće o izvanrednom događaju, u potvrdu o privremeno oduzetim predmetima, izvršen je uvid u izvod iz KE za I opt. i u fotokopiju kartona za I opt., te u fotokopiji kartona policije za III, IV i V opt. Nadalje izvršen je uvid u obavijest 71. bojne VP.
Svjedok xxxxxxxxxxxxx iskazao je da je zapovjednik odjeljenja vojne policije 71. bojne Rijeka bio u Križpolju u sastav u 138. brigade HV Delnice i da je tog dana 21.6.1993.g. oko 13,30 sati jedan grupa čelnika na lokalitetu ”Crni Vrh” nedaleko sela Grabar izvršila napad na jednu našu postrojbu 138. brigade HV koja je bila na I crti bojišnice. Navodi da su nakon napada te grupe od pet četnika naši vojnici uzvratili vatru i da se neprijatelj povukao u dubinu svog područja. Nakon toga naši su vojnici sa pojačanjem i grupom naših izvidnika krenuli u potragu za ovom grupom neprijatelja te su naišli na tragove krvi i slijedeći trag krvi naišli su na jednog ranjenog četnika skrivenog u grmlju kojeg su zarobili i izvukli do naših položaja gdje mu je pružena prva pomoć obzirom da je bio ranjen u desnu nogu. Radi se o I opt. Dragoljubu Stojanoviću, bio je obučen u vojničku košulju i civilne hlače, osobnih dokumenata nije imao, bio je naoružan puškomitraljezom i u okviru je imao još tri metka, a imao je i dvije ručne bombe. Navodi da su ga mještani prepoznali i potvrdili da je to I opt. Dragoljub Stojanović nadimkom ”Đida”. I opt. je tom prilikom potvrdio da su u ovom napadu na naše položaje u grupi s njim bili i Zdravko Kosovac, Marijan Slobodan, Milan Stojanović i Milan Stojanović sin Mile. Zarobljenika su odvezli u bolnicu Otočac gdje mu je pružena pomoć. Tvrdi da su naši izvidnici popodne krenuli u još jedno izviđanje za još preostalom četvoricom četnika, pa su naišli na tragove krvi i dvije ostavljene zolje, no nisu ih uspjeli pronaći. Navodi da su prije opt. pokazani kartoni sa osobnim podacima ostalih optuženih pribavljeni iz policije i da je ovaj potvrdio kako su i preostala četvorica tom prilikom bili s njim u napadu na našu postrojbu.
Iz izvješća o vanrednom događaju (list 10-11) proizlazi da su naši borci u izvidničkom pohodu zarobili i razoružali I opt. te se opisuju čahure i ostale stvari zatečene na terenu. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta vidljivo je da je od I opt. oduzet puškomitraljez, tri bombe, zolja i fišeklija. Utvrđeno je nadalje u izvod iz KE da je I opt. višestruko kažnjavan zbog krivotvorenja isprave i ugrožavanja javnog prometa. Identitet opt. osim za II opt. potvrđen je i uvidom u njihove kartone. Prema izvodu iz KE II – V opt. ne prolaze kroz kaznenu evidenciju.
Prema dopisu 71. bojne VP (list 31) I opt. je pod sredstvom Crvenog križa razmijenjen dana 16.7.1993.g.
Na opisani način sud je utvrdio da su I – V opt. počinili kriv. djelo koje im se stavlja na teret. Proizlazi to iz vrlo iscrpnog iskaza svjedoka Dinka Žilića koji ima saznanje da su i mještani uvidom u osobne kartone od MUP-a prepoznali sve optužene kao svoje sumještane. Učestovanje samog I opt. je potvrđeno i činjenicom da je od njega oduzet puškomitraljez koji je već bio skoro ispražnjen u okviru, ručne bombe, a i činjenica da je ranjen potvrđuje da je učestvovao u napadima na postrojbe HV. I ostali dokumenti u koje je izvršen uvid potvrđuju da je optužnica opravdana.
Utvrdivši na opisani način da su opt. počinili djelo koje im se stavlja na teret, sud je izrekao i kazne. Iako je za ovo djelo predviđeno najmanje tri godine zatvora, sud se odlučio za jednu oštriju sankciju prije svega i zbog činjenice što niti nakon stupanja Zakona o oprostu
(NN-58/92) optuženi nisu prestali sa neprijateljskom djelatnošću već pokazuju upornost, a činjenica je da je I opt. i do sada kažnjavan dok sud niti za I opt. niti za preostale opt. ne nalazi nikakvih olakšavajućih okolnosti koje bi opravdavale izricanje blaže kazne od one koja je izrečena. Visina ove kazne u skladu je sa praksom sudova za slična i istovjetna krivična djela, pa je sud uvjerenja da će se i ovom kaznom postići svrha kažnjavanja u odnosu na optužene, a prvenstveno generalno.
Budući da za sada opt. nisu dostupni našim vlastima oslobođeni su snašanja troškova krivičnog postupka pa isti padaju na teret proračunskih sredstava.
U Karlovcu, 14. travnja 1994. godine.
ZAPISNIČAR: PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Blaženka Čurjak v.r. Marijan Janjac v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana. Branitelju optuženika kojemu je suđeno u odsutnosti taj rok za podnošenje žalbe počinje teći protekom osam dana za koje vrijeme je presuda bila izvješena na oglasnoj ploči suda (čl. 123. st. 4. ZKP).
DOSTAVLJENO:
- VT Klc. na KT-194/93
- I – V opt., ogl. ploča suda
- Odvj. Davor Popović, Klc.
- Predsjedništvo suda
V O J N O M S U D U
K A R L O V A C
Na broj: K-231/93
Optuženici: STOJANOVIĆ DRAGOLJUB i dr. koje brani po službenoj dužnosti:
ŽALBA OPTUŽENIKA
protiv presude naslovnog suda br. K-231/93 od 14.04.1994.g.
Pobijanom presudom optuženici su proglašeni krivima radi počinjenog krivičnog djela iz čl. 235 (236 f) st. 1. KZ RH-e, a koje djelo je činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude, te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6/šest/ godina svakome.
Protiv ove presude branitelj optuženika ulaže ovu žalbu radi:
– odluke suda o kazni.
Bez obzira na razloge kojima sud obrazlaže visinu izrečene kazne, ista je previsoka i ima
isključivo retributivni karakter.
Svrha kažnjavanja, kako u pogledu specijalne, tako i u pogledu generalne prevencije, mogla se je postići i izricanjem blaže kazne.
Stoga se
p r e d l a ž e
da Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni, time da se optuženicima izrekne znatno blaža kazna.
Dragoljub Stojanović i dr.
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 57/1995-5
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Neve Šibl, Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Dragoljuba Stojanovića i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 14. travnja 1994. godine br. K-231/93-6, u sjednici održanoj 5. srpnja 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe optuženika Dragoljuba Stojanovića zvo “Đida”, Zdravka Kosovca, Slobodana Marijana, Milana Stojanovića (sina Arse), Milana Stojanovića (sina Mile), po službenoj dužnosti preinačuje se presuda suda prvog stupnja i izriče:
Temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP – protiv I opt. Dragoljuba Stojanovića zvo “Đida”, II opt. Zdravka Kosovca, III opt. Slobodana Marijana, IV opt. Milana Stojanovića (sina Arse), V opt. Milana Stojanovića (sina Mile) (podaci kao u presudi suda prvog stupnja),
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
nakon izvršene agresije tzv. “JNA” i drugih srbočetničkih oružanih formacija na Republiku Hrvatsku, radi odcijepljenja dijelova njenog teritorija i stvaranja tzv. “Velike Srbije”, unatoč stupanju na snagu Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN br. 58/92), nakon 25. rujna 1992. godine ostali u srbočetničkim oružanim formacijama na privremeno okupiranom području Škara, SO Otočac, te su u namjeri obaranja državnog poretka Republike Hrvatske, stvaranja nemira i nesigurnosti života i imovine državljana Republike Hrvatske, poduzimali oružane akcije protiv legalnih snaga Republike Hrvatske pa su tako 21. lipnja 1993. godine, na lokalitetu “Crni Vrh” iznad sela Dabar općina Otočac, u sastavu srbočetničke izviđačke grupe izvršili napad na pripadnike 138. brigade Hrvatske vojske,
dakle, da bi sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,
pa da bi time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZRH.
Temeljem čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
II. Uslijed odluke pod I. žalba optuženika postala je bespredmetna.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Vojnog suda u Karlovcu od 14. travnja 1994. godine br. K-231/93 oglašeni su krivima opt. Dragoljub Stojanović, Zdravko Kosovac, Slobodan Marijan, Milan Stojanović (sin Arse) i Milan Stojanović (sin Mile), zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH i temeljem istog zakonskog propisa osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po šest godina svaki.
Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženici po branitelju Davorinu Popoviću, odvjetniku iz Karlovca, i to zbog odluke o kazni i predlažu da se pobijana presuda preinači i optuženicima izrekne blaža kazna.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP, u pismenom podnesku od 7. veljače 1995. godine br. Ktž-130/95 predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 366. st. 1. toč. 2. ZKP, nakon što je donesen Zakon o izmjeni Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, ovaj Vrhovni sud je našao da protiv optuženika treba primijeniti Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske.
Naime, optuženici su djelo počinili nakon 25. rujna 1992. godine, ostajući u srbočetničkim oružanim formacijama na privremeno okupiranom području, u namjeri obaranja državnog poretka Republike Hrvatske, da bi 21. lipnja 1993. godine na lokalitetu “Crni Vrh” iznad sela Dabar, Općina Otočac, u sastavu srbočetničke izviđačke grupe izvršili napad na pripadnike 138. brigade Hrvatske Vojske dakle, unutar vremenskog perioda na koji se odnosi oprost iz tog zakona tj. između 17. kolovoza 1990. godine i 10. svibnja 1995. godine.
Obzirom da se radi o krivičnom djelu oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH i da Republika Hrvatska nije obvezna na progon za navedeno djelo po međunarodnom pravu, to je ovo djelo obuhvaćeno oprostom. Naime, prema čl. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske od oprosta su izuzeti počinitelji krivičnih djela na čiji je progon Republika Hrvatska obvezna prema odredbama međunarodnog prava.
Stoga je, primjenom čl. 1. i 2. tog zakona, izmijenjenog Zakonom o izmjeni Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP protiv optuženika trebalo optužbu odbiti.
Obzirom da je donesena presuda kojom je optužba odbijena odlučeno je da troškovi krivičnog postupka navedeni u izreci ove presude padaju na teret proračunskih sredstava.
Uslijed ovih odluka žalba optuženika postala je bespredmetna.
Zbog svega navedenog odlučeno je temeljem čl. 377. st. 1. ZKP kao u izreci.
U Zagrebu, 5. srpnja 1995.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja v.r. Ante Potrebica v.r.
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 57/1995-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Neve Šibl, Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Dragoljuba Stojanovića i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući povodom žalbe optuženika protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 14. travnja 1994. godine br. K-231/93, nakon preinake presude suda prvog stupnja, u sjednici održanoj 5. srpnja 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca,
r i j e š i o je:
Protiv optuženika Dragoljuba Stojanovića zvo “Đida”, Zdravka Kosovca, Slobodana Marijana, Milana Stojanovića (sina Arse), Milana Stojanovića (sina Mile), ukida se pritvor određen rješenjima Vojnog suda u Karlovcu od 15. srpnja 1993. i 30. listopada 1993. Kio-46/93.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem Vojnog suda u Karlovcu od 15. srpnja 1993. godine br. Kio-46/93, protiv opt. Dragoljuba Stojanovića određen je pritvor temeljem čl. 192. st. 1. u svezi čl. 191. st. 2. toč. 1., 3. i 4. ZKP (sada čl. 183. st. 1. u svezi čl. 182. st. 2. toč. 1., 3. i 4. ZKP).
Pritvor protiv ostalih optuženika određen je rješenjem istog suda od 30. listopada 1993. godine br. Kio-46/93-15, a temeljem čl. 192. st. 1. u svezi čl. 191. st. 2. toč. 1. ZKP (sada čl. 183. st. 1. u svezi čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP).
Prema podacima iz spisa optuženici do sada nisu lišeni slobode.
Obzirom da je ovaj Vrhovni sud na sjednici održanoj dana 5. srpnja 1995. godine, odlučujući povodom žalbe optuženika na presudu suda prvog stupnja od 14. travnja 1994.
godine br. K-231/93-6, našao da protiv optuženika na temelju čl. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske i čl. 1. Zakona o izmjeni Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, a u svezi s čl. 339. toč. 6. ZKP, treba optužbu odbiti, trebalo je odlučiti o pritvoru pa je na temelju čl. 377. st. 3. u svezi čl. 343. st. 3. ZKP protiv optuženika ukinut pritvor.
Temeljem čl. 377. st. 3. ZKP protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba.
U Zagrebu, 5. srpnja 1995.
Zapisničar: Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja v.r. Ante Potrebica v.r.
